Explore
Also Available in:

Mit o 1 %

human-chimp
Zašto se ustraje na mitu da ljudi i čimpanze imaju DNK koja se razlikuje samo 1 % kada je stvarna razlika 30 %? ?
Credit: Monkey man © Istockphoto.com/mattjeacock

DNK ljudi i čimpanza vrlo je različita

napisao
preveo Zlatko Madzar

Još uvijek često vidimo izjave da su ljudska i DNK čimpanza „gotovo identične”, uz navodnu razliku od samo 1 %. Na primjer, u izvješću iz 2012. o sekvencioniranju druge vrste čimpanza, bonobo:

“Otkako su istraživači sekvencionirali genom čimpanze 2005. godine, znaju da ljudi dijele oko 99 % svoje DNK s čimpanzama, što ih svrstava u naše najbliže živuće rođake.”1

A to nije došlo iz nekog nevažnog izvora, nego od izdavača časopisa Science, koji objavljuje Američko udruženje za promicanje znanosti. Science se smatra jednim od dva najbolja znanstvena časopisa na svijetu (drugi je Nature iz Velike Britanije).

Početna tvrdnja o 1 % seže još od 1975. god.2 Bilo je to davno prije nego što je bila moguća izravna usporedba pojedinih „slova” (parova baza) DNK ljudi i čimpanza jer prvi pregled ljudske DNK nije objavljen sve do 2001. godine, a za čimpanza bilo je to 2005. Broj iz 1975. dolazi iz grube usporedbe vrlo ograničenih dijelova DNK ljudi i čimpanza koji su unaprijed izabrani radi sličnosti. DNK čimpanza i ljudi zatim su provjeravane koliko se slažu jedna s drugom metodom koja se naziva DNK hibridizacija.

Znači li razlika od 1 % „gotovo identično;?

Ljudski genom ima oko 3000 milijuna ‘slova’. Ako je broj od 1 % točan, to bi značilo da ima 30 milijuna slova razlike, što odgovara sadržaju 10 puta većim od obujma tiskane Biblije. To je 50 puta više DNK nego kod najjednostavnije bakterije.3 To je zapravo ogromna razlika koja daleko nadmašuje sposobnost čak i najoptimističnijih evolucijskih scenarija nastanka, čak i uz navodne milijune godina.4

Koja je stvarna razlika?

Objavljivanje sekvenci DNK ljudi i čimpanza omogućila je usporedbu. No, čak i to predstavlja problem jer genom čimpanze nije rađen od temelja. Mali djelići DNK čimpanze najprije su sekvencionirani, to jest određen je redoslijed kemijskih slova primjenom kemijskih postupaka u laboratorijima. Ove mali nizovi „slova” zatim su poravnati s ljudskim genomom na mjestima gdje su evolucionisti mislili da treba (pomoću računala su usporedili i stavili segmente). Tada je uklonjen ljudski genom i ostao je pseudo čimpanzin genom koji pretpostavlja zajedničko porijeklo (evoluciju), stvarajući niz-mješanac koji nije stvaran. Pretpostavka evolucije u izgradnji genoma čimpanza na taj način učiniti će da on izgleda više kao ljudski genoma nego što stvarno jest. No, čak i sa ovom evolucijskom pristranosti, stvarne razlike su mnogo veće od 1%.

Godine 2007. Science je objavio članak o sličnosti DNK ljudi i čimpanza naslovom: “Razlike među rođacima: mit o 1%”.2 Autor Jon Cohen upitan je nastavku korištenja broja od 1 %, navodeći usporedbe nakon objave pregleda DNK čimpanze s oko 5 % razlike. Pa ipak, mit o 1 % nastavlja se i 2012. godine u istom časopisu.

Ilustrirajući koliko je to pogrešno, godine 2012. dr. Jeffrey Tomkins i dr. Jerry Bergman pregledali su objavljena istraživanja koje uspoređuje DNK ljudi i čimpanza.5 Kad se ume u obzir sva DNK, a ne samo unaprijed odabrani dijelovi, otkrili su:

“Da se sigurno može zaključiti da genom ljudi i čimpanza nisu identičan više od oko 87 %, a možda i ne više od 81%.”

Drugim riječima, razlike su ogromne, možda i veće od 19%. Doista, Dr. Tomkins napravio je svoje vlastite temeljite usporedbe i našao razliku od oko ~30%.6 Također, Y kromosomi, koje nalazimo samo kod mužjaka, radikalno su drugačiji, suprotno očekivanjima evolucionista.7

Usporediti dva kompleksna genoma vrlo je teško. Potrebne su određene pretpostavke oko važnosti različitih dijelova DNK i o značenju različitih vrsta razlika. Na primjer, učiniti s ljudskim genima koji su odsutni kod čimpanza i obrnuto? Tendencija je da ih se ignorira i samo usporedi slične gene.

Mnoge usporedbe uključuju samo gene za kodiranje bjelančevina (što je samo 1,2 % DNK, a mnogi geni za kodiranje bjelančevina doista su prilično slični8), uz pretpostavku da ostatak DNK „nije važan” ili da je čak „smeće”. Međutim, ovo gledište više nije održivo; gotovo svaki dio DNK vjerojatno ima funkciju, opet suprotno očekivanjima evolucionista.9 No, čak i ako „otpadna” DNK nema funkciju, razlike su ovdje mnogo, mnogo veće nego u regijama za kodiranje bjelančevina i moraju biti uključeni prilikom ocjenjivanja razlike. Mi nismo 99% identični; ni blizu tome.

Što bi dokazao bilo koji postotak sličnosti?

Ni evolucionisti ni kreacionisti nisu napravili niti bi mogli napraviti predviđanja o postotku sličnosti prije nego što ga izračunaju. Drugim riječima, da li je to 99 %, 95 %, 70 %, ili što god, evolucionisti će i dalje tražiti zajedničke pretke, a mi kreacionisti ćemo vidjeti zajednički plan. U razumijevanju implikacija tih podataka, mi se ne bavimo tvrdnjom znanosti koja se može pokazati eksperimentima; svatko izvlači značenje na temelju osobnog svjetonazora.

Međutim, što je veća razlika između majmuna i čovjeka, to je veći problem u pokušaju da se objasni unutar evolucijskoga okvira, tako da evolucionisti imaju dobar razlog da pokušaju umanjiti razlike.

Mit i dalje postoji

Usporedba cijelih genoma otkrila je mnogo veće razlike od 1 %, a ipak mit o 1 % i dalje postoji Zašto? Zašto Science ponavlja mit iz 2012.? Godine 2007. Cohen citira genetičara Svante Pääbo, člana konzorcija za čimpanze na Institutu Max Planck za evolucijsku antropologiju u Njemačkoj, koji je rekao: „Na kraju, to je politička, društvena i kulturna stvar o tome kako vidimo naše razlike.”2

Možda evolucionisti neće ostaviti mit od 1 % jer on služi u političku, društvenu i kulturnu svrhu? Što bi bila ta svrha, osim da niječe jasnu implikaciju usporedbe DNK, a to je da smo jako različiti od čimpanzi? Mit o sličnosti koristi se za podupiranje tvrdnje da ljudi nemaju posebno mjesto u svijetu te da i čimpanzama treba dati ljudska prava.10

Velika razlike ne podudara se s evolucijskim očekivanjima, ali u skladu je s našim stvaranjem odvojenim od životinja. Bog je stvorio prvog čovjeka od praha (Postanak 2:7) i prvu žena iz njegova rebra (Postanak 2:22), a ne od nekog majmunolikog stvorenja. A ljudi, za razliku od ostalih stvorenja, stvoreni su na sliku Božju (Postanak 1:26, 27), kao posebna stvorenja. Ova slika nije izgubljena u Padu,već je samo pomućena11 jer je Bog stvorio ljude s posebnom namjenom sada i u vječnosti.

Preporučene bilješke

  1. Gibbons, A., Bonobos join chimps as closest human relatives, Science Now,13 June 2012; news.sciencemag.org. Natrag na tekst.
  2. Cohen, J., Relative differences: the myth of 1%, Science 316(5833):1836, 2007; doi: 10.1126/science.316.5833.1836. Natrag na tekst.
  3. The parasite Mycoplasma genitalium contains 521 genes (including 482 protein encoding genes) comprising 582,970 ‘letters’; Fraser, C.M. et al., The minimal gene complement of Mycoplasma genitalium, Science 270(5235):397–403, 1995; doi:10.1126/science.270.5235.397. Natrag na tekst.
  4. Batten, D., Haldane’s dilemma has not been solved, J. Creation 19(1):20–21, 2005; creation.com/haldane. Natrag na tekst.
  5. Tomkins, J. and Bergman, J., Genomic monkey business—estimates of nearly identical human-chimp DNA similarity re-evaluated using omitted data, J. Creation 26(1):94–100, April 2012; creation.com/chimp. Natrag na tekst.
  6. Tomkins, J., Comprehensive analysis of chimpanzee and human chromosomes reveals average DNA similarity of 70%, Answers Research Journal 6(1):63–69, Feb. 2013; answersingenesis.org. Natrag na tekst.
  7. Catchpoole, D., Y chromosome shock, Creation 33(2):56, 2011; creation.com/chimp-y. Natrag na tekst.
  8. Many proteins are very similar across a wide range of species, so comparing only protein-coding DNA tends to artificially accentuate similarity. Histones, which are involved in chromosome structure, and osteocalcin, which is a bone protein, are almost identical across many creatures. Differences between species seem to be due more to the non-protein-coding DNA that controls when and how much of the proteins are made. See Carter, R., Splicing and dicing the human genome, 1 July 2010; creation.com/splicing. Natrag na tekst.
  9. Batten, D., Dazzling DNA, Creation 35(1):38, January 2013. Natrag na tekst.
  10. Cosner, L., Going ape about human rights: Are monkeys people, too? creation.com/goingape, 9 July 2008. Natrag na tekst.
  11. Cosner, L., Broken images, Creation 34(4):46–48, 2012. Natrag na tekst.

Helpful Resources

Contested Bones
by Christopher Rupe, Dr. John Sanford
US $29.00
Soft cover