Explore
Also Available in:

Zidine Jerihona

Arheologija potvrđuje: Zidine su zaista pale

po Bryant Wood
preveo Zlatko Madzar

Nedavna fascinantna otkrića otkrivaju da se nešto neobično dogodilo s drevnim gradom Jerihonom. Što je uzrokovalo njegov iznenadni pad, iako je bio jako utvrđen, s gotovo neprobojnim dvostrukim zidinama? I saznajte zašto je važno to što i danas možemo vidjeti zalihe hrane njegovih stanovnika gdje su ostavljene …


Ime “Jerihon” podsjeća na Izraelce koji koračaju, trube koje ječe i zidine koje padaju. Ovo je prekrasna priča o vjeri i pobjedi, ali je li se stvarno dogodila? Skeptik će reći ne, da je to samo bajka kako bi se objasnilo rušenje Jerihona. Glavni razlog za negativno mišljenje je iskopavanje provedeno 1950-ih pod vodstvom britanske arheologinje Kathleen Kenyon. Ona je zaključila:

‘Žalosna činjenica je da od gradskih zidina iz kasnog brončanog doba, u razdoblju kojeg mora da se dogodio napad Izraelaca po bilo kojem datiranju, nije ostalo ni najmanjeg traga… Iskapanje Jerihona, dakle, ne baca ni malo svjetla na uništenje Jerihona koje je tako živopisno opisano u Knjizi Jošue.’1

Thomas A. Holland, koji je bio urednik i koautor izvješća o iskopavanju koje je vodila Kenyon, sažima očite rezultate ovako:

‘Kenyon je zaključila, što se tiče teorije vojne i zidina iz LB [kasnog brončanog doba], da nema nikakvih arheoloških podataka koji bi podupirali tezu da je grad bio opasan zidinama na kraju LB I [oko 1400. god. pr. Kr.].’2

Međutim, pažljivo ispitivanje arheoloških dokaza prikupljenih tijekom ovoga stoljeća dovodi do sasvim drugog zaključka.

Utvrde Jerihona

Prije nego što su Izraelci ušli u Obećanu zemlju, Mojsije im je rekao da će sada prijeći rijeku Jordan, razbaštiniti narode koji su bili veći i jači od njih samih, s velikim gradovima koji imaju zidove koji izgledaju kao da su visoki do neba (Ponovljeni zakon 9,1). Temeljiti rad Kenyon pokazao je da je Jerihon bio zaista jako utvrđen i da je spaljen vatrom. Nažalost, datirala je iskopine pogrešno, što je rezultiralo prividnim raskorakom između otkrića arheologije i Biblije. Zaključila je da su grad Jerihon u brončanom dobu uništili Egipćani oko 1550. god. pr. Kr. Međutim, dublja analiza dokazala je da se uništenje dogodilo oko 1400. god. pr. Kr. (kraj kasnog brončanog doba I), točno kada je Biblija izvijestila da je došlo do osvajanja.3

Cross-section of Jericho’s walls
Shematski presjek dijagrama fortifikacijskog sustava oko Jerihona, na temelju zapadnog rova Kenyonove.

Uzvisina Jerihona bila je okružena velikim zemljanim bedemom odnosno nasipom, s potpornim zidom od kamena u podnožju. Potporni zid bio je visok nekih četiri do pet metara. Povrh njega bio je zid od glinene opeke debljine dva metra i visok oko šest do osam metara.4 Na vrhu nasipa bio je sličan zid od opeke čija je visina bila otprilike 14 metara iznad razine tla izvan potpornog zida (vidi sliku). To je stršalo iznad Izraelaca dok su marširali oko grada svaki dan sedam dana. Ljudski govoreći, bilo je nemoguće da Izraelci osvoje ovaj neosvojivi bastion Jerihona.

Unutar gornjeg zida bilo je područje površine oko 2,5 hektara, dok je ukupna površina gornjeg grada i fortifikacijskog sustava bila 50 % veća, odnosno oko 3,6 hektara. Na temelju arheološkog pravila od 200 osoba na pola hektara, populacija gornjeg grada bila bi oko 1200 osoba. Međutim, iz iskopavanja provedenih od strane njemačkog tima u prvom desetljeću ovoga stoljeća, znamo da su ljudi također živjeli na nasipu između gornjih i donjih gradskih zidina. Osim toga, Kanaanci koji su živjeli u okolnim selima pobjegli bi u Jerihon radi sigurnosti. Dakle, možemo pretpostaviti da je bilo nekoliko tisuća ljudi unutar zidina kada su Izraelci došli protiv grada.

Pale zidine

Građani Jerihona bili su dobro pripremljeni za opsadu. Obilan izvor koji je osiguravao vodu za drevni i moderni Jerihon nalazi se unutar gradskih zidina. U vrijeme napada žetva je upravo bila skupljena (Jošua 3,15) pa su građani opskrbljeni hranom u izobilju. To je i dokazano u iskopinama jer su imali mnogih velikih posuda punih žita koje su pronašli u kanaanskih kućama kod iskapanja Johna Garstang iz 1930., a također i kod Kenyonove. Uz bogate zalihe hrane i dovoljno vode, stanovnici Jerihona mogli bi izdržati opsadu možda nekoliko godina.

Nakon sedmog ophoda oko grada sedmoga dana, Pismo nam govori da se zid “srušio” (Jošua 6,20). Hebrejski tekst ovdje sugerira da se zid “urušio sam u sebe”.5 Postoje li dokazi za takav događaj u Jerihonu? Ispada da postoji dovoljno dokaza da se gradski zid od opeke urušio i da se nataložio u podnožju potpornog kamenog zida u trenutku kad je grad dočekao svoj kraj.

Rad Kenyonove bio je najdetaljniji. Na zapadnoj strani uzvisine, u podnožju potpornog zida pronašla je:

‘urušene crvene cigle koje dopirale gotovo do vrha nasipa. One vjerojatno potječu iz zida na vrhu nasipa [i / ili] … zida iznad nasipa.6

Drugim riječima, našla je hrpu cigle od urušenih zidina! Talijanski tim istraživača na južnom kraju nasipa 1997. god. pronašao je istu stvar.

Umjetnička rekonstrukcija na sjevernoj strani drevnog Jerihona, na temelju njemačkih iskapanja 1907. do 1909. Obratite pozornost na kuće sagrađene na ciglenom zidu, koji počiva na vrhu potpornog kamenog zida. Biblija kaže da je Rahabina kuća bila sagrađena na gradskim zidinama (Jošua 2,15). Ako su zidine pale, kako je njezina kuća pošteđena? Kao što se sjećate, špijuni su uputili Rahabu da dovede svu svoju obitelj u kuću da budu spašeni. Kad su Izraelci ušli u grad, Rahaba i njezina obitelj bili su spašeni kako im je obećano (Jošua 2,12–21; 6,17.22–23). Na sjevernom kraju uzvišenja Jerihona, arheolozi su pronašli neka zapanjujuća otkrića za koja se čini da se odnose na Rahabu.

Njemačka iskopavanja iz 1907. do 1909. otkrila su da se na sjeveru kratki dio donjih zidina nije srušio kao svugdje drugdje. Dio tog zida od cigle još je stajao na visini od preko dva metra.4 Osim toga, bilo je kuća izgrađenih na zidinama! Sasvim je moguće da je to bilo mjesto Rahabine kuće.7 Budući da je gradski zid formirao stražnji zid kuće, špijuni su mogli odmah pobjeći. Od ove lokacije na sjevernoj strani grada bila je samo kratka udaljenost do brda judejske pustinje gdje su se špijuni skrivali tri dana (Jošua 2,16.22). Vrijednosti nekretnina mora da su ovdje bile niske jer su to bile kuće smještene na nasipu između gornjih i donjih gradskih zidina. Nije baš najbolje mjesto za život za vrijeme rata! Ovo područje je bez sumnje prelazni dio iz gornjeg grada u siromašni dio grada, možda čak i sirotinjska četvrt.

Nakon što su gradske zidine pale, postavlja se pitanje kako su Izraelci svladali četiri do pet metara visok potporni zid u podnožju? Iskapanja su pokazala da su cigle iz srušenih zidova formirale rampu prema potpornom zidu tako su se Izraelci mogli popeti preko vrha. Biblija je vrlo precizna u svom opisu kako su Izraelci ušli u grad: “… i narod prodrije u grad, svatko odande gdje se našao [tj. ravno i preko], i osvojiše ga” (Jošua 6,20). Izraelci su se morali popeti gore, što je arheologija otkrila. Oni su se morali uspeti od razine tla do vrha bedema kako bi ušli u grad.

Uništavanje vatrom

Izraelci su spalili grad i sve u njemu (Jošua 6,24). Još jednom, otkrića arheologije potvrdila su istinitost ovog zapisa. Dio grada uništen od Izraelaca iskopan je na istočnoj strani. Gdje god su arheolozi dosegli tu razinu, pronašli su sloj spaljenog pepela i krhotina oko jednog metra debljine. Kenyon je opisala masivna razaranja na sljedeći način:

‘Uništenje je bilo potpuno. Zidovi i podovi su pocrnjeli ili pocrvenjeli od vatre, a svaka soba bila je ispunjena palim ciglama, gredama i kućanskim priborom; u većini soba pale krhotine potpuno su izgorjele, ali je pad istočih zidova soba izgledao kao da se dogodio prije nego što ih je zahvatila vatra.’8

Oboje, i Garstang i Kenyon pronašli su mnoge pohranjene posude pune žita koje su zahvaćene vatrenim uništenjem. Ovo je jedinstven pronalazak u analima arheologije. Pšenica je bila vrijedna, ne samo kao izvor hrane, već i kao roba koja se može zamijeniti. Pod normalnim okolnostima, dragocjenosti, poput žitarica opljačkali bi osvajači. Zašto je pšenica ostavljena u Jerihonu? Biblija daje odgovor. Jošua je zapovjedio Izraelcima da grad i sve što je u njemu posvete Gospodinu (Jošua 6,17, doslovno na hebr.).

Photo by Bryant WoodDr Wood at southern end of Jericho
Dr. Wood stoji u podnožju potpornog kamenog zida koji su otkrili talijanski arheolozi na južnom kraju Jerihona 1997. godine. Izraelci su marširali oko tog zida kad su napali grad kao što je opisano u Jošui 6.

Pšenica ostavljena u Jerihonu koji su otkrili arheolozi u modernim vremenima daje slikovito svjedočanstvo o poslušnost Izraelaca prije gotovo tri i pol tisućljeća. Samo Akan nije poslušao, što dovodi do poraza kod Aja opisanog u Jošui 7.

Takva velika netaknuta količina žita daje tiho svjedočanstvo o istinitosti još jednog aspekta biblijskog izvještaja. Tako dobro utvrđeni grad s velikim zalihama hrane i vode bilo bi inače bilo potrebno mnogo mjeseci, čak i godine, da se osvoji. Biblija kaže da je Jerihon pao nakon samo sedam dana. Posude pronađene u ruševinama Jerihona bile su pune, što pokazuje da je opsada bila kratka jer su ljudi unutar zidina potrošili vrlo malo žita.

Lekcije iz Jerihona

Mišljeno je prije da je Jerihon “biblijski problem” zbog prividnog neslaganja između arheologije i Biblije. Kada se arheologija ispravno tumači, međutim, upravo suprotno je slučaj. Arheološki dokazi podržavaju povijesnu istinitost biblijskog izvještaja u svakom detalju. Svaki aspekt priče koje bi mogao biti ovjeren od strane nalaza arheologije u stvari je potvrđen.

Postoji mnogo ideja kako su se zidine Jerihona srušile. Oboje, i Garstang i Kenyon pronašli su dokaze potresne aktivnosti u vrijeme kad se grad srušio. Ako je Bog koristio potres kako bi ostvario svoje namjere u taj dan, to je još uvijek čudo jer se to dogodilo upravo u pravom trenutku, a manifestira se na takav način da se zaštititi Rahabina kuća. Bez obzira na to što je Bog koristio, on je u konačnici bio taj koji je po vjeri Izraelaca srušio zidine. Nakon što su marširali oko njih sedam dana, “vjerom zidine jerihonske padoše” (Hebrejima 11,30).

Osim što nam pokazuje koliko je bitno da ne otpišemo Bibliju zbog nekog prividnog sukoba sa sekularnom znanosti, Jerihon je prekrasna duhovna pouka za Božji narod još i danas. Postoje slučajevi kada se nađemo pred ogromnim “zidinama” koje je nemoguće razbiti ljudskom snagom. Ako stavimo svoju vjeru u Boga i slijedimo njegove zapovijedi, on će izvesti “velike i nedokučive tajne” (Jeremija 33,:3) i dati nam pobjedu.

Preporučene bilješke

  1. Kathleen M. Kenyon, Digging Up Jericho, London, Ernest Benn, pp. 261–62, 1957. Natrag na tekst.
  2. Thomas A. Holland, Jericho, The Oxford Encyclopedia of Archaeology in the Near East, Vol. 3, pp. 220–24, ed. Eric. M. Myers, New York, Oxford University Press, p. 223, 1997. Natrag na tekst.
  3. Bryant G. Wood, Did the Israelites Conquer Jericho?, Biblical Archaeology Review 16(2):44–58, March–April 1990. Natrag na tekst.
  4. Ernst Sellinand Carl Watzinger, Jericho die Ergebnisse der Ausgrabungen, Osnabrück, Otto Zeller Verlag, p. 58, 1973 (reprint ofthe 1913 edition). Natrag na tekst.
  5. The root of the word tahteyha in Joshua 6:5, 20 is tahath, meaning ‘underneath,’ ‘below’ with a reflexive 3rd feminine singular pronominal suffix ha referring back to hômah, ‘wall.’ Natrag na tekst.
  6. Kathleen M. Kenyon, Excavations at Jericho, 3:110, London, British School of Archaeology in Jerusalem, 1981. Natrag na tekst.
  7. The Hebrew phrasein Joshua 2:15 is beqîrhahômah. Usually qîr means a small wall, but canal so indicate the vertical surface of a wall. Brown, Driver and Briggs’ lexicon suggests this for Joshua 2:15 (p. 885), and in this case the preposition be wouldmean ‘against’(p. 89). Thus, literally, ‘herhouse [wasbuilt] against [the] vertical surface of the [city] wall.’ Natrag na tekst.
  8. Kenyon, Excavations at Jericho, 3:370. Natrag na tekst.

Helpful Resources