Explore
Also Available in:

Dijamanti: najbolji prijatelji kreacionista

Radioaktivni ugljik u dijamantima: neprijatelj milijardama godina

napisao Jonathan Sarfati
preveo Zlatko Madzar

Ugljik

Što je zajedničko tvrdim i svjetlucavim dijamantima te mekoj i tamnoj “mini” olovke? Oboje su oblici ugljika (alotropske modifikacije). Većina atoma ugljika su 12 puta teži od vodika (12C), otprilike jedan od sto 13 je puta teži (13C), a jedan od trilijun (1012) 14 je puta teži (14C). Od tih različitih tipova (izotopa) ugljika, 14C naziva se radioaktivnim ugljikom jer je radioaktivan, tj. raspada se s vremenom.

Datiranje radioaktivnim ugljikom

wikimedia commonsHopeDiamond
Poznati Hope dijamant koji je pronađen prije četiri stoljeća.

Neki pokušavaju izmjeriti starost na temelju raspadanja 14C. Mnogi ljudi misle da datiranje radioaktivnim ugljikom dokazuje postojanje milijardi godina.1 Ali evolucionisti znaju da to nije moguće zato jer se 14C raspada prebrzo. Njegov poluživot (t½) je samo 5730 godina, što znači da se svakih 5730 godina polovica uzorka raspada. Nakon dva poluživota, ostaje još četvrtina, nakon tri poluživota samo osmina, a nakon deset poluživota, manje od tisućinke.2 Zapravo, grumen 14C mase Zemlje sav bi se raspao za manje od milijun godina.3

Dakle, ako su uzorci stvarno stari više od milijun godina, radioaktivni ugljik ne bi bio prisutan. Ali situacija nije takva, čak i s vrlo osjetljivim 14C detektorima.4

Dijamanti

Dijamant je najtvrđi poznati materijal, tako da je njegova unutrašnjost vrlo otporna na onečišćenja. Dijamanti nastaju pod vrlo visokim pritiskom, a taj pritisak prirodno nalazimo na Zemlji samo u velikim dubinama ispod površine. Tako su vjerojatno nastali na dubini od 100 do 200 km. Geolozi vjeruju da su primjerci koje nalazimo morali biti transportirani nadzvučnim brzinama5 na površinu u vrlo snažnim erupcijama kroz vulkanske cijevi. Neki se nađeni u tim cijevima, kao što su kimberliti, dok su ostali dijamanti oslobođeni vodenom erozijom i odloženi negdje drugdje (tzv. aluvijalni dijamanti). Prema evolucionistima, dijamanti su nastali prije 1 do 3 milijarde godina.5

Datiranje dijamanata

Geophysicist Dr. John Baumgardner, dio RATE istraživačke grupe,6 istraživao je14C u brojnim dijamantima.7 U njima ne bi uopće trebalo biti 14C ako su doista stari više od milijardu godina, ali je po izvještaju laboratorija pronađeno deset puta više radioaktivnog ugljika od granične vrijednosti detekcije. Tako je njihova “starost” utvrđena radioaktivnim ugljikom daleko manja od milijun godina! Dr. Baumgardner ponovio je to s još šest aluvijalnih dijamanata iz Namibije, koji su imali još više radioaktivnog ugljika.

Prisutnost radioaktivnog ugljika u tim dijamantima gdje ga ne bi trebalo biti sjajni je dokaz za “mlad” svijet, kako nas izvještava Biblija.

Prigovori (tehnički) i odgovori

  1. Očitanje14C u dijamantima rezultat je pozadinskog zračenja u detektoru. To pokazuje da prigovarač uopće ne razumiju metodu. AMS ne mjeri zračenja, već broji atome. Kod zastarjele scintilacijske metode moglo se brojati samo raspadajuće atome i zato je bila daleko manje osjetljiva. U svakom slučaju, srednja vrijednost omjera 14C/C kod dijamanata dr. Baumgardnera bila je blizu 0,12±0,01 pMC, što je znatno iznad pozadinskog zračenja pročišćenog prirodnog plina u labaratoriju (0,08 pMC).
  2. 14C nastaje kod raspadanje uranija (zapravo nalazimo klaster raspad izotopa radija u lancu raspada uranija). Ovo je predloženo kao objašnjenje za nalaženje 14C 14C u ugljenu, što je također analizirano u radu dr. Baumgardnera, ali nije moguće kod dijamanta. Ali za objašnjavanje 14C, ugljen bi trebao sadržavati 99 % uranija, zato bi se u normalnom govoru uzorku reklo “uranij”, a ne “ugljen”.1
  3. 14C je nastao prilikom hvatanje neutrona u 14N nečistoćama u dijamantima. No, to bi generiralo manje od desettisućite izmjerene vrijednosti čak u najboljem slučaju normalnog raspadanja. I kao što dr. Paul Giem ističe:
    ‘Može se pretpostaviti da su neutroni nekoć bili mnogo obilniji nego što su sada, i to je razlog zašto postoji toliko ugljika-14 u našim pokusnim uzorcima. No, broj potrebnih neutrona mora biti više od milijun puta veći nego danas, najmanje 6000 godina, a svakih 5730 godina kada puštamo struju neutrona, udvostručava se broj potrebnih neutrona. Svaki put kad prepolovimo trajanje neutronskog tuša, ugrubo udvostručavamo potreban intenzitet. Na kraju, problem postaje nepremostiv. Osim toga, budući da dušik stvara ugljik-14 od neutrona 110 000 puta više nego što je to slučaj kod C-13, uzorak s 0,000 0091 % dušika treba imati dvostruki sadržaj ugljika-14 od uzorka bez ikakvog dušika. Ako je hvatanje neutrona značajan izvor ugljika-14 u danom uzorku, radiološki datumi trebaju neobuzdano varirati ovisno o sadržaju dušika u uzorku. Koliko ja znam, nema takvih podataka. Možda uzrok trebaju tražiti oni koji ozbiljno predlažu da su znatne količine ugljika-14 proizvedene nuklearnom sintezom in situ.’2
    Također, ako bi atmosferska kontaminacije bila odgovorna, cijeli sadržaj ugljika morao bi se obnoviti približno svakih milijun godina. Ali da se to dogodilo, očekivali bismo velike varijacije datiranja radioaktivnog ugljika zbog poroznosti i debljine, što bi također metodu učinilo beskorisnom.1 Dr. Baumgardner prvo je pomislio da je 14C sigurno postojao od samog početka. Ako je nuklearni raspad bio ubrzan, recimo u razdoblju koje je ekvivalent 500 milijuna godina, to bi moglo objasniti neke od promatranih količina. Doista, njegovi kolege u projektu RATE pokazali su dobre dokaze za ubrzani raspad u prošlosti, što bi poništilo radiometrijsko datiranje.
  4. 14C ‘datiranje’ za dijamante na 55 700 godina još uvijek je mnogo starije od biblijske vremenske skale. To ne pogađa bit jer ne tvrdimo da je ovo “datiranje” uistinu prava starost. Da je Zemlja uistinu stara milijun godina, a kamoli 4,6 milijardi, ne bi trebalo biti 14C ni u kom slučaju! Druga stvar je da se 55 700 godina temelji na pretpostavljenoj razini 14C u atmosferi. Budući da nitko, ni kreacionist ili evolucionisti, ne smatraju da je došlo do razmjene ugljika u dijamantu s atmosferom, koristiti standardnu formulu za14C datiranje dijamanata je besmisleno. Također, datiranje14C pretpostavlja da je omjer 14C/C bio konstantan. No, Potop je pokopao ogroman broj atoma koji sadrže živa bića, a neki od njih vjerojatno su formirali današnji ugljen, naftu, prirodni plin i neke današnje fosilne vapnene tvari. Studije o drevnoj biosferi ukazuju na to da je bilo nekoliko stotina puta više ugljika u prošlosti, tako da bi omjer 14C/C bio nekoliko stotina puta manji. To bi moglo objasniti uočene male količine 14C pronađene u “starim” uzorcima koji su vjerojatno pokopani u Potopu.

Reference i bilješke

  1. Rotta, R.B., Evolutionary explanations for anomalous radiocarbon in coal? CRSQ 41(2):104–112, September 2004. 14C in coal was reported by: Baumgardner, J., Humphreys, D., Snelling, A. and Austin, S., The Enigma of the Ubiquity of 14C in Organic Samples Older Than 100 ka, Eos Transactions of the American Geophysical Union 84(46), Fall Meeting Suppl., Abstract V32C-1045, 2003. And also: Lowe, D., Problems associated with the use of coal as a source of 14C free background material, Radiocarbon 31:117–120, 1989.
  2. Giem, P., Carbon-14 content of fossil carbon, Origins 51:6–30, 2001, grisda.org.

Reference i bilješke

  1. Na primjer, “velečasni” Barry Lynn, vođa antikršćanske skupine Americans United for the Separation of Church and State, izjavio je u debati na nacionalnoj televiziji: “Datiranje ugljikom pokazuje da je Zemlja stara milijarde godina!” (Firing Line, PBS, 19 prosinca 1997.). Natrag na tekst.
  2. Vrijeme t od početka radioaktivnog raspada može se izračunati iz N/N0 = e–λt, gdje je N broj atoma izmjeren u sadašnjosti; N0 je početni broj; λ, je konstanta raspada koja je povezana s poluživotom t½izrazomλ = ln2/t½. Ovo pretpostavlja da je sustav zatvoren, tako da je gubitak atoma isključivo raspadom, a da je brzina raspada konstantna. Vidi također: Sarfati, J., Refuting Compromise, ch. 12, Master Books, Arkansas, USA, 2004. Natrag na tekst.
  3. Zemljina masa je 6x1027 g; što je ekvivalent 4.3x1026 molova14C. Svaki mol sadrži Avogadrov broj (NA = 6.022x1023) atoma. Potrebno je samo 167 prepolavljanja da bi se došlo do jednog atoma (log2(4.3x1026 mol x 6.022x1023 mol–1) = log10(2.58x1050) / log102), i 167 poluživota je daleko ispod milijun godina. Natrag na tekst.
  4. AMS (accelerator mass spectrometry) broji same atome, i može otkriti jedan 14C u više od 1016 atoma ili izmjeriti omjer 14C/C ako je <10–16 ili 0.01% od suvremenog omjera (0.01 pMC, postotak modernog ugljika). Natrag na tekst.
  5. U suprotnom dijamant bi se pretvorio u grafit (poznat iz mine za olovku). Vidi također: Snelling, A., Diamonds—evidence of explosive geological processes, Creation 16(1):42–45, 1993; cf. Diamond Science, diamondwholesalecorporation.com, pristupljeno 22. svibnja 2006. Natrag na tekst.
  6. Vardiman, L., Snelling, A. and Chaffin, E., Radioisotopes and the Age of the Earth, Vol. II, ch. 8, Institute for Creation Research, California, USA, 2005. Dr. Baumgardner je također istraživao više uzoraka ugljena, i svi su također sadržavali 14C. Natrag na tekst.
  7. Baumgardner, J.: 14C evidence for a recent global flood and a young earth; in ref. 6, ch. 8. Vidi i njegov rad na globalflood.org. Mjerljivi 14C u fosiliziranim organskim materijama: potvrđuju model mlade Zemlje, stvaranje i Potop, 5th međunarodna konferencija o kreacionizmu, 2003. Natrag na tekst.