Darwinova tajanstvena bolest

napisao Russell Grigg
preveo Zlatko Madzar madzar.ch

Charles Darwin jako je trpio zbog ekstremno lošeg zdravlja većinu svog radnog vijeka. Encyclopaedia Britannica kaže: "Neki od simptoma: bolna nadutost, povraćanje, nesanica, lupanje srca pojavili su se čim je počeo pisati svoju bilježnicu o promjeni vrsta 1837. god. [Ovo je godina kad se vratio u Englesku nakon petogodišnjeg putovanja na brodu H.M.S. Beagle.] Iako je bio izložen insektima u Južnoj Americi i moguće je da je donio bolest Chagas ili neke druge tropske bolesti, pažljiva analiza napada u kontekstu njegovih aktivnosti ukazuje na psihogeno podrijetlo."¹(Psihogeni ili psihički poremećaji imaju podrijetlo u umu ili u mentalnom stanju.) Ostali simptomi uključuju "mučninu, glavobolju… osjetljiv želudac, slabost, trzanje mišića, stanje izgubljenosti, mrlje pred očima".² Danas bismo ovo nazvali anksioznost uzrokovanu psihoneurozom.³

Dakle, što je uzrokovalo ovo stanje ekstremnog stresa kod Darwina? Zašto je on bio toliko zabrinut? I zašto je to relevantno za nas danas?

Odbijanje vjerskih utjecaja

Charlesovo razmišljanje i pisanje na temu evolucije i prirodne selekcije uzrokovalo je da odbaci sve vjerske utjecaje u svom životu. Jedan od njih bio je William Paley.

U svojim ranim dvadesetim godinama Charles je bio spreman postati anglikanski svećenik. U okviru svojih teoloških studija na Cambridgeu pročitao je knjigu Williama Paleya Natural Theology,⁴ koja počinje poznatim argumentom za stvaranja na temelju "ručnog sata" (sat zahtijeva urara i tako dizajn zahtijeva dizajnera), o čemu je Charles rekao: "Nije bilo knjige kojoj sam se više divio od Paleyeve Natural Theology. Nekada sam je gotovo mogao izgovoriti napamet."⁵

Drugi vjerski utjecaj dolazio je od njegove žene Emme, kojom se oženio 1839. godine, a koja je čitala iz Biblije svojoj djeci. Kako je Darwin razvio svoju teoriju prirodne selekcije, ti su se utjecaji smanjivali. Njegov sin Francis podsjetio se njegovih riječi: "Nikada nisam odustao od kršćanstva sve do svoje četrdesete godine."⁶A smrt njegove najstarije kćeri Annie od groznice u tom razdoblju njegova života zabila je zadnji čavao u lijes njegova kršćanstva.

Više od svega toga, međutim, Darwin je znao da je njegova teorija bila obični ateistički materijalizam – bomba koja će, jednom bačena na viktorijansko društvo, potkopati vjeru ljudi u Boga, Bibliju i crkvu. U stvari, on je zamahivao šakom prema svemogućem Bogu. Profesor Adam Sedgwick na Cambridgeu, prije svega vodeći geolog svoga vremena i kreacionist, prepoznao je to čim je pročitao O podrijetlu vrsta oko 1861. god. On je napisao: "Od početka do kraja ovo je jelo čisti materijalizam, pametno skuhano i posluženo… A zašto je to učinio? Ni zbog čega drugog, siguran sam, osim da bi nas učinio neovisnima o Stvoritelju."⁷

Darwinov glavni zagovornik bio je najistaknutiji nevjernik, mrzitelj religije i glavni neprijatelj crkve svoga vremena Thomas Henry Huxley, prozvan "Darwinov buldog". Sir Julian Huxley, Thomasov unuk, koji je održao pozdravni govor na proslavi stote godišnjice objavljivanja O podrijetlu vrsta, koji je održan u Chicagu 1959. godine, rekao je: "Darwinov pravi uspjeh bio je da je uklonio cijelu ideju o Bogu kao tvorcu organizama iz sfere racionalne diskusije."^8,9

Psihološki ne može biti ni malo sumnje da je Charles Darwin patio od osjećaja krivnje. To je nesumnjivo nastalo iz njegove želje da pobjegne od Boga i od snažnih Paleyovih argumenata o dizajnu u njegovoj Natural Theology. To jest, Darwinova teorija prirodne selekcije bio je njegov pokušaj da se objasni dizajn bez potrebe za inteligentnim dizajnerom. Profesor Stephen Jay Gould sa Sveučilišta Harvard slaže se. On smatra da je "Darwin konstruirao teoriju prirodne selekcije u velikoj mjeri kao izravno opovrgavanje argumenta iz dizajna".^10,11

Međutim, to nije sve. Darwinova prirodna selekcija nije bilo nešto progresivno, kao što to mnogi moderni pisci prikazuju, a još manje proces koji je Bog koristio prilikom stvaranja, kao što to teistički evolucionisti proglašavaju ukazati; to je nešto što je bilo potpuno bez plana i bez svrhe. Gould o tome govori kao o "besciljnom naturalizmu".¹²Darwin je znao da je to ideja koja bi mogla i koja će uništiti vjeru milijunima vjernika i on je bio taj koji je trebao objaviti tu ideju svijetu koji ništa nije sumnjao. Ali što ako je on bio u krivu? Kako je mogao prihvatiti odgovornost za ono što će se dogoditi drugima? Nije nimalo čudno da je "dobivao osip" (vidi dolje), da je O podrijetlu vrsta govorio kao o svojoj "prokletoj knjizi"¹³i čini se da je za sebe mislio da je "vražji kapelan".¹⁴

Objavljivanje knjige O podrijetlu vrsta

Rezultat toga bio je da je Darwin odložio objavljivanje svoga rada za 20 godina. Lipnja 1858. godine dobio je pismo od Alfreda Russela Wallacea (prirodoslovaca koji je radio na Malajskom arhipelagu) s rukopisom koji je savršeno sažeo teoriju prirodne selekcije o kojoj je Charles Darwin tako dugo razmišljao te je konačno stupio u akciju. Kao rezultat toga, napustio je svoje prvotne planove da napiše ep u više tomova i radije je napisao jedan "Sažetak", kako je to više puta opisao u uvodu. Ovaj "Sažetak" objavljen je 24. studenog 1859. pod naslovom O podrijetlu vrsta.¹⁵

To je bilo povezano sa znatnim traumama. U toj godini objave rijetko je bio u stanju pisati više od 20 minuta odjednom bez da bolova u trbuhu, a korekturu je završio 1. listopada 1859. između napadaja povraćanja.

Deset dana prije tiska knjige napisao je svom prijatelju J. D. Hookeru: "Ja sam bio vrlo loše u zadnje vrijeme; nakon što sam imao strašnu 'krizu', jedna mi je noga otekla kao slonovska, imao sam gotovo uvijek sklopljene oči, noge su bile prekrivene osipom i čirevima, ali su mi rekli da će mi sigurno biti mnogo bolje. To je bilo kao da sam bio u paklu."^16,17Njegovi moderni biografi govorili su o njegovoj "osobnoj sumnji, o prigovorima, o strašnom strahu" kad je mislio da je "posvetio svoj život fantaziji".¹⁸

Bio je previše bolestan da bude u Londonu kada su prvi primjerci njegove knjige prodani ili da prisustvuje raspravi između Thomasa Huxleya i biskupa Samuela Wilberforcea održanoj u Oxfordu 30. lipnja 1860., ili za sudjelovanje na sastanku Royal Society of London koji mu je dodijelio svoju Copley medalju u studenom 1864.^19,20Iste godine pisao je Hookeru: "Mislim da je malo ljudi povraćalo tako često kao ja zadnjih pet mjeseci."²¹

Ono što Darwin nije znao

Mi sada znamo da, kad bi Darwin mogao predvidjeti znanstvena postignuća, imao bi dobar razlog za zabrinutost da će njegova teorija jednog dana biti opovrgnuta.

Konkretno, Gregor Mendel još nije završio i objavio svoj rad o zakonima nasljeđivanja i genetike, kad je rekao da se karakteristike potomstva prenose s roditelja prema preciznim matematičkim omjerima i da ne proizlaze iz slučajnih procesa koje je Darwin nazivao "miješanje naslijeđa".

James Joule, R. J. E. Clausius i Lord Kelvin tek su razvijali koncepte termodinamike, prvi zakon koje tvrdi da energija ne može biti stvorena niti uništena (tako da svemir ne može stvoriti samoga sebe), dok drugi zakon kaže da svemir silazno nazaduje u smjeru povećanja neorganiziranosti (tako da stvari ne mogu same po sebi postati sve više organizirane s vremenom).

Louis Pasteur je tek na početku svojih slavnih pokusa koji su pokazali da život (čak i život mikroba) dolazi iz života, a ne iz nežive tvari. Matematički zakoni vjerojatnosti, koji pokazuju da su izgledi da život nastane slučajno zapravo ravni nuli, nisu još primijenjeni na teoriju evolucije. Molekularna biologija, sa svojim otkrićem da je stanica tako silno složena da nije mogla nastati slučajno, još nije ni počela.

Fosilni zapis još nije bio dovoljno istražen tako da paleontolozi nisu mogli reći, kao što sada mogu, da ne postoji neprekinuti lanac "karika koje nedostaju". Da je bilo koji od ovih pojmova i zakona bio poznat Charlesu Darwinu u vrijeme kada je pisao svoju O podrijetlu vrsta (1856. – 1859.), bio bi dovoljan da torpedira njegove ideje, a uzete sve zajedno, teoriji evolucije zadale bi smrtni udarac!

Današnje značenje

Danas su ovi protuargumenti teoriji evolucije dobro poznati i kao takvi, nesavladiv su predmet protiv evolucije. Ukratko, oni pokazuju da se evolucija nije mogla dogoditi, a fosilni zapisi pokazuju da se evolucija nije dogodila. Nevjerojatno je da se inače racionalni znanstvenici i dalje drže koncepta evolucije i mijenjaju je kako bi zaobišli dokaze protiv nje, bez obzira na destruktivni učinak na moral i društvo kojim teorija evolucije utječe. Kao što Michael Denton kaže: "… danas je možda Darwinov pogled na prirodu više nego bilo koji drugi odgovoran za agnostičke i skeptične poglede dvadesetoga stoljeća."²²Darwin je s razlogom bio zabrinut zbog dugoročnih učinaka svoje teorije!

Ali zašto se to dogodilo? Zašto je teorija postala toliko važnija od dokaza koji su potrebni da je održe?

Odgovor: Zbog onoga što uključuje alternativa. Ako je biblijski izvještaj o stvaranju istinit, onda će biti Sudnji dan jer Bog Stvoritelj je rekao: "… jer ustanovi Dan u koji će suditi svijetu po pravdi, po Čovjeku [Isusu]; kojega odredi, pred svima ovjerovi uskrisivši ga od mrtvih" (Djela 17,31).

Reference i bilješke

The New Encyclopaedia Britannica, 1992., svezak 16, str. 980. Return to text. Natrag na tekst.
Gertrude Himmelfarb: Darwin and the Darwinian Revolution, Chatto and Windus, London, 1959., str. 108–109. Return to text. Natrag na tekst.
Sir George Pickering, poznati engleski klinički istraživač i regius profesor medicine na Sveučilištu Oxford, opisan u Chambers Biographical Dictionary kao "ključna figura u medicinskom obrazovanju u Velikoj Britaniji od 1950", napisao je u vezi Darwina: "Dokaz za psihoneurozu je najprije da simptomi to sugeriraju, te da, uzeti u cijelosti, ne odgovaraju ničem drugom. Drugo, nema dokaza da su ikada pronađeni fizički znakovi koji su trebala postojati nakon četrdeset godina organske bolesti, a Darwin je konzultirao najbolje liječnike svoga vremena… Treće, okolnosti prenagljenih trenutnih napada. Četvrto, bolest je dobio pred kraj svog života, a to je dosta netipično za organske bolesti. Na kraju, nema drugih predloženih dijagnoza kojih bi se mogao sjetiti, sve se činjenice uklapaju." George Pickering: Creative Malady, George Allen & Unwin Ltd, London, 1974., str. 142. Return to text. Natrag na tekst.
William Paley: The Works of William Paley, svezak 4, ‘Natural Theology’, William Baynes and Son, London, 1825., str. 1 i dalje. Return to text. Natrag na tekst.
Citirano u: William R. Fix: The Bone Peddlers, Macmillan, New York, 1984., str. 178. Return to text. Natrag na tekst.
Citirano u: Adrian Desmond i James Moore: Darwin, Michael Joseph Ltd, London, 1991., str. 658. Return to text. Natrag na tekst.
Citirano u: Ronald Clark: The Survival of Charles Darwin, Random House, New York, 1984., str. 139. Return to text. Natrag na tekst.
Citirano u ref. 5, str. 213. Return to text. Natrag na tekst.
Engleski psihijatar dr. Rankine Good povezuje Darwinove zdravstvene simptome s njegovim osjećajima zamjeranja prema svojom tiranskom ocu i kaže: "Dakle, ako Darwin nije ubio svoga oca tjelesno, onda je sigurno ubio nebeskog Oca u području povijesti prirode." Citirano iz: Ralph Colp: To Be An Invalid, Univ. of Chicago Press, 1977., str. 123. Return to text. Natrag na tekst.
Transkript govora koji je održao prof. Stephen Gould 6. lipnja 1990. godine na Victoria University, Wellington, Novi Zeland, pod nazivom "The Darwinian Revolution of Thought". Vidi Carl Wieland: "Darwin’s real message: have you missed it?", Creation magazine, svezak 14, br. 4, (rujan–studeni 1992.), str. 16–18. Vidi i Darwinove komentare o "dizajnu u prirodi", kao što je naveo Paley u Life and Letters of Charles Darwin, urednik Francis Darwin, D. Appleton i Co., New York, 1911., svezak 1, str. 278–279. Return to text. Natrag na tekst.
Istina je da je u drugom izdanju O podrijetlu vrsta (1860.) Darwin dodao "kroz Stvoritelja" iza riječi "udahnuo" u zadnjoj rečenici svoje knjige, koja u prvom izdanju glasi: "Tu je veličina u tom pogledu života, u svojih nekoliko formi, nakon što je prvobitno udahnuo nekoliko oblika u jedan…" Međutim, ovaj koncept potpuno je stran cjelokupnoj etici O podrijetlu vrsta, a dodatak se pojavio samo da umiri cjelokupnu kršćansku zajednicu — Ian Taylor: In the Minds of Men, TFE Publishing, Toronto, 1984., str. 463, br. 9. Return to text. Natrag na tekst.
Ref. 10. Return to text. Natrag na tekst.
Ref. 6, str. 475. Return to text. Natrag na tekst.
Ref. 6, str. 449. Return to text. Natrag na tekst.
Puni naziv prvih pet izdanja je On the Origin of Species by Means of Natural Selection or the Preservation of Favoured RacesintheStruggle for Life. U šestom izdanju Darwin je izostavio riječ "On". Mi ga nazivamo Podrijetlo vrsta. Return to text. Natrag na tekst.
Citirano pod Ref. 6, str. 476. Return to text. Natrag na tekst.
Ovi simptomi ukazuju na fizički uzrok, a dobro je poznato da ekstremni psihološki stres čini tjelesnu bolest češćom. Return to text. Natrag na tekst.
Citirano pod Ref. 6. str.477. Return to text.Sir Natrag na tekst.
Sir George Pickering napisao je: "Simptomi psihoneuroze su pacijentovi vlastiti odgovori na njegov inače nepodnošljivi sukob." — Ref. 3, str. 33. Return to text. Natrag na tekst.
U daljnjem prilogu ovoj tezi, treba napomenuti da je "tijekom sljedećih desetljeća Darwinova bolest oslabila i nestala. No, tijekom posljednjeg desetljeća svog života, kada je bio koncentriran na botanička istraživanja, a ne nagađanja o evoluciji, iskusio je najbolje zdravlje za svojih godina na Cambridgeu". — Ref. 1, str. 980. Return to text. Natrag na tekst.
Citirano pod Ref. 9, str. 77. Return to text. Natrag na tekst.
Michael Denton: Evolution: A Theory in Crisis, Adler and Adler, Maryland, 1986., str. 358. Return to text. Natrag na tekst.