Explore
Also Available in:

Da li je evolucija zaista neophodna za napredak u medicini?

preveo Mladen Čirjak

28 listopad 2002

Još jedan e-mail od strane samozvanog ‘profesionalnog biologa&rsquodr. Richard-a Meiss-a, Speedway, IN, koji je napisao, ‘Budite slobodni odgovoriti na ove komentare i/ili ih staviti na vašu web stranicu.’U njegovu pismu, u tekstu ispod (below), on se ne slaže s radio emisijom Ken-a Ham-a, ‘Evolution—Does It Help Technology?’ (‘Evolucija – Pomaže li ona tehnologiji?’), te pokušava pokazati na koji je način evolucija vitalna za istraživanja u medicini. Još jednom to ilustrira argument na osnovi autoriteta (tehnički izraz Argumentum ad verecundiam), gdje dr. Meiss govori izvan vlastitog polja. Njegovo pismo je prepisano (reprinted) (tamno crveno), s odgovorima koje na svaku točku daje Dr Carl Wieland, doktor medicine, demonstrirajući da su navodna unapređenja u medicini lako objašnjiva iz perspektive dizajna, te dokumentirajući na koji je način evolucija zapravo ometala istraživanja.

Dragi Richard, napisali ste:


Tema: Evolution—Does It Help Technology? [Napomena urednika: tri su knjige izbrisane u skladu s našim feedback pravilima o reklamiranju drugih proizvoda. Međutim, kao što će biti pokazano, dr Wieland je upoznat s njima]

Uredniku —

U svojoj radijskoj emisiji 23 listopada 2002, pod nazivom ‘Evolucija – Pomaže li ona tehnologiji?’, Ken Ham tvrdi da evolucija i njena temeljna načela nemaju vrijednost kada je riječ o razvoju ili razumijevanju tehnologija koje su ljudima korisne. Kao odgovor na to, prije svega bih želio istaknuti važnu ulogu evolucijskih ideja u medicini i tehnologiji, posebice na području prevencije, dijagnoze i liječenja. Kao dokaz da je evolucija unaprijedila mnoga područja medicine nudim slijedeće knjige: [Napomena urednika: dvije su reference još jednom izbrisane u skladu s našim feedback pravilima, te su još jednom naši članci odgovarali na te tvrdnje]

To nisu trivijalni tekstovi – shvatiti i primijeniti ih zahtijeva obrazovanje i trud. Stoga vas molim da ih ne odbacujete olako, bez da ih proučite. Gospodin Ham nadalje navodi da je ideja kako je slijepo crijevo čovjeka evolucijski vestigial (uočite da vestigial ne znači nužno bez funkcije) nekako ometala napredak znanstvenih istraživanja. Na koji je način ona to učinila? Kao znanstvenika na polju medicine, to me jako zanima.

Na drugim poljima poput elektronike i dizajna prometnih sustava, kao i cutting-edge istraživanjima u neurofiziologiji, evolucijski koncepti se koriste kako bi se razvila optimalna rješenja složenih problema koristeći pristup zvan ‘genetski algoritmi’ili ‘analiza neuronske mreže’.Nudim svega nekoliko od velikog broja radova koji se bave tom primjenom elektroničkog dizajna i dizajna prometnih sustava. …

Još jednom, molim vas da ne odbacujete te radove bez proučavanja. To su radovi solidne znanosti i matematike koji opisuju stvarne aplikacije evolucijske teorije na specifične probleme.

Bojim se da ste opet ostavili svoje slušatelje s iskrivljenim pogledom na to kako znanost zaista radi. Sumnjam na to da je to vaša namjera. Budite slobodni odgovoriti na ove komentare i/ili ih stavite na vašu web stranicu.

Sa štovanjem,

Richard A. Meiss, Ph.D.

Speedway, IN U.S.A


Uredniku—

U svojoj radijskoj emisiji 23 listopada 2002, pod nazivom ‘Evolucija – Pomaže li ona tehnologiji?’, Ken Ham tvrdi da evolucija i njena temeljna načela nemaju vrijednost kada je riječ o razvoju ili razumijevanju tehnologija koje su ljudima korisne.

To nije prvi put da smo tvrdili nešto takvo. Citirali smo evolucionista koji je u jednom dahu tvrdio da je evolucija apsolutno vitalna (te kao i obično, koristio ekvivokaciju vezano za značenje (meaning), a potom žalio da se mnogi odjeli na sveučilištima udaljavaju od evolucijskog teoretiziranja kako bi se usredotočili na znanost koja ima praktične benefite! (vidi ‘Evolution and practical science—Countering a common belief with Creation magazine.’)

Kao odgovor na to, prije svega bih želio istaknuti važnu ulogu evolucijskih ideja u medicini i tehnologiji, posebice na području prevencije, dijagnoze i liječenja. Kao dokaz da je evolucija unaprijedila mnoga područja medicine nudim slijedeće knjige: [Napomena urednika: dvije su reference još jednom izbrisane u skladu s našim feedback pravilima, te su još jednom naši članci odgovarali na te tvrdnje]

To nisu trivijalni tekstovi – shvatiti i primijeniti ih zahtijeva obrazovanje i trud. Stoga vas molim da ih ne odbacujete olako, bez da ih proučite.

Ja sam primjerice više no upoznat sa sadržajem knjige autora Nesse-a i Williams-a, Why we get sick: The New Science of Darwinian Medicine, koju dr Meiss preporučuje. Već sam ranije pisao o tim temama. Jedan kratak primjer iz našeg časopisa je Healers hail Darwin. Dopustite da navedem jedan primjer na koji bi netko mogao zavaravati sebe smatrajući da je evolucijski pristup bio koristan. Uzmite vrućicu kod infektivnih bolesti, te pretpostavimo na trenutak da je čvrsto utvrđeno da je određen stupanj vrućice koristan u borbi organizma protiv infekcije.

Medicinar predan evoluciji mogao bi reći: ‘Ovdje smo suzbijali vrućicu; no da smo razmišljali u darvinističkim okvirima, shvatili bismo da je to vjerojatno adaptivnog karaktera. Dakle to bi bio napredak.’Slično, ‘selekcionist’gleda na dijareju kao vjerojatnu adaptaciju za izbacivanje patogena, što se naravno odnosi na pokušaje da ju se zaustavi, itd. No, potrebna je samo trivijalna mentalna vježba da se shvati da bi u oba primjera objašnjenje ‘dizajna’postiglo isti cilj.

Većina primjera značaja ’evolucijskog’ pristupa, koliko ja znam, padaju u tu kategoriju. Tamo gdje referira evoluciju patogena, trijumfalne evolucijske ideje se ubrzo rasplinjuju shvaćanjem problema koji se tiču prirodne selekcije i informacija, itd. Pogledajte naše web članke: ‘Muddy Waters’ , ‘Has AIDS evolved?’, ‘Super-bakterije uopće nisu super’ i ‘Anthrax and antibiotics: Is evolution relevant?’.

Gospodin Ham nadalje navodi da je ideja kako je slijepo crijevo čovjeka evolucijski vestigial (uočite da vestigijal ne znači nužno bez funkcije)…

Zapravo to je moderan evolucijski revizionizam – kao što smo vam to ranije istaknuli (as we pointed out to you before ). Ako imate bilo kakvih dokaza u suprotno, molim vas, radije ih predočite nego da ponavljate iste stare istrošene neutemeljene tvrdnje.

…nekako ometala napredak znanstvenih istraživanja. Na koji je način ona to učinila? Kao znanstvenika na polju medicine, to me jako zanima.

Ah da, nedostajala nam je vaša omiljena logička greška, argument iz autoriteta. Nije bitno to što istraživanje rada mišiće ne čini nekoga ekspertom na polju povijesti medicinskih istraživanja.

Pretpostavka, u koju se dugo vjerovalo, da neki organi (uključujući slijepo crijevo) nemaju funkciju usporila je inicijativu da se otkrije funkcija, što ne iznenađuje. Čak i sada, rad na daljnjem rasvjetljavanju imunološke funkcije limfnog tkiva slijepog crijeva teško da će privući veći interes zbog dugotrajne ideje o njegovoj ‘beskorisnosti’. Kao što smo istaknuli ranije, svjesni smo revizionističkog redefiniranja, no čak i mnogi evolucionisti danas koriste tu riječ u smislu ‘beskoristan’. A njegova navodna ‘beskorisnost’korištena je kao demonstracija njegove vestigijalnosti.

Još jednom, na to smo detaljno ukazali na našoj web stranici. (Vidi ‘Has AIDS evolved?’, ‘Super-bakterije uopće nisu super’ i ‘Anthrax and antibiotics: Is evolution relevant?’)

Nedavan primjer je otkriće važne funkcije kod ‘vestigijalnih’mišića kod konja, a otkrivač se potom zapitao da li bi i drugi navodno vestigijalni organi mogli imati važne funkcije. (Vidi ‘Useless horse body parts?’).

Uzgredno, kao medicinski istraživač, netko bi pretpostavio da ste svjesni načina na koji je pretpostavljena beskorisnost timusa bila važan faktor u dozvoljavanju da se zdravi timusi u djece nekažnjeno izlažu zračenju, uz tragične posljedice. Za pretpostaviti je također da ste svjesni toga da je bilo pomodno odstranjivati dijelove očito ’vestigijalnog’ debelog crijeva. Da je pretpostavka kako vjerojatno niti jedan organ u tijelu čovjeka nije bez funkcije bila prisutna u zapadnjačkoj medicini od početka, opet nije potrebno mnogo mentalnog napora da se zaključi kako bi to vjerojatno ubrzalo otkrivanje takvih funkcija.

Na drugim poljima poput elektronike i dizajna prometnih sustava, kao i cutting-edge istraživanjima u neurofiziologiji, evolucijski koncepti se koriste kako bi se razvila optimalna rješenja složenih problema koristeći pristup zvan ‘genetski algoritmi’ ili ‘analiza neuronske mreže’. Nudim svega nekoliko od velikog broja radova koji se bave primjenom evolucijske teorije na unapređenje tehnologije: [ Napomena urednika: dvije su reference još jednom izbrisane u skladu s našim feedback pravilima, te su još jednom naši članci odgovarali na te tvrdnje]

Još jednom, molim vas da ne odbacujete te radove bez proučavanja. To su radovi solidne znanosti i matematike koji opisuju stvarne aplikacije evolucijske teorije na specifične probleme.

Oni nisu odbačeni olako, niti je to naš stil. Pitam se u kolikoj ste se mjeri potrudili izučiti naš materijal prije no što ste iznijeli ovu ‘kritiku’, međutim, ako ste pretraživali našu stranicu, unošenje riječi ‘genetic algorithms’donijelo bi osam pogodaka, od kojih bi prvi bio članak (article), o baš toj temi, čiji je autor Dr Don Batten.

Bojim se da ste opet ostavili svoje slušatelje s iskrivljenim pogledom na to kako znanost zaista radi. Sumnjam na to da je to vaša namjera.

Svakako sam iz cijelog vašeg pristupa uvidio da ste neprijateljski raspoloženi prema našem gledištu. Moje kolege me obavještavaju da postoji duga povijest neugodnih e-mail-ova s vaše strane, punih nerazumijevanja i pogrešnog predstavljanja. Tko zna, možda nakon što malo proučite stvar, bez obzira na to hoćete li se tada složiti s nama ili ne, doći ćete do zaključka da je s vaše strane doista došlo do znatnog nerazumijevanja našeg stajališta.

Budite slobodni odgovoriti na ove komentare i/ili ih stavite na vašu web stranicu.

Sa štovanjem,
Richard A. Meiss, Ph.D.
Speedway, IN U.S.A.

Sa štovanjem,
Dr Carl Wieland