Da li je evolucija zaista neophodna za napredak u medicini?

preveo Mladen Čirjak

28 listopad 2002

Još jedan e-mail od strane samozvanog ‘profesionalnog biologa&rsquodr. Richard-a Meiss-a, Speedway, IN, koji je napisao, ‘Budite slobodni odgovoriti na ove komentare i/ili ih staviti na vašu web stranicu.’U njegovu pismu, u tekstu ispod (below), on se ne slaže s radio emisijom Ken-a Ham-a, ‘Evolution—Does It Help Technology?’ (‘Evolucija – Pomaže li ona tehnologiji?’), te pokušava pokazati na koji je način evolucija vitalna za istraživanja u medicini. Još jednom to ilustrira argument na osnovi autoriteta (tehnički izraz Argumentum ad verecundiam), gdje dr. Meiss govori izvan vlastitog polja. Njegovo pismo je prepisano (reprinted) (tamno crveno), s odgovorima koje na svaku točku daje Dr Carl Wieland, doktor medicine, demonstrirajući da su navodna unapređenja u medicini lako objašnjiva iz perspektive dizajna, te dokumentirajući na koji je način evolucija zapravo ometala istraživanja.

Dragi Richard, napisali ste:

To nije prvi put da smo tvrdili nešto takvo. Citirali smo evolucionista koji je u jednom dahu tvrdio da je evolucija apsolutno vitalna (te kao i obično, koristio ekvivokaciju vezano za značenje (meaning), a potom žalio da se mnogi odjeli na sveučilištima udaljavaju od evolucijskog teoretiziranja kako bi se usredotočili na znanost koja ima praktične benefite! (vidi ‘Evolution and practical science—Countering a common belief with Creation magazine.’)

Ja sam primjerice više no upoznat sa sadržajem knjige autora Nesse-a i Williams-a, Why we get sick: The New Science of Darwinian Medicine, koju dr Meiss preporučuje. Već sam ranije pisao o tim temama. Jedan kratak primjer iz našeg časopisa je Healers hail Darwin. Dopustite da navedem jedan primjer na koji bi netko mogao zavaravati sebe smatrajući da je evolucijski pristup bio koristan. Uzmite vrućicu kod infektivnih bolesti, te pretpostavimo na trenutak da je čvrsto utvrđeno da je određen stupanj vrućice koristan u borbi organizma protiv infekcije.

Medicinar predan evoluciji mogao bi reći: ‘Ovdje smo suzbijali vrućicu; no da smo razmišljali u darvinističkim okvirima, shvatili bismo da je to vjerojatno adaptivnog karaktera. Dakle to bi bio napredak.’Slično, ‘selekcionist’gleda na dijareju kao vjerojatnu adaptaciju za izbacivanje patogena, što se naravno odnosi na pokušaje da ju se zaustavi, itd. No, potrebna je samo trivijalna mentalna vježba da se shvati da bi u oba primjera objašnjenje ‘dizajna’postiglo isti cilj.

Većina primjera značaja ’evolucijskog’ pristupa, koliko ja znam, padaju u tu kategoriju. Tamo gdje referira evoluciju patogena, trijumfalne evolucijske ideje se ubrzo rasplinjuju shvaćanjem problema koji se tiču prirodne selekcije i informacija, itd. Pogledajte naše web članke: ‘Muddy Waters’ , ‘Has AIDS evolved?’, ‘Super-bakterije uopće nisu super’ i ‘Anthrax and antibiotics: Is evolution relevant?’.

Zapravo to je moderan evolucijski revizionizam – kao što smo vam to ranije istaknuli (as we pointed out to you before ). Ako imate bilo kakvih dokaza u suprotno, molim vas, radije ih predočite nego da ponavljate iste stare istrošene neutemeljene tvrdnje.

Ah da, nedostajala nam je vaša omiljena logička greška, argument iz autoriteta. Nije bitno to što istraživanje rada mišiće ne čini nekoga ekspertom na polju povijesti medicinskih istraživanja.

Pretpostavka, u koju se dugo vjerovalo, da neki organi (uključujući slijepo crijevo) nemaju funkciju usporila je inicijativu da se otkrije funkcija, što ne iznenađuje. Čak i sada, rad na daljnjem rasvjetljavanju imunološke funkcije limfnog tkiva slijepog crijeva teško da će privući veći interes zbog dugotrajne ideje o njegovoj ‘beskorisnosti’. Kao što smo istaknuli ranije, svjesni smo revizionističkog redefiniranja, no čak i mnogi evolucionisti danas koriste tu riječ u smislu ‘beskoristan’. A njegova navodna ‘beskorisnost’korištena je kao demonstracija njegove vestigijalnosti.

Još jednom, na to smo detaljno ukazali na našoj web stranici. (Vidi ‘Has AIDS evolved?’, ‘Super-bakterije uopće nisu super’ i ‘Anthrax and antibiotics: Is evolution relevant?’)

Nedavan primjer je otkriće važne funkcije kod ‘vestigijalnih’mišića kod konja, a otkrivač se potom zapitao da li bi i drugi navodno vestigijalni organi mogli imati važne funkcije. (Vidi ‘Useless horse body parts?’).

Uzgredno, kao medicinski istraživač, netko bi pretpostavio da ste svjesni načina na koji je pretpostavljena beskorisnost timusa bila važan faktor u dozvoljavanju da se zdravi timusi u djece nekažnjeno izlažu zračenju, uz tragične posljedice. Za pretpostaviti je također da ste svjesni toga da je bilo pomodno odstranjivati dijelove očito ’vestigijalnog’ debelog crijeva. Da je pretpostavka kako vjerojatno niti jedan organ u tijelu čovjeka nije bez funkcije bila prisutna u zapadnjačkoj medicini od početka, opet nije potrebno mnogo mentalnog napora da se zaključi kako bi to vjerojatno ubrzalo otkrivanje takvih funkcija.

Oni nisu odbačeni olako, niti je to naš stil. Pitam se u kolikoj ste se mjeri potrudili izučiti naš materijal prije no što ste iznijeli ovu ‘kritiku’, međutim, ako ste pretraživali našu stranicu, unošenje riječi ‘genetic algorithms’donijelo bi osam pogodaka, od kojih bi prvi bio članak (article), o baš toj temi, čiji je autor Dr Don Batten.

Svakako sam iz cijelog vašeg pristupa uvidio da ste neprijateljski raspoloženi prema našem gledištu. Moje kolege me obavještavaju da postoji duga povijest neugodnih e-mail-ova s vaše strane, punih nerazumijevanja i pogrešnog predstavljanja. Tko zna, možda nakon što malo proučite stvar, bez obzira na to hoćete li se tada složiti s nama ili ne, doći ćete do zaključka da je s vaše strane doista došlo do znatnog nerazumijevanja našeg stajališta.

Sa štovanjem,
Dr Carl Wieland