Evolucija nakaza!

Adolf Hitler i eugenika

napisao Ed Garrett
preveo Zlatko Madzar

Kad je Charles Darwin predložio svoju Teoriju o evoluciji, mnogi su to pozdravili kao kraj ikojega znanstvenog opravdanja za postojanje Stvoritelja Boga. Znanost je oslobođena od toga da se mora prilagoditi ‘zastarjelim’ biblijskim zamislima. U nastalome vakuumu religijskoga autoriteta, ljudi kao što je Darwinov nećak, Francis Galton, osnovao je novu religiju temeljenu na zamisli o poboljšanju ljudske rase sukladno Teoriji o evoluciji. Godine 1883., Galton je tu zamisao o poboljšanju rase nazvao ‘eugenika’.¹

Pojavila se skupina nazvana ‘Social Darwinisti [Društveni darvinisti]’ i, uzimajući svoj znak iz Teorije o evoluciji, oni su podijelili ljudstvo na ‘odgovarajuće’ i ‘neodgovarajuće’. Eugenika je bila viđena kao način stvaranja sigurnosti da su ‘odgovarajući’ imali djecu a ‘neodgovarajući’ nisu. Knjige o eugenici pisali su znanstvenici koji su uvjeravali kako je najhumanija metoda sprječavanja rađanja neodgovarajućih bila ‘nježna, bezbolna smrt’.¹ Tvrdilo se da ‘gdje je život države ugrožen [prisutnošću mentalnih manjkavosti] mogu se i moraju poduzeti krajnje mjere’.²

U Njemačkoj, vođe eugeničkoga pokreta, koristeći evoluciju kao svoje opravdanje, izazvali su donošenje zakona o sterilizaciji i zakona o restrikciji imigracije, djelovali su tijekom 1930.-ih godina. Imigracija je morala biti ograničena, rekli su, zbog ‘biološke inferiornosti’ ljudi iz južne i istočne Europe.³

Rasizam takvih vođa bio je utemeljen na evoluciji, i Nijemci su bili spremni smatrati sebe superiornom rasom.

Mnogi znanstvenici došli su vidjeti promidžbu programa eugenike gotovo kao religijsku obvezu nametnutu Teorijom o evoluciji.³ Vodeći eugenisti postali su nacistički časnici, a eugenički pokret u Njemačkoj u potpunosti je bio utkan u nacistički sustav. Eugenika je postala znanstveno opravdanje za Hitlerov program istrebljenja.³

Mnogi su znanstvenici vidjeli opasnosti. Godine 1916., Franz Boas, pouzdani savjetnik Margaret Mead, objavio je osudu eugenike u izdanju The Scientific Monthly u prosincu. Ovo je započelo podjelu u biološkoj znanstvenoj zajednici, s Boasom kao vođom skupine koja je vjerovala da je društveni poticaj daleko više određujući čimbenik od genetskoga nasljeđa. On je upozoravao da zamisao o istrebljenju neodgovarajućih nije bila lijek za sve koji će izliječiti ljudske bolesti, nego opasan mač što se može dobro okrenuti protiv onih koji su se oslanjali na snagu te zamisli.⁴

U 1920.-im godinama, ironički, eugenika koja se primjenjivala na ljude bila je proglašena pogrješnom zbog krivoga shvaćanja Mendelovih zakona o nasljedstvu. Ljudi su bili mnogo složeniji od graška koji je bio temelj Mendelovih opita.¹ Očevidno su, međutim, mnogi eugenisti napravili religijsku predanost pokretu dostatnome za nastavljanje širenja eugeničkih zamisli. Izjave su još uvijek bile davane godine 1940. od vrhunskih američkih znanstvenika o ‘neoprostivom procesu dopuštanja maloumnima da rađaju svoju vrstu’.⁵

Suvremeni branitelji za evoluciju mogu reći da je eugenika bila izopačenost evolucije. Ali ostaje činjenica da je ova ‘izopačenost’ postala vrlo popularna. Mogla je postati popularna prvenstveno zato jer se činilo kako evolucija uklanja potrebu za suverenim Stvoriteljem s apsolutno moralnim zakonima. I ‘dobri’ evolucionisti nisu imali pravo reći kako su ‘loši’ eugenisti bili u krivu, jer je promjena – ne moralni zakon – bila jedina konstanta. Nije postojala podloga na kojoj bi se temeljio njihov dokaz za nemoralnost ‘eugeničke selekcije’—to jest, steriliziranje ili uklanjanje onih za koje se prosudilo da su neodgovarajući – osim njihove vlastite intuicije. Međutim, oni nisu mogli očekivati od eugenista da daju doprinos intuiciji.

Super-rasa

Nakon što je svijet vidio što Hitler zapravo radi, i dužinu na koju je odveo svoju zamisao o ‘super-rasi’, povijest eugenike bila je brzo zaboravljena. Na primjer, godine 1971. knjiga o genetskome poboljšanju naslovljena The Heredity Factor nije spomenula riječ ‘eugenika’. Povijest genetike dana u toj knjizi, započinje s Darwinom, ne daje nagovještaj o postojanju ičega zvanog ‘eugenika’, iako daje sjajan pregled doprinosa Francisa Galtona genetici.⁶ Popularna enciklopedija, World Book, imala je u izdanju članak godine 1955. pod naslovom ‘eugenika’ što je objasnio kako je eugenika vodila do Hitlera.⁷ U izdanju godine 1983., sve što je upućivalo na Hitlera bilo je izbrisano.⁸

Hitler nije uobličio svoje zamisli u misterioznome vakuumu, što je dojam kojeg nam povijesne knjige daju. On je bio poučen od zamisli nazvane ‘eugenika’, koja je bila povučena od takozvane ‘činjenice’ evolucije od rođaka pokretača znanstvenoga ugleda evolucije.

Koliko god željeli da opća javnost zaboravi sve o eugenici, evolucionisti moraju prihvatiti činjenicu kako je njihova omiljena zamisao, ‘činjenica o evoluciji’, bila temelj za eugeniku, što je izravno vodilo do Hitlerovih logora smrti. Ta zamisao o evolutivnoj teoriji, što je Darwin stidljivo predočio, bila je prisvojena od mnogih ljudi velikoga intelekta i siljena u znanstveni svijet kao činjenica. Pobuda tih ljudi morala bi biti jasna—isključivanjem Boga i prihvaćanjem samih sebe kao članove evolutivno superiornijih vrsta, oni su odlučili da mogu biti kao Bog.

Medijski analitičari ponekad koriste Hitlera kako bi dali upozorenja o opasnostima religijskoga fanatizma. Zanimljivo je da ‘religijski fanatizam’ koji je uistinu doprinio usponu Hitlera – fanatizam za evoluciju kao činjenicu – nikad nije povezan s njim.

Hitlerov slučaj uči nas o opasnosti nijekanja postojanja suverenoga Stvoritelja, koji sudi neposlušnost prema Svome zakonu. Da se bude sigurnim, Hitler je vjerovao u bogove, ali ne u Stvoritelja Boga Biblije. Čak i tako, temelji za njegova djelovanja bili su položeni prije od onih ljudi velikoga intelekta koji su objeručke promovirali zamisao o eugenici što nije imala stvarno mjesto za ikoju religiju osim sekularnoga humanizma.

Genetičari i ostali u znanstvenoj zajednici potpuno su svjesni povijesti eugenike, ali nekako to nikad ne dolazi u tisak, posebice s teološkom konotacijom evolucije s eugenikom, i eugenike s Hitlerom. Ovi su ljudi znalački za dobivanje povijesti i sami sebe tjeraju učiniti to ponovno.