Kratka povijest dizajna

Od davnina do danas znakovi Stvoritelja jasno su vidljive

napisao Russell Grigg
preveo Zlatko Madzar madzar.ch

Više od dva tisućljeća ljudi su tvrdili da “dizajn“ u prirodi upućuje na Dizajnera.¹ Godine 44. prije Krista rimski pisac, govornik i državnik Ciceron (106. – 43. god. pr. Kr.) koristi ovaj koncept u svojoj knjizi De Natura Deorum (O prirodi bogova)² kao izazov evolucijskim idejama filozofa svoga vremena.

Grčki evolucionizam, bogovi, i strah od smrti

Dvije glavne škole filozofije tada su bile epikurejizam³ i stoicizam.⁴ Epikurejci su tražili sreću putem tjelesnih užitaka i slobode od bola i tjeskobe. Dva glavna uzroka tjeskobe bili su strah od bogova i strah od smrti, pa je Epikur tražio način da poništi oboje naučavajući atomsku teoriju evolucije.⁵

On je negirao bilo kakvu svrhu u prirodi jer je sve bilo sastavljeno od čestica (atoma), koje su slobodno padale dolje. On je tvrdio da su atomi ponekad spontano “skrenuli“ i spojili se te stvorili tijela: neživa, živa, ljudska i božanska. Bogovi su nastali od finijih atoma od čovječanstva. Nisu stvorili svijet te nemaju nikakvu kontrolu nad njim, tako da se oni nisu bavili ljudskim poslovima, pa dakle, nema potrebe da ih se čovjek boji. U smrti, duša se raspada i više ne postoji, pa nema potrebe za strahom od smrti ili iščekivanjem suda nakon smrti.

Ciceron je koristio stoički karakter u svojoj knjizi da bi opovrgnuo ove ideje argumentima na temelju dizajna, s ciljem da pokaže da svemirom upravlja inteligentni dizajner. Tvrdio je da je za umjetnički izraz potrebna svjesna namjera (npr. da se napravi slika ili kip), a s obzirom na to da je priroda savršenija od umjetnosti, priroda također odražava namjeru ili svrhu. Zaključio je da kretanjem broda upravlja vješta inteligencije te da sunčani ili vodeni sat pokazuje vrijeme na temelju dizajna, a ne slučajno. On je rekao da čak i barbari Britanije ili Skitije nisu mogli ne uočiti da je model koji pokazuje kretanja sunca, zvijezda i planeta proizvod svjesne inteligencije.⁶

Ciceron se u svojoj kritici čudio evolucionistima epikurejcima kako su mogli biti uvjereni da se prilikom slučajnih sudara čestica može stvoriti nešto tako lijepo kao što je svijet. Rekao je da je to u rangu sa vjerovanjem da, ako dovoljno često puta bacimo slova abecede na tlo, da bi mogli dobiti Enijeve anale.^7,8 Postavio je pitanje: Ako su slučajni sudari čestica mogli stvoriti svijet, zašto onda ne mogu sagraditi mnogo manje složene predmete, kao što su kolonade, hram, kuća ili grad?⁹

Noviji zagovornici argumenta na temelju dizajna

U 18. stoljeću najistaknutiji zagovornik argumenta na temelju dizajna bio je William Paley (1743. – 1805.). U svojoj knjizi Natural Theology predstavio je slučaj nekoga tko je pronašao sat dok je hodao u pustom kraju. Iz funkcija koje ispunjavaju različiti dijelovi sata (npr. opruga, zupčanici, kazaljke), jedini logičan zaključak je da ima dizajnera koji je “zamislio njegovu konstrukciju i dizajnirao njegovo korištenje”.¹⁰ Paley je također raspravljao o dokazima za dizajn oka – da kao organ vida pokazuje inteligentni dizajn na isti način kao i teleskopi, mikroskopi i naočale. U nastavku je obrazložio složeni dizajn u mnogim drugim ljudskim i životinjskim organima, što sve dovodi do zaključka da postojanje složenog života podrazumijeva inteligentnog Stvoritelja.

David Hume, škotski skeptični filozof 18. stoljeća, pokušao se suprotstaviti argumentu sa satom ističući da satovi nisu žive stvari koje se razmnožavaju. Međutim, Paley je pisao 30 godina nakon Humea i Paleyevi argumenti dokaz su protiv većine Humeovih prigovora. Na primjer, jedan moderni filozof suprotstavio se Humeu: “Paleyjevi argumenti o organizmima stoje sami za sebe, bez obzira na to jesu li satovi i organizmi slični. Smisao govora o satovima je pomoći čitatelju da uvidi da je argument o organizmima uvjerljiv.”¹¹

National Eye Institute

Charles Darwin i Paley

Charles Darwin trebao je pročitati knjigu Paleya tijekom studija teologije na Cambridgeu (1828. – 1831.). On je kasnije rekao: “Mislim da se nijednoj knjizi nisam divio više nego Paleyjevoj Natural Theology. Znao sam je tada gotovo napamet.” ¹²

Međutim, on je tada proveo ostatak svog života u razvoju i promicanju teorije da objasni kako se “dizajn” u prirodi može dogoditi bez Boga.¹³ Darwin je predložio da su se male, korisne promjene mogle dogoditi slučajno, te omogućile potomcima njihovih nositelja preživjeti i prenijeti te promjene putem, što se naziva prirodni odabir ili selekcija. Prirodni odabir može raditi i s najsitnijim poboljšanjima, a tijekom dugih vremenskih razdoblja navodno bi se akumuliralo dovoljno malih promjena za proizvodnju sveg “dizajna”koji sada vidimo u živome svijetu.

Moderna znanost protiv Darwina

Evolucionisti, uključujući glasovitog ateista i profesora na Oxfordu Richarda Dawkinsa, i dalje koriste Darwinovu teorija da se suprotstave argumentu na temelju dizajna. Ali sada vjeruju da prirodni odabir djeluje na genetskim greškama kopiranja (mutacijama), od kojih bi neke navodno trebale povećati sadržaj genetskih informacija (vidi dolje). Ali Dawkinsovi argumenti primili su ozbiljne kritike na znanstvenim osnovama.^14,15,16,17 Dawkinsov neodarvinizam ima nekoliko nedostataka:

• Prirodni odabir zahtijeva samoreplicirajuće subjekte. Nastanak i najmanjeg samoreplicirajućeg organizama (vidi dolje) slučajnim kombiniranjem kemikalija još je nevjerojatniji od nastanka Enijevih anala nasumičnim bacanjem slova na tlo. Živa bića zahtijevaju dugačke molekule s preciznim poretkom manjih “građevnih blokova”. Ne samo da se “građevni blokovi”neće kombinirati u pravom redoslijedu, nego je i nevjerojatno da velike molekule mogu nastati prirodnim putem! Umjesto toga, velike molekule imaju tendenciju da se raspadaju u manje.¹⁸ Također, “građevni blokovi” su nestabilni.¹⁹

• Postoji složen biološki mehanizam za koji Darwin jednostavno nije znao. Biokemičar dr. Michael Behe navodi niz primjera: pravi motori, transportni sustavi, kaskada zgrušavanja krvi, kompleksna mašinerija vida. On tvrdi da oni za svoj rad zahtijevaju mnogo dijelova jer u suprotnom uopće ne bi mogli raditi, tako da nisu mogli nastati u malim koracima prirodnim odabirom.²⁰

• Biofizičar/teoretičar informacije dr. Lee Spetner ističe da kod mutacija nikada nije opaženo dodavanje informacije, već samo smanjuje, što uključuje i rijetke korisne mutacije. On ističe da je prirodni odabir nedovoljan da akumulira male prednosti jer je preslab da prevlada učinke slučajnosti koja će težiti k tome da ukloni ove mutante.²¹

Biblija i “argument na temelju dizajna”

Dizajn nije dovoljan!

Apostol Pavao koristio je argument na temelju dizajna u Rimljanima 1,20, gdje izjavljuje da se Božja vječna moć i božanstvo jasno razabiru iz stvari koje su stvorene (tj. iz dokaza dizajna u prirodi). Te kaže da zbog toga bezbožnici “nemaju isprike”. Pavao nastavlja da ti ljudi dobrovoljno odbacuju taj jasan dokaz.

Ovaj dokaz dizajna u prirodi dovoljan je da osudi ljude, ali nije dovoljan da ih spasi. Biblija jasno pokazuje da je također potrebno propovijedanje evanđelja koje pokazuje kako možemo doći u ispravan odnos sa Stvoriteljem (vidi sljedeće poglavlje).²²

Ciceron je živio stoljeće prije Krista i vjerojatno nikada nije čuo za Boga iz Knjige Postanka. On koristi dizajn u prilog grčkom panteonu bogova i božica i podupire stoike. Danas sljedbenici filozofije “New Age” mogu pripisati dizajn majki prirodi, koju zovu i Gaia (grčka božica zemlje).

Evangelizacija pomoću stvaranja

Kada kršćani koriste dizajn i ostale argumente iz znanosti, oni pravilno sudjeluju u predevangelizaciji, tj. nastoje razotkriti laž evolucijskih pretpostavki koje zasljepljuje oči ljudima današnjice za istinu Božje riječi. To je prikazano iskustvom apostola Pavla u Ateni. Pavao “je propovijedao Isusa i uskrsnuće” (Djela 17:18), što pobija i epikurejce i stoičke filozofe tog vremena, tj. Ciceronove protivnike i sljedbenike. Pavao izaziva njihove pogrešne ideje tako da im je ukazao na jednog pravog Boga koji je stvorio sve. Ali Pavao nije ostao samo na stvaranju.²³

Chris 73/Wikimedia Commons

On ih je pozvao da se pokaju, te je rekao da bi morali znati da će doći sudnji dan jer Bog je imenovao suca i to je potvrdio tako što ga je podigao iz mrtvih (Djela 17:18–31).

Jedini način spasenja je da povjeruje u evanđelje Gospodina Isusa Krista (Djela 4:12),Stvoritelja i Otkupitelja (Izaija 59:20), koji je umro i uskrsnuo da plati kaznu za grijeh čovječanstva. Trebamo slijediti put Pavlovog predstavljena evanđelje iz 1. Korinćanima 15, posebno reci 1-4, 21-22, 26, 45, koje čine smisao samo ako se doslovno shvati Postanak – doslovno stvaranje, pad u grijeh, smrtna kazne za grijeh, itd.

Evanđelist Ivan napisao svoje Evanđelje “tako da vjeruju da je Isus Krist, Sin Božji, i da vjerujući možete imati život u njegovu imenu” (Ivan 20:31). No, on je počeo svoje Evanđelje izjavljujući da je Isus Stvoritelj (Ivan 1:1–3), drugi Osoba Trojstva, koji je na se uzeo ljudsku narav (Ivan 1:14). Tako evangelizacija mora predstaviti Krista kao Stvoritelja ili je nepotpuna, jer ako Krist nije Bog, onda on ne može biti naš Spasitelj (Izaija 43:11).

Zaključak

Bez poruke o dizajnu i Stvoritelju, “propovijedanje evanđelja” nema temelja. Bez Krista, argument na temelju dizajna ne može spasiti. Moramo prikazati puno evanđelje, počevši od stvaranja koje čini trojedini Bog, i kombinirati ga s porukom o Kristovoj smrti za grijeh i njegovom uskrsnuću.

Informacija: Moderni znanstveni argument na temelju dizajna

Sveukupni dizajn živih bićima kodiran je u nekoj vrsti knjige recepata s mnogo informacija. Informacije opisuju složenost niza i ne ovise o materiji niza. On može biti niz molekula tinte na papiru (knjige), ali informacije nisu sadržane u molekulama tinte nego u uzorcima. Informacije se također mogu pohranit kao zvučni uzorci (npr. govor), ali informacija opet nije u samim zvučnim valovima, kao i u električnim impulsima (telefon) i u magnetskim uzorcima (tvrdi disk računala).

Antiteistički fizičar Paul Davies priznaje: “Nema zakona fizike koji može stvarati informaciju ni iz čega” (Kvantni skok vjere). Informatičar i znanstvenik Werner Gitt pokazao je da zakoni prirode koji se odnose na informacije pokazuju da u svim poznatim slučajevima informacija zahtijeva inteligentnog pošiljatelja poruke. Ovaj zaključak odbacio je Davies na čisto filozofskom (vjerskom) temelju. Tako moderna verzija argumenta na temelju dizajna uključuje otkrivanje velike količine informacija. U stvari, to je upravo ono čime se bavi SETI projekt – potraga za vanzemaljskom inteligencijom uključuje pokušaj otkrivanja radijskog signala s velikom količinom informacija, što bi se smatralo dokazom inteligentnog pošiljatelja poruke, čak i ako nemamo pojma o naravi pošiljatelja.

Kod živih bića, sve informacije pohranjene su u uzorcima DNK koje kodiraju upute za proizvodnju bjelančevina, građevnih jedinica za svu mašineriju života. Postoje četiri vrste DNK “slova” koja se nazivaju nukleotidi i 20 vrsta “slova”bjelančevina koja se nazivaju aminokiseline. Grupa (kodon) od 3 DNK “slova” kodira jedno “slovo”bjelančevine. Informacije nisu sadržane u samoj kemiji “slova”, nego u njihovu nizu. DNK je daleko najkompaktniji sustav za pohranu i očitavanje informacija koji nam je poznat.

Sada zamislite ako bismo morali napisati informacije iz živih bića u obliku knjige. Dawkins priznaje: “U jednoj ljudskoj stanici ima dovoljno informacijskog kapaciteta da se može pohraniti cijela Encyclopædia Britannica, svih njenih 30 svezaka, čak tri ili četiri puta.”² Čak i najjednostavniji živi organizam ima 482 gena za kodiranje bjelančevina i 580 000 “slova”.³

Pretpostavimo da imamo tehnologiju koja radi obrnuto: da pohranimo informacije iz knjiga u DNK, što bi bila idealna računalna tehnologija. Količina informacija koja bi se mogla pohraniti u volumen DNK koji stane u glavu pribadače ekvivalent je stupca knjiga koji je 500 puta viši od udaljenosti od Zemlje do Mjeseca. Drugačije rečeno, glava pribadače puna DNK imala bi milijardu puta više informacija nego što je kapacitet diska od 4 gigabajta.

Baš kao što nasumice bačene slova abecede neće napisati Enijeve anale sama po sebi, DNK slova neće formirati smislene nizove sama od sebe. I baš kao što Anali nemaju smisla osobi koja ne razumije jezik, raspored DNK “slova” bit će besmislen bez “jezika” DNK koda.

Reference

1. Gitt, W., In the beginning was Information, CLV, Bielefeld, Germany, 1997. 
2. Dawkins, R., The Blind Watchmaker, W.W. Norton, NY, USA, p. 115, 1986.
3. Fraser, C.M. et al., The minimal gene complement of Mycoplasma genitalium, Science 270(5235):397–403, 1995; perspective by Goffeau, A., Life with 482 Genes, same issue, pp. 445–446.
4. Gitt, W., Dazzling Design in Miniature, Creation 20(1):6, 1997.