Explore
Also Available in:

Božje globalno zatopljenje bilo je u redu

Dokazi iz razdoblja prije Potopa sugeriraju da se ne trebamo bojati globalnog zatopljenja od ugljičnog dioksida

viewpoint

napisao
preveo Zlatko Madzar (madzar.ch)
Objavljeno: 11. kolovoza 2009. (GMT+10)

Photo stock.xchngThe glass in greenhouse roofs lets light in but keeps heat from going out. ‘Greenhouse gases’ in Earth’s atmosphere have a similar effect.
Slika1. Staklo u stakleničkim krovovima propušta svjetlo unutra, ali čuva da toplina ne izađe. “Staklenički plinovi” u Zemljinoj atmosferi imaju sličan učinak.

Vlade danas pokušavaju smanjiti emisiju ugljičnog dioksida (CO2) u zrak jer se boje da će efekt staklenika (koji sprečava da toplina napusti Zemlju) uzrokovan CO2 izazvati globalnu klimatsku katastrofu. One ukazuju na računalne simulacijama koje predviđaju takav rezultat. No, dokazi sugeriraju da je prije približno 6000 godina Bog stvorio svijet s velikim količinama ugljičnog dioksida u atmosferi. To stanje trajalo je 1656 godina, od stvaranja do Potopa iz Knjige Postanka. Stijene i fosili nataloženi u toj poplavi ukazuju na to da je rezultat bio vrlo koristan, bez klimatske katastrofe, kao što ćemo vidjeti.

Trebamo razbijače mitova!

Prije nego raščistimo s glavnim mitom o klimatskim promjenama, koji tvrdi da CO2 donosi katastrofu, prvo moramo raskrinkati nekoliko sekundarnih mitova s obje strane debate:

Mit 1: CO2 je zagađivač. Pogrešno. Druge stvari koje izlaze iz dimnjaka i ispušni plinovi automobila su zaista zagađivači, štetne su i nepoželjne. Primjeri su:

  1. Sumporni dioksid, koji nam se vraća kao sumporna kiselina u kiši, i
  2. Čađa, čestice ugljika koje pocrnjuju krajolik i dospijevaju u naša pluća.

Takvi zagađivači mogu se znatno smanjiti, a i trebali bi. No, ugljični dioksid, bezbojan plin bez mirisa, Bog je dizajnirao kao dio ciklusa života. Mi ga izdišemo (i moramo ga izdisati) sa svakim izdahom. Biljke ga “udišu” (i moraju ga udisati) kako bi proizvele sva svoja čvrsta tkiva: lišće, drvo, koru, korijenje, voće, sjemenke, itd. Nevjerojatno je da sve zelenilo koje vidimo oko sebe dolazi od sitnog udjela ugljičnog dioksida u zraku danas: 387 dijelova na milijun, dakle samo 0,0387 % svih molekula u zraku (podaci iz ožujka 2009. godine). Količina CO2 u zraku morala bi se povećati nekoliko stotina puta, recimo na 30 000 dijelova na milijun (3 %), prije nego što bi postala problem za naše disanje.

Više razine CO2 zapravo bi poboljšale rast biljaka i produktivnost. Opaženo je znatno povećanje produktivnosti svjetskih usjeva i šuma zbog povećane koncentracije ugljičnog dioksida, što doprinosi proizvodnji hrane i vlakana kako bi se zadovoljile potrebe rastuće ljudske populacije.1

Mit 2: CO2 se ne povećava. Pogrešno. Znanstveni podaci pokazuju jasno povećanje od 30 % od 1880. i 22 % od 1958. do 2007. godine, što je razdoblje izravnog mjerenja. Mjerenje nije teško napraviti ili protumačiti. Osim, toga, očekivali bismo otprilike taj iznos povećanja od ukupne količine CO2 koja se ispušta u zrak. Oni koji žele opovrgnuti da je globalno zatopljenje prouzročio čovjek (AGW), trebaju se usredotočiti na druge točke.

Mit 3: Zemlja se ne zagrijava. Analiza temperatura u mnogim mjestima, osim onih koji su pogođeni urbanim rastom,2 pokazuje lagano prosječno (vidi Mit 4) globalno povećanje tijekom prošlog stoljeća od oko 0,5 °C. Radi li se o povećanju radi normalnih klimatskih ciklusa kroz stoljeća, promjeni aktivnosti Sunca,3 prirodne emisije CO2 ili emisija CO2 iz ljudskih izvora, predmet je žestoke rasprave. Međutim, Zemlja je počela zagrijavanjem nakon završetka “Malog ledenog doba” (oko 1850. god.), što je dosta prije povećanja razine CO2 uslijed spaljivanja fosilnih goriva.4 Zapravo, globalna temperatura pala je u proteklih osam godina, unatoč povećanju emisija.

Pojednostavljeni pristup sugerira da bi povećana razina ugljičnog dioksida trebala povećati globalnu temperaturu, ali postojanje 10 puta veće količine u odnosu na današnju vrijednost prije Potopa bez nekontroliranog zagrijavanja sugerira da sadašnje i vjerojatno povećanje neće imati veliki učinak.5

Mit 4: Globalno zatopljenje mora značiti zagrijavanje tropskog pojasa. Nije nužno. Velik dio Zemlje je hladan tijekom cijele godine, kao što su polovi i visoke geografske širine. Većina oceana, ispod dubine od nekoliko stotina metara, jedva je iznad ledišta. Mogli bismo povećati temperaturu samo tih hladnih dijelova bez zagrijavanja tropskih krajeva i znatno povećati prosječnu globalnu temperaturu. U stvari, većina klimatskih mjerenja pokazuju veći trend zagrijavanja na višim geografskim širinama nego u tropskom pojasu. U svom filmu, Neugodna istina, Al Gore6 propustio je napraviti tu razliku. Možda je mislio da je ta istina neugodna!

Mit 5: Topljenje leda će potopiti kontinente. Pogrešno. U posljednjih 100 godina razina mora porasla je za 180 mm. U malo vjerojatnom slučaju kada bi se sav led otopio i temperatura povećala toliko visoko koliko predviđaju klimatski modeli (zagrijavanje također uzrokuje širenjem oceanske vode), oceani bi porasli za nekoliko desetaka metara. To bi smanjilo površinu kontinenata za nekoliko postotaka. Naravno, to bi utjecalo na ljude koji žive u niskim priobalnim područjima, ali još uvijek bi bilo dosta zemljišta iznad razine mora.

Mit 6: Globalno zatopljenje vodi k velikim vremenskim neprilikama. Evidencija učestalosti oluja i intenziteta ne pokazuje porast intenziteta vremenskih nepogoda kao što su uragani/cikloni i tornada. Broj velikih tornada u SAD-u, na primjer, opao je za 43 % između 1950. i 2006.7

Božja stvorena klima prije Potopa?

Photo by Eurico Zimbres, Wikipedia.orgGoethite, an iron oxide mineral, retains carbon dioxide present when it forms. Goethites in Ordovician strata (buried very early in the Flood) show a world with fifteen times more CO2 in its atmosphere than today. Other studies show this was common in Paleozoic (first months of Flood) strata.

Slika 2. Getit, mineralni željezni oksid, zadržava ugljični dioksid u trenutku nastanka. Getit u ordovicijskim slojevima (pokopani vrlo rano u Potopu) pokazuje svijet s petnaest puta više CO2 u atmosferi nego danas. Druge studije pokazuju da je ovo bilo uobičajeno u paleozoiku (prvi mjeseci Potopa).8

Minerali iz dubokih geoloških slojeva ukazuju da je u prošlosti, u zemljinoj atmosferi bilo mnogo više ugljičnog dioksida nego što je sada (vidi sliku 2 i Referencu 8). Fosilne biljke (slika 3) iz istih slojeva pokazuju da je svijet uistinu bio topliji na polovima, a ne na ekvatoru. Fosili otkrivaju vrlo zeleni, vlažan svijet koji vrvi životinjama i biljkama. Bilo je vjerojatno dosta kopnene površine na raspolaganju, bez ledenjaka i polarnih kapa i s odgovarajuće višom razinom mora. U stvari, čini se da je bilo manje pustinja i još više zemlje na kojoj rastu biljke u višim geografskim širinama nego što je ima danas.

Pouka koju bi trebali naučiti je da su povećani ugljični dioksid u zraku i globalno zatopljenje dobre, a ne loše stvari… osim ako ne živite na niskom priobalju!

Neki sekularni geoznanstvenici svjesni su viših razina CO2 u prošlosti, ali nisu, općenito govoreći, protiv prevladavajućih “politički korektnih” politika koje pokušavaju ograničiti emisiju ugljičnog dioksida kako bi se spriječilo globalno zagrijavanje. Dio razloga njihove šutnje mogao bi biti strah od znanstvenog establišmenta, ali može proizlaziti i iz nedostatka razumijevanja zašto svijet fosila ima više ugljičnog dioksida nego današnji svijet. Za sekularnog znanstvenika to je tajna.

Stvaranje objašnjava tajnu

Photo by Don BattenFigure 3. Fossils of tropical plants like this modern fern are often found in areas that were near the North or South poles. Photo of Dickensonia antarctica.SylviaSmartt
Slika 3. Fosili tropskih biljaka kao ova moderna paprat često se nalaze u područjima koja su u blizini sjevernog ili južnog pola. Fotografija Dickensonia antarctica

Znanstvenici kreacionisti, s druge strane, imaju u Bibliji puno bolje temelje za razumijevanje ovih stvari. Znamo da je Potop u Postanku pokopao mnoge kopnene biljke i životinje (osim onih kopnenih životinja na Noinoj arki). To objašnjava većinu fosila i drugih oblika ugljika duboko u zemlji, kao što su ugljen, nafta, prirodni plin, vapnenac, itd.9 Fosili predstavljaju sliku stanja života na Zemlji na dan kada je Noa ušao u arku. Danas postoji barem 100 puta više fosilnog ugljika u Zemljinoj kori nego u Zemljinoj biosferi (zrak, more, jezera, rijeke, tlo, biljke i životinje).10 To znači da je zemljina biosfera prije Potopa vrvjela životom, puna zelenila i stvorenja koja su se hranila iz nje. To je, osim posljedice grijeha, bio svijet, za koji je Bog rekao da je “vrlo dobar” neposredno nakon stvaranja (Postanak 1,31).

Zato što je puno više ugljika bilo na raspolaganju nego danas, biosfera prije Potopa cirkulirala je mnogo više ugljičnog dioksida kroz razne svoje dijelove. Na primjer, biljke uzimaju CO2 iz zraka fotosintezom. Onda nakon uvenuća, biljke vraćaju CO2 natrag u zrak raspadanjem (disanjem mikroorganizama). Dakle, atmosfera prije Potopa bogata ugljikom imala bi mnogo više CO2, kao što to sugeriraju minerali kao što je getit. Efekt staklenika s mnogo višom razinom ugljičnog dioksida (15 puta više nego danas) vjerojatno je doprinosio toploj, relativno ujednačenoj klimi nad cijelom Zemljom, baš kao što fosili pokazuju. Topliji oceani davali su više vlage u zraku, što je opet davalo više kiše. S više dostupnog CO2, vode i topline, biljke su bolje napredovale. Više tropskog vremena na višim geografskim širinama i manje pustinja (ako ih je uopće bilo) značilo je mnogo više površine zemlje pogodne za biljni i životinjski svijet. Bog je stvorio cijeli sustav, uključujući i tlo, da bude bogat ugljikom, a time i da održava izobilje biljnog i životinjskog svijeta.

Zašto se bojati klimatskih promjena?

Kreacionist i atmosferski znanstvenik dr. Larry Vardiman jednom mi je objasnio zašto se sekularni stručnjaci toliko boje “klimatskih promjena”. Boje se da je atmosfera nestabilna zbog njihove teorije ledenog doba (jedno ledeno doba za kreacioniste, ali mnoga za ljude koji pogrešno interpretiraju datiranje pomoću C-14). Njihov model, nazvan Milankovićeva teorija, ovisi o varijacijama u Zemljinoj orbiti i sezonskom nagibu njezine osi rotacije.11 Utjecaj tih čimbenika na klimu je malen, zbog čega sekularni klimatolozi misle da je zemaljska klima nestabilna i da joj treba samo mala promjena da izazove katastrofu. Film The Day after Tomorrow12 uzima kao temelj takvu katastrofu koja gura svijet u simulirano antarktičko vrijeme. Stručnjaci se boje da nešto jače “smetnje”, kao što je umjereno globalno povećanje CO2, može biti dovoljno da uzrokuje klimatski kolaps.

Kreacionisti, su međutim, dobili dobar uvid u ledeno doba nakon Potopa od bivšeg američkog prognostičara meteorološke službe i sadašnjeg stručnjaka za ledeno doba Michaela Oarda.13 Njegova teorija ovisi o vrlo snažnom “pritisku”: o zagrijavanju oceana od strane “izvora bezdana” tijekom Potopa u Postanku.14 Više topline uzrokovalo bi više vlage iz oceana, a to bi izazvalo više snijega u višim geografskim širinama. Više snijega u ljeto odražavalo bi toplinu u svemir i značilo početak nakupljanja ledenjaka. Vulkanska prašina od Potopa i nakon njega pomogla je zahlađenju Zemlje. Ledenjaci su ostali sve dok su se oceani ohladili oko 700 godina kasnije. Ova teorija objašnjava mnoge opažene značajke ledenog doba, kao što su postojanje umjerenih, vlažnih, zemljanih koridora duž sjevernih obala sjeverne Europe i Amerike između toplog mora i ledenjaka.15

Glavna misao je da je klima Zemlje prilično stabilna, a ne “nestabilna”. Umjesto toga, bio je potreban vrlo snažan i jednokratni uzrok, Potop iz Postanka, za nastajanje ledenog doba. Dodavanje malo više ugljičnog dioksida u atmosferu ne bi trebalo donijeti katastrofu.

Dani poslije sutra

Dakle, ne trebamo se bojati “globalnoga zatopljenja”. Bog je stvorio svijet s puno više ugljičnog dioksida u zraku - bogato zeleni svijet. Takav svijet doista je bio topliji u prosjeku, na ekvatoru približno kao sada, a polovi puno topliji. Sveto pismo govori o budućem “razdoblju i obnovi svih stvari” (Djela 3,21). Ironično je da naša tehnologija ispumpava zakopani ugljik iz vremena Potopa natrag u Zemljinu biosferu, možda kao pripremu za vrijeme kada će Zemlja opet biti kao Eden, barem u smislu klime.

Komentar urednika: Ovaj članak potaknuo je naknadni dopis koji se može vidjeti zajedno s našim odgovorom na Bring on the hecklers?

Također smo imali jedan komentar s prijekorima za CMI zbog objavljivanja pogleda na temu koja nije bitna za naše poslanje: obranu autoriteta Biblije. Carl Wieland odgovorio je: “Razmišljali smo dugo i naporno o tome trebamo li objaviti ovaj članak, upravo radi nekih razloga koje ste i vi spomenuli. U konačnoj analizi, odlučili smo da, iako je riječ o stavu pojedinca, ovo nije članak samo o klimatskim promjenama, već sadrži i znanstvene procjene vezane uz geologiju Potopa, odnosno bavi se problemima koji su se dogodili u prošlosti, a osim toga, napisao ga je jedan od naših znanstvenika koji je visoko cijenjen kao kreacionist fizike i geologije. Dakle, nadamo se da će većina ljudi shvatiti da to nije bio naš službeni stav (nemamo ga o globalnom zatopljenju) pa smo ga naglasili istaknutim riječima “GLEDIŠTE” velikim slovima, vrstom fonta i veličine koje ne koristimo za naše ostale članke. To je bio pokušaj da se objasni da je riječ o gledištu Russa Humphreya.”

Carlov odgovor također ističe širinu gledišta unutar CMI-ja na tu temu, kao što je objašnjeno u našem članku Global Warming: what is the creationist view? Raspon CMI članaka s različitim temama o pitanjima zaštite okoliša, uz trud da budu vjerni Svetome pismu, može se naći na Ecology and Environmentalism Questions and Answers.

Preporučene bilješke

  1. Idso, S. B., et al., Effects of atmospheric CO2 enrichment on plant growth: the interactive role of air temperature, Agriculture, Ecosystems & Environment 20(1):1–10, 1987; doi:10.1016/0167-8809(87)90023-5. “Sveobuhvatan pregled literature o biljkama pokazuje da porast koncentracije atmosferskog ugljičnog dioksida CO2 za 300 dijelova na milijun (ppm) općenito povećava rast biljaka za oko 30 %.” Ironično je da povećanje CO2 također uzrokuje optimalan rast biljaka na višim temperaturama, tako da će mnoge biljke također imati koristi od viših temperatura ako su one popraćene s više CO2. Natrag na tekst.
  2. Dobro je poznat efekt urbanizacije koji uzrokuje lokalizirano zagrijavanje – efekt toplinskog otoka – tako da vremenske stanice koje se nalaze u takvim područjima pokazuju značajno više temperature koje nemaju veze s globalnim zatopljenjem. Uključivanje takvih vremenskih podataka uzrokuje pretjerivanje u procjeni globalnog zatopljenja. Vidi Global Warming Petition Project: Summary of peer-reviewed research; petitionproject​.org​/gw​_article​/Review​_Article​_HTML.php, Slika 15. Natrag na tekst.
  3. Postoje dokazi da su velike oscilacije u temperaturi povezane sa sunčevom aktivnosti. Vidi ref. 2, slika 3. To je neizravan učinak, jer aktivno Sunce sprečava ionizirajuće kozmičko zračenje u dolasku do Zemlje a time i smanjenje formiranje oblaka. To nije izravni učinak grijanja. Vidi: Svensmark, H., et al., Experimental evidence for the role of ions in particle nucleation under atmospheric conditions. Proc. Royal Soc. A 463(2078):385–96, 2007. Autor objašnjava učinak ovdje. Natrag na tekst.
  4. Ref. 2, Slika 13. Natrag na tekst.
  5. Računalne simulacije koje istražuju kakav učinak ima razina CO2 na temperaturu obiluju mnogim poteškoćama jer postoji toliko kompliciranih nuspojava, od koje mnoge djeluju u borbi protiv bilo kojeg povećanja globalne temperature. Natrag na tekst.
  6. Grigg, Russell M., Al Gore’s inconvenient errors, 31 October 2007. Natrag na tekst.
  7. Ref. 2, Slika 8. Natrag na tekst.
  8. Yapp, C.J. and Poths, H., Ancient atmospheric CO2 pressures inferred from natural goethites, Nature 355:342–344, 23 January 1992. Autori također navode i mnoge druge studije kojima podupiru svoje zaključke, što pokazuje da uzorci iz paleozoika stalno daju dokaze da su bili izloženi prisutnosti visokih parcijalnih tlakova CO2. Natrag na tekst.
  9. Whitcomb, J.C. and Morris, H.M., The Genesis Flood, Baker Book House, Grand Rapids, Michigan, USA, 1961. Natrag na tekst.
  10. Brown, Robert, The interpretation of C-14 dates, Origins 6:30–44, 1979. Natrag na tekst.
  11. Oard, Michael J., Astronomical troubles for the astronomical hypothesis of ice ages, Journal of Creation 21(3):19 23, December 2007. Natrag na tekst.
  12. Vallorani, Brandon, Movie review: The Day after Tomorrow, CMI website, 31 May 2004. Natrag na tekst.
  13. Wieland, Carl, Tackling the big freeze: Interview with weather scientist Michael Oard, Creation 19(1):42–43, December 1996. Natrag na tekst.
  14. Genesis 7:11. Natrag na tekst.
  15. Oard, Michael, The ice age and the Genesis flood, ICR Impact June 1987. Natrag na tekst.

Helpful Resources

Life in the Great Ice Age
by Michael J Oard, Beverly Oard
US $16.00
Hard cover