Also Available in:

Borba za dušu Adolfa Eichmanna

Preuzeto sa www.nsarchive.org uz dozvolu National Security Archive.Adolf Eichmann
Adolf Eichmann
napisao 
preveo Zlatko Madzar

Adolf Eichmann (1906.–1962.) bio je jedan od od glavnih arhitekata nacističkoga holokausta, u kojem je šest milijuna Židova bilo sustavno ubijeno. Njegova je zadaća bila održavanje kapaciteta ubijanja koncentracijskih logora osiguravajući stalni dotok žrtava. Nakon njegova hvatanja u Argentini 1960. godine, suđeno mu je kao ratnome zločincu 1961. godine na sudu u Jeruzalemu, gdje je proglašen krivim, i osuđen na smrt.1 Nakon suđenja, vel. William L. Hull, koji je proveo 27 godina u Izraelu kao kršćanski misionar, bio je od strane izraelskog Ministarstva relgijskih poslova dodijeljen kao duhovni savjetnik osuđenog čovjeka.

Intervjuirajući ubojicu

Tijekom razdoblja od 50 dana 1962. godine, Hull je imao 14 razgovora, većinom u trajanju od jednoga sata, s Eichmannom u smrtnoj ćeliji zatvora Ramleh od 11. travnja do dana tamošnjeg Eichmannova smaknuća, 31. svibnja. Na prvome od njih, Hull je Eichmannu dao njemačku Bibliju, a sastanci što su slijedili preuzeli su oblik raspre o stihovima koje je Hull odabrao, a Eichmann ih se složio pročitati između razgovora. Mnogi od njih govorili su o Božjoj osudi svih ljudi, kao što su Evanđelje po Luki 12:4–5; Psalam 9:17; Poslanica Hebrejima 9:27; Rimljanima 1:16–32, i odlomci Evanđelja kao što su Ivanovo poglavlje 3, Evanđelje po Ivanu 14:6. Hull je upotrijebio više od 70 biblijskih odlomaka.

Borba za dušu je Hullov zapis o tome što se događalo na tim sastancima.2 U predgovoru, Hull navodi jedan razlog za svoje pisanje: “Svijet ima pravo znati, ako je moguće doznati, kako živo ljudsko biće može sâmo sebe pokoriti da bude upotrijebljeno kao tako užasan instrument uništenja. … kako bi mogao biti upozoren na samoga sebe, jer je svijet bio taj koji je stvorio Adolfa Eichmanna” (str. xii). Hull nastavlja i govori: “ … Eichmann je umro negirajući ikakvu vjeru u Isusa Krista, ikakvu potrebu za posrednikom” i ističe kako su njegova “skoro javna odbacivanja Isusa Krista u potpunosti odvojila njega i njegova zlodjela od kršćanstva” (str. xiii).

Hull nadalje ističe kako nije postojalo ništa povjerljivo ili ispovijedne naravi u onome što je Eichmann rekao, jer je i glavni upravitelj bio prisutan razgovorima čitavo vrijeme, kao i nikad manje od četiri stražara, koji su svi čuli svaku izgovorenu riječ (str. xi), kao i gđa Hull, prisutna kao prevoditelj. Također, Eichmann nije nikada izrekao ikakvo priznanje krivice.

Za vrijeme tih razgovora, Eichmann je potvrdio kako je bio odgojen u Evangeličkoj crkvi (str. 34), ali je rekao da nije vjerovao da je Isus umro kako bi spasio grješnike (str. 37). Rekao je kako je pronašao Boga kroz prirodu (str. 35) i kroz pisanja filozofa (str. 83). Rekao je kako je Stari zavjet bio “ništa više od židovskih priča i pripovijetki” (str. 23), te kako nije imao potrebe za Novim zavjetom (str. 30). Nije vjerovao u Pakao (str. 24) niti Sotonu (str. 86), i nije vjerovao da itko treba Spasitelja (str. 132–33, 140). Ustvrdio je: “Ja nemam ništa za ispovijediti”, “Ja nemam grijeha”, i “Ne žalim ni za čim” (str. 83). Ostale teme potaknute od strane Eichmanna uključivale su budizam, i vjerovanja Kanta, Plancka, Schopenhauera, Nietzschea i Spinoze.

Eichmannovo evolucijsko stajalište

Postoji jedna tema što je Eichmann spomenuo Hullu ne manje već šest puta za vrijeme različitih razgovora. Bilo je to njegovo vjerovanje u evoluciju i milujune godina.

  1. Za vrijeme Hullove druge po redu posjete Eichmann je pitao: “Ako je Bog morao poslati svog Sina, zašto je čekao, zašto On nije bio poslan milijune godina ranije?” (str. 36).
  2. Zatim za vrijeme trećeg posjeta, Hull je od njega zatražio neka pročita Knjigu Postanka 2:7. Eichmann je pročitao naglas: “Gospodin Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša.” Odmah nakon toga rekao je: “Ali ja ne vjerujem da je čovjeka stvorio Bog. Moje je vjerovanje da je čovjek evoluirao iz protoplazme” (str. 46–47).
  3. Za Hullova četvrta posjeta Eichmann ga je ponovno upitao: “ … zašto je Bog čekao… milijune godina, od početka stvaranja, i osigurao ovo spasenje samo kroz svoga Sina prije dvije tisuće godina?” (str. 53).
  4. Nakon te posjete, Eichmann je Hullu napisao pismo: “ Nisam spreman prihvatiti ništa što nije u skladu s mojim naturalističkim zamislima.” I: “ … kroz stotine i milijune godina razvoja čovjek se razvio prema dolje, da bi postao ‘Homo sapiens’” (str. 77).
  5. Kod Hullove šeste posjete Eichmann je ponovio: “Milijune je godina Bog stvarao i pripremao svijet ” (str. 69).
  6. Zatim je u dugačkome Eichmannovu pismu Hullu, što je proizlazilo iz Hullove osme posjete, naveo papu Pia XII. koji govori: “ … početak vremena možda se dogodio prije otprilike deset milijardi godina.” Isto je tako navodio i Spinozu koji govori: “na ovome svijetu ne postoji ništa što je zlo u sebi ”. I dodao vlastiti osvrt: “Čovjek, proizvod razvoja željenog od Stvoritelja, još je uvijek u ranim stupnjevima postajanja, tek na putu prema savršenstvu.” I: “Naši negdanji životinjski instinkti nestat će kao ishod naših vlastitih napora unutar sâmih sebe. Ali ljudski razvoj prema savršenstvu mora biti mjeren ne naraštajima već eonima” (str. 146–49).

Jasno, Eichmann je imao evolucijski svjetonazor. Iako je to ralativno suvremeni izraz, to ne znači da posljedice toga vjerovanja nisu postojale 1962. godine. Rasistički darvinizam, izlagan od strane Hitlera i upijen od strane Eichmanna, imao je utjecaja na čitavo njegovo razmišljanje i pružio obrazloženje za njegovo sudjelovanje u nacističkome holokaustu bez ikakvoga samo-osuđivanja za ono što je činio. Također ga je spriječio u prihvaćanju istinitosti bilo kojega biblijskog stiha što mu je Hull navodio.

Hull je izgleda propustio taj ključ Eichmannove duše, iako mu ga je sâm Eichmann istaknuo u najmanje šest odvojenih prilika u njihovim međusobnim odnosima. Kao što smo vidjeli, Hull je u svome predgovoru okrivio “svijet” koji je proizveo Adolfa Eichmanna. Međutim, Eichmannovo je evolucijsko vjerovanje kako je Zemlja stara milijune godina (sa svime što je to značilo) ono što je pobudilo njegovo djelovanje i ugušilo njegovu savjest. Ono je osiguralo potpunu blokadu da uopće počne razmatrati ikoji od stihova Evanđelja iz Biblije što je pročitao ili što mu je Hull navodio.

Zanimljivo i iznenađujuće, u svojoj knjizi, već u sljedećem retku nakon što je Eichmann naveo napomenu Pia XII. o “deset milijardi godina”, Hull dodaje u zagradama: “(Prema radioaktivnome datiranju to je bilo prije pet milijuna godina.)” (str. 147). Ovo izgleda kao naznaka kako je i sâm Hull bio “dugo-godišnjak”. Znači li ovo isto tako da je on vjerovao u teističku evoluciju? Tijekom ovoga događaja, Hull izgleda nije ponudio nikakvo znanstveno kao ni biblijsko opovrgavanje Eichmannova evolucijskog sustava vjerovanja, čak nije niti uvidio potrebu za ikakvim opovrgavanjem.

Stuggle for a soul

Poruka za nas

Današnja poruka za svakoga kršćana koji želi pridobiti nekoga vjeri u Krista je jasna. Ne samo da on sâm mora imati bezrezervni biblijski svjetonazor i prihvaćati apsolutni autoritet Riječi Božje, nego mora biti sposoban podržati i obraniti biblijski svjetonazor spram argumenata svjetonazora drugih ljudi. Ukratko, on mora zamijeniti nečiji nekršćanki svjetonazor bibliskim svjetonazorom.3

Istina je, kao što Hull govori u svome predgovoru (str. xiii), da “Spasenje nije ishod pobjede u raspravi ili uvjeravanja nekog u mudrost spasenja. … [ali] jest rezultat propovijedanja Evanđelja srcima natopljenima i omekšanima Svetim Duhom”. Međutim, još dvije stvari moraju biti izrečene:

  1. Svatko tko želi nositi mač Duha (“koji je Božja riječ”—Poslanica Efežanima 6:17), mora osigurati da ne bude otupljen nositeljevim vlastitim odbacivanjem njegove potpune istine.
  2. Isto je tako istina da prije negoli “kamenito tlo” može postati “plodno tlo” kamenje mora prvo biti maknuto.4

Kako li je tragično da Hull nije imao odgovora za središnju i odlučujući točku Eichmannova svjetonazora. Biblija nedvosmisleno opisuje nedavno stvaranje svemira i Zemlje, i izričito te aktivnosti pripisuje neposrednim Božjim djelovanjima kroz snagu Njegove Riječi. Također postoji mnoštvo dokaza širom svijeta oko nas da je zapis u Knjizi Postanka istinita i točna povijest postajanja svemira i Zemlje (Poslanica Rimljanima 1:20).

Koliko milijuna ljudi postoji još na svijetu danas koje je potrebno uvjeriti u ovu istinu prije nego prihvate svoju potrebu za spasenjem od grijeha koje im Bog besplatno nudi? Podsjećani smo na 1. Poslanicu Korinćanima 1:18: “Poruka križa ludost je onima koji propadaju, a nama spašenicima sila je Božja.”

Preporučene bilješke

  1. Grigg, R., The trial and death of Adolf Eichmann [Suđenje i smrt Adolfa Eichmanna], 03.03. 2009. Natrag na tekst.
  2. Hull, W., The Struggle for a Soul [Borba za dušu], Doubleday, New York, USA, 1963. Moguće da je nadahnuto naslovom Hitlerova najvećeg djela, Mein Kampf, značenja “Moja borba”. Natrag na tekst.
  3. Vidjeti Grigg, R., Mission not impossible [Misija nije nemoguća], Creation 29(3):38–42, 2007. Natrag na tekst.
  4. Vidjeti Grigg, R., Should missionary societies have a position on creation/evolution? [Trebaju li misionarska društva imati stajalište o stvaranju/evoluciji] Creation 12(3):42–45, lipanj 1990. Natrag na tekst.

Helpful Resources