Explore
Also Available in:

Klimatske promjene i terorizam: novi politički program?

napisao
preveo Zlatko Madzar

Objavljeno: 19. prosinac 2006. (GMT+10)
Credit: wikipedia.orgCyclone Catarina

Unatoč strašnim predviđanjima u svjetlu sezone 2005. god., sezona 2006. [atlantskih] uragana u SAD-u završila je bez dosezanja obale SAD-a. Predvidljivi ‘krivac’ ovaj put bio je rani El Niño,1,2 topla pacifička struja koja ponekad ide duž sjevernozapadne obale Južne Amerike na Božić (El Niño znači dojenče, [beba Isusa] na španjolskom) i značajno mijenja vremenske obrasce u istočnom Pacifiku. Ovo mijenja intenzitet istočnih strujanja na Atlantiku, što pak utječe na staze koje uragani slijede. U godinama kad je aktivan El Niño, istočni stalni vjetrovi na Atlantiku su jači te imaju tendenciju guranja uragana dalje na istok te na taj način smanjuju vjerojatnost da dosegnu obalu.

Aktiviranje El Niñoa još uvijek nije dobro poznato, ali čini se da je povezano s dubokom cirkulacijom vode u Tihom oceanu koja je dio globalnog sustava cirkulacije poznatog kao sustav cirkulacije termohalina (THC). U godinama bez El Niñoa, stalni zapadni vjetrovi u tropskom Pacifiku tjeraju toplu vodu na zapad, tako da je ocean oko Indonezije bio viši oko 0,5 metara nego u blizini obale Ekvadora!2 Hladne i hranjivim tvarima bogate duboke vode povisile su se na obali Južne Amerike te masovno povećale bioproduktivnost ovim vodama. Ova hladna voda također ograničava količinu kiše u Americi, dok toplija voda u zapadnom Pacifiku uzrokuje kišu i općenito vlažno vrijeme u jugoistočnoj Aziji i sjeveroistočnoj Australiji. Tijekom godine El Niñoa, situacija je obrnuta: kiše i poplave utječu na Ameriku, dok suša pogađa zapadnu stranu Pacifika (primjerice suša 1982. i 1983. u Australiji).

Sustav termohalina daleko je od toga da bude dobro shvaćen i zbog toga pouzdane i dugoročne prognoze još uvijek nisu nadohvat ruke. Međutim, prilično je dobro dokumentirano da je ovaj sustav cirkulacije (koji pokreće oko 20 puta više vode od svih rijeka na Zemlji) pravi motor koji pogoni klimu na Zemlji i kontrolira salinitet (količinu soli otopljene u oceanskim vodama). Događaji kao što je poplava jezera Agassiz u Sjevernoj Americi početkom holocena značajno su utjecali i pokrenuli dramatično hlađenje tijekom epizode poznate kao mlađi Dryas. Još jedan sličan događaj nedavno je prepoznat kao uzrok i izvor katastrofalnog otjecanja ogromnog slatkovodnog jezera ispod ledene ploče na Antarktiku.3 Kad značajne količine slatke vode odjednom uđu u THC, sustav će biti poremećen i uslijedit će intenzivno klimatsko zahlađenje jezero Vostok (veće od jezera Ontario) koje se nalazi 3600 m ispod površine leda, iznenada ispustilo u ocean. Takav događaj moguće je u slučaju globalnog zatopljenja, ali njegova pojava odmah bi aktivirati suprotan trend: dramatično globalno zahlađenje. To otkriva jedan vrlo zanimljiv aspekt Božjeg stvorenja: njegovu sposobnost za održavanje samoregulacije (stalne klimatske uvjete u ovom slučaju) putem dinamičkih mehanizama u povratnoj sprezi.

U značajnom radu iz 1987. godine, tim stručnjaka4 otkrio je jednu takvu negativnu povratnu spregu. Velika većina oblaka na našem planetu zbog sitnih čestica sulfata (jezgri kondenzacije oblaka) generiraju se od strane određenih vrsta fitoplanktona u oceanu. Globalno zatopljenje će povećati masu fitoplanktona koji će proizvesti više oblaka. Više oblaka, s druge strane, povećat će albedo (bjelinu ili refleksivnost planeta koja se može vidjeti iz svemira), tako da, ako bi sve ostalo isto, odražavalo bi veći dio sunčevog zračenja natrag u svemir. To će izazvati globalno zahlađenje, što bi vodilo do manje fitoplanktona, tj. manje oblaka…

U svjetlu svega toga, ne možemo a da se ne zapitamo, kako neki znanstvenici mogu biti tako sigurni u svoja mračna predviđanja globalnih klimatskih promjena u bliskoj budućnosti? Njihove apokaliptične prognoze svjesno izgovorene navele su neke političare da usvoje stavove koji potkopavaju osnovna načela demokracije. Tako je ministrica vanjskih poslova Margaret Beckett usporedila klimatske skeptike s teroristima. Pitamo se što je ostalo od slobode govora? Uostalom, mnogi skeptici ne negiraju globalno zatopljenje, nego samo sumnjaju u značaj i ulogu ljudi u tome. U stvari prilično je dobro dokumentirano da mnogi prirodni uzroci potiču globalno zagrijavanje. Kršćani su u više navrata bili optuženi za poricanje globalnog zatopljenja jer oni vjeruju da Bog, kao Stvoritelj i Gospodar svemira, vodi brigu o svom stvaranju i nekako ograničava učinke globalnog zatopljenja. Ali, kao što smo upravo vidjeli, Bog je doista osigurao mehanizme u svom stvaranju koji kontroliraju globalnu klimu. No, to ne znači da kršćani ne bi trebali biti zabrinuti zbog kratkoročnih učinaka globalnog zatopljenja. Bog nam je zapovjedio da podložimo prirodu, ali to ne znači da nam je dao odriješene ruke da uništimo ili izobličimo prekrasan svijet koji nam je dan! Mi trebamo biti dobri upravitelji puni ljubavi. A to također znači da moramo saznati više o Božjem stvorenju, tako da ćemo imati bolje razumijevanje o njegovoj složenosti i priznati sa zahvalnošću da ono odražava Božje veličanstvo.

Reference

  1. ww2010.atmos.uiuc.edu​/(Gh)/guides/mtr/eln/def.rxml. Return to text.
  2. www.pmel.noaa.gov/tao/elnino/el-nino-story.html. Return to text.
  3. Lewis, A.R., Marchant, D.R., Kowalewski, D.E., The age and origin of the Labyrith, western Dry Valleys, Antarctica: evidence for extensive middle Miocene subglacial floods and freshwater discharge to the Southern Ocean, Geology 34(7):513–516, 2006. Return to text.
  4. Charlson, J.R., Lovelock, J.E., Meinart, O.A., Warren, S.G. Oceanic phytoplankton, atmospheric sulphur, cloud albedo and climate, Nature 326:655–661, 1987. Return to text.