Also Available in:

Dani stvaranja i Ortodoksna židovska predaja

napisao Paul James-Griffiths
preveo Zlatko Madzar

numbers

Nakon godina patnje nad doslovnim danima stvaranja u Knjizi Postanka, odlučih provesti vrijeme u istraživanju toga problema na London School of Jewish Studies u Hendonu, Engleska. Naposljetku, mislio sam, zašto ne bih išao prirodnoj židovskoj lozi za neke odgovore? (Naravno, treba biti pozoran u razlikovanju između stvarne egzegeze Riječi Božje, koja uvijek mora biti iznad ‘predaja ljudi’ [Evanđelje po Marku 7:13], i vidjet ćemo neke primjere. Iako ovdje nije prekriveno, to se odnosi posebice na suvremeni židovski revizionizam Mesijanskih odlomaka nakon uspona kršćanstva.1)

Po mome dolasku, Yeshiva (religijska studijska skupina) bila je u procesu među Ortodoksnim studentima. Ali ja sam se pokazao u knjižnici gdje je bradati rabin izvukao najbolje konzervativne osvrte o danima stvaranja, zajedno s Talmudom. To je kodirana židovska usmena predaja što tumači Toru ili Zakon Mojsija, dovršena u 5.-ome stoljeću.2

Željan učenja, uzeo sam bilješke od ovih čuvenih djela, što su bila sastavljena od nekih najuglednijih znanstvenika u judaizmu. Čudno je iskustvo bilo bivanje okruženim ortodoksnim Židovima koji su pomno temeljito proučavali drevne knjige. Nakon nekoliko dana pozornoga proučavanja konzervativnih rabinskih znanstvenika, ja sam imao svoj odgovor: dani iz Knjige Postanka bili su doslovni.

Vratio sam se komentaru Knjige Postanka od rabina Abrahama Ben Meir Ibn Ezre. Ovaj znanstvenik (1089. –1167.) iz srednjovjekovne Španjolske visoko je cijenjen u tradicionalnima rabinskim krugovima, i njegov je komentar bio vrlo preporučljiv od Maimonida (1135. –1204.). Maimonid (pravo ime rabin Mojsije /Moše ben Maimon, ili akronim Rambam) bio je smatran ključnim likom u judaizmu budući je Hram bio uništen godine 70.

Ustvari, u predgovoru kaže: “Komentar Ibn Ezre predstavlja glavni doprinos biblijskoj egzegezi. Netko se ne može smatrati istinskim učenikom Biblije bez da ju je proučavao.” Zapravo, Ibn Ezra bio je nekako liberalan, onaj koji upija neo-platonsku filozofiju, i bio je preteča židovskome numeričkom misticizmu poznatome kao Kabala.

first-word-of-genesis
Slika 1. Prve riječi Knjige Postanka. Njeno prvo slovo (na desnoj strani) otvoreno je samo naprijed, moguće ukazuje kako je besmisleno pokušavati razmatrati vrijeme prije početka.

Ali o Knjizi Postanka, on nema dvojbe: on kaže vrlo jasno: “Dan prvi upućuje na kretanje kugle.” Ovo pokazuje kako je uobičajen skeptički prigovor “kako mogu dani stvaranja biti doslovni prije negoli je bilo stvoreno Sunce” bio riješen u načelu stoljećima prije. Ova ‘kugla’ upućivala je na nebeski svod prije Galilejsko-Ptolomejeve kozmologije, sveopće prihvaćene u Srednjem vijeku. Ovo je daljnji dokaz protiv zamisli kako Biblija ili njeni sljedbenici promiču ‘ravnu Zemlju’.3 Ali sad možemo reći da se Zemlja okretala u odnosu na svjetlo stvoreno Dana 1.

Bilješka osigurava da dobijemo položaj kad kaže: “Nebeska kugla napravila je jednu revoluciju. Sunca još nije bilo …”.4 Ovo pokazuje kako oni nisu imali poteškoću sa Suncem koje je bilo stvoreno četvrtoga dana, za razliku od ‘pojavljivanju’ kao što mnogi dugo-godišnjaci, npr. Hugh Ross), tvrde. Postoji savršeno dobra riječ za pojavak /pojaviti se (ra’ah), npr. kad se suha zemlja ‘pojavila’ dok su se vode skupljale na jednome mjestu Dana 3. (Knjiga Postanka 1:9). Ali to nije upotrijebljeno ovdje.

Vratio sam se jednome od najboljih dostupnih komentara o Knjizi Postanka iz talmudskih, midraških i rabinskih izvora. Otkrio sam kako su zapravo svi rabini razumjeli dane stvaranja kao doslovne dane.

Zapravo, neki od rabina čak su pokušavali razraditi što se dogodilo u svakome satu stvaranja Adama šestoga dana! Ali ovdje oni su iskopali put izvan obavijesti u tekstu. Talmud kaže: “U prvome satu njegov [Adamov] prah bio je skupljen; u drugome bio je umiješen u bezobličnu masu; u trećem, bili su oblikovani njegovi udovi; u četvrtome, duša je bila ulita u njega …”. Ali u Danu 6., Bog je stvorio sve životinje i doveo ih Adamu da im nadjene ime, onda je stvorio Evu (Knjiga Postanka 2:18–24).

Međutim, Talmud griješi ozbiljnije kad tvrdi da su dvanaestoga sata Adam i Eva bili protjerani iz Edena.5 Stvorenje je još uvijek bilo ‘veoma dobro’ na kraju Dana 6., tako da se Pad i Sotone i prvoga para morao dogoditi nakon Tjedna stvaranja. To nije moglo biti više od nekoliko dana, jer je Adamu i Evi bilo rečeno neka se razmnožavaju (Knjiga Postanka 1:28), i, bivajući fizički savršenima, oni bi bili plodni i neće biti poslušni.

Rabini koji su sastavljali ovaj komentar o Knjizi Postanka pišu: “Mudraci nam, međutim, kažu izričito (Yalkut, Tehillim [Psalmi] 49; Midraš; Pirkei d’Rabbi Eliezer 11) kako su se svi događaji vezani ovdje—[stvaranje čovjeka, Pad, itd.] uključujući rođenje Kajina i Abela [Tosaf. Sanhedrin 38b isključuje Abela; vidjeti Maharsha ad. loc.] dogodili sâmoga prvog dana Adamova stvaranja”.5 To je također krivo, jer Kajinova zamisao dogodila se nakon što su pali i bili istjerani iz Edena (Knjiga Postanka 4:1).

Bilo nam je čak rečeno kako drevni rabini nisu marili za raspru o doslovnim danima toliko koliko o pravome mjesecu u solarnoj godini kad je svijet bio stvoren! Komentar kaže: “Čini se kako su drevnici upućivali na tišrija [rujan /listopad] kao na prvi mjesec, jer je u tome mjesecu stvaranje bilo dovršeno.”6

Tražeći koliko god sam mogao, nisam mogao naći ikoju referencu na dan (hebrejski yom) u Knjizi Postanka 1 u značenju ičega više nego doslovnoga razdoblja od 24 sata. Neki su rabini raspravljali o Knjizi Postanka 2:4, što kaže: ‘Ovo je izvješće o nebesima i zemlji kad su oni bili stvoreni, u danu kad je Gospodin Bog stvorio zemlju i nebo.’ Međutim, u ovome slučaju, yôm ima prefiks prijedloga be, dakle beyôm, i bio je to samo idiom za ‘kad’. Dani u Knjizi Postanka 1 nemaju prijedlog, a imali su izričaj ‘večer i jutro’ i broj, što su uvijek pokazatelji uobičajenih dana bilo gdje u Starome zavjetu. Nijedan od rabina nije pokušavao manipulirati ovaj ‘dan’ (u Knjizi Postanka 2:4) kako bi to prilagodio poganskoj filozofiji (grčki filozofi držali su se shvaćanja o dugim godinama). Uistinu, većina njih ispravno je uzimala ‘dan’ ovdje u značenju ‘u danu kad’ se dogodilo stvaranje.7

Postoji popularno proročko shvaćanje pojma ‘dan’ u značenju dolaska Mesije na kraju svijeta, ali to nema ništa sa stvaranjem. Talmud kaže: “Šest tisuća godina svijet će postojati, i jednu [tisuću, sedmu], on će biti opustošen, kao što je pisano: I sâm Gospodin bit će uzvišen u taj dan. … Rečeno je također: Jer tisuću godina u tvojim je očima ništa doli jučer kad je prošlo.”8

Rabini su izračunali ovih šest tisuća godina utemeljivši ih na šest doslovnih dana stvaranja. Oni su razmišljali kako je jedan doslovan dan stvaranja proročki upućivao na tisuću godina povijesti.9 Ovo je razmišljanje bilo tradicionalan pristup većine očeva Rane crkve, isto tako.10

Broj onih koji su bili pobornici stare Zemlje, uključujući Hugha Rossa, krivo su protumačili njihova učenja i tvrdili da su vjerovali u tisuću dana stvaranja, što nije kao što vidjesmo gore ono što su oni naučavali. Radije, oni su smatrali dane stvaranja kao one što odgovaraju, nisu jednakovrijedni, razdobljima od tisuću godina povijesti Zemlje, sa sedmim danom što odgovara tisućljeću.11

Okrenuvši se nekima od suvremenijih židovskih znanstvenika, otkrio sam tvrdoglavo odbijanje da se razrijedi obično značenje u hebrejskim Pismima. Profesor Ginsberg imao je za reći ovo:

“Ne postoji ništa u prvome poglavlju Knjige Postanka što bi opravdalo spiritualizam izričaja ‘dan’. Upravo suprotno, definicija data u stihu 5 ove riječi što je u pitanju imperativno zahtijeva da bi ‘yôm’ morao biti razumjet u istome smislu kao što mi razumijemo riječ ‘dan’? U zajedničkome govoru, tj. kao prirodan dan.”12

Profesor Nahum Sarna, koji je bio predsjednik Odjela bliskoistočnih i judaističkih studija na Brandeis University, Waltham, Massachusetts, upućivao je na dane u Knjizi Postanka kao na istu vrstu dana u redovitome žrtvovanju u Levitskome zakoniku (tj. doslovni dani, Levitski zakonik 7:15; 22:30).13

Moj bi zaključak morao biti kako je tradicionalno židovsko razumijevanje dana u Knjizi Postanka to što oni jesu doslovni. Kad sam napustio Školu židovskih studija u Londonu i prošao pokraj židovskoga prodavača novina na putu natrag u tubu (londonski podzemni vlak), pogledao sam Jewish Chronicle. Bila je datirana 5,760.-e godina od stvaranja. Rabini su računali ovaj nadnevak 4,000 godina poslije tog događaja, i nedostajalo je mnogo obavijesti u to vrijeme. Sa suvremenim znanjem o poslije-biblijskoj kronologiji, sad znamo da su oni bili kraći za oko 250 godina.

Ali čak i tako, to je bilo u grubo prije 6,000 godina bez razmišljanja o milijunima ili milijardama godina. Ovo pokazuje kako su oni morali prihvatiti otvoreno razumijevanje dana stvaranja u Knjizi Postanka 1 i kronologije u Knjizi Postanka 5 i 11.

Nasmiješio sam se i nestao u jurnjavi londonske špice.

Preporučene bilješke

  1. Za dokaz o tome kako su oni bili povijesno shvaćeni, vidjeti Fruchtenbaum, A.G., Messianic Christology [Mesijanska kronologija], Ariel Ministries, 1998. Natrag na tekst.
  2. Talmud uključuje Mišnu i Gemaru. Mišna je bila usmena predaja, na koju je Isus posebice upućivao kao na ‘predaje ljudske’ (Evanđelje po Marku 7:13). Mišna je bila pisana krajem 2.-og stoljeća. Gemara je komentar Mišne dovršen u 5.-ome stoljeću. To su zapravo dva Talmuda, ali kad većina ljudi kaže ‘Talmud’, oni znače sveobuhvatniji babilonski Talmud prije negoli jeruzalemski Talmud. Natrag na tekst.
  3. Vidjeti također članak pod, Does the Bible really teach a flat earth? [Naučava li Biblija uistinu ravnu Zemlju?] Natrag na tekst.
  4. Ezra, I., Commentary on the Pentateuch, Genesis (Bereshit), preveli i prokomentirali Strickman H.N. i Silver A.M., Menorah Publishing Co., New York, USA, str. 33, 1999. Natrag na tekst.
  5. Prijevod i komentar od Klotowitza R.M., pregledao Scherman, R.N., Bereishis, Knjiga Postanka: Novi prijevod s komentarom antologiziranim iz talmudskih, midraških i rabinskih izvora, tom 1 (a); Serije umjetničkoga svitka Tanach, Mesorah Publications Ltd., str. 113, 1977. Natrag na tekst.
  6. Referenca 5, str. 249. Natrag na tekst.
  7. Referenca 5, str. 87. Natrag na tekst.
  8. Shachter, J., Freedman, H. i Epstein, I., Talmud: Sanhedrin, The Soncino Press, London, 97a i 97b, 1987. Natrag na tekst.
  9. Međutim, ovaj odlomak (Psalam 90:4, usp. 2. Petrova poslanica 3:8) jeste stvarno učenje da je Bog izvan vremena, u suprotnosti s kratkim i dugim vremenskim razdobljem: dan i tisućljeće. Zabilježite kako usporedba uključuje ‘kao straža u noći’, ali nitko ne pokušava tvrditi da je pomak noćnoga sata imao ikakvu usporednicu s ikojim tisućljećem. Natrag na tekst.
  10. Primjeri: Irenej (Heresies 5: 28:3); Hipolit (Commentary on Daniel 4); Metodije (Fragments 9); Laktanije (The Divine Institutes7: 14); Augustin (City of God 20: 7). Natrag na tekst.
  11. Zabilježite kako CMI ne preuzima time stajalište na eshatologiji, nego samo izvješćuju u što su rani komentatori vjerovali, i ispravljaju zajednički varljiv čimbenik. Natrag na tekst.
  12. Ginsberg; navedeno u: Wiseman P.J., Creation Revealed in Six Days [Stvaranje otkriveno u šest dana], Marshall, Morgan and Scott Ltd., str. 22, 1948. Za kritiku o pogrešci jezičara o Wisemanovim ‘danima otkrivenja’, vidjeti Taylor, C.V., Days of Revelation or Creation? [Dani Otkrivenja ili Stvaranja?] Natrag na tekst.
  13. Sarna, N.M., The JPS Torah Commentary on Genesis, Židovsko izdavačko društvo, Filadelfija, SAD, str. 8, 1989. Natrag na tekst.