Explore
Also Available in:

Darwin i eugenika

Darwin je uistinu bi ‘Društveni darvinist’’

napisao Bill Muehlenberg
preveo Zlatko Madzar
Prvi put objavljeno: 18. svibanj 2007. (GMT+10)
Ponovno prikazano na početnoj stranici: 18. ožuka 2009. (GMT+10)
Photo Wikipedia.orgpicture of Charles Darwin
Charles Darwin godine 1880

Jadni stari Darwin. Toliko pogrješno shvaćen od svojih sljedbenika. On je zapravo bio dragi stari momak s iskrenim krotkim zamislima, ali njegovi ekstremni učenici išli su u njegovim zamislima malo predaleko. U najmanju ruku to je okretanje što biva ugašeno od mnogih darvinista i ateista danas.

 Dok više tako trezvenih vidi jasnu crtu između Darwinovih zamisli i puno strašnih društvenih opita dvadesetoga stoljeća, uključujući nacizam, Darwinovi pobornici dokazuju kako u najboljem slučaju ne postoji veza, ili da su u najgorem slučaju takve epizode zastranjivanje ili perverzije onoga u što je Darwin vjerovao.

 Ali je li to taj slučaj? Većina ljudi čak nema svjesnost o punome naslovu njegova životnog djela iz 1859: On the Origin of Species by Means of Natural Selection, or the Preservation of Favoured Races in the Struggle for Life. Ova zadnja polovica toga naslova, često neprimijećena, zvuči kao da dolazi izravno iz priručnika Ku Klux Klana. [Urednička bilješka dodala je u srpnju 2014: U Origin podnaslovu, Darwin bi prvenstveno nakanio da riječ ‘rase’ upućuje na grupiranje biljaka i životinja. Međutim, on je iznio svoje vjerovanje da je čovjek u biti bio samo još jedna životinja pišući u knjizi o “razlikama između rase čovjeka, što su toliko snažno upadljive” (u okviru o odstupanju i odabiru). Iako su se ovi navještaji o rasističkim implikacijama njegove teorije primjenjivali na ljude, oni su postali doista eksplicitni u njegovoj kasnijoj knjizi, The Descent of Man, kao što je naznačeno u ovome članku..]

Vrlo zanimljiv članak pojavio se u zadnje vrijeme u izrazito religijskome časopisu Commonweal, uzimajući u obzir to mišljenje o ‘dobrohotnome Darwinu’.1 Protu-kreacionist Peter Quinn uvjerava da Darwin nije bio baš toliko čist budući je to dovelo do društvenih implikacija njegove teorije.

Quinn uvjerava kako je Darwinova biološka teorija imala vrlo stvarne posljedice za društvenu teoriju. Quinn kaže:

‘Adrian Desmond i James Moore u svojim biografijama godine 1991.: Darwin: The Life of a Tormented Evolutionist, čini jasnim da je prirodan odabir bio namjeravan više od teorije o podrijetlu života. “‘Društveni darvinizam’ često je uzet kao nešto neobično, neka ružna predodžba dodana čistome darvinističkome tijelu nakon toga događaja, kaljajući Darwinovu sliku”, pišu. “Ali njegove su bilježnice činile poprište da je natjecanje, slobodna trgovina, imperijalizam, rasno istrjebljenje, i seksualna nejednakost bilo zapisano u jednadžbama od samoga početka — darvinizam je bio izmišljen kako bi objasnio ljudsko društvo.”’

Doista, čitav ružan svijet eugenike treba biti viđen onakvim kakvim on uistinu jeste: vrlo velik rast darvinističke misli. Kao što Quinn bilježi:

‘Darwin je igrao glavnu ulogu u stvaranju sudbonosne zbrke između kulturoloških i rasnih razlika, dodjeljujući nov znanstveni autoritet i intelektualnu zakonitost teorijama o ljudskoj podređenosti koje su središte za eugeniku, najviše uništavajućega medicinskog pokreta u povijesti.’

Uistinu, ‘u vrijeme kad je Darwin objavio ovu predodžbu The Descent of Man [Podrijetlo čovjeka] godine 1874., eugeničkim je teorijama Francisa Galtona i društvenoj filozofiji o “preživljavanju najjačih” Herberta Spencera dodao mješavinu, nazvanu Hereditary Genius [Nasljedni genij], Galtonovoj tezi o biološkoj prirodi inteligentne i moralne naravi, “izvanredno” i Spenceru “naš najveći filozof”.’ Zabilježite da je Galton, Otac eugenike, bio Darwinov prvi bratić, i zadužio je njegove teorije.

On nastavlja:

‘Darwinov rad bio je ispunjen s upućivanjima na rad onih uključenih u stvaranje temeljito novoga “znanstvenog” opravdanja za označavanje rasa, razreda, i pojedinaca kao “podređenih”. … Darwin u The Descent of Man piše da je “ u civiliziranim zemljama najvažnija zapreka za povećanje broja muškaraca superiorne klase” težnja društveno “vrlo siromašnih i nerazboritih”, koji su “često uništeni manama”, kako bi se oni brže povećali od “dalekovidnih i općenito čestitih članova”.’

Pisanje načinom kojim bi čak i Hitler bio ponosan, Darwin je učinio posve jasnim kako određene rase moraju biti povlaštene nad drugima. Quinn kaže:

‘Sve rase, kao što se ispostavlja, vode podrijetlo od istoga pretka ali neki imaju više od toga podrijetla nego drugi. “Ja ne mislim da Rev. gosp. Zincke ima preuveličano stajalište”, izjavljuje Darwin, “kad kaže: ‘Svi drugi nizovi događaja – kao onaj čiji je ishod bio u kulturi uma /razmišljanja u Grčkoj, i onaj što je ishodio u Rimskome Carstvu – pojavljuju se jedino kako bi imali svrhu i vrijednost kad su gledani u vezi s, ili radije kao pomoćna služba za … veliku struju anglo-saksonske emigracije na zapad.’”’

Photo Wikipedia.orgpictire of Francis Galton
Francis Galton 1850.-ih godina ili ranih 1860.-ih
‘Zvučeći više kao pukovnik Blimp nego poručnik Columbo, Darwin predviđa daleko strašniju budućnost za rase ili pod-vrste koje su manje sposobne od anglo-saksonske. “U nekome budućem razdoblju, ne tako dalekome mjereno u stoljećima, civilizirana ljudska rasa gotovo će jamačno istrijebiti, i zamijeniti, barbarske rase diljem ovoga svijeta”, predviđa on. “Istovremeno antropološki majmuni – bit će bez sumnje istrijebljeni. Lom između čovjeka i njegovih najbližih saveznika onda će biti širi, jer će posredovati između čovjeka u civiliziranijoj državi … čak od čovjeka iz Kavkaza, i nekog majmuna koji je također bio pavijan, nego što je sada između Crnca ili Australca i gorile.”’
‘Darwin je kavalir glede istrjebljenja nižih pasmina. On procjenjuje kako će biti zahtijevana minimalna sila, jer “kad civilizirani narodi dođu u dodir s barbarima borba je kratkotrajna, osim gdje smrtonosna klima pomaže domorodačkoj rasi.”

Njegovi su sljedbenici biti vrlo sretni da navaljuju s takvim zamislima, ali Darwin čini se to nije odobravao. Glede njegova sina:

‘Godine 1912., u svome predsjedničkome govoru na Prvome međunarodnom kongresu eugenike, biljegu okupljanja u Londonu rasnih biologa iz Njemačke, Sjedinjenih Država, i drugih dijelova svijeta, bojnik Leonard Darwin, sin Charlesa Darwina, trubio je o širenju eugenike i evolucije. Kao što je opisao Nicholas Wright Gillham u A Life of Francis Galton, bojnik Darwin predvidio je dan kad će “eugenika postati ne samo gral, nadomjestak za religiju, kao što se Galton nadao, nego ‘najvažnija dužnost’ čija će pravila vjerojatno postati zakonski provediva.” Bojnik je ponovio opomenu svoga oca da, misleći da najsurovija djelovanja prirodnoga odabira moraju biti ublažena “duhom civilizacije”, društvo mora ohrabriti razmnožavanje među najboljom zalihom i spriječiti isto među najgorom “bez daljnjeg odgađanja”.’

Quinn zaključuje:

‘Obrazovani u najboljim školama, pobjednici u svjetskome natjecanju što je dotjeralo milijune nepoznatih do zida, dobroćudni darvinistički napor da se Charlesa Darwina okrene u svetoga utemeljitelja humanističke vjeroispovijedi poništava nedvojbeno odraze njihova vlastitog položaja u današnjemu svjetskom poretku. Ali za razliku od njihovih viktorijanskih prethodnika, oni daju prednost Darwinu lišenome njegovih društvenih teorija i njegove uloge u povezivanju evolucije s rodnim predrasudama.’

Vrijeme je da se Darwin skine sa svoga prijestolja i da se tretira strogo i s prodornim pomnim proučavanjem. Mnoga su djela bila napisana o ovoj temi. Od Richarda Weikarta From Darwin to Hitler: Evolutionary Ethics, Eugenics, and Racism in Germany bilo bi dobro mjesto za bivanje rakijom za one koji su stvarno zainteresirani za takve stvari. Istina jeste ova, loše zamisli imaju loše posljedice, a Darwin je imao svoj dobar udio u njima.

Preporučene bilješke

  1. Quinn, P., Dobroćudni darvinisti: Ono što Darwinovi šampioni ne žele spomenuti, Commonweal 134(5), 9. ožujak 2007. Natrag na tekst.