‘Divovski otisak’ Južne Afrike

Div koji hoda po vatri ili erozija uslijed vremena?¹

youtube.com

napisali Shaun Doyle i Carl Wieland
preveo Zlatko Madzar

Objavljeno: 14. 01. 2012 (GMT+10)

Biblija na mnogim mjestima govori o ‘divovima’ u zemlji Kanaan, i o Nefilima prije Potopa (molim pogledati Povratak Nefila? (na engleskom)). Nedavno smo zaprimili izvještaje o ‘divovskim otiscima stopala’ duljine oko 1,2 m (4 stope) u granitu u okolici Mpuluzija, blizu granice Svazija u pokrajini Mpumalanga u sjeveroistočnome dijelu Južne Afrike. U nedavnome video-zapisu objavljenom na Youtube-u,² dotični Michael Tellinger, stiliziran kao ‘znanstvenik’, istraživač, autor,³ prikazao je ovaj trag kao dokaz drevnih divova koji su hodali Zemljom. Dok ne možemo dati mnogo vjerodostojnosti Tellingerovim nategnutim pretpostavkama o povijesti ovih divova, pruža li nam ovaj otisak svejedno vrijedan dokaz o ‘drevnim divovima’?

Atmosfersko djelovanje na hiper ‘otisak stopala’

Možda najvažnija činjenica o tome ‘otisku stopala’ jeste tvrdnja da je napravljen u granitu. Svi geolozi (pa čak i terenski geološki promatrači)— kreacionisti ili evolucionisti —slažu se da granit nije sedimentna stijena, kao što je ‘blato’ na koje se Tellinger poziva da je bilo ‘odgurnuto prema gore’. Granit je eruptivna stijena, što postaje čvrsta kad se prilikom hlađenja oblikuju kristali iz prijašnje vrlo vruće rastopljene magme (oko 800°C). Teško je zamisliti bilo kakvu vrstu otiska stopala, ili čak i okamina, što opstaje kroz taj proces. Još je teže zamisliti što bi se dogodilo ‘divu’ koji je bosonog izašao u šetnju po ovome ognjenome materijalu koji je kad je mekan, goruće vruć! Isto se tako prisjetite kako se granit ne oblikuje na površini Zemlje već duboko ispod površine u velikim plutonskim formacijama. Tako se ova ideja divovskoga otiska stopala stvarno može isključiti bez ulaženja u dublje analize. Ali budući to već rade ‘internetske runde’, a netko će zasigurno upitati kako je ovaj oblik mogao nastati a da nije otisak, možemo pogledati neke ostale osobine što omogućavaju ‘daljinsko’ opovrgavanje tvrdnje s čak i višim ukupnim stupnjem povjerenja.

youtube.com

Kada je izložen na površini, nije neuobičajeno da granit erodira na načine što mogu rezultirati nevjerojatnim oblicima. Ova mrežna stranica donosi fotografije slavne nevjerojatne stijene južno-australskoga otoka Kangaroo island. I ovdje je fotografija slične vrste izdubljivanja prilikom utjecaja vremena, na Sardiniji. Naličje stijene s navodnim otiskom stopala ima brojne karakteristične manje udubine što se nazivaju tafoni— jednina tafon — (Slika 1 — slika naličja stijene), koje su u granitu uobičajene osobine nastale uslijed djelovanja vremenskih prilika (vidjeti ovu fotografiju kao još jedan takav primjer). Ustvari, nadvisujući rub iznad ‘prstiju otiska’ najvjerojatnije je otporniji dio stijene što je pogodovalo oblikovanju mini-tafona (Slika 2 — ‘prsti’ izbliza).

U Tellingerovu video zapisu kojim bilježi ovaj ‘otisak’, putem uzbrdo do formacije moguće je vidjeti mnoštvo granitnih ‘pahulja’ što su se otkinule od većih granitnih stijena zbog utjecaja vremenskih prilika. Nije neuobičajeno da stijene napuknu i odlome se u obliku koji može možda i sličiti na otisak stopala. Također postoje i mnogobrojne male lokve vode i vegetacija koja crpi te kapi vode, često u povezanim nakupinama niz padine.

Ukratko, pojedinačni oblik što nalikuje otisku stopala nije niti izdaleka toliko nevjerojatan ishod nasumičnoga prirodnog procesa koliko se isprva čini.

Prsti 2 do 4 su praktično iste duljine, što nije uobičajeno kod ljudi ali je dosljedno s formacijom tafona ispod pogodnog ruba. ‘Prst’ koji tafoni imaju isto je tako mogao i biti izdubljen ljudskom rukom u pokušaju da postojeća struktura još i više sliči otisku ljudskoga stopala, ali bi za takvu demonstraciju bilo potrebno provesti dodatna terenska istraživanja.

Kao da to sve nije dovoljno, položaj ‘otiska’ također ne pogoduje vjerodostojnosti otiska. ‘Otisak stopala’ pronađen je na skoro okomitoj granitnoj površini, i kao takav trebao bi biti okrenut i pomaknut tektonskim pomacima, što video-zapis isto tako tvrdi da se dogodilo. Međutim, granit izgleda kao nedirnut pluton i ne postoje indikacije da je bio uspravljan jer nema znakova metamorfizma (ponovne kristalizacije već postojeće stijene uzrokovane visokom temperaturom i/ili pritiskom). Granit što je bio okrenut i metamorfiran trebao bi imati znakove svijanja ili slojevitosti. Micanje stijene pomaklo bi minerale u tamnije i svjetlije pojaseve više mafične i više felzičke slojeve. Izgleda kako ne samo da bi ‘div’ trebao biti sposoban hodati po rastopljenoj lavi, nego bi morao moći i hodati po stjenkama zidova u podzemlju s rastopljenom lavom!

Isto je tako važno, sve što imamo jeste jedan ‘otisak stopala’, a ne više uzastopnih tragova. Ustvari, čak i da je ovaj otisak pronađen u sedimentnome kamenu, i da je samo malo uvećan, izdvojeni je otisak stopala jedan od vrsta okamina za koje je najteže dokazati i identificirati ih kao okamine. Postoji mnoštvo nasumičnih oblika stijena diljem svijeta, i ponekad će neki oblik izgledati kao neki konkretan životinjski trag, ili kao igračka brodića ostavljena u sedimentu, ili mnoštvo sličnih stvari. Nije neuobičajeno da stijene napuknu i odlome se u obliku što izgleda kao otisak stopala, ili čak kao trag cipele isto tako. To znači da čovjek ne može graditi slučaj nasumičnog oblika kao da je otisak stopala. Potrebno je imati nizove otisaka u stazama za određene tvrdnje.

Dvojbena psihologija ‘diva’

‘Otisak stopala’ ugrubo je četiri puta veći od otiska stopala odrasle osobe. Primjenom toga 4x mjerila na ostale linearne dimenzije ishodi u ljudima visokima 7 metara (23 stope). Biblija spominje postojanje nekih divova u svijetu prije Potopa, ali ‘div’ je relativan pojam. Za neke bi se skupine ljudi, američki košarkaški ‘dream teama’ svakako mogli klasificirati tim opisom. Ali postoje granice razina do kojih se može nagađati o veličini negdašnjih pripadnika ljudske vrste, i vjerojatno je približno 2,7- metara (9 stopa) visok Golijat bio vrlo blizu tih granica. Linearno četverostruko uvećavanje znači kako bi taj čovjek težio oko šest tona (2D izmjeri su kao i površine uvećane 16 puta), ali masa kao približnost zapremnine kugle (3D) uvećala bi se 64 puta. Tim slijedom, iako bi se težina povećala 64 puta, površina presjeka nožnih kostiju uvećala bi se samo 16 puta. Tako bi se, kako bi mogla podržavati tjelesnu masu, čvrstoća kostiju nogu morala dramatično uvećati. Mnogo ostalih vidova ovakvog ‘uvećanja’ značilo bi da je potrebno cijelo ljudsko tijelo u potpunosti ‘redizajnirati’, tako da bi ta osoba izgledala vrlo, vrlo neobično u našim očima, i to ne samo zbog vida ‘divovstva’. Nadalje, takva osoba ne bi bila u mogućnosti biti dijelom genskog kontinuiteta bilo kojeg čovjeka na svijetu, iz istoga razloga: tj. toliko bi mnogo dijelova tijela trebalo biti drukčije kako bi ta veličina tijela mogla preživjeti našu gravitaciju. Zbog toga, kad bi ovo bio divovski otisak stopala, biće koje ga je ostavilo za sobom zasigurno se ne bi moglo klasificirati da je ikada dijelilo gene s ljudskom vrstom.

Sažetak i zaključci

Ovaj divovski otisak pati od divovskih problema— i mnogobrojnih problema oko toga. Čak i da jest divovski otisak stopala, tada nije ljudski otisak stopala jer zbog tako ozbiljnih promjena što su potrebne da bi takvo biće te veličine moglo postojati ne bi moglo imati genski kontinuitet s nama. Međutim, možemo odbaciti tvrdnju da je ovo otisak stopala jer postoji samo jedan otisak, a ne slijedni tragovi; nalazi se u granitu, eruptivnoj stijeni u kojoj nijedan živi organizam ne može nikako ostaviti ikakav otisak; granit može proizvesti nevjerojatna obilježja uslijed djelovanja vremenskih prilika; i odlomljeni komadi granita imaju predispozicije poprimiti brojne bajkovite značajke i raznovrsne oblike uslijed djelovanja vremenskih prilika.

Imamo tendenciju prepoznati uzorke i svrhu u stvarima gdje one ne postoje. Tipičan primjer su viđenja prepoznatljivih oblika u oblacima—ponekad možemo vidjeti lice, ili balon, ili zeca, ili bilo koji drugi poznati nam oblik. Isto može biti rečeno i za mnogo formacija stijena, pogotovo ako uzmemo u obzir nazive mnogih formacija stijena i kamenja: npr. “Stakleničke planine, “Divov most”, “Medvjeđa stijena”, “Murphyjev plast stijena”, itd. Lista je skoro pa beskrajna. Okaminske tragove, kao što su otisci stopala, često je teško identificirati u sedimentnim stijenama jer vremenske prilike mogu proizvesti zapanjujuće mnoštvo oblika te je teško zaključiti ako je otisak trag ili samo vremensko obilježje. Međutim, kad je otisak na mjestu van konteksta, kao što je eruptivna stijena, zaključak je prilično jasan— to nije otisak stopala.⁴ I zasigurno nema poveznica s Nefilima prije Potopa ili spomenu ‘divova’ poslije Potopa.