Also Available in:

Dva stabla, jedan korijen: veza između evolucionizma i istočnjačke duhovnosti

en.wikipedia.orgYogi
Maharishi Mahesh Yogi, čovjek koji je svijet uveo u transcendentalnu meditaciju.

po
preveo Zlatko Madzar

Objavljeno: 13. veljače 2018. (GMT+10)

Promatrajući današnje nekad-kršćansko “zapadnjačko” društvo, uviđamo dva nekršćanska svjetonazora kako rastu kao davno posađena stabla, koja pružaju svoje grane kroz sve od obrazovanja, do medija, do crkve. Jedno stablo je materijalizam, vjerovanje da je materija sve što postoji, čvrsto ukorijenjeno i isprepleteno s darvinovskom evolucijom. Njegova krošnja daje tamne plodove koji proizlaze iz morala bez Stvoritelja (a time i Zakonodavca).1

Pored njega uspijeva i drugo stablo: istočnjačka duhovnost. Svojim zavodljivim cvjetovima koji obećavaju prosvjetljenje, zdravlje i mudrost, čini se kako ovo stablo većinu svijeta privlači pod svoju sjenu.

Ova dva “stablaˮ svjetonazora naizgled su vrlo različita ali su izuzetno povezana zajedničkim korijenskim sustavom.

Proučavanje veze

Kao i materijalistički darvinizam, istočnjačka je duhovnost daleko od biblijskoga pojma koji se snažno promiče u popularnoj kulturi i javnome obrazovanju. U obrazovnim sustavima diljem svijeta pojavili su se programi “osvještavanjaˮ za podučavanje meditacijskih praksi mladih koji su, iako često sekularizirani, ukorijenjeni u drevnim istočnim religijama.2,3 Oni mogu uključivati bilo što od disanja, tehnika vizualizacije i drugih vježbi “fokusiranjaˮ do transcendentalne meditacije, mantranja i joge.4

Naravno, treba izbjegavati “genetsku zabluduˮ, što bi dalo zaključiti kako je nešto s podrijetlom u anti-biblijskoj filozofiji nužno i samo po sebi ne-biblijsko. Bez obzira na to uznemirujuće je vidjeti opseg entuzijastičnog prodora takvih hinduističkih praksi, u najboljem slučaju s minimalno dokazanom koristi. Engleska, Kanada, Amerika, Izrael i Indija samo su neke od zemalja koje su uključile takve programe u sve razine školskih programa.4 Organizacije poput Mindful Schoola surađuju s učiteljima kako bi meditacije uvele u učionice u više od 100 zemalja.5

Ali obrazovanje je tek početak. U zapadnim zemljama prakticiranje istočnjačkog spiritualizma postaje uobičajeno u tako raznolikim područjima kao što su poslovni odnosi, vojska, i zdravstvena skrb.3 To je postalo toliko popularno u zapadnim kulturama da se neke hinduističke zajednice zapravo počinju vrijeđati. Na primjer, osuđuju zapadnjačku komercijalizaciju joge bez prepoznavanja njezinog hinduističkog podrijetla,6 i vrijeđaju se prikazivanjima hinduističkih božanstava na “religijsko nečistimˮ proizvodima široke potrošnje, kao što su čarape, cipele i toaletna sjedala.7 Kada je istočna duhovnost postala tako međunarodno popularna?

Komadić povijesti

Vratimo se kroz vrijeme do sredine 1800-ih, nedugo nakon što je Darwin objavio svoje Podrijetlo vrsta. Kako su evolucijske ideje postale popularne u Europi i proširile se na Indiju, koja je tada bila britanska kolonija, i istočnjački i zapadnjački znanstvenici uvidjeli su kako su usprkos nekim ključnim razlikama između naturalističkog darvinizma i politeističkog hinduizma postojale važne poveznice. Zbog toga istočnjačka duhovnost postaje još privlačnija zapadnim kulturama u koje je prodrla ideja evolucije.

Na primjer, indijska kozmologija ne samo da prikazuje duga stoljeća poznata kao “duboko vrijemeˮ, nego hinduizam tvrdi kako svemir napreduje u ciklusima razvijanja i razlaganja. U svakome ciklusu, određeni broj vrsta razvija se prema određenome obrascu. Stabilna, ciklična priroda hinduističkog evolucionizma suprotstavlja se manje predvidljivome pravocrtnom modelu što je promicao Darwin. Ali istočnjački i zapadnjački pogledi na evoluciju preklapali su se dovoljno da je Swami Vivekānanda (né Narendranath Datta, 1863.—1902.), čovjek ključan za razvoj moderne joge i popularizaciju u Americi u kasnim 1800-im / ranim 1900-ima rekao:

“Ideju evolucije trebalo je pronaći u Vedama [drevnim hinduističkim spisima] mnogo prije kršćanske ere; ali dok Darwin nije rekao da je to istina, to se smatralo pukim hinduističkim praznovjerjemˮ8

en.wikipedia.orgSwami-Vivekananda
Swami Vivekānanda pomogao je razvitku i popularizaciji moderne joge..

Primjer hinduističke doktrine koju su razni znanstvenici protumačili kao evolucijsku jeste avatarizam. To se odnosi na niz zemaljskih očitovanja, ili avatara, nekog božanstva - obično Višnua. Svaka reinkarnacija Višnua poprima novi oblik, počevši od čovjeka-ribe i napredujući do ljudskog avatara. U ovoj nauci, hinduistički filozof iz devetnaestog stoljeća Keshub Chunder Sen primijetio je:

“Gle! Hinduistički avatar uzdiže se od najniže razine života kroz ribe, kornjače i svinje do savršenstva čovječanstva. Indijski avatarizam uistinu je sirovi prikaz uzlazne ljestvice Božanskoga stvaranja. Upravo je takva i moderna teorija o evoluciji.ˮ9

U zapadnjake iz devetnaestog stoljeća koji su također naglašavali preklapanja između istočnjačke i zapadnjačke evolucije uključuju se esejist dobitnik Nobelove nagrade Maurice Maeterlinck, i profesor na Sanskrt Oxfordu, Sir Monier Monier-Williams.10 Potonji je izjavio: “Hinduisti su bili … darvinovci mnogo stoljeće prije Darvina … .ˮ11

U međuvremenu, čak i dok se zapadnjački naturalizam12 Darwina i Huxleyja širio Istokom, istočnjačka se duhovnost širila prema Zapadu, mnogi su njeni istaknuti promicatelji zagovarali barem neke elemente darvinizma.

Jedan od njih bio je i ranije spomenuti Swami Vivekānanda, koji je tumačio Yoga Sutre (drevne hinduističke tekstove) usporedo s Darwinovim pisanjima. Iskoristio je nagriženo povjerenje u biblijske autoritete zapadnjaka buđenjem Darwina kao priliku za promicanje evolucijski prijateljskog hinduizma na Zapadu.13 Napisao je:

“Na početku devetnaestog stoljeća čovjek je pokušavao pronaći Boga razumom, a ishod je bio deizam. Ono malo što je u ovome procesu ostalo od Boga uništeno je darvinizmom i milizmom.ˮ14

Dao je u glavnim crtama četiri vrste joge, opisujući ih kao četiri pûta po kojima čovjek može spoznati svoje “vlastito božanstvoˮ.15 Takve ideje dobro su se uklopile sa zapadnjačkim okultističkim pokretima, postajući popularne kao alternativni način duhovnosti nakon darvinizma kao izazov kršćanstvu.16 Rezultat je bio uvođenje joge na Zapad kroz promicanje zapadnjačkih mistika i New Age pokreta koji su i sami usvojili evolucijske ideje.

Evolucijski mistici

Među njima je bila i Annie Besant (1847.–1933.). Jednom supruga klerika, postala je aktivna politička reformatorica prije nego što se okrenula teozofiji, okultističkom pokretu ukorijenjenome u hinduističkim učenjima.17 Vođa Teozofskog društva, Besant bila je pod utjecajem Helen Blavatsky, koja je promicala duhovni, ciklički oblik evolucije i koja je napisala:

en.wikipedia.orgAnnie-Besant
Annie Besant jednom je bila udana za svećenika, ali okrenula se teozofiji, okultističkom pokretu ukorijenjenom u hinduističkim učenjima.
“Zakon evolucije prisilio je lunarne ‘Očeve’ da prođu, u svome monadskom stanju, prođu kroz sva obličja života i bivanja na ovoj kugli … Ta se ‘Obličja’ nazivaju ‘Sinovi Joge’, jer je Joga (sjedinjenje s Brahmom egzoterično) vrhovni uvjet pasivnoga beskonačnog božanstvaˮ.18

Besant je, kao i Vivekānande, bila ključni začetnik moderne joge, kao i društvena darvinistica i eugenikinja.19 Zagovarala je jogu kao sredstvo požurivanja evolucije Majčinske rase, što odgovara “onome što se prije nazivalo Arijskom rasom.ˮ20 Hitlerova svastika zapravo je drevni hinduistički simbol.21

John Woodroffe (1865.–1936.) dijelio je fascinaciju i sa socijalnim darvinizmom / rasizmom i istočnjačkom duhovnošću. Tumačio je sanskrtske tekstove u knjigama što su pomogle poticati zapadnjačke adaptacije kundalini joge i hatha joge.22 Woodroffe je također napisao Sjeme Rase, iznoseći socijalni darvinistički model što je imao za cilj poboljšanje evolucije čovječanstva eugenikom.18,23

Daljnje isticanje sjecišta istočne filozofije i evolucijske misli u 20. stoljeću jest odnos istaknutoga humaniste Charlesa Francisca Pottera (1885. - 1962.) i američkoga jogi-poduzetnika Pierrea Bernarda (1875. - 1955.). Bernard je rođen Perry Baker u Iowi, prije nego što je za sebe odabrao manje prosječan naziv u svrhu promicanja posturalne joge, okultizma - i sebe. Mnogima bogu sličan lik, postao je poznat i kao “Veliki Oomˮ.

Humanistički nastrojen Potter nekada je bio baptistički službenik koji je prihvaćao sve liberalniju teologiju. Osnovao je Unitarističku crkvu, raspravljao s konzervativnim teolozima o temama uključujući stvaranje naspram evolucije, savjetovao je odvjetnika koji je branio evolucijsko obrazovanje u Scopes suđenju, i osnovao Prvo humanističko društvo New Yorka i Američko društvo za eutanaziju. Zalažući se za ukidanje natprirodnog kako bi se humanizam ostavio kao “stvarna religijaˮ, Potter je rekao da je “glavni cilj čovjeka poboljšati sebe, i kao pojedinca i kao rasu.ˮ

Zanimljivo, Potter je također bio toliko obuzet Bernardovim idejama da je napisao neobjavljenu biografiju o njemu. Što povezuje Bernardov istočni spiritizam s Potterovim evolucijskim humanizmom?

Korijen—drevna pobuna

Upravo to odbacivanje jedinstvenoga, neponovljivoga, svemoćnoga biblijskog Stvoritelja u konačnici objedinjuje istočnu duhovnost i evolucijski materijalizam. Kako bismo mogli odgovorili na to, potrebno je kopati ravno do korijenja koje povezuje dva svjetonazorska “stablaˮ što smo ispitivali. Glavni se nagovještaj vidi u navedenoj svrsi Vivekānandine četiri joga staze, što je odjeknuo Poterovim “velevažnimˮ osvrtom: čovjekovo “ostvarenje vlastite božanske moćiˮ. To je laž stara kao Eden, koja je prvo šapnuta Evinom uhu kad je zmija inzistirala: “Bit ćete poput Bogaˮ (Knjiga Postanka 3:5).

Upravo to odbacivanje jedinstvenoga, neponovljivoga, svemoćnoga biblijskog Stvoritelja u konačnici objedinjuje istočnjačku duhovnost i evolucijski materijalizam. Oboje su očitovanje iste pobune iz Knjige Postanka. Ali istočnjačka duhovnost, za razliku od naturalističke evolucije, ima prednost u prepoznavanju duhovne dimenzije. Stoga može škakljati ljudsku potrebu za duhovnošću bez da zahtjeva prihvaćanje biblijskoga Stvoritelja ili Njegovih moralnih normi.

Također stoji u opreci s našom potrebom za prepoznavanjem vlastite grešnosti i nesposobnosti da se spasimo prije dolaska Bogu kroz Krista. Svoju privlačnost prikazuje kroz okvir što dijeli mnoga preklapanja s evolucijskom teorijom, čak obećavajući da će pomoći čovječanstvu doseći viši stupanj evolucije. Nije ni čudo što istočnjačka duhovnost privlači tolike ljude u našoj evolucijskoj kulturi!

Zaključak

Konačno, jedini način da se prevladaju otrovni plodovi ova dva “stablaˮ u našem društvu jest priznati korijen, odbiti pobunu i vratiti se Stvoritelju Knjige Postanka na jedini dostupan način: po Isusu Kristu.

Preporučene bilješke

  1. Za primjere, pogledati popis članaka na creation.com/qa#Social. Natrag na tekst.
  2. Renshaw, T.L., & Cook, C.R., Uvod u posebno izdanje: Pozornost u školama - povijesni korijeni, trenutni status i budući smjerovi, Psychology in the Schools54(1):5–12, 2016. Natrag na tekst.
  3. Meiklejohn, J., et al., Integriranje treninga pozornosti u obrazovanje K-12: Poticanje otpornosti nastavnika i učenika, Mindfulness 3(4):291–307, 2012. Natrag na tekst.
  4. Waters, L., Barsky, A., Ridd, A. & Allen, K., Kontemplativno obrazovanje: Sustavan, na dokazima utemeljen pregled učinka meditacijskih intervencija u školama, Educational Psychology Review 27(1):103–134, 2015. Natrag na tekst.
  5. Web stranica Mindful Schools, mindfulschools.org, pristup 4. kolovoza 2017. Natrag na tekst.
  6. Jain, A.R., Tko treba reći da moderni praktičari joge imaju što pogrešno? O hinduističkom podrijetlu i jogafobiji, JAAR 82(2):427–471, 2014. Natrag na tekst.
  7. Ramachandran, T., Poziv rukama! Prosvjedovanje komoditizaciji hinduističkih slika u zapadnom društvu, Material Religion 10(1):54–75, 2014. Natrag na tekst.
  8. Vivekānanda, S. (1896.), kako je navodio Killingley, D. H., Yoga-sūtra IV, 2–3 i Vivekānanda-ina interpretacija evolucije, Journal of Indian Philosophy 18(2):151–179, 1990. Natrag na tekst.
  9. Sen, K.C. (1882.), navodio Killingley, referenca 8. Natrag na tekst.
  10. Brown, C.M., Kolonijalna i postkolonijalna obrada avataričkog evolucionizma, Zygon 42(3):715–747, 2007. Natrag na tekst.
  11. Monier-Williams, M. (1891.), navodio Brown, referenca 10. Natrag na tekst.
  12. Još jedan izraz za materijalizam; priroda je sve, nema nadnaravnog Kraljevstva. Natrag na tekst.
  13. Killingley, referenca 8. Natrag na tekst.
  14. Navodio Killingley, referenca 8. Millism se odnosi na agnostika Johna Stuarta Milla (1806.–1873.), utjecajni liberalni filozof. Natrag na tekst.
  15. Newcombe, S., Razvoj moderne joge: pregled polja, Religion Compass 3(6):986–1002, 2009. Natrag na tekst.
  16. Brown, referenca 10. Natrag na tekst.
  17. Annie Besant (1847.–1933.), bbc.co.uk. Natrag na tekst.
  18. Blavatsky, H., The Secret Doctrine, Vol. II: Anthropogenesis, str. 115, 1988., preuzeto 29. srpnja 2017. s phx-ult-lodge.org. Natrag na tekst.
  19. Singleton, M., Joga, eugenika i duhovni darvinizam u ranome dvadesetom stoljeću, International Journal of Hindu Studies 11(2):125–146, 2007. | doi 10.1007/s11407-007-9043-7. Natrag na tekst.
  20. Besant, A. (1927.), navodio u Singletonu, referenca 17. Natrag na tekst.
  21. Više o tome vidjeti Wieland, C., One Human Family: the Bible, science, race and culture, Creation Book Publishers, Powder Springs, GA, 2011. Natrag na tekst.
  22. Jain, A., Od kontrakulture do kontrakulture, Prodajući Yogu: od kontrakulture do pop kulture, Oxford University Press, New York, NY, str. 26–27, 2014. Natrag na tekst.
  23. O pozadini obrađivane teme, vidjeti Eugenika … smrt za nemoćne. creation.com/eugenics-death-of-the-defenceless-croatian. Natrag na tekst.

Helpful Resources