Also Available in:

Evolucija, stvaranje & termodinamika – 2.dio

napisao Carl Wieland
preveo Mladen Čirjak

Uvod

Drugi zakon termodinamike jednostavno tvrdi to da će izolirani sustav vremenom postati neorganiziran. U prvom dijelu ovog članka, ustanovili smo da naturalistička auto-transformacija svemira od jednostavnog do kompleksnog, kakvu evolucija zahtjeva, je izravna kontradikcija drugom zakonu. Poznati 'zakoni' termodinamike čine evolucionističko nastajanje zvijezda i planeta iz oblaka plina koji se zgušnjava nevjerojatnim. Ipak, mnogi evolucionisti tvrde da je Zemlja otvoren sustav, te kako su lokalna povećanja reda moguća, npr. pojava organiziranih kristala koji spontano nastaju iz manje uređenih otopina, što znači da je evolucija od jednostavnog ka složenom moguća. Ovaj članak pozabavit će se tim tezama.

Vidjeli smo da se red u velikom broju otvorenih sustava prividno povećava sam od sebe. Uzmimo tri slučaja:

  1. Sjeme izrasta u biljku
  2. Radnici grade automobil
  3. Zasoljena voda se hladi i formiraju se kristali

Drugi zakon termodinamike nije narušen u niti jednom od njih budući da se ukupna neuređenost svemira povećava na slijedeći način:


PROMJENA UNUTAR OTVORENOG SUSTAVA 
II
Smanjenje neuređenosti 
+
PROMJENA U OKOLINI 
II
Povećanje nereda 

JEDNAKO JE 

PROMJENA UNUTAR ČITAVOG SVEMIRA 
("Izoliran sustav")
II
Povećanje nereda 

Smanjenje neuređenosti otvorenog sustava više je nego uravnotežena povećanjem nereda okoline, tako da se neuređenost čitavog svemira uvijek povećava, npr. kada se zasoljena voda hladi ona zagrijava okolni zrak što dovodi do povećanja nereda kod molekula zraka. Prema tome, tvrdi evolucionist, moguće je imati lokalno smanjenje neuređenosti (npr. na Zemlji) koje je uravnoteženo porastom neuređenosti negdje drugdje, bez kršenja drugog zakona. Za sada je u pravu, (ako zanemarimo činjenicu da je ideja 'od kaosa ka svemiru' bezvrijedna kada razmatramo cijeli svemir) osim što se čak ni lokalno povećanje reda neće dogoditi osim ako su udovoljeni posebni uvjeti. Red, složenost i informacija nikada se neće spontano pojaviti bez mehanizma ili motora.

Uzmite primjer br. 1. Sirova energija koja sjemenu dolazi od Sunca proizvest će nered, ne red, osim ako sjeme posjeduje izuzetno složen mehanizam fotosinteze i upute genetskog koda. Sjeme koje izrasta u biljku nije analogno pretpostavljenom procesu evolucije u bilo kojem smislu, budući da uključuje 'razotkrivanje' informacije koja već postoji u genetskom 'nacrtu'. Evolucija zahtjeva pojavu informacije i kompleksnosti, te njihov porast tijekom milijuna godina.

U primjeru br.2 također imamo otvoren sustav i dostupnu energiju, no opet imamo mehanizam pretvorbe energije i kodirane informacije koje upravljaju procesom. Vidimo, za stvaranje strojeva potrebni su strojevi – za stvaranje uređenih sustava potrebni su uređeni sustavi. U živih organizama, informacija neophodna za nadvladavanje efekata drugog zakona se prenosi iz generacije u generaciju. Ta informacija zapisana je u kemiji stanice, kao što je informacija ovog članka zapisana u tinti na papiru, ali je više od njih samih. Informacija u DNK kodu i ovoj stranici ovisi o sekvenci, ili specifičnom redu sastavnih dijelova. Drugi nam zakon govori da je informaciju moguće kopirati mnogo puta, npr. fotokopirnim uređajem, no (nova) informacija joj se nikada neće spontano nadodati – štoviše postojat će tendencija gubitka informacije. Originalna informacija na ovoj stranici morala je biti umetnuta izvana i nastala je u umu – baš kao što je informacija u genima živih stvorenja u krajnjem slučaju nastala u umu Boga, te je umetnuta u tvar tijekom tjedna stvaranja.

Na ''primitivnoj Zemlji'' nije moglo biti strojeva ili uređenih sustava – prva ''primitivna stanica'' nije mogla nastati bez ovih posebnih uvjeta, kao što smo vidjeli.

Primjer br.3 (kristali) često se navodi, ali nije relevantan za ovaj problem. To je zbog toga što procesi biološkog rasta uključuju kompleksnost, dok rast kristala uključuje pravilnost. Ako razbijete velik kristal soli, dobijete puno manjih kristala soli. Ako razbijete molekulu biološkog proteina, npr. inzulina, u manje dijelove, to više nije inzulin budući da se informacija koju sadrži u svom specifičnom nizu komponenti gubi. Kristal leda, primjerice, ne sadrži više informacija od jedne molekule vode. Formiranje kristala uključuje molekule koje zauzimaju rigidno predodređen uzorak, nema rasta informacija ili kompleksnosti, a opet tu je već postojeći ''kod''.

Radi daljnje diskusije, dozvolimo da se prva stanica na neki način formira suprotno ovim činjenicama. Očito, do trenutka kada imate nešto što živi i reproducira se, mutacija i selekcija nisu uključene. Mogu li mutacija i selekcija djelovati kao potreban mehanizam/kod kako bi se lokalno prevladali efekti drugog zakona? Mutacija je nasumična promjena unutar već postojećeg koda. Prema tome, ona nije kod ili mehanizam kao takav. Selekcija je tek logičan događaj – eliminacija neprilagođenih. Ona ne može biti niti kod niti mehanizam organizacije sama po sebi. A što je s oboje zajedno? Evolucionist još uvijek ima jedan protuargument koji mu preostaje, pod uvjetom da ignoriramo nemogućnost dolaska do primitivne Zemlje i prve stanice. Malene nasumične fluktuacije unutar reda predstavljene genetskim mutacijama su ''fiksirane'' i dano im je određeno usmjerene pomoću prirodne selekcije, tvrdi on. Dakle, ovo dvoje u sprezi djeluju kao mehanizam; povremeno je dana analogija dizalice, gdje se ručka pokreće gore-dolje, a prirodna selekcija je predstavljena ustavljačkim kolom, koje zaustavlja one pokrete koji idu u pravom smjeru. Dr. Harold Armstrong, fizičar i urednik Creation Research Society Quarterly-a s pravom ističe da ova površinski atraktivna analogija nije prikladna budući da gibanje ručke nije istinski nasumično, već je usmjereno, tj. gore-dolje. Bolja analogija bi bila, tvrdi on, slijedeća:

Nasumično gibanje elektrona unutar otpornika A na određenoj sobnoj temperaturi prouzročilo bi neke da se gibaju u smjeru strelice. Ispravljač B bi dopuštao prolazak smo onima u jednom smjeru, te bi protjecala struja, goneći električni motor C koji bi mogao vršiti koristan rad. To zvuči dobro, ali ne funkcionira. Taj stroj bi kontinuirano uzimao toplinu iz okoline kako bi vršio rad, a jedna od posljedica drugog zakona je da se to ne može dogoditi. Ovaj primjer zaslužuje daljnje razmatranje od strane kreacionista – detaljna analiza, npr. uzimajući u obzir fluktuacije reda u samom ispravljaču i primjena istih u biološkom slučaju mogla bi biti plodonosna.

Slijedeća stavka u ovom klasičnom ''male fluktuacije'' argumentu mikromutacija je u ozbiljnom problemu iz drugih razloga (nedostatku prijelaznih oblika, teškoćama pri opravdavanju ''korisnosti'' predloženih tranzicijskih stadija i maloj količini genetskog ''opterećenja'' kod živih organizama) koji tjeraju brojne lidere evolucijske misli da se vrate ''makromutacijama'' (naglim skokovima – npr. stvorenje koje ne leti postaje stvorenje koje leti kroz jednu mutaciju). Ipak, kako bi izbjegli jedan niz poteškoća, oni moraju predložiti da je nasumična promjena prouzročila značajan porast reda i informacije – drugi zakon kaže da se to neće dogoditi bez mehanizma koji u ovom slučaju svakako nedostaje.

  1. Drugi zakon primijenjen na čitav svemir je smrtni udarac bilo kojoj predloženoj evolucijskoj shemi. (vidi 1. dio)
  2. Nikakav biološki red ne može nastati bez već postojećeg kodiranog mehanizma – nastanak prve stanice naturalističkim procesom je termodinamički nemoguć.
  3. Nakon prve stanice, mutacija/selekcija izgleda da nisu adekvatni kandidati za uređen mehanizam koji je potreban kako bi se lokalno nadvladali efekti drugog zakona unutar otvorenog sustava.

Informacija i red, oblik, tijelo, razmještaj i kompleksnost ne nastaju spontano, već se spontano i prirodno gube.

Stoljećima prije no što su ovi znanstveni principi formulirani, Bog je u Bibliji otkrio kako je On stvorio svemir kao funkcionalnu cjelinu (tj. s ugrađenim redom i složenošću), te da se on sada troši. (Hebrejima 1:10-12, citirajući Psalam 102, Izaija 51:6, Rimljani: 8:19-22)

Ovaj osnovni zakon tvari/energije je u savršenoj harmoniji s Pismom, ali kontradiktoran ukupnom konceptu evolucije.