Share
A- A A+

Nema više ljubavi za Lucy?

Objavljeno: 4. Svibnja 2007 (GMT+10)

napisao Daniel Anderson
preveo Mladen Čirjak

Fotografija lijevo od strane David Menton, Fotografija desno od David GreenLucy skeleton
Fragmentirana priroda većine primjeraka znači da su rekonstrukcije često veoma spekulativne, tj. nagađanja, ostavljajući mjesta slobodnoj vladavini evolucijske pristranosti. Klikni za veću sliku

Možda najpoznatija ikona evolucije čovjeka modernoga doba mogla bi sada biti potiho odbačena. Više od trideset godina, navodno 3,2 milijuna godina star Australopithecus afarensis poznatiji kao 'Lucy' hrabro je predstavljan kao predak sveg čovječanstva u časopisima, televizijskim programima, knjigama, novinama i muzejima. Međutim, antropolozi sveučilišta u Tel Aviv-u objavili su studiju koja baca ozbiljnu sumnju na ulogu Lucy kao čovjekova pretka.1 S obzirom na komparativnu analizu čeljusti živućih i izumrlih primata, znanstvenici su zaključili kako bi Lucy i pripadnike njene vrste trebalo 'svrstati na početak grane koja je evoluirala usporedno s našom.' Drugim riječima, prema evolucionističkom razmišljanju, Lucy više ne treba smatrati našim izravnim pretkom. Propast Lucy dokazuje pogrešnost trideset i tri godine evolucionističkog pretjerivanja i propagande. Umjesto toga, njeno pravilno imenovanje izumrlim ne-čovjekom, pretkom drugih ne-ljudskih primata, potpuno je u skladu s predviđanjima biblijskog stvaranja.

Lucy u kompetitivnim modelima porijekla

U evolucijskom modelu Lucy se smatrala idealnim prijelaznim fosilom između čovjekolikog majmuna i čovjeka. Cjelovita svega 40%, antropolozi su spekulirali kako je bila u potpunosti bipedalno stvorenje koje posjeduje savršenu mješavinu odlika majmuna i čovjeka.2

U biblijskom modelu, Lucy se drži za davan tip čovjekolikog majmuna čiju je vrstu stvorio Bog šestog dana stvaranja, prije približno 6000 godina. Temeljeno na opsežnoj analizi skeleta, Lucy i drugi članovi roda Australopithecus vjerojatno su bili majmunolika stvorenja koja su obitavala na stablima i posjedovala veoma ograničenu sposobnost kretanja na dvije noge, kakvu imaju i čovjekoliki majmuni danas.

Najnovija otkrića zabijaju čavao u lijes

Fotografija tvrtke David MentonLucy hands & feet reconstruction
Kada opća javnost gleda tipičnu statuu Lucy 'žene-čovjekolikog majmuna', nije rijetkost čuti ljude kako govore nešto poput: 'Naravno Lucy je očizo na putu da postane čovjek – pogledajte samo njena [kao ljudska] stopala. No takvi evolucijski prikazi Lucy-nih stopala se ne temelje na fosilnim činjenicama. Vidi. ‘Ape–woman’ statue misleads public: anatomy professor

Prošle godine, navodno 3.3 milijuna godina star fosil veoma mladog Australopithecus afarensis snažno je potvrdio predviđanja kreacionista – vidi The ‘Lucy Child’. Ovaj trogodišnji čovjekoliki majmun posjedovao je lubanju distinktivno nalik onima u čovjekolikog majmuna, podjezičnu kost identičnu onoj u čimpanzi (uništavajući svaku nadu za govorom), zakrivljenu kost prsta tipičnu za čovjekolike majmune koji obitavaju na stablima, lopatice poput onih u gorile koje se obično dovode u vezu s penjanjem po stablima i hodom na šakama, te karakteristike unutarnjeg uha koje potvrđuju kretanje uglavnom na četiri noge. Znanstvenici tek moraju pronaći stopala ovog primjerka, no kreacionisti predviđaju da je ovaj izumrli čovjekoliki majmun vjerojatno imao lateralno izbočen palac i zakrivljene kosti nožnih prstiju kao što je karakteristično za ostale čovjekolike majmune.

Ovogodišnja studija dodatno jača kreacionistička predviđanja. Antropolozi sveučilišta u Tel Aviv-u ustanovili su da Lucy-na mandibular ramus, ili čeljusna kost, ne samo da se javlja kod vrste Australopithecus robustus, već i da veoma liči na onu u gorile. Posljedično, evolucionistički znanstvenici zaključili su kako Lucy više ne treba smatrati direktnim pretkom čovjeka. Kao što je to tipično slučaj na polju evolucije čovjeka, struktura jedne kosti ruši godine pretjeranih tvrdnji.

Živi pijesak evolucije čovjeka

Nema sumnje, evolucionistički će antropolozi zamijeniti Lucy drugim kandidatom za pretka ljudske vrste. To će doći u obliku nekog trenutno poznatog primjerka vrste 'hominida' ili nekog budućeg senzacionalnog otkrića. To je način na koji se igra ova igra. Jedan zub, fragment čeljusti ili dio lubanje bacit će evolucionističku zajednicu u ludilo spekulacija i pretjerivanja. Časopisi, novine, televizijski programi, školski udžbenici i nacionalni muzeji širit će 'dokaz' evolucije čovjeka diljem svijeta. No kako godine budu prolazile, sve će više dokaza izlaziti na vidjelo i navodni 'dokaz' će potiho umrijeti.

Winston Churchill jednom je rekao, 'Oni koji ne uče od povijesti, osuđeni su da ju ponavljaju.' Jednostavno rečeno, evolucijska zajednica nastavlja opetovano ponavljati iste greške. U posljednjih stotinu godina tri su moćne ikone evolucije čovjeka na kraju potpuno propale: Čovjek iz Piltdowna, Čovjek iz Nebraske i Lucy. Taj trend ne može biti očitiji. Nakon stotinjak godina intenzivnog antropološkog istraživanja, evolucijski model porijekla čovjeka urodio je uzastopnim razočaranjima. Nikada nije pronađena jasna karika između čovjekolikih majmuna i čovjeka. Krajnje je vrijeme za nov pravac u znanosti.

Zaključak

Fotografija tvrtke Kevin ZimLucy skull
Kako je pronalaženo sve više primjeraka vrsteAustralopithecus afarensis antropolozima je postajalo sve teže braniti uvjerenje da su isti bili čovjekovi predci. Vidi The ‘Lucy Child’—more good news for creationists

Kršćanima bi bilo korisno naučiti lekciju varljive prirode znanstvenog konsenzusa. Desetljećima je neandertalac opisivan kao majmunolika životinja. Danas ubrzano izranja nova suglasnost. Neandertalci ubrzano postaju prepoznati kao potpuno inteligentna, potpuno funkcionalna ljudska bića. Desetljećima, Lucy je predstavljana kao nepobitna karika između čovjeka i majmuna. Sada, ona se pridružuje redovima drugih odbačenih čovjekovih predaka. Oni koji se opetovano pozivaju na trenutan znanstveni konsenzus često stavljaju sebe u neizvjesnu poziciju nakon što je konsenzus odbačen.

Kao kršćani, mi se ne trebamo povoditi za znanstvenim konsenzusom kao glavnim mjerilom istraživanja povijesti i znanosti. Umjesto toga, na nama je da ostanemo vjerni riječi nadahnutoj od Boga , koja nam daje istinitu povijest svijeta. Jedino Biblija pruža ispravan povijesni okvir unutar kojeg treba vršiti naša znanstvena istraživanja prirodnog svijeta. Da su znanstvenici proučavali Lucy kroz biblijsku prizmu, ona nikada ne bi morala pretrpjeti tako sramotno poniženje.

Preporučene bilješke

  1. Siegel-Itzkovich, Judy, Israeli Researchers: ‘Lucy’ is not direct ancestor of humans, The Jerusalem Post, http://www.jpost.com/servlet/Satellite?cid=1176152801536&pagename=JPost%2FJPArticle%2FShowFull, 16 April 2007. Return to Text. Natrag na tekst.
  2. Njeno koljeno i skočni zglob nalikuju onima u čovjeka. Međutim, majmun-pauk i orangutan dijele s čovjekom praktički jednak kut koljena (9 stupnjeva), no nipošto nisu potpuno bipedalni. Model biblijskog stvaranja nužno ne isključuje mogućnost potpuno dvonožnog majmuna. Poanta je u tome da su dijagnostičke odlike australopiteka, kada se ispituju kao cjelina, uvijek glasno govorile protiv potpune bipedalnosti kakvu posjeduje čovjek. Ovo je također potvrđeno i kutovima organa ravnoteže utvrđenim CT skeniranjem fosiliziranih lubanja. A sama Lucy posjeduje mehanizam učvršćivanja ručnog zgloba kakav imaju svi oni koji hodaju na šakama. Return to Text. Natrag na tekst.

You are probably accessing this site because you had questions—just like everyone else. That’s why CMI exists. You can help keep the free answers on this site coming. Support this site

Comments closed
Article closed for commenting.
Available only from day of publication.
Copied to clipboard
12178
Product added to cart.
Click store to checkout.
In your shopping cart

Remove All Products in Cart
Go to store and Checkout
Go to store
Total price does not include shipping costs. Prices subject to change in accordance with your country’s store.