Also Available in:

Naš Trojedini Bog

napisala
preveo Zlatko Madzar

Objavljeno: 18. 10. 2012. (GMT+10)
Our Triune God

Štovanje istinskoga Boga zahtijeva u najmanju ruku minimalno znanje tko On jeste. I dok nitko od nas ne može razumjeti Boga u potpunosti, On je otkrio neke istine o Sâmome Sebi u Pismu na način kako mi možemo razumjeti. Kao kršćani, mi moramo željeti razumjeti Božje otkrivenje o Njegovoj vlastitoj naravi što je moguće jasnije. Trojstvo jeste srce Božjega samo-otkrivenja.

Ali Trojstvo je jedna od najviše olako krivo shvaćenih doktrina; čak i mnogi kršćani nisu sigurno što Trojstvo znači. Mnogi se nesvjesno drže doktrina što su prije bile osuđene ili kao hereza ili kao ozbiljna pogrješka tijekom povijesti Crkve. Drugi su svjesni heretičke naravi svojih vjerovanja, ali ustrajni su na tome kako je Crkva bila ta, a ne heretici, koji su bili u zabludi. U području gdje je teološko učenje često podcijenjeno u Crkvi, nije iznenađujuće kako danas postoji manje onih nego u prošlosti koji mogu samouvjereno reći što Biblija uči o Trojstvu.

Je li Trojstvo prisutno u Pismu?

Oni koji su protiv Trojstva naglasit će kako riječ ‘Trojstvo’ nije navedena nigdje u Bibliji – i oni su u pravu. To je tehnički pojam što je izniknuo kasnije kako bi prenio potpunost biblijskoga učenja o trojedinoj naravi Boga bez potrebe da se to izriče svaki puta. Ali svaki aspekt biblijskoga učenja o Trojstvu jeste prisutan u Pismu. Ovi vidovi su:

  1. Postoji jedan Bog.
  2. Otac je Bog; Sin je Bog; Sveti Duh je Bog.
  3. Ove tri Osobe su različite, i svaka je jednako Bog.

U Bibliji, Osobe Trojstva razlikuju se i u svome odnosu jedna prema drugoj i prema Stvorenju, ali one se sve nazivaju ‘Bog’.

Postoji jedan Bog

Biblija je jasna: postoji jedan Bog, i mi moramo štovati i služiti samo Njega. Ponovljeni zakon 6:4, izjavljuje: “Čuj, o Izraele, Jahve1 naš Bog, Jahve je Jedan.” U Knjizi proroka Izaije 45:5–6, Bog kaže:

Ja sam Jahve, i nema drugoga,
osim Mene Boga nema;
naoružah te, iako me ne poznaš,
kako bi ljudi mogli znati, od izlaska sunca,
i od zapada, da nema nikoga osim mene,
Ja sam Jahve, i nema drugoga.

I u 45:21–22 On kaže:

Nema drugoga boga osim mene,
pravednoga Boga i Spasitelja;
nema drugoga osim mene.”

“Okrenite se k meni i budite spašeni,
svi krajevi zemlje!
Jer Ja sam Bog, i nema drugoga.

Apostol Pavao potvrđuje da “Bog je jedan” (Poslanica Rimljanima 3:30). On kaže: “Postoji samo jedan Bog, Otac, od kojeg je sve i za koga mi postojimo” (1. Poslanica Korinćanima 8:6). Na drugome mjestu on piše: “Jer postoji samo jedan Bog, i nema nijednoga posrednika između Boga i ljudi: čovjek Isus Krist” (1. Timoteju poslanica 2:5). Jakov, Isusov polubrat, također priznaje: “Vi vjerujete da je Bog jedan; činite dobro. Čak i demoni vjeruju i dršću!” (Jakovljeva poslanica 2:19). Ali čak kroz Jakova koji govori o važnosti imanja više od puke doktrinarne ispravnosti, ljudi kojima on piše “činite dobro” ljudi su koji vjeruju da je Bog jedan.

Bog je jedini primjeren objekt štovanja. Anđeli se ne smiju štovati (Poslanica Kološanima 2:18), i sveti anđeli odbijaju da ih se štuje (Otkrivenje 19:10; 22:8–9). Niti se smiju štovati Sunce, Mjesec, ni zvijezde (Ponovljeni zakon 17:3). Idoli se ne smiju štovati (Levitski zakonik 19:4). Niti se ljudi ne smiju štovati; apostoli si nisu nikad dopustili da budu štovani (Djela apostolska 10:25–26; 14:13–18). Herod je bio pogođen zbog grijeha prihvaćanja štovanja njega samog (Djela apostolska 12:20–24).

Ali kao što ćemo vidjeti dolje, nije samo Bog Otac koji zaslužuje da bude štovan. Bog Sin (Isus) i Bog Sveti Duh također primaju hvale i štovanje u Pismu. Dakle ako Biblija predstavlja Oca, Sina, i Svetoga Duha kao primjerene objekte štovanja, oni svi moraju biti Bog.

Množina Božanstva u Starome zavjetu

Čak u Knjizi Postanka, mi vidimo najavu o množini Božanstva – u značenju da je Bog sastavljen više od jedne Osobe. U Knjizi Postanka 1:26 On kaže: “Hajdemo mi učiniti čovjeka u svojoj slici, prema našoj sličnosti.” On koristi imenicu u prvome licu množine (‘mi’), ali ‘slici’ i ‘(u) sličnosti’ su u jednini, što sugerira množinu Božanstva, ali i potpuno istu narav. Slično tome, u Knjizi Postanka 3:22 On kaže: “Gle, čovjek je postao kao jedan od nas u spoznaji dobra i zla.”

U Knjizi proroka Izaije 6:8, Bog koristi prvo lice jednine i množine u istoj rečenici: “Koga ću Ja poslati, i tko će ići za nas?”

Druga mjesta u Bibliji razlikuju jednu osobu nazvanu “Bog” ili “Gospodin” ili “Jahve” od druge nazvane “Bog”. Primjerice, u Psalmu 110, Davidovu Psalmu, kaže: “Jahve reče mome Gospodinu: ‘Sjedni s moje desne strane sve dok Ja ne učinim tvoje neprijatelje podnožjem za tvoje noge.’” Uzgredno, ovaj Psalam je najviše navođen Psalam Pisma u Novome zavjetu, i Isus je uvijek govorio kako je On taj Bog na kojeg Bog upućuje u ovim referencama.

Trojstvo otkriveno u Novome zavjetu

Novi zavjet ima čak jasnije reference na Trojstvo. Kod krštenja Isusa, Duh se spustio na Isusa u obličju golubice, a Očev glas govorio je s Neba – dakle jasno su bila predstavljena sva tri člana Trojstva (Evanđelje po Mateju 3; Marko 1). Isus zapovijeda vjernicima da budu kršteni “u ime Oca i Sina i Svetoga Duha” (Evanđelje po Mateju 28:19).

Pavlova pisma puna su odredbi Trojstva. Na primjer, Poslanica Rimljanima 8:3–4 (naglasak dodan):

Doista, ono što je bilo nemoguće Zakonu, jer je zbog tijela bio nemoćan, ostvario je Bog: poslao je, radi grijeha, svojega vlastitog Sina u obličju grješnog tijela i osudio grijeh u tijelu, da bi se u nama, koji ne živimo po tijelu, nego po Duhu, ispunio pravedan zahtjev Zakona.

Ovo daje smisao u svjetlu pozadine u kojem je dato. Pavao ne zagovara tri odvojena boga, nego jednoga Boga u tri osobe. Bog Otac šalje sina da uzme grijeh, a Bog Duh pomaže nam živjeti sukladno oproštenju što nam je dao Bog Otac, ali samo nakon što je djelo Sina bilo prihvaćeno. Tako, suprotno izvjesnim skupinama “Jednosti, tri Osobe su različite, ne samo različiti vidovi ili očitovanja jedne Osobe.

I stih 16:

Sam Duh svjedoči našem duhu da smo djeca od Boga, i ako smo djeca, onda smo i baštinici – baštinici Božji i subaštinici s Kristom, ako zbilja (kao što jest) trpimo s njim – da s njim budemo proslavljeni.

Ove odredbe Trojstva čak su jasnije kad shvatimo da je Otac često označen grčkim pojmom theos (Bog), a Sin s kyrios (Gospodin), kao što je u 1. Poslanici Korinćanima 12:4–6:

Milosni su darovi različiti, ali je isti Duh. Različite su i službe, ali je isti Gospodin. Različiti su i učinci, ali je isti Bog koji čini sve u svima.

Zabilježite uporabu riječi “Gospodin” (kyrios) umjesto “Sin” (huios) ili Krist, kao što je u odlomcima gore.

Ove odredbe često se pojavljuju u pismima blagoslova. Na primjer, u 2. Poslanici Korinćanima 13:14:

Milost Gospodina Isusa Krista i ljubav Boga i zajedništvo Svetoga Duha neka bude sa svima vama.

A ovo nije jedinstveno Pavlu. Autor Poslanice Hebrejima izjavljuje (2:3–4):

… kako ćemo joj izbjeći ako mi zanemarujemo takvo i toliko spasenje? Ovo je Gospodin (kyrios, očita referenca na Isusa) počeo propovijedati, a utvrdili za nas oni koji su čuli, dok je Bog istovremeno zajamčio čudesnim znakovima, raznim silnim znamenjem i darovima Duha Svetoga koje dijeli po svojoj volji.

I (9:13–14):

Ako, naime, krv jaraca i bikova i pepeo od junice, čime se škrope okaljani, posvećuju tako da se dobiva tjelesna čistoća, koliko će više krv Krista – koji je po vječnom Duhu prinio sam sebe Bogu kao žrtvu bez mane – očistiti našu savjest od mrtvih djela da služimo živomu Bogu?

Petar koristi ovo pravilo (1. Petrova poslanica 1:2):

… izabranima po predznanju Boga Oca za posvećenje koje ostvaruje Duh, da se pokore Isusu Kristu i budu poškropljeni njegovom krvi.

Ivan kaže (1. Ivanova poslanica 4:13–14):

Po tome upoznajemo da ostajemo u njemu i on u nama što nam je dao od svoga Duha. Mi smo gledali i svjedočimo da je Otac poslao Sina kao Spasitelja svijeta.

Juda opominje (stihovi 20-21):

Vi se, ljubljeni, naprotiv uzdižite na temelju svoje presvete vjere; molite se uz suradnju Duha Svetoga! Očuvajte sebe u ljubavi Božjoj, očekujući milosrđe našega Gospodina Isusa Krista, za vječni život.

Čak premda riječ ‘Trojstvo’ nikad nije upotrijebljena u Novome zavjetu, postoji jasno učenje,3 toliko jasno da ne-trinitarna doktrina ne bi znatno mijenjala poruku same Biblije.

Tako “Bog je jedan” i “Bog je Trojstvo”. Ali neki su ljudi zbunjeni o tome kako se Osobe Božanstva odnose jedna prema drugoj. Biblija uči da je svaka Osoba potpuni Bog i dijeli sve osobine Božanstva.

Otac je Bog

Ovo je najmanje prijeporna točka – sve povijesne hereze tvrdile su da je Otac Bog, ali griješile su u tome kako su vidjele odnos između Osoba Božanstva, ili kako su vidjele identitet drugih Osoba. Otac je Onaj koji kaže dovodeći u bivanje sve u Knjizi Postanka 1. On je poslao Sina u Utjelovljenje (Evanđelje po Ivanu 8:42). I Otac šalje Duha (Evanđelje po Ivanu 14:26). Otac je jasan primjeren objekt štovanja (Evanđelje po Ivanu 4:21–23).

Sin je Bog

Poslanica Hebrejima 1:3 kaže da Isus “je odsjev Božje slave i točan prikaz njegova bića.” Ljudi su stvoreni u ‘slici i sličnosti’ Boga, što znači da smo slični Bogu na neke načine, ali daleko više je pripisano Sinu. Grčki prijevod “točan otisak njegove naravi” je χαρακτὴρ τῆς ὑποστάσεως αὐτοῦ, (charactēr tēs hypostaseōs autou), i znači u osnovi da je Isus točno istovjetan Ocu – ne postoji osobina Oca koju nema Sin u jednakoj mjeri. Ne postoji način na koji Isus ne sliči Ocu. Isus naučava isto kad kaže: “Tkogod je vidio mene vidio je Oca” (Evanđelje po Ivanu 14:9), a Pavao kaže: “U njemu stanuje sva punina božanstva u cjelini” (Kološanima 2:9). Pisac Poslanice Hebrejima kaže to nekoliko redaka poslije kad navodi Boga: “Ali o Sinu kaže: ‘Tvoje prijestolje, o Bože, postoji zauvijek i uvijek” (Poslanica Hebrejima 1:8), pokazujući da Bog naslovljava Sina također kao Boga.

Isus, koji nije sličan pukim ljudskim bićima, postojao je prije Svoga rođenja. Govoreći o Isusu Sinu, Evanđelje po Ivanu započinje s: “U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše s Bogom, i Riječ bijaše Bog” (Evanđelje po Ivanu 1:1). On je nazvan “jedan i jedini (μονογενῆς, monogenēs) Bog koji je krilu Očevu” (Evanđelje po Ivanu 1:18).

Pavao kaže: “On je slika nevidljivoga Boga, prvorođenac čitavoga stvorenja. Jer po njemu je sve bilo stvoreno, u nebu i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo prijestolja bilo gospodstva bilo poglavarstva bilo vlasti – sve je bilo stvoreno kroz Njega i za Njega” (Poslanica Kološanima 1:15–16). Oni koji su protiv Trojstva upućuju na ovaj stih kako bi tvrdili da je Isus bio samo stvoreno biće, čak premda je On bio uzvišen. Ali ovaj isti stih kaže: “po njemu je bilo stvoreno sve”, što znači da Sâm Isus nije mogao biti stvoren, jer bi inače On spadao u ‘sve’.4 ‘Prvorođenac’ u ovome slučaju jednostavno znači da Isus ima povlasticu prvorođenca, nešto što je bilo vrlo važno u vrijeme kad je prvorođenac očekivao da će primiti dvostruki dio baštine. Tako u ovome slučaju ‘prvorođenac’ (grčki prototokos) ne znači ‘prvo stvoren’ (grčki protoktisis), nego jednostavno označava Njegov vrhunski položaj.

Na mnogo mjesta, osobine koje može imati jedino Bog pripisane su Isusu. Poslanica Hebrejima 13:8 kaže da “Isus Krist je isti jučer i danas i zauvijek”. U Evanđelju po Ivanu 5:26, Isus tvrdi: “Jer kao što Otac ima život u Sebi, tako je i Sinu dao da ima život u Sebi”. Ali jedino Bog je samo-postojeći.

Isus je bio viđen i kao primjeren primatelj štovanja u Novome zavjetu. Nakon Uskrsnuća, Toma naziva Isusa: “Moj Gospodin i moj Bog!” (Evanđelje po Ivanu 20:28). Pravedna osoba koja je primila hvalu samo zbog Boga odbacila bi je odmah (vidjeti kako su se Pavao i Barnaba odazvali u Djelima 14:8 i dalje) – ali Isus nije, pokazujući kako je to ispravno. On čak kaže, zapravo: “Vi konačno vjerujete u mene!” Titu poslanica 2:13 Isusa naziva “naš veliki Bog i Spasitelj ”, kao što čini 1. Petrova poslanica 1:1. Pavao upućuje na “Krist(a), koji je Bog iznad svih” (Poslanica Rimljanima 9:5). Svaki puta kad je Isus štovan u Pismu, to je navedeno s odobravanjem. Uistinu, On zahtijeva jednakovrijednu čast s Ocem:

… da svi poštuju Sina, kao što poštuju Oca. Tko ne poštuje Sina, ne poštuje ni Oca koji ga je poslao. (Evanđelje po Ivanu 5:23)

Sveti Duh je Bog

Neki misle o Svetome Duhu kao o vrsti neosobne, nejasne /maglovite ‘sile’ – a mnogi ljudi misle o duhovima kao o sablasnim eteričkim bićima. Ali Sveti Duh je jasna Osoba u Pismu (dakle ‘On’, a ne ‘to’).

Dok su Ananija i Safira lagali o cijeni polja što su prodali, Petar je rekao: “Ananija, zašto je Sotona zaposjeo tvoje srce tako da slažeš Svetome Duhu i zadržiš za se nešto novca od svoga zemljišta? … Nisi slagao čovjeku nego Bogu” (Djela apostolska 5:3-4). Tako Sveti Duh izjednačen je s Bogom. Kasnije u Djelima apostolskim, čak je to jasnije, jer Sveti Duh koristi zamjenice prve dvije osobe – tako ne može postojati ikakva dvojba da je On Osoba:

… Sveti Duh reče: “Odvojite mi već Barnabu i Pavla za djelo za koje sam ih odredio.” (Djela apostolska 13:2)

David pripisuje sveprisutnost Božjem Duhu kad kaže: “Kamo da idem od tvoga Duha? Ili kamo ću pobjeći od tvoje prisutnosti? Ako se uzdignem na nebo, ti si tamo! Ako napravim svoj krevet u Šeolu, ti si tamo!” (Psalam 139:7–8). Pavao pripisuje sveprisutnost Njemu: “Jer Duh istražuje sve, čak i dubine Božje” (1. Poslanica Korinćanima 2:10).

Biblija je jasna da samo Bog može dati duhovni život (1. Ivanova poslanica 3:9), ali Isus je rekao: “… tko se ne rodi od vode i Duha Svetoga, taj ne može ući u kraljevstvo Božje. Što je rođeno od tijela, tijelo je; što je rođeno od Duha, duh je” (Evanđelje po Ivanu 3:5–6). Ako samo Bog može dati duhovni život, a Duh daje duhovni život, onda Duh mora biti Bog.

Nadalje, kad shvatimo da su Otac i Sin u potpunosti Bog, da je Duh jednako Božanski slijedite trinitarne stihove navedene dolje. Kao što Wayne Grudem objašnjava:

Jednom kad shvatimo da su Bog Otac i Bog Sin u potpunosti Bog, onda trinitarni izričaji u stihovima kao što su Evanđelje po Mateju 28:19 (“krstite ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha”) pretpostavljaju važnost doktrine o Svetome Duhu, jer oni pokazuju kako je Sveti Duh stavljen na isti stupanj s Ocem i Sinom. Ovo se može vidjeti ako shvatimo da je nezamislivo za Isusa bilo reći nešto kao: “krstite ih u ime Oca i Sina i arkanđela Mihaela” – to bi moglo dati stvorenome biću status potpune neprimjerenosti čak i arkanđelu.5

Neki vjeruju da budući ne postoji stih što jednostavno kaže: “Štujte Duha” kako Duh nije važeći objekt štovanja. Ali ako je Bog dostojan štovanja, a Duh je Bog, onda je Duh dostojan štovanja.

Stvoritelj je Trojstvo

Kod stvaranja, Otac je izgovorio zapovijedi što su bile uzrokom dovođenja svega u postojanje.6 Isus je bio posrednik toga Stvaranja (Logos o kojem govori Ivan u Evanđelju po Ivanu 1; također Poslanica Hebrejima 1:2). Govoreći o Isusu (usp. Kološanima 1:13), Poslanica Kološanima 1:16–17 kaže:

… jer je u njemu sve stvoreno – sve na nebu i na zemlji; vidljivo i nevidljivo, bilo prijestolja, bilo gospodstva, bilo poglavarstva, bilo vlasti; sve je stvoreno po njemu i za njega. On je prije svega, i sve se u njemu drži zajedno.

Knjiga Postanka također uči da je Duh Božji bio prisutan i djelatan u stvaranju, lebdeći nad površinom voda (Knjiga Postanka 1:2). Propovjednik 12:1 koristi množinu “Stvoritelji” iako je ovo često prikriveno u prijevodima7 – to je tumačeno kao ‘množina veličanstva’ od ljudi koji ne vide Trojstvo u Starome zavjetu, ali ne postoje drugi slučajevi ‘množina veličanstva’ negoli na mjestima gdje Trojstvo ‘mora biti’ objašnjeno.

Neophodnost doktrine o Trojstvu

O različitim vidovima doktrine o Trojstvu uči se jasno kroz Pismo, i istinski vjernik prihvatit će doktrinu o Trojstvu. Kroz povijest Crkve, praktički je svaki drugi način razumijevanja odnosa između Osoba Božanstva odbačeno kao hereza. Doktrina je toliko isprepletena s time kako spasenje djeluje da je odbacivanje Trojstva jednako kao odbacivanje Evanđelja,8 jer alternative krše narav Boga i/ili status Isusa kao Boga. Tako kroz povijest, oni koji ne vjeruju u Trojstvo odbačeni su kao ne-kršćani. Ovo je posebice važno zapamtiti danas, jer različite sekte koje odbacuju Trojstvo traže da budu prepoznate kao kršćani.

Konačno, važno je razumjeti zašto CMI kao kreacionistička služba ima tako snažno stajalište o ovome pitanju – zato jer konačno naša služba nije samo o ‘dizajnu’ ili o ‘stvoritelju’, ili napadanje evolucije. Sve je o i za Isusa Krista, Njegovo slavno Evanđelje i širenje Njegova Kraljevstva. I ovo pitanje tko Bog jeste, te posebno tko Krist jeste, neizbježno je životno i temeljno za Dobre vijesti o spasenju. Isus je rekao u Evanđelju po Ivanu 8:24: “… Ja vam rekoh da ćete umrijeti u svojim grijesima. Da, ako ne budete vjerovali da Ja Jesam (on), umrijet ćete u svojim grijesima.” Ovaj ‘on’ nedostaje u grčkome, dakle Isus doslovno kaže (naglasak dodan): “Ako ne budete vjerovali da Ja Jesam vi ćete umrijeti u svojim grijesima.” Ovo je jasna referenca na Isusovo Božanstvo, jer On izravno izjednačuje Sebe s Bogom Ocem (Knjiga Izlaska 3:14). Ako voljno odbacujemo Isusovu tvrdnju da je On Božanstvo, mi zapravo poništavamo Njegovu spasonosnu milost. Teško da išta može biti ozbiljnije od toga.

Preporučene bilješke

  1. Ovdje i što slijedi, božansko Ime יהוה namjerno je ostavljeno u svome transliteriranome stanju; ono je također dano kao YHVH, YHWH, i Gospodin. Natrag na tekst.
  2. Vidjeti Grigg, R., Who really is the god of Genesis? Creation 27(3):37–39, 2005. Natrag na tekst.
  3. Vidjeti Sarfati, J., Islam, testimony, and the Trinity, 27. svibanj 2012. Natrag na tekst.
  4. Može se reći kako je za Pavla značilo da je sve bilo stvoreno kroz Krista, osim Krista Sâmog. Ali ako bi to bio slučaj, mogli bismo očekivati da Pavao razjasni kako, kao što je razjasnio u 1. Poslanici Korinćanima 15:27, Otac nije dio ‘svega /svih stvari’ što su podvrgnute Kristu. Natrag na tekst.
  5. Grudem, W. Systematic Theology (Grand Rapids: Zondervan, 1994.), str. 237. Natrag na tekst.
  6. Knjiga proroka Izaije 42:5; 2. Poslanica Korinćanima 4:6, valja zapamtiti da je theos (Bog) uobičajeno korišteno za Oca. Natrag na tekst.
  7. Ali vidjeti Young Literal Translation’ s prikaz, “Sjeti se isto tako svojih Stvoritelja u danima svoje mladosti …” Natrag na tekst.
  8. Naravno, ovo je u slučaju voljnoga odbacivanja doktrine, a ne slučaj bivanja u pogrešci zbog neznanja. Natrag na tekst.