Explore
Also Available in:

Od dinosaura do ptice – let mašte

napisao Jerry Bergman i Philip Snow
preveo Mladen Čirjak

Pregled opsežne literature koja pokriva najpopularnije teorije o evoluciji ptica, dovršen je. Kod svih, mnogobrojnih, predloženih teorija utvrđeni su problemi, te je iz tog razloga većina njih danas odbačena od strane evolucionista. Trenutno najraširenija teorija, evolucija ptica od dinosaura, ukratko je proučena, te je i za nju također ustanovljeno da pati od značajnih problema, o nekim od njih je bilo govora. Velik problem predstavljaju razlike između ptica, reptila i sisavaca općenito, a fosilni ostaci nisu bili od velike pomoći u rješavanju ovog evolucijskog problema. Nisu niti genetičke ili biokemijske usporedbe.


iStockphotoparrot

Ptice (razred Aves) su krilati, pernati, bipedalni, toplokrvni, kralježnjaci koji liježu jaja tvrdih ljuski i posjeduju rožnate kljunove umjesto zuba.1 Programirane su za izvođenje složenih aktivnosti, poput gradnje kompliciranih gnijezda i kompleksan pjev. Među svim višim oblicima života, osim ljudi i pasa, ptice su nedvojbeno najljepše, najmelodičnije, one kojima se najviše divimo, one koje najviše proučavamo – i štitimo.2

Sve živuće vrste ptica, s izuzetkom danas izumrle vrste Moa s Novog Zelanda, imaju krila. Osim bezgrebenki, pingvina i nekoliko različitih endemskih otočnih vrsta, sve ptice su odlični letači. Njihova cjelokupna anatomija i fiziologija dizajnirane su s njihovim letačkim sposobnostima u vidu. Dizajn ptica čak uključuje i spretno dizajniran mehanizam 'zaključavanja' njihovih nožnih prstiju koji im osigurava da ne padnu s grana za vrijeme sna. Njihove navigacijske vještine su bez premca u životinjskom svijetu:

''Smatra se da nevjerojatne vještine navigacije kakve iskazuju ptice selice potječu od sićušnih magnetičnih kristala smještenih u gornjem dijelu kljuna, koji čine kompas, u kombinaciji sa zaprepašćujućom sposobnosti pamćenja obilježja krajolika i neba, poput položaja zvijezda.''3

Njihovi letački podvizi su bez premca – sokol može letjeti brzinom od 290 km/h (180 mph). Mnoge ptičje vrste kreću na dugačke migracije svake godine, a još više njih čini kraća neredovita putovanja.

Ptice su među najuspješnijim kopnenim životinjama, te se od svih poznatih svitkovaca javljaju u najvećem broju varijacija.4 Procjenjuje se da 10,000 ptičjih vrsta nastanjuje ekosustave od Arktika do Antarktika, uključujući pustinje, umjerena i tropska područja. Štoviše, ova enormna raznolikost seže u prošlost sve do njihova početka.5

Dokazi evolucije ptica

Najčešća teorija evolucije ptica je ta da su one rezultat ''kulminacije dugih procesa razvoja. Milijunima godina ovi su se procesi odvijali, razvijali u utrci za savršenim ovladavanjem zrakom.''6

Thomas Henry Huxley predložio je 1800-ih da su ptice evoluirale od nekog stvorenja nalik dinosauru, jer je primijetio da su strukture kostiju malenog dinosaura veličine pijetla zvanog Compsognathus i Archaeopteryxa slika 1 veoma pticolike. Također je primijetio da skeleti određenih ptica danas, poput nojeva, izgledaju poput mnogih skeleta dinosaura slika 2.7

Usprkos sličnosti kostura, ova teorija, te cijelo polje ''porijekla ptica i leta ptica… je jedno od najspornijih pitanja paleobiologije''.8 Nadalje, ''evolucijska povijest ptica već je dugo enigma. Sve od kada je prije 150 godina otkriveno jedno fosilizirano pero, porijeklo ptica bilo je jedno od najspornijih pitanja biologije.''4

Porijeklo ptica jedno je od najproblematičnijih polja evolucije iz razloga koji uključuju potpun izostanak neosporivih fosilnih dokaza osim onih veoma kontroverznog Archaeopteryx i Protoavisa (što znači ''prva ptica'') koje je otkrio Sanker Chatterjee 1984. godine.9Protoavis, koju je Chatterjee opisao kao suvremenu pticu nalik vrani, s 35 cm dugim repom, njeni branitelji smatraju ''mnogo srodnijom modernim pticama, to jest pticama koje spadaju u pod-razred Neornithes, no što je to Archeopteryx''.10 Chatterjee je smatrao da fragmentirani ostaci primjerka iz kasnog trijasa pripadaju jednoj životinji koja je živjela na prostoru današnjeg Texas-a, prije 210 Ma. Za fosile se držalo da predstavljaju primitivnu pticu, što bi, u slučaju da je identifikacija valjana, poguralo porijeklo ptica unazad, prema tumačenju evolucionista, nekih 60 – 75 Ma.

Iako je živjela znatno ranije nego Archaeopteryx, njena skeletna struktura sličnija je ptičjoj, sa zubima na vrhu čeljusti i očima smještenim na prednjem dijelu lubanje, što ukazuje da se radi o životinji koja je aktivna noćnu ili u sumrak. Nedavno preispitivanje uvjerilo je većinu paleontologa da Protoavis nije ptica, te da svi ostaci ne potječu od jedne vrste. Njeni ostaci pronađeni su u izmiješanoj hrpi neartikuliranih kostiju, koje ukazuju na masovno umiranje nakon potopa. Posljedično, Archaeopteryx ''stoji sam među fosilima ptica na kraju perioda jure''.11 Teorija porijekla Archaeopteryxa također je problematična:

'' Archaeopteryx je oduvijek smatran najprimitivnijom i najstarijom pticom. Ipak, čudna mješavina njenih osobina – zubi, noge, kandže i rep dinosaura, ali krila i perje ptice – i dalje potiče sumnje u njene istinske afinitete. Nova otkrića samo su produbila tu enigmu.''4

Nakon ''otkrića Archaeopteryxa, niti jedan drugi prijelazni oblik između reptila i ptice nije godinama pronađen, ostavljajući razjapljenu prazninu između modernih ptica i njihovih predaka.''12 Iako Coyne tvrdi kako je ''bujica zaprepašćujućih dokaza iz Kine počela popunjavati tu prazninu'', niti jedno od tih otkrića zapravo ne popunjava ovu enormnu prazninu. Gotovo svi primjeri koje Coyne navodi, poput tzv. proto-pernatih dinosaura, ili navodnih pernatih dinosaura, opovrgnuti su ili upitni budući da.

''…rezultati istraživanja ne pružaju dokaze postojanja proto-perja, te iz tog razloga niti dokaze koji bi poduprli folikularnu teoriju morfogeneze pera. Umjesto toga, na osnovu histoloških proučavanja kože današnjih reptila, koja pokazuje složene strukture vlakana kolagena dermisa, zaključujemo da su 'proto-pera' vjerojatno ostaci 'mreže' kolagenih vlakana koja je ojačavala kožu dinosaura. Ove strukture kože, tijekom raspadanja, često su stvarale netipične uzorke nalik perju. Naši zaključci također su poduprti i novim paleontološkim dokazima.''8

Fosili

Velik problem evolucionistima predstavlja to što ''od svih tipova kralježnjaka, o pticama se najmanje zna iz njihovih fosila''.13 Od mnogih do sada otkrivenih fosila ptica i drugih životinja, niti jedan ne pomaže premostiti jaz između ptica i bilo kojeg pretka o kojima se teoretizira. Mnogi fosili ptica su izumrle ptice, neke veoma različite od današnjih, no sve se one javljaju među fosilima kao potpuno formirane ptice. Čak postoji i velika kronološka, kao i filogenetska praznina između tzv. prve ptice, Archaeopteryxa, i životinjskih oblika za koje se smatra da predstavljaju ključ porijekla ptica, što nije moguće objasniti navodnim pernatim dinosaurima.10

Još jedan problem je u tome što se nije moguće ''pouzdati u dijelove ili fragmente kostiju pojedinačnih fosila koji su često opisani kao da potječu iz doba krede ili ranog tercijara: nažalost, mnogi se jednostavno moraju zanemariti''.14 Na nesreću, brojne drevne ptice sačinjene su samo od fragmentiranih dokaza.

Nedostatak fosilnih dokaza evolucije ptica često se objašnjava pretpostavkom njihove iznimne nagle evolucije, takve da je stvorila sve živuće redove u ''kratkom vremenskom okviru poput kambrijske eksplozije''.15 Dakle, ''iznimna raznolikost ranih ptica'' dokumentira evolucijsku eksploziju ptica sličnu kambrijskoj eksploziji. Iz tog razloga, porijeklo ptica uzburkalo je ''žustre, gotovo stoljeće duge, kontroverze''.16

Jedna veoma rana teorija pretpostavila je ptice koje su se razvile od dinosaura, no pala je u nemilost u 'vrlo utjecajnoj knjizi' profesora Heilmann-a iz 1926. godine, koja tvrdi kako su ptice ''evoluirale od grupe primitivnih arhosaura, reptila od kojih nastaju dinosauri, pterosauri i krokodili''.17

Slika 2
fig-2
Slika 2. Zamišljene usporedbe ptica koje ne lete s dinosaurima, reptilima i 'drevnim pticama': (a) Noj; (b) Hadrosaur; (c) coelurosaurus (gliding reptile); (d) Protoavis; (e) Archaeopteryx lithographica.

Klasik o pticama iz 1935 zaključuje da ''u fosilnim ostacima, porijeklo ptica moramo tražiti među reptilima.''6 Stoga su, tijekom prošlog stoljeća i pol, evolucionisti među reptilima tražili dokaze evolucije ptica bez da su pronašli bilo kakav valjan dokaz porijekla ptica, iako su neki tvrdili da su dokazi pronađeni, poput proto-pera dinosaura spomenutog ranije.

Aymar-ov tekst uključuje Archaeopteryx-a, Archaeornis-a, dodo-e i druge, no priznaje kako ne postoje kvalitetni dokazi evolucije ptica. Od 1935. godine nije načinjen značajan napredak kada je riječ o evoluciji ptica, iako Whetstone i Martin tvrde da je u toj teoriji nedavno došlo do preokreta:

''U razdoblju 1926-73 većina ornitologa i paleontologa koji proučavaju kralježnjake podržavala je Heilmann-ovu teoriju porijekla ptica. Heilmann je tvrdio da su svi dinosauri i pterosauri bili previše specijalizirani da bi bili prethodnici ptica. Umjesto toga on povezuje ptice s primitivnom grupom arhosaura, Pseudosuchia, iz doba trijasa. Heilmann-ovu teoriju u novije vrijeme u pitanje dovode Walker, koji predlaže da su ptice evoluirale od ranih krokodila, i Ostrom, koji smatra da ptice potječu od teropodnih dinosaura.''18

Trenutno, najpopularnija teorija je ta da su ptice evoluirale od teropodnih dinosaura tijekom perioda jure, prema procjenama evolucionista prije oko 150 do 200 Ma. Brojni paleontolozi smatraju ptice jedinom skupinom organizama nastalih od dinosaura koja je preživjela izumiranje tijekom krede i tercijara, za koje evolucionisti smatraju da se dogodilo prije oko 65.5 Ma. Colbert piše:

''Već je dugo vremena očito da su ptice potekle od arhosaura, a dugo godina se smatralo da su imale pretke među Theocodont-ima… Dakle, u nekom smislu, dinosauri nisu potpuno izumrli jer je jedna linija teropoda evoluirala u sve ptice koje žive danas.''19

Colbert nadodaje da iako ''danas većina drži da su ptice potomci teropoda'' drugi paleontolozi su zaključili kako su

''…sličnosti između ptica, posebice Archaeopteryxa, i malenih teropoda rezultat konvergentne evolucije unutar dvije linije koje potječu od zajedničkog pretka koji je bio napredan Ornithosuchus Thecodont. Po mišljenju ove manjine, teropodi i ptice nisu preci i potomci jedni drugima, već su srodne grupe koje su evoluirale od iste grupe predaka.''19

Glavni dokaz konvencionalnog shvaćanja evolucije dinosaura u ptice su sličnosti između ptica i određenih dinosaura, poput sličnosti koštanih struktura koje postoje kako na makroskopskom tako i na mikroskopskom nivou. Bitni problemi uključuju mnoge razlike u anatomiji i veličini, te činjenicu da se, među fosilnim dokazima, fosili dinosaura i ptica često pronalaze zajedno, no niti jedan skup postojećih fosila ne pokazuje niz prijelaznih oblika.

Od kojeg su dinosaura evoluirale ptice?

Kontroverza oko porijekla ptica također dovodi u pitanje i to jesu li one evoluirale od dinosaura ili primitivnijih archosaura. Znanstvenici se ne slažu oko toga jesu li ornithischian ili teropodni dinosauri vjerojatniji preci ptica jer postoji malo ili ništa dokaza tranzicije fosila koji bi podržali neku od ovih teorija. Iako ornithischian dinosauri (dinosauri čija je struktura pelvisa slična onoj u ptica) dijele osnovnu strukturu zdjelice suvremenih ptica, dinosauri skupine Saurischia (dinosauri u kojih je struktura pelvisa slična onoj u guštera) s pticama dijele više sličnosti, te su češće prihvaćeni kao njihovi preci.

Stoga neki evolucionisti smatraju da su ptice morale razviti svoju strukturu pelvisa neovisno o dinosaurima, a ipak teoretiziraju da su evoluirale najmanje tri zasebna puta, konačno unutar grupe teropoda znanih kao Therizinosauridae. Drugi ornitolozi zastupaju mišljenje, temeljeno na fosilima i drugim dokazima, da ptice nisu dinosauri, već da su se razvile od nekog ranog arhosaura kakav je bio Longisquama.

Otkriće malenog mesoždera Euparkeria 1913. godine, najbolje poznatog člana skupine Pseudosuchia, naizgled je riješilo zagonetku porijekla ptica. Imao je ključnu kost, mogao je trčati na dvije ili na sve četiri noge, te je živio prije bilo koje poznate fosilne ptice.20 Teorija porijekla Euparkeria postala je prihvaćena u tolikoj mjeri da je ''više od pedeset godina problem porijekla ptica smatran riješenim''.20

Teorija je zamišljala da je Pseudosuchia predak ne samo ptica, već i pterosaura, dinosaura, te kasnije, arhosaura.21 Ta teorija nije ozbiljno preispitivana sve do 1970-ih; od kada je obznanjeno desetak teorija porijekla ptica, za svaku od kojih postoje dobri razlozi zašto one ne mogu biti znanstveno validne.

Feduccia et al. piše da se prije

''… 1970-ih smatralo da ptice i dinosauri dijele zajedničke pretke preko archosaura iz doba trijasa, koji se često zajednički nazivaju Thecondont-ima, koje karakterizira Euparkeria. No s John Ostrom-ovim otkrićem pticolikog Deinonychus-a iz razdoblja rane krede, dinosaursko porijeklo ptica postalo je prevladavajuća dogma, temeljena na sveukupnoj sličnosti između ovog novo otkrivenog Dromaeosaura, te ptica i Archaeopteryxa. ''8

Ideja predložena 1972. godine prema kojoj su ptice evoluirale od Crocodylomorpha (životinja sličnih krokodilima) osporavala je hipotezu Euparkeria. Temeljena na usporedbama poput onih predjela uha živućih ptica i krokodila, ali i onih fosila reptila i dinosaura, Whetstone i Martin odbacili su dinosaursko porijeklo ptica, zaključujući kao ove ''napredne značajke u području uha podupiru tezu zajedničkih predaka krokodila i ptica, neovisnih o Saurischian i Ornithischian dinosaurima”.21

Smatralo se da je u skupini Crocodylomorpha najbliži srodnik ptica Sphenosuchus. Unatoč veoma različitim vanjskim morfologijama Crocodylomorpha i ptica, oni su posjedovali određen broj ključnih sličnosti lubanje, uključujući oblike zubi, detalje predjela uha, način spajanja čeljusti i oblik šupljine lubanje.22 Teorija je ubrzo pala u nemilost, uglavnom zbog postojanja prevelikog broja značajnih razlika vanjske morfologije, te novog, uvjerljivijeg otkrića, Deinonychus-a.

Deinonychus kao karika prema pticama

Četvrta teorija prema kojoj su ptice evoluirale od Coelurosaurs-a, zatim u Ornithurines-a (koji uključuje Ichthyornis, Hesperornis, Hongshanornis i Gansus), te konačno u moderne ptice, je teorija za koju je Casuck priznao da ima ''velike praznine''.23 Neki paleontolozi su zaključili da su se ptice razvile od pterosaura, s obzirom na mnoge strukturne sličnosti koje s njima dijele.24

Drugi su zaključili da ptice nisu mogle evoluirati iz bilo kojeg tipa dinosaura jer su oni bili 'previše specijalizirani da bi bili preci ptica''.24 Ostali problemi unutar teorije od-dinosaura-do-ptice uključuju činjenicu da među njima postoje mnoge značajne strukturne razlike – ptice posjeduju jadac (wishbone), dok gotovo svi dinosauri i pterosauri nemaju čak niti ključnu kost. Ovo pokazuje jasna ograničenja u korištenju morfologije kao osnove za postuliranje evolucijskih predaka.

Jedna druga teorija tvrdi da su se ptice razvile od malenih Celurosaur dinosaura zvanih Compsognathus,25 malenih teropodnih Saurischia dinosaura (veličine pijetla) koje je otkrio Huxley. Iako bipedalan, s nogama poput onih u ptica, on je definitivno nalikovao gušteru.Compsognathus je odabran za pretka ptica uglavnom jer je pticama fizički najbliža poznata izumrla životinja. Celurosauri i skupina Ornithurae su ocjenjeni kao ''dizajnom napredniji od njihovih 'rođaka' iz tog vremena'', te su posjedovali neke 'primitivne' osobine poput Archaeopteryx-a, npr. kandže na krilima. Zapravo, fosilni ostaci pokazuju da većina ptica posjeduje kombinaciju primitivnih i modernih karakteristika. Posljedično, sadašnji izraz

''…uobičajeno korišten od strane istraživača kada se radi o obrascu evolucije [ptica] je 'mozaicizam'. On uglavnom odbacuje dugovječan san o pronalasku izravne linije predaka, budući da je do napredaka tijekom mnogih desetaka milijuna godina, kako se čini, došlo sićušnim iznenadnim naprecima kroz ogromnu raznolikost eksperimenata. Moguće je da je identificiranje sestrinskih skupina najbolje što se može postići.''26

Kao što je to primijetio Witmer, neke su teorije evolucije ptica ''došle i otišle brzo'', a iduća koje je došla u modu ticala se malenog teropodnog Saurischian-a zvanog Deinonychus.22 Ova životinja bila je ''veoma bliska Velociraptoru''.27 Potpora ovoj teoriji uključivala je činjenicu da je Deinonychus, iako veoma različit od većine modernih ptica, posjedovao niz važnih sličnosti s Archaeopteryx-om, uključujući broj i oblik otvora njuške, položaj zuba, broj prstiju, usporedivu veličinu i oblik zglobnih i falangnih kostiju, razmještaj kosti zdjelice, te sličnosti struktura stopala i gležnja.28

Iako je Deinonychus sličniji pticama no drugi dinosauri, još je uvijek od njih veoma različit.29 Drugi kandidati su još različitiji. Bez obzira na to, najšire je prihvaćena teorija o Deinonychus-ima kao precima ptica, usprkos mnogim problemima i nesuglasicama.

Jedan od razloga neslaganja leži u tome što su drugi teropodni dinosauri, kakav je Troodon, čak i sličniji pticama; iako argumenti u korist Troodon-a uključuju to da Deinonychus posjeduje ''određene osobine lubanje bliže pticama, te nema mnoge pticolike osobine Deinonychus-a.''30 Najznačajniji problem ove teorije porijekla ptice ja taj što se ''gotovo svi teropodni dinosauri javljaju nakon prve ptice, Archaeopteryx-a”.31

Predak ptica ne bi trebao biti mlađi od svojih potomaka. Evolucionisti adresiraju taj problem na način da pretpostavljaju kako su Troodon i Deinonychus potomci zajedničkog pretka Troodon-a, Deinonychus-a i ptica. Međutim, ne postoje fosilni dokazi koji bi poduprli ovaj stav. Druga teorija tvrdi da su Troodon i Deinonychus evoluirali od ptica, tema o kojoj se govori kasnije. Treće teorija zastupa mišljenje da su teorije koje se tiču Troodon-a i Deinonychus-a pogrešne, te da su sve pticolike karakteristike ovih životinja evoluirale zasebno i ne pružaju dokaze evolucije.

Argument nastanka ptica dekretom stvaranja

Posljednja teorija ovdje predstavljena je da su ptice zasebno stvorene, te da nisu evoluirale. Ovo objašnjenje najbolje pristaje fosilnim ostacima i ostalim poznatim činjenicama. Jedna je i enormna praznina između ptica i dinosaure jer

''… tijekom desetljeća znanstvenici koji su sumnjali u vezu dinosaura i ptica također su načinili valjane argumente vezano za anatomiju. Ustvrdili su da dinosaurima nedostaju brojna obilježja koja su distinktivno ptičja, uključujući, jadac ili spojene ključne kosti; kosti ispunjene zračnim džepovima; fleksibilne zglobove; tro-prsta stopala. Štoviše, pretpostavljena karika doimala se suprotnom onome što su svi mislili da znaju: da su ptice malene, inteligentne, brze, toplokrvne životinje, dok su dinosauri – od riječi iz Grčkog za ''strašan gušter'' – bili hladnokrvni, tupi, spori, reptiloliki stvorovi.''31

Budući da detaljni dokazi anatomije dinosaura nedostaju, usporedbe su na neki način vrlo problematične. Uspoređivanje živućih i izumrlih životinja pruža jedino konfliktne teorije o evoluciji ptica. Iako su spojene ključne kosti pronađene u nekih dinosaura, velike razlike između dinosaura i ptica ostaju. Mnogi se evolucionisti nastavljaju nadati pronalasku fosila koji bi pružili uvjerljive dokaze za neku od predloženih teorija, no nakon gotovo dva stoljeća potrage, i milijardi otkrivenih fosila, oni se i dalje nadaju!32 Witmer zaključuje kako mnogi tragovi evolucije ptica

''…upućuju na različite i konfliktne priče. Deinonychus zaista nalikuje jurskoj ptici Archaeopteryx-u. No, što s Troodon-om? Što s Protoavis-om? Što s 'problemom vremena'? Gdje su jurski rođaci Deinonychus-a i Troodon-a, ako uopće postoje? Na ova pitanja je još uvijek potrebno odgovoriti. Postoje, međutim, i točke slaganja. Predak ptica bio je vjerojatno malen teropodni dinosaur, vjerojatno sličan Deinonychus-u.”33

Poteškoće s teorijom 'od dinosaura do ptice'

Bez obzira što mnogi paleontolozi prihvaćaju ovu teoriju, široka raznolikost ptičjih oblika iz vremena krede uzrokovala je unutar iste velike probleme. John Ruben sa Oregon State University-a napisao je ''Prilikom interpretacije paleobiologije davno izumrlih vrsta, novi fosili i reinterpretacije dobro poznatih fosila u oštroj suprotnosti s konvencionalnom mudrosti nikada se ne prestaju pojavljivati.''16 Ruben nadodaje kako

''…je poprilično moguće da su ptice evoluirale, te potom, u nekom trenutku, da su razne vrste izgubile mogućnost letenja i postale kopnene životinje, ne-letači – raptori. Ovo bi mnoge osobe moglo veoma uzrujati, no ima savršen smisao.''34

Još jedan problem je taj što su, u mnogim krajevima svijeta, uz otiske stopa dinosaura pronađeni i milijuni fosiliziranih ptičjih otisaka, isključujući tako njihovu evoluciju od dinosaura.35 Evolucionisti ovo smatraju uvjerljivim dokazom da ptice i dinosauri imaju istog pretka.

Neobičan fosil pronađen 2003. godine zvan ‘microraptor’ također je potaknuo važna pitanja o teoriji da su ptice nastale od dinosaura. Kako bi se proučili njegovi letački potencijali, korišteni su trodimenzionalni modeli, a zaključak je bio da je ova malena pernata vrsta morala bila 'klizač' koji je skakao sa stabala. Crtež i 1915. godine kojeg je načinio naturalist William Beebe prikazuje jedan teoretski pogled na rane ptice koji je upadljivo sličan fosilu otkrivenom 2003. godine, a koji podiže sumnju u teoriju da su ptice potomci kopnenih teropodnih dinosaura.36 

Znanstvenici pri University of Kansas nedavno su ispitali fosil ptice koja je imala perje na sva četiri uda, te je tako nalikovala dvokrilcu.37 Testovi klizanja utvrdili su da bi joj bilo nepraktično da je polijetala s tla, no bila je u stanju spuštati se sa stabala klizanjem, poput današnjih letećih vjeverica.

Brojni istraživači dugo su vjerovali da neki tip klizača, a ne teropodni dinosaur, bio predak ptica. U kontrastu, ako su ptice potekle od teropodnih dinosaura, morala je postojati linija mesoždera, snažnih stražnjih nogu i kratkih prednjih udova koji su obitavali na tlu, za kakvu ne postoje dokazi.

Na nivo nagađanja uključenog u evoluciju ptica je ukazao jedan ekspert koji je primijetio da model 'od dinosaura do ptice' ''nije u skladu s uspješnim prvim letom s tla, te je zbog toga veoma teško graditi tezu da je teropodni dinosaur koji je obitavao na tlu razvio krila i odletio.'' Novo istraživanje

''…nadovezuje se na niz nedavnih studija koje sve više dovode u pitanje teoriju nastanka ptica od dinosaura… Težina dokaza sada sugerira ne samo to da ptice nisu potomci dinosaura, već da su neke vrste dinosaura nastale od ptica. Napokon se odmičemo od konvencionalne mudrosti posljednjih 20 godina, koja je inzistirala na tome da su ptice evoluirale od dinosaura. Ovo pitanje uopće nije razriješeno.''33

No ako su dinosauri nastali od ptica, odakle su došle ptice? Zaključak gotovo 20 godina istraživanja na Oregon State-u, uspoređivanja ptica i dinosaura, u većoj je suglasnosti s pogledom da su ptice i dinosauri imali zajedničkog davnog pretka, no da su evoluirale zasebno, prateći svoj put, a ne od dinosaura.

Ova teorija pretpostavlja da su, nakon milijuna godina odvojene evolucije, raptori evoluirali od ptica. Potpora ovoj ideji nalazi se uglavnom u tome što raptori ''poprilično liče dinosaurima, no imaju više toga zajedničkog s pticama nego s drugim teropodnim dinosaurima poput tiranosaura''.33

Znanstvenici su zaključili da su raptori, koje se smatra dinosaurima, bili ''zapravo potomci ptica, a ne obratno. Malene životinje poput Velociraptora koje se općenito smatralo dinosaurima vjerojatnije su ptice ne-letači.''34 Druga istraživanja podigla su slične sumnje.38

Anatomske razlike između ptica i ne-ptica

Značajan problem kada se govori o utvrđivanju od koje su se životinje razvile ptice je jaz koji postoji između ptica i svih drugih životinja. Jedan primjer je u tome što su ptice visoko prilagođene za let, uključujući njihove specifične probavne i respiratorne sustave, njihov brz metabolizam, lagan ali veoma čvrst kostur. U nekim stvarima ptice su sličnije sisavcima nego reptilima. Primjerice, u kontrastu prema reptilima, ptice posjeduju srce s četiri komore poput sisavaca.

Među ostalim radikalnim promjenama koje su potrebne kako bi se reptil pretvorio u pticu su reptilska pluća slična mijehu, poput pluća sisavaca, koja je potrebno preobraziti u pluća ptice. Pluća sisavaca uvlače zrak u sićušne vrećice zvane alveole, gdje crvene krvne stanice primaju na sebe kisik, te dopuštaju ugljičnom dioksidu da bude izdahnut kroz isti prolaz kroz koji je zrak ušao u pluća.

Nasuprot ovome, ptice posjeduju jedinstven i složen sustav zračnih vrećica koji uključuje sinuse glave i vrata, te zračne vrećice unutar prsnog koša, koji je dizajniran tako da osigurava potok zraka u jednom smjeru kroz posebne kanale zvane parabronchi (slika 3). Krv kola plućima u suprotnom smjeru, osiguravajući veoma efikasno iskorištavanje kisika. Ovaj superioran dizajn dozvoljava pticama da čuvaju energiju koja se inače koristi za disanje.

fig-3
Slika 3. Respiratorni sustav moderne ptice, pojednostavljen.

Način na koji način su pluća tipa 'mijeh' kakva posjeduju sisavci i reptili mogla postupno evoluirati u pluća ptice zbunjuje evolucioniste generacijama, jer niti jedan teoretski prijelazni oblik ne funkcionira, te prema tome životinja tijekom tranzicije ne bi mogla disati. Prirodna selekcija bi zadržala postojeće stanje u reptila i eliminirala bilo koji nespretan prijelazni oblik potreban za razvoj modernog respiratornog sustava ptica. Činjenica da je dizajn respiratornog sustava ptica iznimno sličan u svih ptica, dokazuje da prijelaz između ptica i reptila nije niti izdaleka ostvariv.39

Pod pretpostavkom da je teoretski niz funkcionalnih prijelaznih oblika ostvariv, prirodna selekcija sama za sebe ne bi bila u stanju pokretati evoluciju izmjene plinova u ptica budući da se šišmiši jako dobro snalaze s plućima sisavaca. To sugerira da bi ptice letači također funkcionirale sasvim dobro s takvim plućima. Prema tome ne bi postojala značajna selektivna prednost u zamjeni pluća reptila novim, radikalno drugačijim, respiratornim sustavom.

Iako super-efikasan dizajn ptičjih pluća posebice pruža prednost na veoma velikim visinama gdje su količine kisika niske – neke vrste su u stanju loviti na visinama većim on 2 milje (3 km) – činjenica da šišmiši veoma dobro uspijevaju na nižim visinama upućuje na to da kod ptičjeg sustava postoje samo malene, ako ikakve, selektivne prednosti, barem na nižim visinama.

Slijedeća značajna razlika između reptila i ptica je ta što su reptili hladnokrvni, a ptice toplokrvne. Aymar nagađa da se ta promjena dogodila na slijedeći način:

''U odnosu na hladnokrvnog, sporog reptila, ovo je povećalo aktivnost penjanja, jedrenja i konačno mahanja krilima, pretvarajući ga u toplokrvnu životinju. Perje je služilo kao izolacija koja je životinju štitila od hladnoće.''40

Ostale razlike uključuju to da se kosti ptica i dinosaura veoma razlikuju. Primjerice, teropodi nemaju ključne kosti, spajanjem kojih nastaje jadac. Heilmann (1926) je tvrdio da u slučaju da je ta značajka izgubljena, ona bi morala ponovno evoluirati kasnije – vrlo nevjerojatan scenarij – pa teropodi ne mogu biti preci ptica.41 Još jedan kontrast između ptica i dinosaura je enormna razlika u veličini. Prosječna ptica danas je veličine prosječno velikog srca dinosaura. Savladavanje letenja također je značajan problem teorije o evoluciji dinosaura u ptice.42

Bio-kemijski dokazi

Dokazi dobiveni DNK hibridizacijom i drugim bio-kemijskim metodama nisu u skladu s trenutnom filogenijom ptica temeljenom na fosilima. Primjerice, rezultati bio-kemijskih istraživanja pelikanki (pelikana, bluna, kormorana, fregata i tropikovki), rezultirali su zaključkom koji je odbačen ili popraćen iznenađenjem od strane ornitologa, a radilo se naime o tome da usporedbe DNK upućuju na to da je skupina Pelecanus srodna rodama cipelašicama (Balaeniceps rex), te da fregate spadaju u skupinu Procellarioidea, koja također uključuje pingvine, albatrose, burnice i morske gnjurce. Evolucionisti nagađaju da su tropikovke rezultat davne evolucijske divergencije, što ih čini sestrinskom skupinom velike skupine ptica vodarica, uključujući ostale pelikanke.43 Kako se kraju privodi još bio-kemijskih i genetskih istraživanja ptica, nema sumnje u to da će konflikti s fosilnim ostacima nastaviti stvarati evolucionistima ozbiljne probleme.

Zaključci

Između ptica i svih ostalih životinja postoji ogroman i nepremostiv jaz, u smislu fosila i morfologije. Najraniju poznatu pticu, Archaeopteryx, evolucionisti smještaju u vrijeme kasne jure, prije oko 150 – 145 Ma. Fosilni i drugi dokazi su jasni: ''evolucijske promjene u morfologiji ptica prvenstveno se odigravaju u smislu manjih adaptacija veličine, dok su promjene oblika veoma rijetke.''44

Evolucija ptica dovodila je evolucioniste u nezahvalan položaj još od 1859, te i dalje predstavlja velik problem. Jasno je da se ''morfološke promjene u ptica općenito sastoje od promjena rasta, na način da vrsta postaje veća ili manja u odnosu na svoje pretke, no zadržavaju oblik svojih predaka.''45 Također je jasno da ''oko mnogih točaka [evolucije] još uvijek traju žestoke nesuglasice, a nedostatak fosilnog materijala ostavlja velike praznine.''46 Feduccia et al. bilježi, iako postoje mnoge vruće debate, njihov zaključak ''da su ptice potekle od arhosaura: jesu li ptice nastale od 'dinosaura' ovisi uvelike o tome na koji način netko definira Dinosauromorpha”.8 Kao što piše Ruben:

''Prilikom interpretacije paleobiologije davno izumrlih vrsta, novi fosili i reinterpretacije dobro poznatih fosila u oštroj suprotnosti s konvencionalnom mudrosti nikada se ne prestaju pojavljivati. S obzirom na ćudljivost fosila, trenutne ideje o skorom rješavanju mnogih najosnovnijih pitanja o davno izumrlim oblicima vjerojatno treba uzimati u obzir s oprezom. Čak i važni aspekti paleobiologije intenzivno proučavanih, nedavno izumrlih vrsta… ostaju nerazjašnjeni… Nije čudno onda da je tako fascinantna tema kao što je porijeklo ptica i ptičjeg leta, što se gotovo sigurno odigralo prije više od 150 milijuna godina, uzburkala takvo javno uočljive i intenzivne, gotovo stoljeće duge, kontroverze.''16

Tvrdnje nekih evolucionista, poput Chiappe-a, da je ''stoljetna debata o porijeklu ptica u većoj mjeri razriješena'' su netočne – on se zalaže za teoriju koja uključuje maniraptor teropode nasuprot svih drugih teorija spomenutih u ovom osvrtu.47 Točnije je opažanje koje je načinio evolucionist prof. Lawrence Witmer da ''vjerojatno nikada nećemo imati dovoljno sreće da pronađemo fosile istinskih predaka ptica.''48 Postojeći fosil, DNK, te ostali dokazi otkrivaju da je prva ptica bila ptica, te ne postoje dokazi koji bi poduprli ideju da su se ptice razvile od reptila ili bilo koje druge životinje. Pokušaji dokumentiranja evolucije ptica imaju dugu povijest diskontinuiteta i obrata, te znanstvenici nisu ništa bliže odgovoru danas no što su to bilo u doba Darwin-a.49

Zahvale

Autori žele zahvaliti Wayne Frair, Clifford Lillo, Theodore Siek, MaryAnn Stuart, Bryce Gaudian, te nekolicini anonimnih recenzenata za njihov doprinos i njihovu pomoć oko revizija.

Preporučene bilješke

  1. Witmer, L., The Search for the Origin of Birds, Franklin Watts, New York, p. 9, 1995. Natrag na tekst.
  2. Peterson, R.T., The Birds, Time-Life, New York, p. 9, 1963. Natrag na tekst.
  3. Cusack, D., On the Origin of Birds: A Journey Through Time, BookSurge Publishing, North Charleston, SC, p. 64, 2008. Natrag na tekst.
  4. O’Donoghue, J., Bird evolution: 150 years of flying feathers, New Scientist 208(2790):36–40, 2010 | doi:10.1016/S0262-4079(10)63058-8. Natrag na tekst.
  5. Chiappe, L., The First 85 Million Years of Avian Evolution, Nature 378(6555):349–355, 1995 | doi:10.1038/378349a0. Natrag na tekst.
  6. Aymar, G., Bird Flight; Evolution, Biology, Migration, Aerodynamics, Dodd, Mead, New York, p. 1, 1935. Natrag na tekst.
  7. Stone, R., Dinosaur’s living descendants, Smithsonian 41(8):55–62, 2010. Natrag na tekst.
  8. Feduccia, A., Lingham-Soliar, T. and Hinchliffe, J.R., Do feathered dinosaurs exist? testing the hypothesis on neontological and paleontological evidence, J. Morphology 266(2):125–166, 2005 | PMID: 16217748. Natrag na tekst.
  9. Chatterjee, S., The Rise of Birds, The Johns Hopkins University Press, Baltimore, MD, 1997. Natrag na tekst.
  10. Chiappe, ref. 5, p. 349. Natrag na tekst.
  11. Chiappe, ref. 5, p. 253. Natrag na tekst.
  12. Coyne, J.A., Why Evolution is True, Viking/Penguin Group, New York, p. 40, 2009. Natrag na tekst.
  13. Colbert, E.H., Morales, M. and Minkoff, E.C., Colbert’s Evolution of the Vertebrates: A History of the Backboned Animals Through Time, 5th edn, John Wiley and Sons, New York, p. 6, 236, 2001. Natrag na tekst.
  14. Feduccia et al., ref. 8, p. 165. Natrag na tekst.
  15. Feduccia et al., ref. 8, p. 166. Natrag na tekst.
  16. Ruben, J., Paleobiology and the Origins of Avian Flight, PNAS 107(7):2733–2734, February 2010 | doi: 10.1073/pnas.0915099107. Natrag na tekst.
  17. O’Donoghue, ref. 4, p. 38. Natrag na tekst.
  18. Whetstone, K.N. and Martin L.D., New Look at the Origin of Birds and Crocodiles, Nature 279(5710):234–236, 1979 | doi:10.1038/279234a0. Natrag na tekst.
  19. Colbert et al., ref. 13, p. 230. Natrag na tekst.
  20. Witmer, ref. 1, p. 32. Natrag na tekst.
  21. Whetstone and Martin, ref. 18, p. 236. Natrag na tekst.
  22. Witmer, ref. 1, p. 33. Natrag na tekst.
  23. Cusack, ref. 3, pp. 24–44. Natrag na tekst.
  24. Witmer, ref. 1, p. 30. Natrag na tekst.
  25. Ostrom, J., The ancestry of birds, Nature 242(5393):136, 1973 | doi:10.1038/242136a0. Natrag na tekst.
  26. Cusack, ref. 3, p. 32. Natrag na tekst.
  27. Witmer, ref. 1, p. 36. Natrag na tekst.
  28. Witmer, ref. 1, p. 38. Natrag na tekst.
  29. Witmer, ref. 1, p. 39. Natrag na tekst.
  30. Witmer, ref. 1, p. 42. Natrag na tekst.
  31. Stone, ref. 7, p. 56. Natrag na tekst.
  32. Witmer, ref. 1, p. 44. Natrag na tekst.
  33. Witmer, ref. 1, p. 46. Natrag na tekst.
  34. Oregon State University Press Release, Bird-from-dinosaur theory of evolution, p. 1, 10 February, 2010. Natrag na tekst.
  35. Snow, P., The Design and Origin of Birds, Day One Publications, Leominster, Herefordshire, UK, p. 155, 2006. Natrag na tekst.
  36. Stevens, R.W., Can evolution make new biological software?, CRSQ 46(1):17–24, 2009. Natrag na tekst.
  37. Alexandera, D., Gongb, E., Martina, L.D., Burnhamc, D.A. and Falkc, A.R., Model tests of Gliding with Different Hindwing Configurations in thefour-winged Dromaeosaurid Microraptor gui, PNAS 107(7):2972–2976, February 2010 | doi: 10.1073/pnas.0911852107. Natrag na tekst.
  38. University of Montana, How a New Theory of Bird Evolution Came About, ScienceDaily, March 2009. Natrag na tekst.
  39. Snow, ref. 35, p. 159. Natrag na tekst.
  40. Aymar, ref. 6, p. 2. Natrag na tekst.
  41. Heilmann, G., The Origin Of Birds, Witherby, London, 1926. Natrag na tekst.
  42. Stevens, R.W., Can Evolution Make New Biological Software?, CRSQ 46(1):17–24, 2009. Natrag na tekst.
  43. Sibley, C. and Ahlquist, J., Phylogeny and Classification of Birds: A Study in Molecular Evolution, Yale University Press, New Haven, CT, pp. 491–503, 1990. Natrag na tekst.
  44. Björklund, M., Processes Generating Macroevolutionary Patterns of Morphological Variation in Birds: A Simulation Study, J. Evolutionary Biology 7(6):727–742, 1994 | doi: 10.1046/j.1420-9101.1994.7060727.x. Natrag na tekst.
  45. Björklund, ref. 44, p. 727. Natrag na tekst.
  46. Cusack, ref. 3, preface. Natrag na tekst.
  47. Chiappe, ref. 5, p. 252. Natrag na tekst.
  48. Witmer, ref. 1, p. 11.Natrag na tekst.
  49. Woodmorappe, J., Bird evolution: discontinuities and reversals, J. Creation 17(1):88–94, 2003; creation.com/bird-reversals. Natrag na tekst.

Helpful Resources