Explore
Also Available in:

Planned Parenthood prodaje dijelove beba

napisali  iJonathan Sarfati
preveo Zlatko Madzar

istockPhotoiStock_000016429081XSmall
Objavljeno: 28. 07. 2015. (GMT+10)

Nedavno se o Planned Parenthood [Planirano roditeljstvo] pisalo negativno u tisku, nakon što su neki pobornici snimljeni u pregovaranju oko cijena prodaje organa pobačenih beba. Mnogi su izrazili ogorčenje, i to s pravom, jer to jeste grozota. Nije dovoljno da Moloh /Molek želi dijete kao svoju žrtvu, on želi i zaraditi na tome aranžmanu! Ali zašto je zlo prodavati sićušne jetre i srca? Naravno, odgovor je, zato jer je malo ljudsko biće ubijeno u tome postupku.

Stvoreni prema slici Boga

Postoji urođeno priznanje da je nerođeno dijete dragocjeno, daleko više nego tih $100 pregovarane cijene za njegovu ili njezinu jetru. To je zbog toga jer je dijete stvoreno prema slici Boga, i namjerno ubiti dijete jeste ubojstvo — čak i ako je taj oblik ubojstva odobren od strane narodnih zakona.

To je razlog zašto zlostavljanje fetalnih ostataka izaziva gnušanje — ponekad čak i više nego samo prvotno ubojstvo maloga djeteta. Još jedan nedavni primjer bio je otkrivanje kako se fetalni ostaci bacaju u smeće i spaljuju u britanskim bolnicama.

Ali kad bi dijete bilo samo tumor, ili kad bi tkivo bilo samo dijelom ženskoga tijela, prodaja njegovih ili njezinih ostataka za medicinska istraživanja izazivala bi gađenje i gnušanje? HeLa stanice imaju primjenu u mnogim istraživanjima—dobivene iz raka koji je na kraju ubio Henriettu Lacks. Ali akcije organizacije Planned Parenthood više sliče onima nacističkog doktora Jozefa Mengelea, koji je provodio groteskne opite na Židovima u Auschwitzu. Zaista, mnoge od pobačenih beba bile su dovoljno razvijene da intenzivno pate dok su bile žive komadane, baš kao što su Mengeleove žrtve trpjele dok im je on nanosio okrutnu i nepotrebnu bol. Međutim, pobačaji su ubili mnogo milijuna ljudi više nego Holokaust.

Uobičajeni odgovor zagovornika pobačaja, barem u javnosti, jeste kako nerođena beba nije ljudsko biće. Oni shvaćaju da se većina javnoga mišljenja ipak zgražava (Bogom-dani—Poslanica Rimljanima 2:15) nad ubijanjem ikakvoga ljudskoga bića. Na primjer, mnogo je žena odlučilo zadržati svoju djecu kada su vidjele koliko su ustvari ona ljudska nakon detaljnog pregleda ultrazvukom. (Nije ni čudo da se zagovornici pobačaja često protive zakonima što traže od majke podvrgavanje ultrazvučnome pregledu prije pobačaja—jedino protivljenje pružanju cjelovitih informacija pacijentima prije tretmana.)

Zaista, postupak Planned Parenthood organizacije pokazuje tipično licemjerstvo zagovornika pobačaja: oni će ozbiljno proglasiti pobačenu bebu ne-ljudskom, ali je nakon toga glavni razlog prodaje dijelova bebe upravo taj jer ona jeste ljudska.

Ipak, svijesti nekih ljudi toliko su spržene da misle kako je u redu ubiti dijete jer iako je ljudsko, to je izbor njegove ili njezine majke. Ovo se može dogoditi samo kad ljudi u potpunosti zamijene židovsko-kršćansku etiku svetosti života s evolucijskom etikom, u kojoj su ljudi tek još jedna životinjska vrsta, ne više vrijedna od delfina, prema Dawkinsu. Ponekad, umjesto stvarnih znanstvenih dokaza o čovječnosti, zagovornici pobačaja privučeni su nebuloznim kvazi-religijskim tvrdnjama kako nerođena djeca još nisu dostigla ‘osobnost’. Ovakva vrsta argumentiranja popularna je među ‘etičarima’ kao što je Peter Singer, koji čak odobrava i čedomorstvo.

Zakonitost nasuprot moralnosti

Zabilježite da zakonitost i moralnost nisu ista stvar —Holokaust i ropstvo isto su tako bili zakonski u svoje vrijeme i na svojim prostorima, odobreni od strane zakonski izabranih predstavnika i sudova.

Dok neki tvrde kako “ne možeš pravno regulirati moralnost”, svi zakoni ustvari pravno reguliraju moralnost. Zakoni protiv ubojstva i silovanja nameću ubojicama i silovateljima moralni stav kako su ubojstvo i silovanje pogrešni! Jedino je pitanje čija je moralnost pravno regulirana? Kao što je Martin Luther King Jr. rekao:

Naravno, ako se problem želi riješiti tada se u konačnici, i srca moraju promijeniti. Religija i obrazovanje moraju igrati važnu ulogu u toj promjeni srca.

Ali moramo nastaviti i reći da iako je možda istina da moralnost ne možemo pravno regulirati, ponašanje može biti regulirano.

Možda je istina da zakon ne može promijeniti nečiju dušu ali može obuzdati bezdušne.

Možda je istina da zakon ne može prisiliti nekoga da mu se dopadam ali ga može spriječiti da me linčuje i mislim kako je to prilično važno, isto tako.

Primjer Williama Wilberforcea je model: zahvaljujući njegovu obraćenje na Evanđelje, on je i izmijenio osjećaje i stavove ljudi prema zlima ropstva, i žestoko se borio da budu pravno sankcionirana. Slično tome, rana je Crkva u Rimskome Carstvu vremenom stavila van zakona raširena čedomorstva. Suvremena je crkva svojom tišinom nažalost sudionik u ponovljenome oživljavanju čedomorstva.

Što mi možemo učiniti?

Bilo je mnogo poziva da se ukine financiranje organizacije Planned Parenthood od novaca poreznih obveznika. U potpunosti se slažemo. Ali zašto je tek ovo posljednje otkrivanje prodaje dijelova beba izazvalo protest, a ne ubijanje djece prije toga?

U međuvremenu, mnogi zagovornici pobačaja optužuju zagovornike života za veću brigu o nerođenome djetetu nego o njegovoj ili njezinoj majci, ili za nebrigu o djeci nakon njihova rođenja. Međutim, to nikako ne bi smio biti slučaj, i ustvari, i nije slučaj. U sve više slučajeva, centri za trudnoću i ostale ustanove ljubitelja života postaju primjećenije kao alternativa za majke koje se suočavaju s neplaniranim trudnoćama. Crkve i pojedinačni kršćani trebali bi ih podržavati, jer oni spašavaju živote. Klinike za pobačaje ne nude takve alternative za brigu o majkama i živoj djeci.

Nadalje, zagovornici pobačaja zanemaruju da Planned Parenthood pokazuje spremnost poduprti zakonsko silovanje, i da je vršitelj pobačaja Kermit Gosnell ubijao djecu nakon njihova rođenja i prouzročio smrt najmanje jedne majke zbog paklenih uvjeta u njegovoj klinici. Postoji još mnogo svjedočanstava o okorjelosti vršitelja pobačaja, koji često zanemaruju poduzeti i najosnovnije mjere u očuvanju ‘sigurnosti’ majke tijekom ovoga barbarskog postupka. Ovo pokazuje da je pobačaj zapravo čin nasilja protiv majke kako i protiv njezina djeteta.

Sveto pismo govori o Božjoj posebnoj brizi i ljubavi prema maloj djeci. Kao kršćani, morali bismo biti zabrinuti o njihovoj dobrobiti kao što je i Bog. Ali najvažnija stvar što mi kao kršćani možemo učiniti je moliti, i širiti Evanđelje, koje je rješenje za sve vrste zla.