Also Available in:

Postanak i generacija X

napisao Geoff Stevens
preveo Zlatko Madzar

13528-bulldozer
Dopiranje do današnjih naraštaja uključuje čišćenje ostataka pogrešnih i protu-biblijskih svjetonazora.

Zašto je tako teško danas doprijeti do mladih ljudi? Zašto je tako teško pronaći predane kršćane? Kao sveučilišni pastor u Dallasu, u državi Texas, osobno sam se borio s time. Vidio sam apologetiku C.S. Lewisa i Francisa Schaeffera kako ne mogu doprijeti do mladih ljudi. Čak i oni koji su ‘donijeli odluku’ nisu nastavili slijediti našeg Gospodina i zapravo biti Njegovi učenici.

Zašto? I što može biti učinjeno po tome pitanju? Želim istražiti svijet ove ranjive tzv. ‘Generacije X’ (od onih u svojim adolescentnim godinama do ranih 30-ih), i zatim predložiti rješenje za koje znam da djeluje, jer kad sam ga primijenio, mnogi su mladi ljudi došli do Krista i snažno nastavili slijediti Ga.

Obiteljska povijest

Roditelji ‘X-era’, takozvana ‘baby-boom’ naraštaj, odrasto je u kasnim 1960-ima i ranim 1970-ima. Njihovi su roditelji preživjeli Drugi svjetski rat, i Hitlerova zla, logore smrti, i Staljina. Ispravno i pogrešno je bilo prilično očito, i čak je većina ne-kršćana imala blijedu zamisao Stvoritelja i apsolutnih mjerila.

Ali nakon rata, evolucijska je ‘znanost’ procvala kao nikada ranije unutar obrazovnoga sustava i u medijima. Marksizam, temeljito materijalistička filozofija temeljena na evoluciji, postao je vrlo utjecajan. Ako te nitko nije stvorio, nitko te ne posjeduje, te zato ne postoji nitko tko bi mogao postaviti bilo kakva ‘pravila’. Tako je „revolucija“ ’60-ih sebe imenovala oslobađanjem od apsolutnih, posebice onih biblijskih kao što su čednost prije, i vjernost za vrijeme, braka. Ne iznenađuje stoga, brakovi su se raspadali u sve većim brojevima.

Tako, većina ‘GenX-era’ dolazi iz uništenih domova i izmiješanih obitelji. Često su se našli usred roditeljskih borbi, u kojima je svaki od njih želio dobiti dijete. Naučili su kako je ljubav uvjetna i sebična. Odnosi su tekući, pa tako oni nikome ne vjeruju. Ako nisu odrasli u uništenoj obitelji, imali su materijalističke roditelje koji su oba radili. Kako im je nedostajalo ljubavi i pozornosti, oni sada vode užurbane, plitke živote, tražeći značajnost i dublje odnose, ali nisu posvećeni ničemu.

Kroz medije i pametan marketing naviknuti su primati najbolje i vjeruju kako oni to sada i zaslužuju. ‘Kupi sad, plati kasnije’ čini se zdravom logikom.

Uspjeh je ‘bog’ — glavni cilj života. Ali se boje kako bi ih vlada ili gospodarstvo mogli napustiti u bilo kojemu trenutku. Rade samo iz vlastitih interesa, obično samo dovoljno dugo kako bi postigli razinu mogućnosti preskakanja na bolji položaj na nekome drugom mjestu. Žrtve ovoga nemilosrdnoga, ‘evolucijskoga’ svijeta često prevlada strah — ‘Ne postoji načina za uspjeti, ne mogu nikome vjerovati da će paziti na mene.’

Vrlo visoki udio svih žena (i mnogi muškarci) ovoga naraštaja u SAD bili su žrtve seksualnoga zlostavljanja.1 Zbog unutarnjih ožiljaka, ljudi su razumljivo više zabrinuti oko potrage za olakšanjem svoje emocionalne boli nego pronalaska ‘činjenica ’, ili istine.

Odustali su od potrage za istinom (ali iznutra postoji očajna čežnja za njom). U školi su naučili kako ona ne postoji: ‘Je li O.J. to napravio?’ pitaju. ‘Tko je zaista ubio JFK-a?’ Briljantni, kvalificirani ljudi raspravljaju na suprotstavljenim stranama teme, i ‘GenX-eri’ zaključuju kako svaka strana samo navija za njihovu stvar.

Preplavljeni sramom

‘Oslobođeni’ roditelji X-era su postajali političke vođe, nastavnici, i profesori. S tih pozicija vlasti, naučili su trenutačni naraštaj da ne postoji apsolutno, i kako ljudsko mišljenje vlada svijetom. Rezultati toga su bolno očiti. Za vrijeme nedavnih skandala u Bijeloj kući, američki je narod glasno ustvrdio kako istina nije važna.

Kako su ispravno i pogrešno samo mišljenja, ne postoji niti tako mnogo krivnje koliko bi se dalo pomisliti. Na njezinome se mjestu nalazi sram. X-eri su sudjelovali u mnogo stvari koje su im opljačkale poštovanje i čast ljudskih bića.

Kao posljedica toga, osjećaju se bezvrijedno. Ne znaju ili ne razumiju što je istinska ljubav. Poznati su im samo sebični odnosi koji postaju manična emocionalna hranjenja kako bi se brzo stekla ‘sigurnost’ za koju misle da im druga osoba može ponuditi.

Bez apsolutnoga, ne postoji niti zamisao grijeha. Nekada je bilo moguće u kulturama temeljenim na Bibliji ustajanje propovjednika i njihova objava: ‘Pokajte se za svoj grijeh!’ I mnogi bi odgovorili. Oni su imali nekakvu spoznaju što je grijeh: laž, krađa, brakolomstvo, itd. Danas, većina ne bi razumjela. Bez grijeha, nema ni potrebe za spasenjem.

Iskrivljeni pogled na Boga

Na takvim se temeljima povećala nemoralnost, mnogi su postali žrtve zlostavljanja, razvoda, siromaštva, itd., i okrivljuju ‘Boga’ za svoj bol. Dugačko je putovanje koje će ih dovesti do točke gdje će vidjeti Boga kao Boga ljubavi.

Gledaju jeziv i nasilan prizor kako lav juri najmanju, najslabiju zebru, i na kraju ju rastrga na komade. Kako, pitaju, može Stvoritelj pun ljubavi stvoriti tako okrutan svijet? Emocionalno, često se poistovjećuju sa slabom životinjom, gonjenom i rastrganom na komadiće. Cinički se obraćaju Bogu, ‘ako postoji’, uživajući u nasilju.

Njihov evolucijski /dugo-vremenski odgoj naučio je ‘GenX-ere’ kako su smrt /krvoproliće oduvijek bili dijelom života, već milijune godina. Stoga, nije rezultat grijeha, i Bog je okrutan.

Ukratko, dva glavna problema u dopiranju do Generacije X su: njihova nerazriješena bol i srdžba prema Bogu, i njihov nedostatak razumijevanja što je grijeh.

Dodajući težini dopiranja do njih je i činjenica kako su kršćani ugrozili autoritet Evanđelja. Razgovarao sam s nekoliko židovskih profesora na vodećemu svjetskome seminaru, i pitao ih: ‘Iz Biblije je jasno kako je Zemlja mlada, zašto onda svi vi niste voljni hrabro ustati i reći to?’ Jedan je odgovorio, ‘Ne želimo izgledati budalasto… želimo se uklopiti u svijet akademije.’

Međutim, ne samo da postoji dokaz što pokazuje na mladi svijet, već bi trebali biti voljni biti gledani kao ‘budale za Isusovo dobro’ (1 Poslanica Korinćanima 4:10), ukoliko je potrebno. Ako kršćani neće biti sol i svjetlo, nije ni čudo kako su naši biblijski temelji postupno erodirali. Ako crkva ugrozi Knjigu Postanka i zadrži milijune godina, ona podučava kako je smrt bila na svijetu prije čovječjega grijeha. Tako ona govori svijetu da je Bog okrutan, i kako je On autor ovih groznih stvari.2 Ipak u isto vrijeme govori kako je On Bog ljubavi!

Zar nismo u mogućnosti vidjeti zbrkanu poruku koju govorimo svijetu? Što je nada u Evanđeljima u prevladavanju smrti, ako je smrt oduvijek postojala? Nije ni čudo da su nam crkve pune ljudi bez strasti.

Odgovor …

Učinkovita se evangelizacija mora temeljiti na čvrstome razumijevanju temelja Evanđelja, kao što slijedi u nacrtu:

Božja je riječ istinita, te je tako autoritet u svakome području života; postoje odgovori ‘znanstvenim’ primjedbama na Knjigu Postanka; Bog nije stvorio svijet iz milijuna godina boli, smrti, patnje, i bolesti. On je autor života. Kada je Bog završio sa stvaranjem svijeta, rekao je kako je bilo ‘vrlo dobro’ (Knjiga Postanka 1:31), židovski način izjavljivanja kako je bilo savršeno, potpuno. Smrt, bolesti, bol, emocionalna muka i patnja tada nisu postojale. Životinje nisu jele jedna drugu (Knjiga Postanka 1:29–30). Do svih je tih stvari došlo s razlogom — čovječji grijeh. To je razlogom potpunog posrtanja čovječanstva i (osim Krista) nestanka nade; Kao Stvoritelj, Bog s pravom zahtijeva pravednost. Bog je u potpunosti ispunjen ljubavlju, milošću, i pravdom. Dolazeći Sud je stvaran.

Kada vide kako je grijeh uzrokom smrti i njihova vlastita beznadnoga stanja, rezultati su dramatični. Tada posjeduju odgovore za bol u svijetu i u njihovim životima. Dolazak do te točke može često biti bolan proces, koji uzdrma njihov cijeli svjetonazor. Ali to razumijevanje njihova vlastita izgubljenoga stanja jeste životno prije negoli mogu razumjeti Božju milost. Kroz vjeru u Kristovu savršenu žrtvu za grijeh, mogu se osloboditi svojih okova.

Zbog svoje nevjerojatne količine srama, kada im je objašnjena Božja bezuvjetna ljubav oni obično odgovaraju: ‘Zašto? Ja to ne zaslužujem!’ Možete reći: ‘Tako je, ne zaslužuješ, ali to je upravo ono što milost znači’ (Poslanica Efežanima 2:8–9). Jer Isus je rekao: ‘Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i Ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram Moj na sebe, učite se od Mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim.’ (Evanđelje po Mateju 11:28–29).

Što danas trebamo

Moramo uključiti one pogođene ovom poganskom, evolucijskom kulturom u trenutku njihove potrebe, baš kao što je Pavao učinio u Djelima apostolskim 17. Moramo pripremiti teren, odstraniti sve evolucijske i dugo-vremenske gromade i kamenje kako bi sjeme Evanđelja palo na plodno tlo, i kako bi ljudi mogli prihvatiti Krista.

Osobno sam se osvjedočio kako kroz taj pristup ‘kreacijske evangelizacije’ (Biblija je istinita; dajući razumne odgovore na ‘znanstvene primjedbe’; tko je Bog; čovjek je stvoren na sliku Boga; grijeh je povijesna činjenica; smrt i patnja nisu krivica Boga, itd.) ljudi počinju shvaćati nevjerojatnu stvar koju je Bog za njih učinio na križu. Današnji će se potrebiti ljudi, sa svom svojom prtljagom, zaljubiti u Boga jednom kad shvate ovu čitavu istinu. Isto će tako mnogo vjerojatnije biti ozbiljniji o svome putu s Kristom, i postati predani učenici.

Preporučene bilješke

  1. Većina toga zlostavljanja je od strane članova 'oslobođen' generacije njihovih roditelja, sa svojom kulturom ‘sve prolazi ako prija’ što rezultira erozijom apsolutnosti. Natrag na tekst.
  2. Naravno, Bog, kao vladar, u konačnici je iza svega toga. Ipak, dugo-vremenska Ga filozofija optužuje za zadovoljstvo (i čak uporabom) milijardi godina smrti i patnje. I za dozvoljavanje toga bez razloga (kao što je pravedan odgovor za grijeh, na primjer). Ne samo to, već Ga i optužuje za nazivanje svih tih milijuna godina nerazumna krvoprolića ‘vrlo dobrim’. Natrag na tekst.