Share 0
Share
A- A A+
View in English
auf Deutsch lesen
View in German
Astronomy Vol 1: Our Created Solar System


US $15.00
View Item
Astronomy Vol 2: Our Created Stars and Galaxies


US $15.00
View Item
The Genesis Account
by Jonathan Sarfati

US $35.00
View Item
Exploring the World of Astronomy
by John Hudson Tiner

US $15.00
View Item
Starlight, Time and the New Physics, second edition; updated
by Dr John Hartnett

US $14.00
View Item
COSMOS: Created and Young!


US $15.00
View Item
Refuting Compromise, updated & expanded
by Dr Jonathan Sarfati

US $15.00
View Item

Plosnata Zemlja, i ostale besmislice

Suocavanje s idejama kojih ne bi ni bilo da nije interneta

napisao i
preveo Zlatko Madzar

Objavljeno: 13. rujna 2016. (GMT+10)

Tablica sadržaja

Uvod

Slucaj sfericne zemlje

Raspra (glavne poteškoce s plosnatom Zemljom)

Zakljucci

Uvod

Izreke 18:17 Onaj koji izlaže svoj slucaj prvi izgleda kako je u pravu, sve dok drugi ne dode i ispita ga.

Zbunjuje nas vidjeti kako je vjerovanje u “plosnatu Zemlju” stjecanje trakcija. Ova zamisao gotovo nije postojala sve donedavno, ipak ta posebna grana pseudoznanosti cini provale. Vrijedno je istaknuti da clanak Mit o plosnatoj Zemlji, netom prije 2013., nije dobio nikakve negativne osvrte od onih koji vjeruju da je Zemlja plosnata. Zašto? Zato jer je teško vjerovati kako su postojali ikoji ljudi koji su to vjerovali! Radije, citatelji su bili zahvalni da mogu vidjeti kako Crkva nikad nije naucavala ovu besmislicu. Nekoliko casnih ateista cak su oštro kritizirali ljude iz svoje vlastite sredine koji su gurali netocnu pseudo-povijest što optužuje Crkvu za naucavanje o Zemlji kao plosnatoj površini.1

Postoje ljudi koji vjeruju da su slijetanja na Mjesec snimljena s primitivnom video tehnologijom godine 1969. bila lažna. Ipak oni su posve zaboravili cinjenicu da video tehnologija iz godine 2016. lako može napraviti lažnom Zemlju kao da je ona plosnata površina!

Tako, ako gotovo nitko to nije vjerovao prije, zašto to neki ljudi vjeruju sad? Ovo ukljucuje nekoliko komentara clanka objavljenog ranije ove godine: Izaija 40:22 i ovaj oblik Zemlje. Vecina utjecaja danas dolazi od nizova online videa što se naširoko dijele. Ovi su bili napravljeni od šarlatana i, nažalost, obmanuli su mnoge. Još žalosnije, neki su kršcani bivali uhvaceni u to u hipu.

Nije naš posao upozoravati ljude o svakoj pojedinoj i baš svakoj krivoj zamisli što se pojavljuje, nego samo kad zamisao izravno krši jasno biblijsko naucavanje. Tako, mi izbjegavamo 9/11 urota, ali izravno se bavimo s ljudima koji pokušavaju tvrditi da slijetanja na Mjesec od naših Dokaza kreacionista ne bi smjeli zauzeti niti jednu stranicu. Zašto? Zato jer kao prvo, cak iako se izravno suocava s fizikom, to je zapleteno u previše konspirativnih crckarija. Drugo, medutim, zalazi u to kako mi vidimo svijet, kako djeluje svemir, kako to nastavlja znanost, i kako mi možemo reci što je istina a što nije.

Cak premda smo cesto držali govor o Mitu o plosnatoj Zemlji (vidjeti clanke što se odnose na to, dolje), i cak iako smo ušli u biblijske i znanstvene dokaze protiv toga, ljudi su nas nedugo prije poceli pitati o tome (ili nas kritizirati za naše cvrsto stajalište o okrugloj Zemlji). Naš jedini zakljucak jeste taj da internet umnožava ljude koji imaju poteškocu s razmišljanjem iduci kroz važne zamisli.

Prošle godine, stavili smo prvo predmet o geocentrizmu (i ranije ove godine dalje smo pobijali one koji su podupirali geocentrizam). Nažalost, isto tako moramo nastaviti s predmetom o tome je li Zemlja ili nije plosnata.

Nužnost ovog rada ima cilj biti vrlo temeljit kako bi pokazali kako je pogrešan mišljenje o ravnoj-zemlji na razinama: biblijskim, povijesnim i znanstvenim. Ali čitatelji mogu preskočiti neke od glavnih točaka u nastavku. 

Slucaj sfericne2 Zemlje

Možemo se koristiti promatranjem i obrazloženjem kako bismo ovo shvatili. Toliko je lako vidjeti da su cak drevne uljudbe to razumjele. Postoji nekoliko dokaza za koje mislimo da ih je nemoguce pobiti:

Zemlja i Mjesec

Time lapse photos of the moon
Fotografija vremenske greške Mjeseca tijekom lunarnoga djelomicnog zamracenja, jasno pokazuje kružnu sjenu proizvedenu od Zemlje oblikovane kao lopta.
Sjena Zemlje, kad padne na Mjesec tijekom lunarnoga zamracenja, zaobljena je. To je bilo poznato u drevnim vremenima. Ali primijetite kako se lunarna zamracenja ne dogadaju uvijek kad je Mjesec na istome mjestu na nebu. Ako bi Zemlja bila plosnata, sjena Zemlje ne bi imala isti oblik kad je Mjesec izravno odozgo kao kad je Mjesec bliže na horizotu. Buduci je moguce promatrati potpuna i djelomicna lunarna zamracenja tijekom prosjecnoga životnog vijeka, ovo ne bi moglo promaci niti jednoj osobi koja promatra, cak i onoj u dalekoj prošlosti (zabilježite kako je to jedan drzak model o plosnatoj Zemlji, onaj gdje se Sunce i Mjesec križaju ispod Zemlje dok putuju natrag na istok).

Mjeseceve mijene takoder su dokaz da se radi o kruženju okrugle Zemlje. U stvarnome životu, kod ikojega mjesecevoga kruga, svi ljudi na Zemlji vide istu mijenu, i Mjesec je uvijek otprilike iste velicine. Ako bi on i Sunce uvijek kružili iznad plosnate Zemlje (razlicit model plosnate Zemlje nego onaj spomenut gore), onda bi oboje drasticki promijenili velicinu, i ljudi bi u razlicitim podrucjima vidjeli razlicite mjeseceve mijene. Necije gledanje prema Mjesecu moglo bi biti predstavljeno s razlicitih gledišta od onih kad netko promatra s drugoga kraja Zemlje.

Umjesto toga, osoba s teleskopom može zapravo promatrati sjenu što gmiže preko mjeseceve površine a netko drugi s druge strane Zemlje može onda uzeti promatranje sjene što gmiže kad se Mjesec spusti dolje na horizontu prve osobe. Postoje ljudske ocne lopte koje su svugdje nad ovom našom zemaljskom kuglom, a napredak Mjeseca (i Sunca) predstavlja kontinuum.

Isto tako, promatranjem sjena što pužu preko kratera i ravnica Mjeseca, jasno je da je Mjesec sfera /kugla. I mi možemo promatrati sunceve pjege kako se sele preko površine Sunca i one se ponašaju kao da se krecu preko sfericne površine. Mi smo ovladali dokazom da su ostala tijela u suncevom sustavu sfericna. I isto smo tako ovladali dokazom da je Zemlja sfericna.

Stvari nestaju nad horizontom

Ljudi su cesto zapisivali da se kod brodova što dolaze iz horizonta prvo pojavljuju jedra. To jest, najviši dio lade ugleda se prvo dok su najniži dijelovi još uvijek skriveni zemljinom izbocinom. I isto se dogada obrnuto, s promatranjem brodova. Doduše, ovo je dobro objasnio u Srednjem vijeku John Sacrobosco (oko 1195.–oko 1256.) u svome radu Tractatus de Sphaera [Rasprava o Sferi], tj. Zemlji):

To što voda ima izbocinu i okvirno je obla pokazuje ovo: Ako je znak postavljen na morskoj obali i brod napušta luku i plovi toliko daleko da su oci osobe na podnožju visokoga stupa znak se više ne može razaznati. Ipak ako brod stane, oci iste osobe, ako se popne na vrh visokoga stupa, vidjet ce znak jasno. Ali oci osobe koja je na dnu visokoga stupa moraju vidjeti znak bolje od onoga koji je na vrhu, kao što je pokazano povlacenjem ravnih crta od obojice prema znaku. I ne postoji nijedno drugo objašnjenje ovoga nego da se radi o izbocini vode. (Tractatus 1:11)
torontoGledajući preko jezera Ontario od Toronta iz Olcotta NY, 63 km (39 milja) udaljenog, vidljivo je samo oko ? CN Towera. Medutim, oko ? tornja, kao i vecina manjih zgrada do njega, skrivene su zbog zaobljenosti Zemlje. Sad zato što imamo dobre teleskope, možemo vidjeti mnogo jasnije. Ako povecamo brod što je napola nestao dolje na horizontu, više ne vidimo vecinu broda, nego samo vecu sliku od onoga što vidimo golim okom. Na isti nacin, ako postoji jasno vidno polje, možemo vidjeti dijelove na vrhu visokih zgrada ciji su temelji dolje na horizontu (iznad). Ako bi Zemlja bila plosnata, temelji bi bili vidljivi kao vrhovi.

Ali postoji mnogo veci dokaz što se može promatrati koji pokazuje zaobljenost Zemlje. Svatko tko stoji na obali može vidjeti da postoje tocke duž obale što nisu vidljive. Ali ako ta osoba hoda po obali do kuta iz kojega može vidjeti pocetnu tocku, nove se stvari pojavljuju ispred njih i stvari što su jednom bile vidljive u drugome smjeru nakon toga su nestale. Najjednostavnije objašnjenje za ovo jeste to da je Zemlja zaobljena. To možete napraviti i sami. Samo se provozajte duž obale po jasnome danu i fotografirajte ono što vidite iz razlicitih tocaka tijekom vašega putovanja.

123ef.comsun-set

Nadalje, Sunce izlazi svakoga jutra, i Sunce zalazi svake veceri. Mi možemo jasno vidjeti okrugli disk što se postupno pojavljuje i nestaje. On ne postaje manjim u promjeru, što bi bilo tako da se udaljuje više i više.

Sunce izlazi svakoga jutra, i Sunce zalazi svake veceri. Mi možemo jasno vidjeti okrugli disk što se postupno pojavljuje i nestaje. On ne postaje manjim u promjeru, što bi bilo tako da se udaljuje više i više.

Isto tako, koliko je mnogo ljudi svjedocilo suncevu svjetlu što udara visoke planine netom prije izlaska Sunca ili netom nakon njegova zalaska? Ovo je moguce samo zato što zaobljenost Zemlje ne prijeci isijavanje svjetla od Sunca na planinu, dok ona prijeci pogled na Sunce s niskoga tla.

Postoji i fenomen noctilucent clouds, što znaci oblaci što svijetle nocu. Oni su preslabo osvijetljeni da bi se mogli vidjeti tijekom danjega svjetla, jer su to zapravo oblaci na vrlo velikim visinama (~80 km) sastavljeni od sitnih ledenih kristala, ali mogu biti vidljivi kad je ostatak neba mracan. Oni se lako objašnjavaju suncevim isijavanjima ispod horizonta koja se odbijaju od leda, dok su oblaci na nižim visinama zaprijeceni od Sunca zaobljenošcu Zemlje.

Takoder, bez obzira koliko jake teleskope koristite, nikad necete biti kadri vidjeti Sunce nocu. To je zato što ne možete vidjeti kroz Zemlju! I ne, usprkos tome što ove lažne snimke tvrde, Sunce se ne “ponaša kao reflektor”; Sunce je sfericno, što je razlog njegova pojavljivanja uvijek nalik disku, bez obzira s kojega se smjera ono gleda.

Plus, svatko tko je ikad imao depnu lampicu /svjetiljku u uporabi nocu zna da ju možete vidjeti sa strane. Ali cak ako je svjetlo što dolazi od Sunca bilo savršeno ravnomjerno u svome pocetnome smjeru, prije nego svjetlo udari zrak ono se zapocinje raspršivati (doduše, proucavanje raspršivanja bio je dio doktorske dizertacije jednoga od autora [JS]). To je razlog zašto je nebo plavo kadagod Sunce svijetli, cak i na nebeskoj tocki što je najudaljenija od Sunca. Ako je Sunce bilo iznad Zemlje ‘ali ne i vidljivo zato jer je Suce kao reflektor’ najveci dio neba još ce uvijek biti plav.

Problem paralakse

trigonometry
(lijevo) Koristeci jednostavnu trigonometriju, netko može odrediti udaljenost najudaljenijih predmeta mjereci kut prema tome predmetu iz razlicitih položaja na Zemlji. Jednom kad su kutovi A i B i udaljenost D poznati, postoji mnogo nacina izracuna udaljenosti do toga predmeta (D). Ako je jedan od kutova 900, problem je mnogo jednostavniji. To je slicno onome kako je Eratosten (276.–194.g.pr.Kr.) izracunao opseg Zemlje. Paralaksicka mjerenja kao ovo mogu biti korištena za procjenu udaljenosti Mjeseca, ali Sunce je toliko mnogo udaljeno da je kut u biti 900 za oba promatraca. (desno) Model plosnate Zemlje ulijece u neukrotive matematicke poteškoce što idu suprotno k smjeru vidljivoga dokaza kad se pokušava koristiti paralaksa za mjerenje udaljenosti. Predmeti što se pojavljuju daleko iznad glava ljudi koji žive na ekvatoru pojavljuju se tako da su smješteni na tlu za promatrace koji su daleko na sjeveru ili jugu, što ne može biti istina. Ovo se isto tako primjenjuje za one u smjeru istok - zapad.

Jedan od najgorih vidova tvrdnje o plosnatoj Zemlji jeste taj da je vjerovati u to isto kao da jednostavno nijecete trigonometriju. Vidite, ako dva covjeka stoje na razlicitim mjestima na Zemlji, ali na poznatoj udaljenosti, istovremeno mjereci kut prema Suncu (od teorijske žice povucene kroz Zemlju), oni dobivaju otprilike isti odgovor. Zašto? Zato jer je Sunce toliko mnogo udaljeno da paralaksa gotovo ne postoji. Ona broji nešto više od 8'' od kuta (0,000407 stupnjeva).

Što se dogada ako je Zemlja plosnata i dva covjeka to pokušavaju? Recimo nekome neka izmjeri kut do Sunca pri njegovu izlasku. Tocno u isto vrijeme netko drugi na drugoj strani svijeta mjeri to pri zalasku Sunca. Obojica ce dobiti vrijednost kuta nula. To znaci da Sunce mora sjediti na Zemlji! U sjever-jug smjeru, zvijezde koje se pojavljuju nocu iznad glave nekoga promatraca na ekvatoru pojavit ce se kao da sjede na tlu za promatraca na Sjevernom polu, i suprotno. Ipak, obojica mogu tvrditi da su zvijezde uistinu vrlo daleko iznad njihovih glava.

Obzirom na bezlicnu površinu Sunca, teško je za obojicu promatraca na razlicitim mjestima izabrati tocno (manje od 4/10.000 stupnja) isto mjesto za promatranje. Morali smo cekati sve do 1700.-ih kako bismo tocno odredili udaljenost do Sunca, i onda su tek poslije toga godine 1761. bila napravljena mnogostruka paralaksicka mjerenja za Veneru koja prelazi preko Sunca (o tome smo pisali u našem clanku protiv geocentrizma). Napravljena mnogostruka mjerenja tijekom vremena uhvatila su Veneru kako prelazi preko površine Sunca, ali sva mjerenja morala su biti vremenski uskladena do najmanje sekunde kako bi bila korisna. Ona su bila, i izmjerena udaljenost (153 milijuna km) više od 97% tocna (suvremeno mjerenje je 149,6 milijuna km). Stvarna, izmjerljiva udaljenost do Sunca daleko je prevelika za modele o plosnatoj Zemlji. Tako, oni su takoder morali odbaciti matematiku, ili tvrditi da je cak i više ljudi lažaca.

Možete, medutim, koristiti paralaksu za mjerenje udaljenosti do Mjeseca. Hiparh je to ucinio u II. stoljecu prije Krista (tako, i vi to možete napraviti). Njegovo odstupanje bilo je manje od 10% i morao je predvidjeti da za sfericnu Zemlju mora napraviti izracune. Danas, mi znamo da je Mjesec udaljen 384.400 km. To nije sporno. Ili je trigonometrija laž. Kao i Sunce, Mjesec je isto tako previše daleko od modela za plosnatu Zemlju.

I Mjesec i Sunce imaju gotovo istu kutnu velicinu (oko pola stupnja), cineci potpuna solarna zamracenja mogucima. Od slicnih trokuta, slijedi da Sunce mora biti kao što i jeste mnogo puta velicine Mjeseca dok je ono vrlo daleko (400 puta). Pobornici plosnate Zemlje (kao i neki geocentrici) nijecu jasan trigonometrijski dokaz za ogromnu velicinu ovih tijela, posebice Sunca.

Vremenske zone

Kad vecina ljudi razmišlja o plosnatoj Zemlji, oni misle o Suncu koje ide ispod Zemlje nocu. To bi znacilo da bi citava površina morala biti osvijetljena tako dugo dok je Sunce gore, i svi bi dijelovi Zemlje morali iskusiti isto vrijeme izlaska i isto vrijeme zalaska Sunca. Medutim, znamo da razlicite zemljopisne dužine imaju razlicite vremenske zone. John Sacrobosco naglasio je:

Da je Zemlja, isto tako, okrugla pokazano je ovako. Znakovi i zvijezde ne izlaze i ne zalaze podjednako za sve ljude bilo gdje oni bili nego izlaze i zalaze prije za one na istoku nego za one na zapadu; a za ovo ne postoji drugi uzrok nego zaobljenost Zemlje. Štoviše, nebeski fenomen dokazao je da oni izlaze prije za istocnjake negoli za zapadnjake. Jer jedno i isto zamracenje Mjeseca što se dogada nama u prvome satu nocu dogada se istocnjacima otprilike u trecem satu nocu, što dokazuje da su oni imali noc i zalazak prije nas, za što je uzrok okvir zaobljene Zemlje. (Tractatus 1:9)

Sjetite se on je pisao u XIII. stoljecu!

Kad ljudi iz CMI-USA imaju skype sastanak sa svojim kolegama u CMI-Au, u Americi je uobicajeno vecer a u Australiji jutro.

Medutim, sad to što mi imamo mogucnosti komunicirati poprijeko Zemlje, ovaj je dokaz još jaci. Mnogi od nas moramo biti pozorni kad zovemo nekoga u drugoj državi, u slucaju da ih dobijemo usred noci, i oni postanu razdraženi kod bivanja probudenima! Isto tako, kad ljudi iz CMI-USA imaju skype sastanak sa svojim kolegama u CMI-Au, u Americi je uobicajeno vecer a u Australiji jutro (i Amerikanci dobro znaju da Australci imaju sastanke tijekom normalnih radnih sati!).

Isus, Stvoritelj, dobro je poznavao taj fenomen. Govoreci o Svome drugom dolasku, što ce biti u hipu, On je rekao:

Ja vam kažem, u toj noci bit ce dvoje u jednome krevetu. Jedno ce biti uzeto a drugo ostavljeno. Bit ce dvije žene koje melju zajedno. Jedna ce biti uzeta a druga ostavljena. (Luka 17:34–35).

To jest, na jednome mjestu, bit ce noc, s ljudima u krevetu; dok bi na drugome mjestu, u isto vrijeme, to bilo tijekom jutra kad žene melju žito. I u usporednome odlomku.postoji smjeranje na cak razlicitu vremensku zonu, glavni dio dana: “Onda ce dva covjeka biti u polju; jedan ce biti uzet a drugi ostavljen”3

Razlicite vremenske zone jasno dokazuju da je Zemlja zakriveljena u najmanju ruku u smjeru istok-zapad. Ali Zemlja nije valjak. Postoji bogat i jasan dokaz da je ona zakrivljena i od sjevera prema jugu.

Razlicite zvijezde

Jedna stvar što vole ciniti sjevernjacki posjetitelji skloni astronomiji koji idu na južnu hemisferu jeste vidjeti Južni križ. Ova konstelacija nije tocno na Južnome nebeskom polu, ali ona se ne može vidjeti u vecini sjeverne hemisfere. Ljudi u Europi i Sjevernoj Americi ne mogu je vidjeti bez obzira koliko jaki njihovi teleskopi bili.

Jedna stvar što vole ciniti sjevernjacki posjetitelji skloni astronomiji koji idu na južnu hemisferu jeste vidjeti Južni križ. Ova konstelacija nije tocno na Južnome nebeskom polu, ali ona se ne može vidjeti u vecini sjeverne hemisfere. Ljudi u Europi i Sjevernoj Americi ne mogu je vidjeti bez obzira koliko jaki njihovi teleskopi bili. Ipak ova je konstelacija istaknuta na zastavama dviju država s CMI službama, Australiji i Novome Zelandu. Brazilska zastava istice Križ i više zvijezda vidljivih samo iz sjeverne hemisfere.

Ali kao utjeha, sjevernjaci mogu vidjeti Polaris, Sjevernjacu. Ljudi ne mogu to nikad vidjeti iz južne hemisfere, cak niti s najboljim teleskopima, i bez obzira koliko daleko gledaju prema sjeveru.

Kad zaposlenici CMI US ureda u Atlanti posjecuju svoje kolege u Brisbaneu, Australija,4 i suprotno, oni se moraju nagnuti unazad kad promatraju zvijezde kako bi došle u njihov normalan vidik. Atlanta je otprilike iste udaljenosti gore od ekvatora (33,7°) kao što je Brisbane južno od ekvatora (27,4°). Obzirom na zakrivljenost Zemlje, ako promatrate Mjesec, planete, i zvijezde u jednoj okolini, sve izgleda bolje kad se promatra unazad u drugoj okolini! Zašto? Zato jer ako gledate ‘ravno naprijed’ s bilo kojega mjesta vi promatrate posve drukcije mjesto na nebeskome svodu.

Sunce, Mjesec i planete krecu se u skladu s crtom nazvanom ekliptika, ali ekliptika je prema jugu na toj zemljopisnoj širini u sjevernoj hemisferi i prema sjeveru na toj zemljopisnoj širini na južnoj hemisferi. Zašto? Zato jer je Zemlja kugla! Još jedan zbunjujuci vid življenja na kugli jeste taj da nakon izlaska Sunca na sjevernoj hemisferi ono se krece sve do desne strane, ali krece se dijagonalno sve do lijeve strane na južnoj hemisferi.

Drugi slikoviti prikaz istoga fenomena je korištenje vremenskoga propusta fotografije kako bi se vidjelo zvijezde na sjevernoj hemisferi okretanjem protivno kazaljci na satu (suprotno od kazaljke sata) oko Sjevernjace (ili tocnije, nebeskoga Sjevernog pola). Na južnoj hemisferi zvijezde što se pojavljuju okrecu se u smjeru kazaljke na satu oko nebeskoga Južnog pola.

Govoreci o rotaciji, u tropskim ciklonama ili uraganima, snažni vjetrovi pušu u smjeru suprotnome kazaljci na satu na jugu, zbog Coriolisovog ucinka na kuglu. Oni bi se morali okretati u istome smjeru ako bi Zemlja bila rotirajuci plosnati disk.

Nestajanje Južnoga pola

Još jedna poteškoca leži u tvrdnjama suvremenika o plosnatoj Zemlji da je Zemlja okružena ogromnim Antarktickim prstenom ‘prema jugu’ bilo od kuda. Medutim, iako Južna Afrika i Njemacka dijele istu vremensku zonu, Južnoafrikanci mogu vidjeti Južni križ nocu dok u isto vrijeme Nijemci gledaju Sjevernjacu.

Nadalje, Novi Zeland je gotovo na suprotnoj vremenskoj zoni, tako da je dan dok je u Južnoj Africi noc, ali oni vide iste plejade svake noci. U modelu plosnate Zemlje, Novi Zeland i Južna Afrika gotovo su dijametralno suprotno, tako oni bi morali imati razlicite plejade odozgo. I što smo napravili od Polarne stanice Amundsen–Scott na Južnome polu? Nju su izgradile Sjedinjene Države i dovršena je u godini dana. Ne postoji Južni pol na plosnatoj Zemlji.

Navigacija oko zemljine kugle

Za vrijeme dok je postojao mit kako je Kolumbo u svome vremenu bio jedini pobornik da je Zemlja okrugla, on je (i naravno svatko drugi) shvatio da ako plovite dovoljno daleko na zapad, možete se vratiti tamo odakle ste došli (izuzevši kopnene mase na putu). Zapravo, to je bilo dobro poznato najmanje jedno stoljece prije njega u djelu o zamišljenim putovanjima pod nazivom The Travels of Sir John Mandeville. Jedna od prica ukljucuje takvo putovanje, a autor je ocekivao od svojih citatelja kako oni znaju da je Zemlja kugla.

Cesto sam razmišljao o prici što sam cuo, kad sam bio mlad, o dostojnome covjeku naše zemlje koji je jednom sišao u vremenu kako bi vidio svijet. On je prošao Indiju i mnoge otoke iza Indije, kojih je više od pet tisuca, i putovao vrlo daleko kopnom i morem, opasujuci zemaljsku kuglu, tako da se našao na otoku gdje je cuo kako se govori njegovim vlastitim jezikom … On se uvelike cudio, jer nije razumio kako to može biti. Ali pretpostavljam da je putovao toliko daleko kopnom i morem, oplovivši Zemlju, da je došao do svojih vlastitih granica; ako bi išao samo malo dalje, on bi došao u svoju vlastitu cetvrt.

Kasnije, ekspedicije Ferdinanda Magellana5 (1480–1521) i Sir Francisa Drakea (1540.–1596.) nisu oplovile kuglu, kao što je HMS Beagle s mladim Charlesom Darwinom na brodu kao s gospodinom-pratiocem kapetana Roberta Fitz Roya (revnim kršcaninom koji je kasnije postao kreacionist). Sad naravno imamo zracne linije da to napravimo. Dvojica od ukrcanih clanova od CMI-US su piloti; dakle lažu li i oni kad kažu da lete preko zemaljske kugle (da ne kažemo ništa o tisucama njihovih putnika)?

Astronauti u svemiru

Medunarodna svemirska postaja dosad je letjela oko Zemlje više od 100.000 puta, prenijela više od 220 razlicitih astronauta u zadnjih 15 godina. Jedan astronaut, Col. Jeff Williams nedugo se vratio sa svoga cetvrtoga puta u svemir. Ne samo da je Col. Williams postavio rekord sveukupno provedenih dana u svemiru (534) nego je i otvoreni kršcanin!6 On i drugi astronauti napravili su tisuce fotografija i stotine sati video zapisa Zemlje iz svemira, od kojih su mnogi dostupni online. Možete ih sastaviti bez poteškoca kako biste napravili montažu citave Zemlje, i ona je dokazivo okrugla. Svi od ovih znanstvenika i astronauta ne lažu!

Dokažite to sami sebi

Uostalom, ne morate vjerovati nama. Za ove (vecinom na sjevernoj hemisferi) ljude koji su razgledavali te video zapise, nadite osobu na društvenome mediju koja tvrdi da je iz južne hemisfere, i postavite video konferenciju s njima (koristeci nešto kao skype). Pitajte ih koje je vrijeme, zamolite ih neka postave kameru vani, pitajte ih koje su zvijezde vidljive, pitajte ih gdje je Mjesec, i u kojoj je mijeni. To je jednostavan opit i može biti napravljen s bilo kim tko ima prijatelje online. Za cak više zabave, razgovarajte s puno ljudi na razlicitim mjestima u svijetu u istome danu /noci. Osim ako vam netko od njih na drugoj hemisferi ne laže o ovim stvarima, to ce pokazati da je Zemlja kugla.

Razlolikost u zvijezdama jasno dokazuje da je Zemlja zakrivljena u smjeru sjever-jug. Kombinirajmo ove dvije kategorije i imamo dokaz da je Zemlja zakrivljena u oba smjera i istok-zapad i sjever-jug. Sad koja vrsta oblika može uciniti to - kao i izlazak kružne sjene na Mjesecu kad sjene dolaze od bilo kojega poprecnoga presjeka na Zemlji? Tocno, kugla.

Zašto Zemlja površno izgleda plosnata?

To je vrlo jednostavno objašnjenje: ako promatramo mali dio kruga, on približno odgovara ravnoj crti. Još jedan nacin razmišljanja o ovome: veci krug, manja zaobljenost. Jedna dobro poznata ilustracija dolazi od nesretnih planinara koji su izgubili svoj osjecaj o pravcu i lutali uokolo u krugovima. Mislili su da hodaju ravno naprijed, ali u stvarnosti, oni su se okretali vrlo neznatno. Na kraju, ova mala zaobljenost svela se na dolaženje punoga kruga. Zemlja je jednostavno toliko ogromna kad se usporedi sa strukturama na njoj da je zaobljenost vrlo mala. Ali ona je stvarna!

curvature
Dok je što krug sve veci i veci, njegov kut približno odgovara ravnoj crti (u tamnome dijelu). To je zašto se horizont pojavljuje plosnat promatracu koji stoji na površini naše planete. Na isti nacin, kad kugla postaje sve vecom i vecom, ploha pocinje približno odgovarati plosnatoj plohi. Ovo je zašto se Zemlja pojavljuje plosnatom pod vašim nogama kad stojite na razini plohe. Ipak, netko ne mora promatrati daleko prije negoli netko zapocinje vidjeti stvari što ne odgovaraju "plosnatoj" Zemlji, kao što primjeri u ovome clanku slikovito prikazuju.

Ali ocevidna plosnatost je samo podrucna. Možete napraviti pametnu mapu podrucja s kvadraticima što oznacavaju nekoliko kilometara s malom bojaznošcu za distorziju /iskrivljenost na kutovima. Ali od osvita kartografije, izradivaci mapa borili su se kako oznaciti kontinente na mapi svijeta bez važnoga iskrivljavanja visoke zemljopisne širine kopnenih masa kao što je Grenland ili Antarktik.

Isto tako, ako idete na potpuno plosnato mjesto (recimo Hay, Australija, jedno od najravnijih mjesta na Zemlji) i krecete se u krug, horizont ce se pojaviti gotovo savršeno ravan. Zašto? Zato jer stojite na kugli i možete vidjeti samo mali dio te kugle. Ako uzmete okruglo voce (kao što je naranca) i tangentno ju razrežete na male dijelove po rubu, to bi mogao biti dobar prikaz onoga što možete vidjeti – i odrezani komadic bio bi gotovo savršen krug.

Raspra (glavne poteškoce s plosnatom Zemljom)

Ako je Zemlja plosnata, ne možemo koristiti fiziku da bismo objasnili kako stvari djeluju. U biti, svemir postaje mjestom magije gdje se stvari dogadaju toliko jednostavno da prkose objašnjenju. Morali bismo ici stoljecima unatrag i odbaciti gotovo sve što smo naucili o fizici. To ukljucuje velika otkrica Sir Isaac Newton (koji nam je dao Tri zakona o kretanju i Teoriju gravitacije), Johannes Kepler (koji nam je dao Tri zakona o planetarnome kretanju), te djela i otkrica mnogih drugih znanstvenika koji vjeruju u Bibliju.

Što da radimo s djelom Dr Marka Harwooda, koji je umirovljen iz dugotrajne karijere u svemirskoj industriji i bio specijaliziran u osmišljavanju geostacionarnih satelita. Ovi se sateliti pojavljuju tako da budu stacionirani na nebeskome svodu ali oni se zapravi krecu uokolo oko 3 km po sekundi kako bi održali korak s rotacijom Zemlje. Ovo nacelo djeluje jedino zato što je Zemlja kugla. Kad bi Zemlja bila plosnata, stacionarni sateliti bili bi ili kao visak prema Zemlji iako se oni zapravo ne bi kretali ili bi odletjeli u svemir ako bi se kretali. I kako možemo objasniti djelo Dr John Hartnett, ciji kriogenicki ohladeni kristalni satovi od safira proizvode najtocnije mikrovalne signale na Zemlji, i koji je koristio i GPS satelite i geostacionarne satelite kako bi povezao svoje vrijeme i frekvenciju signala izmedu gradova?

Zapravo, mi bilježimo s nekom ironijom suvremena besmislena stremljenja o ‘besmislici slijetanja na Mjesec’ kako bismo se pridružili tvrnji o plosnatoj Zemlji (i geocentrizmu, ali to je neka druga prica). Unatrag godine 1969., iako je postojala prikladna tehnologija o ispaljivanju raketa što nas može odvesti na Mjesec, video tehhnologija bila je posve neprikladna da ovo krivotvori.7 I pored toga, postoje ljudi koji vjeruju da je nekako bila izvedena krivotvorina. Ipak oni su posve zaboravili cinjenicu da video tehnologija 2016. godine lako može krivotvoriti plosnatu Zemlju!

Dakako, internet lako pobuduje ljude. Vrlo je lako predstaviti nekoga s nizovima stvari što su ocigledno istinite i ubaciti nešto krivo u tu mješavinu. Anketari vec dugo vremena znaju da ako možete dobiti nekoga da odgovori na nizove pitanja potvrdno oni ce vjerojatnije odgovoriti s “da” na jedno pitanje što ustvari želite postaviti.8 U današnjem svijetu, lako je pronaci nekoga tko pokušava obraniti ikoju mogucnost što si možete zamisliti. Neki od ovih izgledaju vrlo profesionalno i oni osiguravaju zanimljive i cesto istinite cinjenice (s pomiješanim obmanama). Ali ponekad dokazi izgledaju vrlo komplicirano i ne možete baš skvatiti što osoba govori. To cini da onaj koji predstavlja nešto izgleda vrlo pametno, iskusno, ali ugladena predstavljanja što su na samome rubu razumijevanja zapravo cine da se teže razmišlja o tim pitanjima.

Vrlo je lako predstaviti nekoga s nizovima stvari što su ocigledno istinite i ubaciti nešto krivo u tu mješavinu.

Pitali smo se što pobuduje ljude da silaze tom cestom. Neki jednostavno mogu biti prevareni lukavom prirodom predstavljenih “cinjenica”. Neki mogu imati konsipativnu zamisao da se “znanost” izjednacuje s evolucijom, pa prema tome oni moraju odbaciti znanost opcenito. Drugi mogu imati pseudo-pobožnjacki nacin razmišljanja, da odbacivanjem znanosti i prihvacanjem onoga što vide kao ‘razumljiva’ biblijska ucenja oni bivaju svetijima. Mi smo vidjeli nešto od ovog u našem pobijanju geocentrizma. To je kao da neki ljudi vjeruju da ce ih Bog blagosloviti više ako ce prihvatiti stvarno luckaste zamisli, cak i onda kad se te zamisli izravno sukobljavaju i s Biblijom i s glasom logike.

Postoji tragicna pogreška u ljudskoj filozofiji. Ona se bavi s nevoljom što imaju ljudi kad im se predstavljaju cinjenice suprotne nekom uvjerenju što imaju. Ljudi ne mijenjaju svoje razmišljanje kao što mijenjaju svoje carape. Ne, njima obicno treba dugo vremena kako bi došli do drukcijeg stajališta. Zašto? Zato jer moraju razmišljati kroz brojne razlicite poteškoce. U slucaju plosnate Zemlje, ljudi su siti lažnog razlaganja što za neke ljude znaci ‘nerazumno’. S ovime na umu, mi ohrabrujemo ljude neka stave svoje vlastite kape za razmišljanje i ozbiljno razmotre što imaju za reci Biblija i znanost.

Vjerojatno možete razmišljati o nekoliko malih komadica podupirajucega dokaza za ikoju teoriju, i to je jedna od poteškoca s kojom se mi ljudi suocavamo. Ali nikakva kolicina dokaza ne može dokazati nešto. Umjesto toga, sva znanost je o krivotvorini. Kao što je Albert Einstein jednom slavno rekao: “Nikakva kolicina opita ne može dokazati da sam u pravu; jedan jedini opist može dokazati da sam u krivu.” Za svaki komadic dokaza što naizgled pokazuje da je Zemlja plosnata (i stvarno ih nema toliko mnogo), postoji mnogo više komadica dokaza što pokazuju kako to ne može biti istina. Pokušavate li shvatiti je li Zemlja okrugla ili plosnata? Mi vas ohrabrujemo na razmišljanje o stvarima što pobijaju ovu zamisao. Isto tako, pokušajte razmišljati o necemu što pobija okruglu Zemlju (ako možete!).

Ako je Zemlja plosnata, netko mora odbaciti planine od jasnoga vidljivoga dokaza. Od sjene Zemlje na Mjesecu do cinjenice da ljudi u sjevernoj i južnoj hemisferi vide razlicite zvijezde, ništa od toga ne može biti istina. Morate odbaciti eksperimentanu znanost, i gotovo citav fizicki dokaz što ide stoljecima unatrag. Morate odbaciti kršcansku ucenost, iduci unatrag na pocetak religije. Morate odbaciti svjedocsntva tisuca znanstvenika, i osobna promatranja milijuna ljudi kojima se dogodilo da žive na drugoj strani svijeta od vas.

Ništa što promatramo u znanosti ne suproti se Pismu. Ne samo to, nego Pismo ne uci o plosnatoj Zemlji, niti to cini ijedan ozbiljan kršcanski znanstvenik kroz citavu kršcansku eru. O tome smo pisali nekoliko puta (vidjeti Srodne clanke, dolje), naglašavajuci kako je jasno da ne samo da je Zemlja obla nego da barem u zadnjih 2000 godina nijedan ugledan znanstvenik nije vjerovao u plosnatu Zemlju. Ipak, pitanje se nastavlja pojavljivati, a i sve cešce, iz razlicitih cetvrti, pa ga je bilo potrebno nasloviti ovdje.

Video discussion of flat earth and geocentrism

Watch Dr Henry Richter, Dr Robert Carter, Dr Jonathan Sarfati, and CMI-US CEO Gary Bates discuss flat earth teaching and geocentrism.

Zakljucci

Svaka velika kreacionisticka organizacija odbacuje zamisao o plosnatoj Zemlje, i uvijek je odbacivala. Mi smo svi za znanost, dobru promatracku znanost. Znanost nije upravljana vecinom (ili bismo još uvijek vjerovali u flogiston!), ipak moraju hodati pozorno kad odluce odbaciti uobicajena gledišta u znanosti.

CMI posve odbacuju teoriju o evoluciji, ali mi smo to napravili nakon pozornoga proucavanja i biblijskih i znanstvenih zapisa. To nismo ucinili olako. Nakon kritickoga istraživanja o tome što možemo nauciti kroz operativnu znanost i usporedujuci to s povijesnom filozofijom nazvanom evolucija, sve je više crta od tocke dokaza išlo dalje od evolucije a prema biblijskome stvaranju što smo prihvatili kasnije. U ovome slucaju, medutim, okruglost Zemlje jedan je od najjednostavnijih vidova operativne znanosti kojeg netko može poželjeti.

  • The flat earth myth
  • Is the ’erets (earth) flat?
  • Why the Universe does not revolve around the Earth
  • Fire in the air
  • Reference i bilješke

  • O’Neill, T., The New Atheist Bad History Great Myths 1: Srednjovjekovna plosnata Zemlja, historyforatheists.blogspot.com, 31. svibanj 2016. Mi smo ovjerili ovaj papir za pisce Srednjega vijeka spomenute ovdje. Natrag na tekst.
  • Koristimo ‘sferu’ za oblik Zemlje, cak premda sfera /kugla nije savršena. To je dobra aproksimacija, medutim, bivajuci tocnom u jednome dijelu naprama 300. Zemlja je bliskija oblatnome sferoidu, što znaci da je plosnata na polovima. Sir Izak Newton, kreacionist, bio je onaj koji je prvi predvidio oblatnost iz rotacije Zemlje na njenoj osi. Ali iako je doista polarni polumjer Zemlje kraci, na 6.356,8 km (3.949,9 milja) postoji samo 21,3 km (13,3 milja) razlike. To je tek 0,3% devijacije od savršene kugle. Mjeriti ovo dolje do velicine lopte do velicine lopte za bejzbol ili kriket: ako bi lopta bila 6,3781 cm u jednome promjeru i 6,3568 cm u okomitom promjeru, netko jamacno može njen oblik nazvati ‘kugla’ ili ‘sfera’. Trebalo bi uzeti vrlo jako oko da se zabilježi da je ~6½-cm lopte malo izboceno u sredini, jedva petinu milimetra. Natrag na tekst.
  • Kao što je N.T. Wright poneseno naglasio, što god Isus naucavao, On je naucavao stotine puta, s minornim odstupanjima. Evandelja su morala biti selektivna o tome koju verziju navode; usporediti Ivan 21:25. Natrag na tekst.
  • CMI ima urede u sedam zemalja diljem svijeta što govore engleskim jezikom: Australiji, Novome Zelandu, Ujedinjenim Državama, Kanadi, VB, Južnoj Africi, i Singapuru. Ove zemlje koristimo samo kao primjere. Vidjeti našu stranicu dogadaja kako bi se vidjelo je li koji dogadaj blizu vas, ili nas kontaktirajte sa zahtjevom da neki dogadaj objasnimo u crkvi. Natrag na tekst.
  • Razlicite ateisticke web-stranice naselja pripisuju sljedece rijeci Magellanu: “Crkva kaže da je Zemlja plosnata, ali ja znam da je okrugla. Jer vidio sam sjenu od Zemlje na Mjesecu i imam više vjere u Sjenu negoli u Crkvu.” Ali on to nikad nije rekao, jednostavno zato jer Crkva nikad nije rekla da je Zemlja plosnata! Ovaj navod nije naden prije 1873.godine, od ateopatskog propagandiste Roberta G. Ingersolla, koji ga je vjerojatno napravio. Vidjeti od O’Neilla, T.: Kakav je stvarno bio Srednji vijek, Huffington Post, 8 prosinac 2014. Natrag na tekst.
  • Vidjeti: Stamp, M., ISS Zapovjednik vraca se iz svemira, Acts and Facts (Institut za istraživanje stvaranja) 45(9):9, Sep 2016; icr.org/article/9521. Natrag na tekst.
  • Slijetanje na Mjesec lažno? Filmaš kaže ne! 29. sijecanj 2013., youtube.com. Natrag na tekst.
  • Vidjeti ovaj video isjecak iz izvanredne britanske satire 1980.-ih Yes Prime Minister: Sir Humphrey Appleby demonstrates the use of leading questions to skew an opinion survey to support or oppose National Service (Military Conscription). Natrag na tekst.
  • Povezani članci

    Daljnje čitanje


    You are probably accessing this site because you had questions—just like everyone else. That’s why CMI exists. You can help keep the free answers on this site coming. Support this site

    Comments closed
    Article closed for commenting.
Available only from day of publication.
    Copied to clipboard
    11808
    Product added to cart.
    Click store to checkout.
    In your shopping cart

    Remove All Products in Cart
    Go to store and Checkout
    Go to store
    Total price does not include shipping costs. Prices subject to change in accordance with your country’s store.