Explore
Also Available in:

Rodhocetus i druge priče o evoluciji kitova

napisao
preveo Zlatko Madzar

©iStockPhoto.com/miblue5Whale

Upitani za dobar primjer prijelaznih fosila koji ukazuju na evoluciju, mnogi evolucionisti navode kitove kao primjer. Muzeji i udžbenici prikazuju slike bića koja navodno dokazuju evoluciju kitova iz kopnenih životinja.

Ključ za ovu priču je fosil stvorenja koje se naziva Rodhocetus, koji je prikazan kao prvo stvorenje s nogama koje se mijenjaju u peraje te s repom koji se razvija u rep kita. Bez toga stvarno ne bi bilo priče, ali nedavna otkrića poništavaju je.1

Dr. Philip Gingerich, koji je pronašao fosil, promovirao je ideju da je Rodhocetus imao rep kita. Fosil je izložen na Sveučilištu u Michiganu, ali dr. Carl Werner napomenuo je da nedostaje dio koji bi pokazivao prisutnost stražnjih peraja.1 On je upitao o izostanku kosti repa i kako su znali da je imao repne peraje. Dr. Gingerich odgovorio je:

“Samo nagađam ili je možda bila slučajnost… sad sumnjam da je Rodhocetus imao rep za plivanje.”2

I noge postaju peraje?

Nakon pregleda fosila Rodhocetusa, dr. Werner opazio je izostanak bilo kakvih kosti stopala ili peraja. Kad je dr. Gingerich upitan kako zna da je životinja imala peraje, odgovorio je:

“Od tada smo pronašli prednje udove, ruke i prednje ruke Rodhocetusa i razumijemo da nema ruke koje se mogu raširiti poput peraja u kita”2

Prema ovom otkriću, Rodhocetus nije imao ni rep ni peraje. Ali nemojte zadržavati dah čekajući da muzeji promijene svoje izloške ili da udžbenici prestanu prikazivati Rodhocetusa kao uredan prijelazni oblik. Slika vrijedi kao tisuću riječi i, kao kod lažnih embrija na crtežima Haeckela, ni ovdje se neće lako odustati od ovih ideja.

Rodhocetus at the Museum of Natural History, University of Michigan, USA. Fossil evidence overlaid on the museum’s illustration from Dr Carl Werner, Evolution the Grand Experiment Vol. 1 DVD. Red Xs added to emphasize the imagination involved in the illustration.
Rodhocetus u Prirodoslovnom muzeju Sveučilišta u Michiganu, SAD. Fosilni dokazi izloženi u muzeju; ilustracija dr. Carl Werner, Evolution the Grand Experiment Vol. 1 DVD. Crveni križevi dodani da se naglasi mašta izražena na slici.

Dodatan problem!

Postoje mnogi drugi problemi s evolucijom kitova.3 Muzeji i udžbenici prikazuju priču o fosilima kao istinu, ali evolucionisti se ne mogu dogovoriti od koje je kopnene životinje potekao kit. Na temelju fosilnih sličnosti zuba, neki paleontolozi preferiraju životinje poput hijena (Pachyaena), dok drugi preferiraju životinju nalik mački (Sinonyx). No, nakon nedavnih usporedbe DNK, molekularni biolozi odlučili su da je nilski konj najbliži predak kitova!

Postoje, naravno, veliki problemi pretvaranja nilskog konja u kita. Ni zubi nisu slični; zubi nilskih konja su ravni i kao turpija, dobri za mljevenje vegetacije, dok su kitovi zupčasti i istaknuti, oštri zubi koji se koriste za lov ribe i drugih plivajućih životinja.

To je sve o priči o kitu.

Slični članci

Prijedlog za čitanje

Preporučene bilješke

  1. Werner, C., Evolution: the Grand Experiment, Vol. 1, New Leaf Press, pp. 139–143. Natrag na tekst
  2. Evolution: the Grand Experiment Vol. 1, DVD; interview by Dr Werner on August 28, 2001. Natrag na tekst
  3. See Refuting Evolution, ch. 5, 2007. Natrag na tekst

Srodni članci

Helpful Resources