Explore
Also Available in:

Rodoslovlja Isusa

napisala 
preveo Zlatko Madzar

Objavljeno: 25.12.2012. (GMT+10)
Ovo je verzija pred-izdanja što je potom prerađena za objavu u Creation 37(1):22–25.
Flickr/quinetChristmas lights

Rodoslovlja Evanđelja po Mateju i Luki razlikuju se čak i na samo letimičan pogled. Čak su i neki biblijski znanstvenici odustali od zadovoljavajućeg rješenja. Na primjer, Nolland govori u svojim komentarima Evanđelja po Mateju:

Bilo je različitih pokušaja usklađivanja, od kojih nijedan nije otišao dalje od nagađanja. Zbog oprečnosti u SZ-u te ostalima drevnim rodoslovljima i različitim namjenama rodoslovlja, vjerojatno je najbolje prepustiti svakome rodoslovlju neka samo pridonese shvaćanju značajnosti Isusa.1

Implikacija je da nije važno ako je Isus zapravo potjecao od onoga od kojeg je rekao, jer mi prvenstveno moramo izvući teološki značaj iz toga. Ali zato jer Sveto pismo predstavlja Boga koji je djelovao u povijesti, povijesno i teološko su nerazdvojno povezani—te ako oni nisu Isusova stvarna rodoslovlja, onda nam zapravo ne govore ništa o Njemu. Još gore, Biblija tada laže.

Na sreću, ne moramo odustati od rješenja. Dok će svako usklađivanje uključivati i dozu ‘pogađanja’ s naše strane (jer nam danas još uvijek nisu dostupni svi podaci), možemo izaći s biblijski dosljednim scenarijem što podastire razumna objašnjenja za neke od očiglednih razlika u rodoslovljima.

Dva rodoslovlja?

Ilustracija od by Caleb SalisburyJesus-genealogies
Kliknite za veću sliku.

Prvo bi pitanje bilo: “Kako netko može imati dva rodoslovlja?” Rodoslovlje u Evanđelju po Mateju prati lozu kroz Josipa unatrag do Davida preko njegova sina Salamona; rodoslovlje Evanđelja po Luki vraća se preko Davidova sina Natana sve do Adama. Ali između Davida i Josipa, linije se spajaju samo kod Šealtijela i Zerubabela, i to vrlo kratko kako bi se odmah potom razdvojile! Kako možemo ovo objasniti?

Prvo, važno je zamijetiti kako su rodoslovlja pratila različite vrste posvojenih odnosa, isto tako kao i one biološke. A ti odnosi posvojenja bili su jednako stvarni kao i zakonski obavezujući biološki odnosi, i nasljedstvo je bilo jedan od važnih razloga zašto je netko mogao biti posvojen kao nasljednik. Potomci Davidove kuće nasljeđivali su posebno važnu nasljednu titulu kako bi se osigurala uzastopnost za —kraljevstvo.

Gramatički, grčki je jasan—oba rodoslovlja su rodoslovlja Josipa. Grčki u Evanđelju po Mateju 1:16 navodi: Ἰακὼβ δὲ ἐγέννησεν τόν Ἰωσὴφ τὸν ἄνδρα Μαρίας, ἐξ ἧς ἐγεννήθη Ἰησοῦς ὁ λεγόμενος Χριστός (Iacōb de egennēsen ton Iōsēph ton andra Marias, ex hēs egennēthē Iēsous ho legomenos Christos). Prevedeno, piše: “I Jakov je imao Josipa muža Marije, od koje2 je rođen Isus koji je nazvan Kristom.” Znači Jakov je Josipov otac—u njegovu rodoslovlju. Evanđelje po Luki 3:23 navodi: Καὶ αὐτος ἦν Ἰησοῦς ἀρχόμενος ὡσεὶ ἐτῶν τριάκοντα, ὢν υἱος, ὡς ἐνομίζετο, Ἰωσἠφ τοῦ Ἡλὶ (Kai autos hēn Iēsous archomenos hōsei etōn triakonta, ōn huios, hōs enomizeto, Iōsēph tou Hēli). Prevedeno, piše: “I Isus je imao oko trideset godina kada je započeo [Svoju službu], bivajući sinom, kako se smatralo, od Josipa, [sinom] od Elija.” Luka je ovdje vrlo oprezan kod bilježenja kako je Isus bio smatran sinom Josipa (naravno, čitatelj koji je upravo pročitao Lukinu pripovijest o rođenju znat će da Isus nema ljudskoga oca), ali kada se radi o Josipovim roditeljima, to je vrlo jednostavno: “Josip sin Elija”, i zatim je linija praćena unatrag preko predaka Elija.

Postoje dobri razlozi za pretpostavku da su oba rodoslovlja valjana. U prvome je stoljeću, to mogla biti stvar javnih zapisa, jer je za pristup Hramu zbog hodočašća, Židov morao biti u mogućnosti dokazati svoje podrijetlo. Ali zašto Matej i Luka koriste različita rodoslovlja? Zato jer pišu s različitim ciljevima na umu. Matej pokušava uvjeriti svoje židovsko slušateljstvo kako je Isus sin Davidov, Mesija kojeg su čekali. Zbog toga bi zakonito podrijetlo prikazujući liniju predaka (iako je od tada izgubljena) imalo podosta težine kad je bilo napisano. Luka je s druge strane poganin koji piše poganima — pa je tako Isusovo zajedničko podrijetlo od Adama bilo važnim dijelom naglašavanja kako je On Spasitelj cijeloga čovječanstva. Tako bi Eli bio Isusov djed po majčinoj strani—što bi značilo da je Luka stvarno slijedio Isusovo gensko podrijetlo unatrag sve do Adama.

Ali čekajte—kako može Luka dokazati Isusovu čovječnost prateći Josipovu lozu unatrag do Adama? Jer iako gramatičko, to jeste Josipovo rodoslovlje, što je vjerojatno i Marijino rodoslovlje isto tako. Ako je Eli imao samo kćeri, Josip je mogao postati Elijev nasljednik (‘sin Elija’) po posvojenju, pogotovo ako je Josip postao njegov zet.

Tako bi Eli bio Isusov djed po majčinoj strani—što bi značilo da je Luka stvarno slijedio Isusovo gensko podrijetlo unatrag sve do Adama. Ovo je vrlo važno za biblijski nauk da je Isus naš Rođak-Iskupitelj (Knjiga proroka Izaije 59:20), koji je umro za bližnje (Poslanica Hebrejima 2:14), te da On dijeli Svoje zajedničko podrijetlo od jednoga čovjeka (kao što kasnije Luka bilježi od Pavla u Djelima apostolskim 17:26).

Dok je ovo rješenje spekulativno (kao što bi i svako rješenje bilo, jer nam Biblija ne govori detaljnije), mislim da je ovo opravdano prema Lukinome naglašavanju kako Isusova zajednička čovječnost s nama potječe još od Adama.

Igrom slučaja, Evanđelje po Luki 1:32 izgleda kako neovisno podržava Mariju kao potomka Davidova. To je zato jer joj je anđeo Gabriel nagovijestio da će njezin Sin biti potomak Davida. Ali Marija ga je upitala samo kako bi ona, djevica, mogla imati dijete, a ne kako bi On mogao potjecati od Davida, u značenju da je posljednji dio pretpostavljen jer ona potječe iz te loze.

Zašto je rodoslovlje u Evanđelju po Mateju ‘prekratko’?

Letimična usporedba rodoslovlja od Davida do Josipa otkriva kako Evanđelje po Mateju ima daleko manje imena od Lukinog u svojim rodoslovljima. Osobito linije što dolaze od Zerubabela, ne sadrže ni blizu dovoljno imena kod Mateja za razdoblje od 500 godina što je postavljeno između Zerubabela i Isusa. Ali Matej ovdje nije zainteresiran u prikazivanje cijelog rodoslovlja (za razliku od (krono-rodoslovlja u Knjizi Postanka)—njegov je interes potvrditi Isusovo pravo na prijestolje, i pridaje dovoljno rodoslovlja za tu svrhu.

Šealtiel i Zerubabel

Još jedan ‘problem’ u rodoslovljima jeste taj što su i Šealtiel i Zerubabel prisutni u oba, ali s različitim precima i potomcima. Matej govori kako je Šealtiel sin Jekonija, dok Luka govori da je on sin Nerija. Postoje dva rješenja što su podjednako moguća. Prvo je da su to različiti ljudi. Ne bi bilo nečuveno da se pojavi isti redoslijed imena, pogotovo ako za to razdoblje nisu bila neuobičajena imena.

Ali postoji još jedno rješenje što je isto tako privlačno, koje isto ima veze s odnosima posvojenja. U 2. Knjizi o Kraljevima 20, Ezekija je babilonskim poslanicima pokazao sve blago Izraela, i Izaija govori Ezekiji kako će jednog dana to blago biti odneseno u Babilon. Povrh toga, neki Ezekijini potomci isto će tako biti odvedeni i biti pretvoreni u eunuhe (2. Knjiga o Krajevima 20:16–19). Postoji vjerojatnost da se to dogodilo Jekoniju kad je bio odveden u Babilon. Ukoliko je to slučaj, njega je možda posvojio Šealtiel sin Nerija kako bi prenio pravo na prijestolje. I u ovome scenariju bi, i Marija i Josip potjecali od Zerubabela.

Što je s 1. Knjigom Ljetopisa 3?

Prva Knjiga Ljetopisa 3 daje porodično stablo Šealtiela i Zerubabela, i nijedan od njihovih potomaka nema ime što se nalazi ili u Lukinome ili Matejevu rodoslovlju. Najjednostavnije objašnjenje jeste reći kako rodoslovlja u 1. Knjizi Ljetopisa, iako točna, nisu potpuna, te nisu uključivala potomke navedene u Matejevu i Lukinu rodoslovlju.

Zašto je ovo važno?

Za mnoge su ljude rodoslovlja najdosadniji dio Biblije i čak se pitaju zašto bi Bog nadahnuo dodatne dugačke popise imena! Ovo je ipak relativno novi stav, i čak i danas, rodoslovlja su vrlo važna za neke kulture (pročitati, na primjer, kako je Binumarski narod shvatio da je Isus bio stvarna osoba tek nakon što su čuli Njegovo rodoslovlje). Kao kršćani, mi vjerujemo da Bog djeluje kroz povijest kako bi nam se otkrio, i da je postao utjelovljen u povijesti kako bi nas spasio Svojim savršenim životom i žrtvenom smrću i uskrsnućem. Rodoslovlje u Evanđelju po Mateju daje težinu Isusovoj tvrdnji da je On sin Davida, i sin Abrahama — temelj Pavlova nauka da je Isus Abrahamovo jedinstveno sjeme /potomak (Poslanica Galaćanima 3:16). Rodoslovlje Evanđelja po Luki prikazuje da On može biti ‘posljednji Adam’ jer dolazi od “prvoga čovjeka, Adama” (1. Poslanica Korinćanima 15:45)— prema tome Spasitelj cijeloga čovječanstva, i židovskoga i poganskoga. Ali ona to mogu samo ako su istinita rodoslovlja.

Preporučene bilješke

  1. Nolland, J. The Gospel of Matthew: A commentary on the Greek text, str. 70, Grand Rapids, Mich.; Carlisle: W.B. Eerdmans; Paternoster Press, 2005. Natrag na tekst.
  2. Ovdje je grčka riječ ženskoga roda, pa bi prijevod `dinamične jednakosti’ mogao biti: “ … Josip muž Marijin, majke Isusa nazvanog Kristom”, ili neka druga građa što izražava žensko na običnome grčkom jeziku. Natrag na tekst.

Helpful Resources

Christianity for Skeptics
by Drs Steve Kumar, Jonathan D Sarfati
US $12.00
Soft cover
Ha-Mashiach
by Dr Arnold G Fruchtenbaum
US $20.00
Soft cover