‘Rodoslovni’ Adam i Eva?

Recenzija The Genealogical Adam and Eve: The surprising science of universal ancestry S. Joshua Swamidass,
Intervarsity Press, Downers Grove, IL

Objavljeno: 25. veljače 2020. (GMT+10)

Recenzirali Robert Carter i John Sanford
preveo Zlatko Madzar

S. Joshua Swamidass (dr.med., dr. filoz.) je izvanredni profesor u Laboratoriju i genomsku medicinu na Washington University u St. Louisu, Missouri. Odrastao je u obitelji koja je bila pobornik stvaranja mlade-Zemlje. Prije povezan s Biologosom on sad sebe jednostavno naziva kršćaninom i evolucionistom, odbacivši pojmove kao što su teistički evolucionist i evolucijski kreacionist. U zadnjih nekoliko godina, vodio je blog PeacefulScience.org. Joshua je nedavno napisao knjigu naslovljenu The Genealogical Adam and Eve (koju ćemo skraćeno nazivati TGAE). U njoj, on iznosi posve novi model o tome kako je “čovječanstvo” moglo postati. TGAE je proširenje nekoliko prethodnih eseja,^1,2 ali ovaj članak isključivo će se usredotočiti na predstavljanje te knjige.³

Oboje smo proveli vrijeme s dr. Swamidassom, i pozdravljamo njegovu hrabrost i to što izgleda ima iskrene porive. Mi dijelimo njegovu želju za mirnu znanost, uljudnim razgovorom, i suglasjem gdje god je to moguće. Dijelimo njegovu radost u kreativnome razmišljanju, i isto se tako rutinski bavimo epizodama kreativnoga protoka ideja. Međutim, moramo naglasiti kako je TGAE model, istovremeno vrlo kreativan, oprečan Pismu na mnogo stupnjeva.

TGAE model

TGAE model vrlo je različit od iskrenoga čitanja Knjige Postanka 1–4, koja stavlja Adama i Evu blizu početka Stvaranja, bez drugih ljudi ili pred-ljudi prije njih i koja ne stavlja smrt prije Pada. Tradicionalno shvaćanje jeste to da je čovjek bio stvoren kao potpuno ljudski, bivajući stvoren u slici Božjoj. Sotona je napastovao Adama i Evu neka ne budu poslušni Bogu, vodeći ih do Pada, koji vodi smrti, patnji, i grijehu. Pad je nastao zbog pobune anđela i ljudi protiv Boga. Ovo tradicionalno biblijsko razumijevanje zahtijeva da Adam i Eva budu jedino srodni te da su bili jedini genetski preci svih ljudi koji su ikad živjeli.

U drugu ruku, TGAE model je ograničen autorovom bezuvjetnom predanošću dubokome vremenu i darvinističkoj evoluciji. To zahtijeva majmun-do-čovjeka evoluciju koja se događala milijunima godina prije Adama i Eve. Njegov model o podrijetlu ljudi predstavljen je u slici 1 (iz 174. stranice knjige). Crna linija pokazuje ono što je opisano u Bibliji: početan Raj Eden, potom Pad i onda globalan pad u grijeh. Ovo odražava iskreno čitanje Knjige Postanka 1–4. Joshua dodaje ovome sive linije, što pokazuju ljudska bića s pretpostavkom kako su postojali dugo prije Adama i Eve, i dugo prije Vrta Eden. Nakon Pada, hipotetski “ljudi izvan Vrta” (zvat ćemo ih skraćeno ‘POG-ovi’) križali su se s djecom Adama i Eve. Budući je POG populacija bila mnogo veća, kroz mnoge naraštaje genomi Adama i Eve bili su uništeni, izgubljeni u dubinama vremena i prilikama. Istovremeno, dok su potomci Adama i Eve bili pomiješani s POG-ovima, neka posebna duhovna kvaliteta bila je prenesena na potomstvo, i tako su na kraju svi ljudi imali rodoslovnu vezu s Adamom i Evom, i svi nose tu posebnu duhovnu kvalitetu.

Iz knjige

Vrlo je važno zabilježiti da Biblija ne spominje, niti zahtijeva, ikoje POG-ove. Oni su samo teološka novina osmišljena za udovoljavanje dubokome vremenu i evoluciji. Također zabilježite kako bi ne-miješani POG-ovi, bez posebnoga duhovnog statusa, mogli odolijevati vrlo dugome nizu godina nakon Edena.

TGAE model omogućava razne moguće scenarije, uključujući jedan gdje su Adam i Eva bili izdvojeni od ostatka populacije u edenskome, rajskome, sličnome balonu. Izvan toga balona, svijet je ispunjen smrću, patnjom, i zlom milijunima godina, čak i dok je unutar balona sve savršeno. Ova razrađena priča zahtijevana je samo zbog njegova nastojanja prisile – odgovarajućega dubokoga vremena i evolucije u Bibliju. On je razvio rodoslovni model kako bi povezao Adama i Evu s pred-adamskom evolucijskom populacijom dok samo djelomično rasklapa Knjigu Postanka 1–4.

Pod TGAE modelom, moramo razmotriti tri klase ljudi. Prva, imamo Adama i Evu i njihove nemiješane potomke. Druga, imamo ljude izvan Vrta (POG-ovi) koji se još nisu pomiješali s onima iz Vrta. I treća, imamo mješavinu dviju skupina. Kako navodi Joshua, svaka od ovih skupina ima poseban status (tablica 1). POG-ovi su genetički, kulturološki, i razvijeni ljudi. Tako, kad su Adam i Eva bili protjerani iz Edema i započeli se miješati s POG-ovima, nisu postojale stvarne zapreke za protok gena. TGAE model zamišlja kako su se Adamovi i Evini geni slobodno pomiješali u mnogo veću POG populaciju, razrijedivši svoj DNK do točke nestajanja, ipak dopuštajući Adamu i Evi da na kraju postanu rodoslovni preci bilo koga na Zemlji. Tako, posebna kvaliteta Adama i Eve na kraju se proširila na sve ljude širom svijeta, barem do Isusova vremena. Ovo je neophodno, jer dopušta autorima Novoga zavjeta tvrditi kako su Adam i Eva bili otac i majka svih nas (barem svih koji su još bili živi u to vrijeme). U tome trenutku, svako je ljudsko biće na ovoj planeti postalo ‘zaraženo’ s posebnom ljudskošću, i tako su bili subjekt podložan za osudu zbog grijeha i bili prihvatljivi za ulazak u Nebo. Nije jasno jesu li POG-ovi imali duše ili mogu li ići u Nebo.

Iz knjige

Nemiješani POG-ovi bili bi na svijetu dugo vremena prije i dugo vremena poslije Adama i Eve, i vrlo razumno oni su mogli i dalje postojati. Koji je bio duhovni status raširenih POG-ova koji nisu imali rodoslovnu vezu s Vrtom? Ovo nije isprazno pitanje. Joshua nalaže kako svi ljudi, od prašuma Brazila do džungli Sumatre do izdvojenih Sjevernih Sentinel otoka, moraju imati rodoslovnu vezu s Adamom i Evom do Kristova vremena. Ipak, čak i ako je neki putnik u dalekoj prošlosti stigao do Sjevernoga Sentinela, i nije bio ubijen kao što je nedavno bio misionar John Chau,⁴ ne postoji jamstvo da su ostavili djecu, i nema jamstva da je rodoslovlje te djece preuzelo žitelje. Tako, za većinu ljudske povijesti, i moguće još i danas, postojala bi ljudska bića na ovoj Zemlji koja su bila potpunije “ljudski” od ostalih. S ovim prijedlogom vrlo smo zabrinuti.

Postoje iznenađujuće implikacije TGAE modela. Prva, model predlaže da Adam i Eva nisu bili povezani s mitohondrijskom Evom čovječanstva ili Y kromosomom Adama, jer je vjerojatnost Adama i /ili Eve da dosegnu ovaj status djelovanje veličine populacije (tj. vjerojatnost je 1/n, a n je zbog milijuna ljudi ili više). Druga, tisućama godina poslije Adama i Eve (tj. kroz većinu čovjekove pisane povijesti), mnogi su ljudi na neki način samo marginalni. Istina, po TGAE svi ljudi na kraju postaju rodoslovno povezani s Adamom i Evom, ali to bi trajalo vrlo dugo vremena. Drugo, ne postoji jamstvo da bi se to u potpunosti dogodilo, pokrivajući svakoga pojedinačnog čovjeka u svakome dalekom kutku svijeta. Kako bi podupro svoje tvrdnje, on se poziva na matematičko modeliranje iz vrlo starih studija^5,6 kao da je ono konačno, autoritativno, i izravno odražava stvaran svijet. Ovi modeli uzimaju savršenu populaciju i pokušavaju izračunati vrijeme potrebno za nalaženje jednoga ili više univerzalnih predaka. Ali ovi modeli bili su rađeni na zastarjelim računalima, u usporedbi s današnjima, koji su koristili pojednostavljene pretpostavke što nisu bile temeljene na povijesnoj stvarnosti. Istina, oni su ustrojili slučaj kako su genetika i genealogija različite u povijesti, ali nisu, i ne mogu biti, zabite u vrijeme. Ovo je glavna slaba točka u njegovu izlaganju. Da, Adam i Eva uvjerljivo su mogli postati univerzalni rodoslovni preci svih ljudi, dajući dovoljno vremena i dovoljno mješavine s POG-ovima. Ali stvarno ljudsko ponašanje notorno je teško za model. Treće, TGAE model iziskuje bivanje potpune “ljudskosti” definiranom proizvoljno isključivo u pojmovima rodoslovnih veza (tj. tko je s kim povezan).

Mnogi će ljudi ovaj model naći privlačnim, ne zato jer je vjerojatan ili sukladan s Biblijom, nego zato jer daje različite ustupke različitima natjecateljskim kršćanskim točkama gledišta (npr. teistički evolucionisti, kreacionisti pobornici stare Zemlje, i kreacionisti pobornici mlade Zemlje). Mi ne možemo znati svrhu Joshuae, ali čini se kako je njegov cilj uspostaviti biblijsku istinu miješanjem različitih točaka gledišta, zadovoljavajući time što je moguće više ljudi.

Genealogija nasuprot genetici

Carter

Dr. Swamidass čini važnu razliku između genetike i genealogije. Genetika nas uči da se genom bilo kojega određenog pojedinca raspada na male sekcije kroz mnoge naraštaje. S ovim smo bili upoznati u srednjoškolskoj biologiji kad se raspravljalo o rekombinaciji kromosoma tijekom mejoze. Ali postoji implikacija glede ovoga što nije očita većini ljudi: najzad, većina od onih komadića je izgubljeno. Općenito, ne nalazimo trag DNK od naših dalekih predaka. Ovo se započinje događati otprilike nakon pet naraštaja. Nakon 10 ili više naraštaja, većina predaka u vašemu obiteljskome stablu nije dala DNK izravno vašem genomu (slike 2 i 3). Vi nasljeđujete DNK od nekoga, ali gotovo sve dolazi od vrlo maloga broja predaka. Ova snažna zavojnica poznata je rodoslovnicima, posebice onima uključenima u praćenje DNK na glavnim web-stranicama o precima. Ljudi koji mogu pratiti svoga pretka unatrag do nekoga kao što je Karlo Veliki mogu misliti kako imaju ‘kraljevsku krv’. Međutim, šansa da imaju ikoji DNK od toga posebnog podrijetla toliko je mala da su takve tvrdnje besmislene. Mi imamo mnogo predaka (genealogija), ali prenosimo DNK od samo njih nekoliko (genetika).

Carter

Matematika genealogije nije nova.⁷ Zapravo, više od desetljeća mi smo povremeno naslovljavali ovo u našem prezentacijama. To je jednostavna zamisao, ipak ljudi ponekad imaju problema u svojoj glavi s ovom zamisli: genealoški predak nije genetski predak. Ova jednostavna razlika je glavni doprinos Joshuae pitanju Adama i Eve.

Razumljivo je da su dvoje posebnih ljudi, koji su živjeli prije nekoliko tisuća godina među velikom evolucijskom populacijom, mogli postati genealoški preci svih danas živih ljudi. Ali vjerojatnost toga izuzetno je mala. U većoj populaciji, svaka će dana genealoška linija (grana) gotovo izvjesno izumrijeti. Genetički, to se događa brže (slike 2 i 3). Genealoški, to traje dulje, ali na kraju većina ljudi ne ostavlja potomke. Ovo je bilo pokazano u genealoškoj anketi Islanđana.⁸ Frakcija muškaraca i žena (~25%) koji su živjeli 1800.-ih godina su očinski i majčinski preci negdje oko 90% suvremenih Islanđana, a proporcija postaje još ekstremnija kad netko ide još dalje unatrag u prošlost. Ovo se dogodilo vrlo brzo Y i mitohondrijskim kromosomima. Kroz autosomne kromosome, genealoško izumiranje traje dulje, ali ipak se događa dovoljno često da to bude ozbiljan problem za TGAE model.

Loza Adama i Eve, posebnoga para unutar velike hipotetske populacije, morala bi imati veliku vjerojatnost da će izumrijeti bez Božje intervencije (ali ova ‘intervencija’ uništila bi slučajno odabrani matematički model što Joshua koristi za obranu svoga slučaja). Promatrajući genealogiju od sadašnjosti unatrag, lako je pronaći povijesne konvergentne loze. Ali kad se započne s posebnim parom u velikoj populaciji iz nedavne prošlosti—i promatrajući prema naprijed—imamo samo malu šansu da će ta loza posebnoga para uopće preživjeti, a kamoli postati sveopći preci za cijelo čovječanstvo. Istina, netko mora biti predak, i kad govorimo o genealogiji postoji mnogo više predaka nego što postoji genetskih predaka, ali samo podskup drevne populacije postaje opći genealoški predak. Većina drevnih loza je izumrlo. To je posve jasno iz studija što on navodi kao podršku i to je vrlo ozbiljna poteškoća za njegove ideje.

U TGAE modelu, Joshua tvrdi kako ne bi trebalo biti ikojega traga Adamovih i Evinih genoma u ljudskoj populaciji danas. Ali ne postoji razlog zašto Y kromosom Adama ili mitohondrijski kromosom Eve nisu mogli preživjeti neoštećeni, i ustvari mogli su biti opće naslijeđeni. Kao i s rodoslovnim pretkom, netko mora biti genetski predak. Tako, posve je moguće (kao što on priznaje), da barem neki ljudi danas mogu nositi DNK Adama i Eve.

Također se pitamo što je glavna točka ove vrste “doslovnih” Adama i Eve, koji vjerojatno nisu ostavili genetski trag? Čak ako su u nekome trenutku svi ljudi imali genealošku vezu s Adamom i Evom, što onda? Rodoslovne veze nemaju ništa s nama koji smo stvoreni u slici Božjoj, nemaju ništa s onim što nas čini ljudima, nemaju ništa s podrijetlom naše grješne prirode, i nemaju ništa s našom potrebom za spasenjem. Oni nemaju ništa s bilo čime uopće. Zapravo, obzirom da misao kako smo proizašli iz populacije a ne samo od jednoga para, brojni POG-ovi također će biti naši opći rodoslovni preci. Adam i Eva uopće nisu bili posebni. Joshuaina maštovita, razrađena, i nebiblijska mentalna građa ne nudi pomoć u naslovljavanju ključnih problema kao što je biblijska cjelovitost, doslovni Pad, grijeh, i spasenje.

Pozitivni vidovi

TGAE model nudi različite grane teističkim evolucionistima i kreacionistima koji su pobornici stare Zemlje. Kao odgovor na to, vođe unutar Biologosa čini se kako su omekšali svoj kruti stav da Adam i Eva nisu nikad ni postojali. Drugi u kampu pobornika stvaranja stare Zemlje izgleda kako su omekšali svoj stav glede vremenskoga okvira Adama i Eve i moguće valjanosti biblijskih rodoslovlja. Mi vjerujemo kako su to ohrabrujući razvoji.

Ali Joshuain model daje velike ustupke kreacionistima pobornicima stare Zemlje, uključujući duboko vrijeme, mjesni potop, drevne bezdušne ljude koji su prethodili Adamu i Evi, i balon Eden negdje na Zemlji gdje su Adam i Eva u početku bili zaklonjeni od smrti i borbe.

On isto tako daje velike ustupke teističkim evolucionistima, uključujući sveopće priznanje evoluciji na svim stupnjevima, kombinirajući s privlačnim “Trojanskim konjem” kako bi prisilno prilagodio evoluciju u Knjigu Postanka 1–4. Teistički evolucionisti mogu prihvatiti TGAE model jer on ne zahtijeva čudotvorno stvorene Adama i Evu, i ne zahtijeva potrebu za inteligentnim dizajnom. Joshuain model unosi i nejasnu vrstu duhovnosti koja se može pojaviti čak i u evolucijskome okviru (tj. ljudskost je rodoslovno prenosiva od osobe do osobe).

TGAE također daje ustupke kreacionistima koji su pobornici mlade Zemlje:

1. možda su postojali doslovni Adam i Eva
2. Adam i Eva možda su bili čudotvorno stvoreni
3. Adam i Eva mogli bi biti rodoslovni preci svih živih ljudi danas
4. Adam i Eva mogli su živjeti prije otprilike 6000 godina
5. biblijska rodoslovlja stoga mogu biti valjana.

Na početku knjige, ovi nam se ustupci čine kao izdanci masline. Međutim, kako knjiga napreduje, položaj mlade Zemlje sve se više i više progresivno odbacuje. On očito vjeruje kako položaj mlade Zemlje nije održiv.

Detaljne teološke zabrinutosti

Ustupci dr. Swamidassa kreacionistima koji su pobornici mlade Zemlje dati su na početku u knjizi. Mi bismo željeli da se tamo zaustavio. Međutim, on većinu ostatka knjige provodi pokušavajući kreativno spojiti ‘staru Zemlju’, ‘mladu Zemlju’, i gledišta teističke evolucije u usklađenu teologiju. Kako bi se to postiglo potrebno je veliko preispitivanje Pisma. Na prvi pogled, mnogi mogu pomisliti kako je sinteza što Joshua stvara privlačna, ali čitava se građa urušava nakon pozornoga razmatranja. Ključno je zabilježiti da su njegovih pet ustupaka stajališta o mladoj Zemlji uvjetovani prihvaćanjem i njegovih evolucijskih /jednoobraznih pretpostavki i njegovim teološkim inovacijama, za koje smatramo kako su i znanstveno i teološki nerazumne. U ljubavi, mi moramo naglasiti probleme koji nas muče. To činimo i kako bismo upozorili druge.

Smrt prije Pada:

Zamisao kako nije bilo smrti prije Pada nije “velika teološka inovacija ” i nije “u sukobu niti s Pismom ni s povijesnom teologijom”, ipak iznijete su obje tvrdnje (str. 182). On navodi ovdje Osborna,⁹ kao da se nitko nikad ne bi složio s Osbornovim zaključcima.¹⁰ On tvrdi: “većina Crkve prije 1517.g. [početak Reformacije] vjerovala je kako nije bilo smrti izvan Vrta, i za to je postojao dobar razlog” (str. 182), navodeći Garveyja.¹¹

Ali kakvu je vrstu ‘smrti’ prije Pada podržavala crkva? ‘Smrt prije Pada’ nije bila onakva kakvom su je predviđali suvremenici pobornici stare Zemlje spremni na kompromis što se nalazi u okaminskome zapisu, punom bolesti, mesojeda, i patnje. Patristički znanstvenik Benno Zuiddam dokumentirao je brojne crkvene oce koji su isključivo potvrdili Knjigu Postanka 1:30 učeći da životinjska hrana nije bila meso, i to se odražavalo na smjeranje na Eden u Knjizi proroka Izaije 11 i 65.¹² A budući da ideje kako ‘nije bilo smrti životinje prije Pada’ nisu bile sveopće među ranim crkvenim znanstvenicima, isto se ne može reći kako ‘nije bilo smrti ljudi prije Pada’. Toma Akvinski (u odgovoru na prigovor) je zastupnik: “Činilo bi se da smrt i drugi tjelesni nedostaci nisu ishod grijeha” s “Baš suprotno, apostol kaže (Poslanica Rimljanima 5:12): ‘Po jednome čovjeku grijeh je ušao u ovaj svijet, i po grijehu smrt.’”¹³ I kako se ovo pomiruje s povijesnim dokazom da je crkva godine 1517. bila gotovo jednodušna u uvjerenju kako Zemlja nije starije od nekoliko tisuća godina?

“U Početku”:

U Evanđelju po Mateju 19:4 i Marku 10:6, Isus koristi izričaj “u početku”. U Evanđelju po Mateju, Isus pita: “Niste li čitali da ih je Stvoritelj, kad ih u početku stvori, stvorio muško i žensko?” Swamidass uzvraća: “Na koji početak Isus upućuje? Na početak koje priče?” (str. 146). Ne samo da Isus jasno kaže “stvaranje”, nego ne shvaća da je “u početku” (בְּרֵאשִׁ֖ית bereshit) uvodni izričaj u svitku Knjige Postanka? Zapravo, to je bilo ime svitka. Još gore, u odlomku Markova evanđelja Isus to odmah slijedi navodom iz Knjige Postanka 1: “‘Bog ih stvori muško i žensko’”, i onda navod iz Knjige Postanka 2: “‘Zato će čovjek ostaviti svoga oca i majku i prionuti čvrsto uz svoju ženu, i njih dvoje postat će jedno tijelo.’” Uključujemo pojedinačne navode jer su tako postavljeni u ESV, kao izravna navođenja iz Knjige Postanka. Očevidno, Isus je imao jasno vjerovanje u (jedinstveno) izvješće o stvaranju.¹⁴

“Smrt u Vrtu” nasuprot “Smrti u svijetu”:

Joshua tvrdi da Poslanica Rimljanima 5:12–14 ne naučava smrt u Vrtu prije Pada, niti diljem svijeta. Ali Poslanica Rimljanima 8:19–22 jasno dodaje patnju čitavoga svemira (usp. stih 22, κτίσις) zbog Pada.¹⁵ Ipak, on piše: “Razumijem kako će se neki ipak protiviti, inzistirajući na univerzalizaciji doktrine ‘bez smrti’ diljem Zemlje. Na njima je, međutim, pokazati temelje za takvu veliku teološku inovaciju” (str. 182). Ne, on je taj koji uvodi jedinstvena čitanja, nastojeći tako pomicati teret dokaza, što je neprofesionalno.

“U onaj dan”:

On isto tako loše postupa s izjavom da će Adam umrijeti “u onaj dan” u Knjizi Postanka 2:16–17 (str. 193–194). Promašio je primijetiti kako je riječ ‘smrt’ upotrijebljena dva puta u hebrejskome, dajući nam izričaj kojeg je teško prevesti na engleski, ali to se može prilagoditi kao u umiranju ti ćeš umrijeti ili, shvaćanje kako je ponavljanje u hebrejskome često korišteno za naglasak, ti ćeš zasigurno umrijeti.¹⁶ On upućuje na Waltona koji kaže nešto slično ovdje. Tako, ne postoji oprečje između “u onaj dan” i Adamova životnoga vijeka što nam je dato u Knjizi Postanka 5. No, on ipak predlaže kako je bivanje istjeranim iz Vrta bilo Božji ‘plan B’, “ad hoc” i neočekivani razvitak, te da je Bog pokazao milosrđe protjeravši ih umjesto da ih ubije (tj. str. 194).

Druge zabrinutosti:

Osim onoga što smo gore popisali, on daje mnoge druge neobične tvrdnje. Primjerice:

1. Postoji neoboriv dokaz za evoluciju od majmuna-do-čovjeka. Vidjeti knjigu Rupea i Sanforda Contested Bones [Osporavane kosti] za korjenito pobijanje ove tvrdnje.¹⁷
2. Moralo je postojati ljudi izvan Vrta. Biblijski odgovor ovome je trivijalan.¹⁸
3. Božja nakana za Adama i Evu bila je njihovo križanje s ljudima izvan Vrta (str. 204). Ali kako on može znati ovdje koja je bila Božja nakana? Ako se Pad nije dogodio, postojale bi dvije konkurentne, genetski nerazlučive ljudske populacije.
4. Oni izvan Vrta (smrtni) bili bi dovedeni Adamu i Evi (besmrtnima) da su ostali vjerni (str. 204). Ovo je očito nagađanje.
5. Pad nije bio sveopći nego se odnosi samo na Adama i Evu i njihove potomke.¹⁹ Tako, okrivljavanje za grijeh bilo bi rodoslovno (on ima čitavo poglavlje o tome), ostavivši otvorenim pitanje o duhovnome statusu onih izvan Vrta. Kazivanje: “Pismo i povijesna teologija ne govore nam ni jedno niti drugo” (str. 183) beskorisno je.
6. Oni ‘sinovi Božji’ su ljudi izvan Vrta a ‘kćeri ljudske’ su potomci Adama i Eve (str. 136). Ne postoje egzegetski prethodnici za ovo njegovo stajalište. Vidjeti izvod iz Who Were the Sons of God in Genesis 6? [Tko su bili sinovi Božji iz Knjige Postanka 6?] iz Knjige Alien Intrusion [Upad vanzemaljaca].²⁰
7. U Bibliji postoje “mnoga” izvješća o stvaranju (str. 140, fusnota 8). O tome se govorilo već mnogo puta.²¹
8. Knjiga Postanka 1 samo je raspravljanje o stvaranju Edena (str. 140, fusnota 9). Ipak, Knjiga Postanka 1:1 je očiti merizam, kombinacija krajnosti (“Nebo i Zemlja”) za pokazivanje cjeline.²²
9. Pavlov izričaj “od jednoga” u Djelima apostolskim 17:26 ne znači “od Adama” (str. 146). Ipak, ovo je odlomak o stvaranju (stih 24) i Pavao izričito kaže da je od ovoga “jednoga čovjeka” Bog stvorio “svaki narod čovječanstva”. Postoji samo jedan biblijski kandidat za ovoga čovjeka: Adam.
10. Postojao je prijestup u svijetu (npr. Eva i Sotona) prije Adamova prijestupa (str. 182). Ali smrt nije bila uvedena sve dok Adam nije zgriješio (Knjiga Postanka 3:19).
11. Postojala je različita vrsta grijeha u svijetu prije negoli je bio dan adamovski zakon, i taj se grijeh nije održao ni u čijem izvješću (str. 182–183). Dakle, zašto su ljudi umrli ako je nekako plaća za grijeh bila drugo doli smrt (Poslanica Rimljanima 6:23)? Također vidjeti Poslanicu Rimljanima 1:18–32.
12. Abel je bio (nužno) ubijen bez potomstva (str. 198). Ipak, Abel je mogao biti pra-pra-pra-pra-pradjed dotad i mnogobrojni njegovi (i Kajinovi) potomci mogli su biti u obiteljskome stablu Noe. Vidjeti How old was Cain when he killed Abel? [Koliko je bio star Kajin kad je ubio Abela?]. creation.com/cain-chronology
13. Pad je oslobodio veliko zlo u inače mirnoj i ljubećoj populaciji izvan Vrta (npr. str. 183, 185, 204). Zašto bi evoluirana populacija na Zemlji bila nekako manje nasilna od potomaka Adama? Isto tako, arheološki dokaz sugerira da je drevni čovjek bio nasilan. Primjere nije teško naći,²³ uključujući događaje što su prethodili (u evolucijskome vremenskom okviru) pojavi navodno zlih i nasilnih potomaka iz Vrta Eden.

Pošteno govoreći, on često kaže kako su njegove zamisli nagađanja te da se mora napraviti još mnogo toga kako bi ih razvio. U mjeri u kojoj su njegove ideje nagađanja, on ih ne bi trebao iznositi kao da su samo-dokazive istine. On pokazuje neku sklonost (str. 185), i to je pohvalno, ali ne igra uvijek pošteno na svakoj strani. Na primjer, on tvrdi:

• kreacionisti se “opiru evolucijskoj znanosti” (str. 158)
• tradicionalisti su prisiljeni napraviti odabir između “matične znanosti” i oni su “… uhvaćeni između dvojbi, uokvireni u evolucijsku znanost koja se suproti” (str. 158)
• da je “protu-evolucijski kreacionizam” “zastario” (str. 161)
• i, “Tradicionalisti su često bili uokvireni u obrambenu evoluciju što se suproti, prisiljavani naći utjehu u opozicijskome stavu protiv matične znanosti. Postoji bolji put. Mogao bi izniknuti samouvjereni tradicionalist, neotkriven evolucijom.” (str. 220)

Želimo ga ohrabriti da se digne iznad takvih nepovoljnih komentara kao što su ovi.

I, budući cijenimo njegovu želju da izbjegne “napukline” (usp. str. 215), u nekim slučajevima one su jednostavno neophodne. Mi smo zabrinuti i za njegove ovisnosti o određenome skupu biblijskih znanstvenika. Dok spominje neke konzervativce, on daje njihovim gledištima kratak oproštaj.²⁴ U osnovi svakoga biblijskog znanstvenika kojeg navodi smatra dobrim pobornik stare Zemlje, branitelj mjesnoga Potopa koji vjeruje da Knjiga Postanka ima svoje podrijetlo u južnoj Mezopotamiji, ako ne i u legendama Mezopotamije. Njegova izjava da Biblija spominje zigurate (str. 167) potječe od toga utjecaja.²⁵

Čudno, on veliča strpljenje i vrline ateista koje poznaje (str. 217) ali promaknulo mu je spominjanje vitriola /sulfata koji izvire od mnogih njihovih vršnjaka.

Naturalištički podzemno

Na kraju, bodrimo Joshuau, i druge poput njega, neka odbace filozofijsko podupiranje naturalizma i njegovih pastoraka, metodološkoga naturalizma. U svakoj instanci ove knjige, može se zamijeniti riječ “znanost” za “naturalizam” i ne postoji razlika u značenju. Ali naturalizam je filozofija koja, na kraju krajeva, reducira Boga na ne-entitet.²⁶ Istovremeno, naturalizam ne može biti korišten za objašnjavanje važnih vidova znanosti,²⁷ posebice zato jer ideja da u prirodi mora postojati pravilnost dolazi od kršćanstva, a ne od teorije o evoluciji.²⁸ Naturalizam djeluje izvanredno kao filozofija laboratorija, ali jadno propada kao filozofija o podrijetlu. Ipak, to je mjesto gdje se dolazi do rasprave. Dakle, njegova teza ne dovodi nas nigdje.

“Sekularna znanost je zajednica znanstvenika koja se skuplja kako bi shvatila prirodu na određen način. Kao cjelina, ona nije vođena teološkom agendom. ‘Sekularno’, kao što to koristim ovdje, znači ‘iskreno /pošteno’, a ne protu-religijski ili ateistički.” (str. 216)

Zapravo, to što on misli je “naturalistička” znanost, koja teško da je neutralna prema ne-naturalističkim pogledima.

Zaključci

Dr. Swamidass otvorio je dijalog o pitanju doslovnih Adama i Eve, ali Adam i Eva nisu stvarni problem. Od najveće važnosti je Božja priroda i naš odnos prema Njemu. Prvenstveni problem jeste tko je kriv za naš slomljeni i iskvareni svijet, tko ga može popraviti, i kako možemo izbjeći učincima Prokletstva. Ovo su glavni problemi koji odvajaju pobornike stare Zemlje i mlade Zemlje. Mi moramo upozoriti njega i ostale o opasnostima od evolucijskoga sinkretizma.²⁹

Željeli bismo prigrliti Joshuau kao brata u Kristu. Najveće su nam brige glede njegove rastuće voljnosti da preradi Bibliju prema svome vlastitom zadovoljstvu, a njegovi napori umeću stvari u Bibliji koje jednostavno nisu u njoj. Jedna od naših briga je njegov odnos prema biblijskome Padu kao da je to bio mali, gotovo nevidljiv događaj, izgubljen u povijesti, radije negoli kako je to bio događaj koji trese svemir. Isto smo tako zabrinuti s njegovim jadnim baratanjem teološki važnih biblijskih odlomaka i njegovim olakim odnosom prema mnogostrukim vidovima znanosti koji će izazvati njegova stajališta. I na kraju, njegova teza ne čini ništa kako bi spojila kršćane pobornike mlade Zemlje i stare Zemlje, jer on u potpunosti preskače pitanja što nas razdvajaju.

Bombardiranje idejama je zabavno i korisno, ali bombardiranje idejama nije znanost. Neprovjereno, to samo vodi do pričanje priče, a ne do znanstvene istine. Isto tako to nije put prema biblijskoj istini, i on ne može sam stvoriti svoju čvrstu teološku doktrinu. Bojimo se da će mnogi čitatelji prihvatiti mnoge Joshuaine maštovite tvrdnje bez kritičkoga preispitivanja. U njegovu žaru da stvori kršćansko jedinstvo, on prerađuje mnogobrojne važne odlomke i u Starome i u Novome zavjetu. Zasigurno, jedini istinski put za kršćansko jedinstvo je bivanje udruženim autoritetom Riječi Božje, Biblijom. Bez suglasja o autoritetu Biblije, kršćansko tijelo cijepa se u tisuće različitih filozofija.