Explore
Also Available in:

‘Eto-tako’ priče o spolnom i obiteljskom životu

po
preveo Mladen Cirjak

Prema teoriji Richard-a Dawkins-a o sebičnim genima, naši geni potiču naše ponašanje kako bi maksimizirali svoj opstanak. Na primjer, kaže da muškarci imaju prirodnu sklonost promiskuitetu (npr. pomoću silovanja ili obične stare nevjere), jer to širi njihove gene i maksimizira njihov evolucijski uspjeh.1 Za žene se kaže da su mnogo manje promiskuitetne, da preferiraju dugo-ročnog ‘zaštitnika’, zbog relativno veće ‘cijene’ rađanja djece. Na mužjake se gleda kao na one koji udvaranjem, poklonima itd. navode ženke na kopulaciju. Na muškarce se obično gleda kao na “noćne ptice”, zbog njihovih gena.

Steven Pinker, psiholog MIT-a, je naveo takve scenarije u How the Mind Works.2

Međutim, mužjaci određenih vrsta uopće nisu promiskuitetni. Ženka Zeus bube (istočna obala Australije) ima posebnu depresiju na leđima za nošenje manjeg mužjaka.3 Hrani mužjaka iz posebne žlijezde koja luči vosak na stražnjem dijelu vrata. Mužjak, upola manji od ženke, jaše na njenim leđima, pari se s njome do tjedan dana i dobiva hranu dok god ostane na njenim leđima. Ona može odlagati oplođena jaja do dva tjedna nakon parenja. Pa čemu ta velikodušnost prema mužjaku i preokret (navodno) stereotipnih muško/ženskih uloga?

Mark Elgar, University of Melbourne, objašnjava:

‘Stalni niz udvarača koji žele sudjelovati u poligamnom slobodama, mogao bi dovesti do toga da ženka troši više energije i izlaže se većem riziku nego što bi to bio slučaj sa samo jednim muškarcem… dok se čini da on možda stavlja svoja jaja u jednu košaru ostajući vjeran, čineći to on osigurava da se koristi njegovo sjeme, a ne suparnikovo.

Dakle, s jedne strane muški promiskuitet se ‘objašnjava’ sebičnim genima, ali i muška vjernost se također ‘objašnjava’ idejom o sebičnim genima. Koja je poanta tih priča? Kakvo god da je spolno ponašanje muškaraca i žena, ‘evolucija’ to može ‘objasniti’ - čak i situacije koje u međusobno suprotne!

Ali niti sve ‘više’ životinje ne pokazuju muški promiskuitet. Mnoge vrsta ptica ostaju vjerne jednom partneru cijeli život. I naravno, mnogi muškarci ostaju vjerni jednoj supruzi (‘dok nas smrt ne rastav’).

Primjeri nejasnog razmišljanja česti su u socio-biologiji (analiza društvenog ponašanja u evolucijskom smislu). Zagovornici hipoteze ‘sebičnih gena’ predviđali su da bi se ne-biološki roditelji manje posvećivali odgajanju djece nego biološki roditelji (jer roditelji ne bi bili tako predani djeci koja ne dijele njihove gene). Nije tako. Usporedba odgoja djece koja su prirodno začeta s onima koja su začeta in-vitro oplodnjom (IVF) ili pomoću sjemena donora (DI) pokazala je da je kvaliteta odgoja IVF i DI djece prelazi onu u dobro funkcionalnim obiteljima koje proizlaze iz prirodnog začeća.4

Slične evolucijske teorije ‘srodstva’ također ne objašnjavaju suradnju unutar povezanih društvenih skupina. Ovdje se ‘izbor’ člana obitelji ili kolonije da se ne reproducira, već da pomogne reprodukciju braće i sestara, pripisuje tome da polovina gena onoga tko se ne reproducira preživi reprodukcijom braće i sestara. Ova teorija navodno objašnjava eusocijalne vrste - gdje je kolonija organizirana poput kolonije pčela ili mrava s jednom ‘kraljicom’ i nekoliko mužjaka, dok ostatak kolonije vodi brigu o mladima, ‘odabire’ život bez reprodukcije u korist kolonije. Gola krtica i Damaraland krtica (koja je dlakava), pak, su usko povezane eusocijalne vrste koje su u suprotnosti s ovom teorijom. Eusocijalno ponašanje - poput onoga u termita i mrava - postoji kod vrlo malo sisavaca, a samo po sebi je zagonetka za prirodnu selekciju.5 Kod gole krtice, kolonija je virtualni klon, pa pomaganje u podizanju potomstva osigurava opstanak vlastitih gena. I tako, evolucionist sretno zaključuje na osnovu teorije srodstva u korist održavanja takvog eusocijalnog ponašanja. Međutim, kolonija Damaraland krtica genetski je mnogo raznovrsnija. Čini se da kolonija preferira zamjensku kraljicu odnekud drugdje, ako njihova kraljica umre.5

Spolni i obiteljski život očito su složeniji nego što to mogu objasniti sebični genski koncepti.

Preporučene bilješke

  1. Thornhill, R. and Palmer, C.T., Natural History of Rape: Biological Bases of Sexual Coercion, MIT Press, Cambridge, MA, 2000. Natrag na tekst.
  2. Pinker, S., How the Mind Works, Allen Lane: The Penguin Press, London, 1997. Natrag na tekst.
  3. Anon., The way to Zeus’ sperm is through his stomach, Australasian Science 24(8):13, 2003. Natrag na tekst.
  4. Golombok, S., Cook, R., Bish, A. and Murray, C., Families created by the new reproductive technologies: quality of parenting and social and emotional development of the children, Child Development 64(2):285–298, 1995. Natrag na tekst.
  5. Holloway, M., Socializing with non-naked mole rats, Scientific American 272(1):11, 1995. Natrag na tekst.

Srodni članci

Dodatno štivo

Helpful Resources