Slavljenje Božića?

napisao Jonathan Sarfati
preveo Zlatko Madzar

25. prosinac 2016.; posljednja izmjena 12. prosinca 2018.

Svakoga Božića, CMI objavljuje božićni članak, i nudi posebne božićne ponude. S vremena na vrijeme, neki se ljudi žale na uporabu riječi ‘Božić’ i tvrde kako njenom uporabom ne slijedimo Evanđelje. Ipak, mi zasigurno doista temeljimo naše razmišljanje u svakome području na Evanđelju, i zabrinuti smo što braća i sestre u Kristu možda misle drukčije.

Jedan od tekstova na kojima ovo temeljimo:

Od djetinjstva bili ste upoznati sa svetim spisima, što vas mogu učiniti dovoljno mudrima za spasenje kroz vjeru u Isusa Krista. Cijelo je Evanđelje izdahnuto od Boga i pogodno za učenje, za ponovno dokazivanje, za ispravljanje, i za vježbu u pravednosti, koje čovjek od Boga može ispuniti, opremljen za svako dobro djelo. (2. Timoteju poslanica 3:15–17; usporedite Autoritet Evanđelja i Jesu li biblijski kreacionisti krivi za povratno opravdavanje?)

Ovo implicira kako Evanđelje sadrži sve doktrine i moralne zakone što trebamo. Iz toga slijedi kako su sve stvari potrebne za našu vjeru i život izričito zapisane u Evanđelju ili mogu biti logički zaključene iz Evanđelja. Stoga ukoliko je nešto grješno, bit će zabranjeno u Evanđelju, ili izričito ili prema logičkome zaključivanju. I kao posljedica toga: ako nešto nije zabranjeno u Evanđelju, onda je dopustivo.

Mislimo kako je Božić primjer. Evanđelje ga niti ne zapovijeda niti ga brani. I zbog toga kršćani u Kristu imaju slobodu slaviti ga ili zanemariti, tako dugo dok sredstva proslave nisu protivna Evanđelju. Ključni odlomci o kršćanskoj slobodi su:

Netko poštuje neke dane kao bolje od ostalih, dok netko drugi poštuje sve dane jednako. Svaki od njih bi trebao biti u potpunosti uvjeren u svome razmišljanju. Onaj koji promatra dan, promatra ga u slavu Gospoda. (Poslanica Rimljanima 14:5–6)

Neka vas dakle nitko ne sudi po jelu ili po piću, po blagdanima, mlađacima ili subotama. (Poslanica Kološanima 2:16)

Poganske proslave?

Ali neki kritičari tvrde kako Božić krši Evanđelje jer potječe iz poganstva. Prvo, čak i ako je ovo istina, ovo čini genetsku zabludu, grješku kod pokušaja opovrgavanja vjerovanja tragajući za njegovim izvorom. Na primjer, Kekulé je osmislio (točnu) prstenastu strukturu molekule benzena nakon sna o zmiji koja grabi svoj rep. Ipak, kemičari ne moraju brinuti o biološkoj ispravnosti zmije ili psihologiji snova kako bi analizirali benzen! Slično tome, ispravnost ili neispravnost ovih jeste proslava neovisna o istini ili pogrešnosti njihovih navodnih paralela. I što je najvažnije, istina kršćanstva ovisi o povijesnim činjenicama utjelovljenja i uskrsnuća Krista, a ne onima kršćanskih tradicija.

Nadalje, tvrdnju poganskoga podrijetla povijest ne podržava. Mnoge navodno poganske paralele ili to niti najmanje nisu, ili su se zapravo odvijale nakon kršćanstva, tj. bile posuđene iz kršćanstva. Vidjeti Je li kršćanstvo kopirano iz poganskih mitova? Odbijanje teze kopiranja i Kopiranje kopiranoga: Isus se ne sastoji od poganskih mitova. Ali uzmimo nekoliko uobičajenih tvrdnji.

Nedosljednost kritičara

Postoji mnogo više poznatih stvari koje su ustvari proizašle iz poganstva, ali oko kojih vrlo malo ljudi brine. Nelogično je izbjegavati kršćanske blagdane koji okupljaju ljude u štovanju (dobra stvar) jer ih neki smatraju povezanima s poganstvom, dok istovremeno koriste svakodnevne stvari i zanemaruju njihovo očito pogansko podrijetlo. Možda ste svoj ispušni sustav zamijenili Midasom, nosite cipele što je dizajnirao Nike, žvačete Trident žvakaču gumu, ili gledate film Orion Picturesa. Nekoliko je dana našega tjedna i mjeseci naše godine nazvano po nordijskim bogovima, osim subote (eng. Saturday) što dolazi od rimskoga boga Saturna, i nedjelje i ponedjeljka nazvanih po Suncu i Mjesecu (eng. Sunday i Monday). Nekoliko je mjeseci nazvano po rimskim bogovima. Osam je planeta i mnogi njihovi mjeseci nazvano po rimskim božanstvima. Automobili Mazda nazvani su po božanstvu zoroastrijanizma, i mnogo ljudi posjeduje automobile marke Saturn, Mercury, Ares, Aurora … itd. Čak su i latiničnu abecedu kojom ti kritičari pišu izumili pogani.

Ali čak i u Božjoj riječi, neki od junaka u Bibliji nose poganska imena. Npr. Mordokaj, stvaran junak Knjige o Esteri, nosi ime povezano s glavnim babilonskim bogom Mardukom. Uzmite u obzir i Danielova tri prijatelja koji su bili spremni biti bačenima u peć prije negoli štovati ikojega osim pravoga Boga. Izvorno su nosili imena Hananija, Mišael, i Azarija, ali su poznatiji po imenima što su im nadjenuli Babilonci: Šadrak, Mešak, i Abed-Nego (Knjiga proroka Daniela 1:7). Abed-Nego znači ‘sluga Neboa’, poganskoga boga. I Novi je zavjet pisan grčkim alfabetom, što su izumili pogani.

25. prosinac

Ne postoji dokaz o datumu 25. prosinca iz Mitraitskih misterija, kao što su liberalni teolozi nekada tvrdili. Postoji datum 25. prosinca za Sol Invictus, ili ‘Neosvojivo Sunce’, ali to se nije odnosilo posebno na mitraizam, koji nije imao jedinstvenih javnih blagdana. Nadalje, ova se proslava javlja tek poslije od kršćanske proslave istoga datuma. Kršćansko obilježavanje ovoga datuma datira u najmanju ruku do 202. godine od Hipolita Rimskog u njegovim Commentary on Daniel [Komentari Knjige proroka Daniela]:

Za prvi advent našega Gospodina u tijelu, kada je bio rođen u Betlehemu, osam dana prije kalendarskoga siječnja [25. prosinca], četvrtoga dana u tjednu [srijeda], dok je August bio u svojoj četrdeset i drugoj godini, [2. ili 3. godina n.e.] ali od Adama pet tisuća i pet stotina godina daleko. Patio je u trideset i trećoj godini, 8 dana prije kalendarskoga travnja [25. ožujka], na Dan priprave, petnaeste godine cezara Tiberija [29. ili 30. godine n.e.], dok su Rufus i Rubelion i Gaj Cezar, četvrti puta, i Gaj Cestije Saturnin bili konzuli.

Ali tek je 274. godine, 72 godine poslije, rimski car Aurelijan proglasio proslavu Sol Invictus, i ne postoji jasan dokaz kako se ta proslava uistinu i odvijala prije 354. godine. Jedan članak, ‘Calculating Christmas’ [Raćunajući Božić], zaključuje:

Tako, izgleda da 25. prosinac kao datum Kristova rođenja ne duguje apsolutno ništa poganskim utjecajima nakon djelovanja Crkve za vrijeme ili nakon vremena Konstantina. Malo je vjerojatno da je to stvaran datum Kristova rođenja, ali je proizašao kao ishod truda ranih latinskih kršćana u određivanju povijesnoga datuma Kristove smrti.

I poganska gozba što je car Aurelijan odredio na taj dan 274. godine nije samo bila pokušaj iskorištavanja zimskoga solsticija za davanje političke izjave, već gotovo sigurno i pokušaj davanja poganskoga značaja datumu što već ima svoju važnost za rimske kršćane. Kršćani su, zauzvrat, kasnije mogli nanovo prisvojiti pogansko ‘rođenje neosvojivoga Sunca’ koje bi se odnosilo, po prilici rođenje Krista, na uzdižuće ‘Sunce spasenja’ ili ‘Sunce pravde.’¹

Iz toga je jasno kako je pogansko slavljenje toga datuma krivotvorina, a ne izvornik.

U tom slučaju, koji je stvaran izvor datuma 25. prosinca? To je van-biblijska židovska tradicija, imena ‘integralna godina’. To znači kako bi životni vijek proroka bio točan broj godina, te bi on umro na obljetnicu svoga začeća, stvarnoga početka života. Isusova smrt izračunata je na dan 25. ožujka od strane Zapadne crkve, i 6. travnja od strane Istočne crkve. I tako je ovaj isti datum bio slavljen kao datum kada je Krist bio začet. Devet mjeseci kasnije je 25. prosinac ili 6. siječanj, i ovaj je potonji datum još uvijek slavljen u istočnoj Pravoslavnoj crkvi (i mnogi ogranci Zapadne crkve slave ‘Bogojavljanje’ toga datuma, kako bi sada proslavili uspomenu na dolazak nepoznatoga broja mudraca i njihova tri poklona).

Na primjer, vodeći crkveni otac Augustin jasno je naučavao ovaj koncept integralne godine:

Jer za Njega se vjeruje kako je bio začet 25. ožujka, datum na koji je isto tako i patio; tako utroba Djevice, u kojoj je On bio začet, gdje nijedan smrtnik nije začet, odgovara novome grobu u koji je položen, gdje nijedan čovjek nije ležao, niti prije niti kasnije. Ali On je bio rođen, prema tradiciji, na dan 25. prosinca.²

Primjedbe na 25. prosinac

Uobičajeno je imati primjedbe na 25. prosinac s tvrdnjama kako Isus nije mogao biti rođen na taj datum. CMI ne govori kako je Isus definitivno rođen na taj datum (sumnjamo kako je moguće to znati sa sigurnošću), ili što bismo trebali ili ne bismo trebali tada činiti. Ali tvrdimo kako je mnogo uobičajenih argumenata protiv toga datuma pogrješno—vidjeti Božić–Zašto? i iznosimo odgovore kritičarima ispod članka.

Npr. jedni tvrde kako je kasni prosinac prehladan da bi pastiri bili vani na svojim poljima. Ipak, čak i ako pastiri u Kanadi ili Montani ne čuvaju svoja polja noćima u prosincu, ne znači kako ni pastiri u Betlehemu ne paze na njih u to doba godine. Zapravo, paze ih. Ustvari, prosinac je vrlo povoljno vrijeme, jer je trava bujna, jer je prosinac jedan od tri mjeseca s najviše kiše kroz godinu u toj zemlji, nakon sušnoga ljeta. I nije baš tako hladno; temperature su otprilike iste kao u sjevernoj Floridi. ‘Bijeli Božić’ je rijedak u Betlehemu; većina prosinaca nema temperature ispod smrzavanja.³ Za usporedbu, Jakov je, koji je živio mnogo sjevernije u Paddan-Aranu, čuvao vani stada ujaka Labana čak i za vrijeme smrzavajućih noći (Knjiga Postanka 31:38–40; Hebrejski qerach קֶ֫רַח = led, mraz). Tako da su pastiri drevnoga Bliskoga istoka bili izdržljiviji negoli suvremeni kritičari misle.

Drugi tvrde kako je Isus morao biti rođen za vrijeme Blagdana sjenica, u rujnu. Ipak, nije vjerojatno kako je Isus rođen na židovski blagdan. Evanđelje po Mateju posebice često povezuje Isusove riječi i djelovanja kao ispunjenje starozavjetnoga kazivanja i spominje svaku priliku kada je Isus napravio nešto na neki židovski blagdan. Znači da ako je bio rođen za vrijeme blagdana, barem bi jedan od pisaca Evanđelja to negdje i spomenuo. Ovo nije argument iz tišine, koji je u formalnim logičkim uvjetima vrsta nevaljanog argumenta pod imenom negiranje prethodnika (vidjeti objašnjenje u Uvjetne izjave i implikacije). Već je ovo gore navedeno argument iz istaknute odsutnosti, koji je vrsta valjanoga argumenta imena negiranje posljedičnoga.

Djed Božićnjak

Ovo je ime iskrivljenje imena ‘Sveti Nikola’, preko nizozemskog Sinter Klaas. On nije bio poganin, već stvarna povijesna kršćanska ličnost, biskup Myraje u Maloj Aziji (današnja Turska) u 4. stoljeću (270.–343. godine). Bio je poznat po svojoj darežljivosti. Obješene čarape dolaze iz jedne prigode kada je trima kćerima siromašnoga čovjeka dao novac za njihove miraze stavljajući ga u njihove čarape, koje su se sušile pored kamina.

Sveti Nikola bio je jednako poznat u svoja vremena po žustrome branjenju Kristova Božanstva. Zaista, jedna legenda govori kako je prilikom zasjedanja Koncila u Niceji, udario vođu heretika Arija zbog njegova bogohulnoga nijekanja ove životne istine.

Naravno, mitologija je narasla oko ove ličnosti zasjenjujući svako spominjanje Spasiteljeva rođenja. Ali to teško da može biti krivnja izvornoga Nikole.

Darivanje

Ovo potječe i od darova mudraca (iako je to bilo oko godinu dana nakon Isusova rođenja) i od Svetoga Nikole. I ako ljudi jedni drugima u ovo vrijeme kupuju poklone (ponovno, niti je zapovjeđeno niti branjeno Evanđeljem), tada se čini prikladnim promicati časopis Creation ili, recimo, novu knjigu The Genesis Account [Izvješće Knjige Postanka], kao dostojan poklon. Takav biblijsko-usmjereni poklon mnogo će više koristiti od smeća što ljudi često dobivaju.

Opetovano, samo zato jer Božić može biti vrijeme prigodne pobješnjele komercijalizacije, ne znači kako je darivanje samo po sebi nešto loše. Prije bi, u svojoj biti, bilo moralno neutralno, i ne bi smjelo biti osuđivano jer ga netko može zlorabiti. Ne osuđujemo svu hranu jer je neki ljudi zloporabe, na primjer, ili ne odbijamo voziti automobile jer ih neki koriste kako bi počinili zločin.

Božićno drvo

To je isto tako suvremena inovacija koja nema korijenja niti u kršćanstvu ni u poganstvu. Za njega ne postoji nikakvih dokaza prije 15. stoljeća, u današnjoj Estoniji. Nakon toga su u narednome stoljeću, kršćani u današnjoj sjevernoj Njemačkoj izvodili tajanstvene igre sa zimzelenim ‘rajskim drvom’ ukrašenim jabukama, dok je jedna jabuka bila nabodena na vrh. Dan 24. prosinca bio je tradicionalan ‘imendan’ za Adama i Evu. Možemo biti zahvalni ovoj poveznici Božića i jeseni, što je u cijelosti razlog Isusova dolaska kako bi umro, prema Novome zavjetu (usp. 1. Poslanica Korinćanima 15).

Božićno je drvo Engleskoj predstavio njemački pratitelj kraljice Viktorije, princ Albert. Ustvari, mnoge su od, prema našem vjerovanju, drevnih kršćanskih tradicija započele u viktorijanskoj Engleskoj tek nešto prije od jednoga stoljeća!⁴

Neki se pozivaju na Knjigu proroka Jeremije 10:2–4 kako bi zabranili božićna drva. Ali to je bilo napisano 500 godina prije nego je Krist uopće rođen, i odnosi se na drva posječena u šumi kako bi se izradio idol. To nema nikakve veze s današnjim božićnim drvima, kojima se ne klanjamo.

Božić (eng. ‘Xmas’)

wikimedia.org

Ikona Isusa Krista s nomina sacra, iz Hagia Sofije, u Istanbulu, Turskoj

Zasigurno je moguće da mnogi kršćanofobi pišu ‘Xmas’ kako bi izuzeli Krista (‘Christ’) iz riječi. Ali nisu svjesni kako je taj izraz izvorno bio kršćanska skraćenica, jer je ‘X’ bilo grčko slovo chi, početno slovo riječi Χριστός (Christos tj. Krist). Neki od najranijih novozavjetnih rukopisa također skraćuju sveta imena (latinski izraz nomina sacra, jednina nomen sacrum), i pisana su velikim štampanim slovima (npr. uncijalni rukopisi). Tj. oni bi skratili nominativ ΧΡΙΣΤΟΣ na ΧΣ, što je često pisano kao XC, i genitiv ΧΡΙΣΤΟΥ kao ΧΥ, te bi skraćenice bile pisane s crtom iznad, što ovdje nije moguće. U ovoj ikoni (desno) iz velike katedrale Hagia Sophia (‘Sveta mudrost’) u Bizantu /Konstantinopolu /Istanbulu u Turskoj, postoje nomina sacra IC XC s valovitim crtama iznad njih, što predstavlja ΙΗΣΟΥΣ ΧΡΙΣΤΟΣ, Isusa Krista.

Misa za Krista (eng. Christ Mass)?

Neki kritičari imaju prigovore zbog izobličenja riječi, stvaranja poveznice s rimo-katoličkom misom. U stvarnosti, riječ ‘misa’ u oba slučaja dolazi od latinske riječi missa, što je izvorno značilo ‘odrješenje’, ali u kršćanskome svijetu, preuzelo je značenje ‘poslan na misiju’. Pa je tako Christ Mass [misa za Krista] slavljenje slanja Boga Oca Boga Sina na posebnu misiju (poslanje) čovjeku, kroz postajanje jednim od nas.

Također, ostali jezici isto slavljenje nazivaju izrazima što nemaju nikakve poveznice s riječju missa. Na primjer, suvremena grčka riječ je Χριστούγεννα (Christouyenna), što doslovno prevedena znači ‘Kristovo rođenje’, iz γεννάω (gennaō), poroditi. Još je jedan primjer kinesko mandarinska riječ 圣诞 (Shèngdàn), što u doslovnome prijevodu znači Sveto rođenje.

Presedan Hanuke

Još jedna stvar za dodati dolazi od svetkovine zvane Hanuka. Ona slavi ‘ponovno podizanje’ drugoga Hrama nakon što su Makabejci isključili Seleukovićeva oskvrnitelja Antioha IV., koji je samoga sebe proglasio ‘Epifanom’ što znači ([Božje] prokazanje). Ovo je uključivalo paljenje menore, višestruke svijeće, te je prema predaji dnevna zaliha ulja trajala svih osam dana.

U Evanđelju po Ivanu 10:22–23, vidimo Yeshuu /Isusa kako hoda Hramom za vrijeme Hanuke, i koristi taj Blagdan posvećenja da bi objasnio kako je On Svjetlo svijeta, i Bog (druga Osoba Trojstva) došao u tijelu! On tada nije vidio ništa pogrješno u slavljenju ‘ljudskoga’ blagdana kako bi iznio dobre vijesti o Svome dolasku.

Mnogi mesijanski Židovi čak i uključuju tu proslavu u oslikavanja Mesije. Za blagdan Hanuke, Židovi pale srednju svijeću, Shamash, što znači ‘sluga’, i zatim koriste tu svijeću kako bi zapalili ostale. Ovo predstavlja našega Gospodina Isusa, Patećega Slugu naviještenog u Knjizi proroka Izaije 53, koji je Svjetlo svijeta (Evanđelje po Ivanu 8:12). Ostale svijeće predstavljaju one koji vjeruju u Njega, i Židove i pogane, koji moraju pokazivati Njegovo svjetlo, a ne skrivati ga ispod posude (Evanđelje po Mateju 5:15).

Zaključak

Koristeći analogiju Isusova slavljenja Hanuke, osobno ne vidim ništa pogrješno u slavljenju Božića. Pod Kristovim zakonom, svi smo slobodni odabrati hoćemo li slaviti Božić ili se izuzeti iz te proslave. Tvrdnja kako je Božić poganski propada prema objektivnim povijesnim i logičkim temeljima, i datum 25. prosinca izvorno potječe iz židovske tradicije dok su ga pogani kasnije kopirali. I na kraju, Bog je stvoritelj ciklusa dana i noći, te Njemu pripadaju svi dani; nijedan dan ne pripada Sotoni ili poganima.