Fantastični nabori

Zakrivljeni slojevi stijena potkopavaju milijune godina

piše: Gavin Cox
preveo Mladen Čirjak

Jeste li ikada šetali uz plažu i podigli pogled kako bi se divili savijenim slojevima litica? Brojni su primjeri savijanja u stijenama uz južnu obalu Engleske. Većina primjera uključuje višestruke slojeve stijena, savijenih zajedno. Što ih je učinilo takvima, i kakve su sile bile potrebne da saviju stijene na tako dramatične načine?

Još važnije, koliko dugo su ti procesi trajali? Informacije na internetu i TV-u vezane za geologiju konstantno podupiru ideju o dubokoj starosti Zemlje. Vjerovanje koje se podržava jest to da se sile i brzine procesa, kojima danas svjedočimo oko sebe, nisu mnogo promijenile tijekom milijuna godina. ‘Polagano i postupno’ je stalna mantra, a ono što vidimo u sadašnjosti je ključ razumijevanja prošlosti. Ta ideja, koju je predložio škotski geolog James Hutton (1726–1797), naziva se ‘uniformizam’. Hutton, kojeg se drži ‘ocem moderne geologije’, izjavio je (naglasak dodan):

…prošlost našeg svijeta mora se objasniti onime što možemo vidjeti da se događa sada … Neće se koristiti sile koje svijetu nisu prirodne, niti jedan proces se neće razmatrati osim onih čiji su nam principi znani.¹

Hutton je bio deist, što znači da je vjerovao u stvoritelja, ali ne Boga Biblije. Također je nijekao biblijsku povijest – posebice nadnaravno, nedavno stvaranje, nakon kojega je nekih 1700 godina kasnije uslijedio opći potop. Zbog svog deizma, odbacio je interpretaciju pojava poput savijenih slojeva u smislu potopa iz vremena Noe. Tako su, čak i prije no što su ispitali dokaze, Hutton i oni koji su ga slijedili, odbacili potop kao objašnjenje geoloških činjenica.² No, kao što ćemo vidjeti, potop je najbolje objašnjenje pojava poput savijenih slojeva.

Napregnuti slojevi

Stijene reagiraju na naprezanje na različite načine. Naprezanje je sila koja djeluje na stijenu, a može djelovati u različitim smjerovima. ‘Vlačno naprezanje’, nastoji razdvojiti stijenu. ‘Tlačno naprezanje’ uzrokuje sabijanje stijene. ‘Smično naprezanje’ nastaje uslijed dvaju sila u suprotnim smjerovima, no međusobno pomaknutih (vidi sliku 1)

Neke stijene bolje podnose naprezanja od drugih. Promjena oblika stijene uslijed naprezanja se naziva deformacijom, što dovodi do tri tipa deformacija.

Elastična deformacija, pri kojoj stijena može ‘vratiti oblik’ nakon prestanka naprezanja. Duktilna deformacija znači da stijena mijenja svoj oblik uslijed naprezanja i neće povratiti svoj prvobitan oblik

Konačno, ako je stijena dovoljno napregnuta, puknut će, te tako nepovratno biti promijenjena — krta deformacija. Različito ponašanje stijena također ovisi o njihovim sastavnim dijelovima – poput torte sa svojim mekim, savitljivim sastojcima (poput jaja, voća, brašna) i lomljivim sastojcima (poput oraha). Kao i kod torte, i temperatura ima velik utjecaj na to kako se stijene ponašaju. Ta tri faktora (naprezanja, sastavni dijelovi i temperatura), te njihove ishode geolozi obično koriste za objašnjavanje onoga što u njima opažaju.

To uključuje savijanje sedimentnih slojeva. Long-age geolozi zamišljaju da naprezanja (sa ili bez zagrijavanja) koja djeluju na ograničene stijene, primijenjena postupno i dovoljno dugo (obično tijekom milijuna godina), mogu prouzročiti da se lomljiva stijena deformira poput plastike, te se nabori u stijenama objašnjavaju na taj način.

Uzmimo u obzir potop!

No, treba li naborane stijene objašnjavati na taj način? Zahtijeva li savijanje zaista milijune godina? Kada u obzir uzmemo opći potop, vrijeme potrebno za formiranje tih struktura se smanjuje. Potop pruža jednostavno objašnjenje, kojemu nisu potrebni milijuni godina – vremenski raspon koji biblijska povijest odbacuje. Mokri sedimenti deponirani su u kratkom vremenu diljem svijeta tijekom potopa. Ako su slojevi još bili meki i savitljivi, poput slojeva gline, bili bi brzo savijeni tektonskim pomacima, bez lomljenja ili mrvljenja.³

©Creative Commons/Callanbentley©Creative Commons/Nilfanio©Creative Commons/Aileen Doran©Creative Commons/James St. John

Biblija indicira da je potop, koji je trajao tek malo više od godine, bio globalan tektonski događaj, s puno vertikalnog i horizontalnog pomicanja tla. To je uzrokovalo sile potrebne za oblikovanje sedimenata i savijanje stijena.⁴ Postanak 7:11 kaže kako su kada je potop započeo “prodrli svi izvori velikog bezdana.” Postanak 8:1–3 kaže kako je potop završio: “Bog pusti vjetar na Zemlju tako da je voda opadala. Zatvoriše se izvori bezdana… voda je pomalo otjecala.” To također opisuje i veliku globalnu geološku aktivnost. Nadalje, Psalam 104:6–9 jasno opisuje potop iz vremena Noe:⁵ “Nad gorama stajahu vode. A na prijetnju tvoju se povukoše… Uzdigoše se gore, spustiše se doline na mjesto koje si im odredio … da se ne vrate i opet ne pokriju Zemlju.” Očito se radilo o velikim silama koje su pomicale zemlju i transportirale ogromne količine svježe deponiranih, mokrih sedimenata. Potop pruža sve faktore neophodne za brzo savijanje slojeva.⁶

Dileme dubokog-vremena

Geolozi koji vjeruju u milijune godina neće se pozvati na potop iz vremena Noe kako bi objasnili slojeve i savijanje stijena. Oni smatraju da su te stijene deponirane polako. Kako su slojevi sedimenata postajalo veoma debeli (kilometrima) donji slojevi su komprimirani težinom gornjih, te je voda istisnuta. Uz kemijsko cementiranje, to bi osiguralo da su sedimenti postali stijena.

Duboko zatrpane stijene su ograničene pritiskom, te oni kažu da je moguće da su savijene polagano, nakon što su se skrutnule. Problem ove ideje jest taj što se čvrste stijene lome; ako ih se podvrgne tlaku, one se neće saviti, puknut će. (Savijte staru i suhu granu, puknut će – naglo!)

U naboru istovremeno djeluju dvije komponente naprezanja: tlačenje i razvlačenje. U vanjskom dijelu nabora, djeluju vlačne sile, a u unutarnjem dijelu djeluju tlačne sile. (vidi sliku 2).

Prema tome, očekivali bi frakture na vanjskom dijelu, te dokaze tlačenja u unutarnjem. Međutim, istraživači to nisu uočili u naborima, primjerice u Grand Canyon-u.

Stijene izgledaju kao da su savijene poput mokre gline. Tamo gdje je djelovalo vlačno naprezanje postojale su tanje (bez fraktura), te deblje tamo gdje je djelovalo tlačno naprezanje (bez znakova drobljenja). Do je snažan dokaz da je sediment, kada je savijen, još uvijek bio mokar i plastičan, poput gline, a ne čvrsta stijena.⁴

Pobornici dubokog vremena mogu prihvatiti da je neki pojedini sloj stijene bio mokar i plastičan kada je savijen. No, ne prihvaćaju to u slučaju višestrukih slojeva očito savijenih zajedno, kada su gornji i donji slojevi navodno razdvojeni milijunima godina. To je stoga što shvaćaju da bi bilo nerazumno misliti da će slojevi stijena ostati meki milijunima godina. Dakle, barem bi donji slojevi bilo kojeg takvog niza nabora bili čvrsti tijekom savijanja.

U Grand Canyon-u, gdje su savijeni slojevi dio veće formacije imena Kaibab Upwarp (slika 3), najdublji sloj (Tapeats pješčenjak) je navodno star 550 milijuna godina. Gornji slojevi (Kaibab vapnenac) navodno je nataložen prije 300 milijuna godina. (Najdublji sloj je navodno milijunima godina stariji od bilo kojeg sloja iznad.) Dakle, budući da su plastično savijeni svi zajedno, najjednostavnije objašnjenje je da su u trenutku savijanja još uvijek bili mokri i savitljivi.

Long-ager-i moraju dakle zaobići ovo na neki način. Da bi sačuvali milijune godina, moraju promatrati stijene kao sposobne savijati se bez pucanja – u prošlosti koju se ne može promatrati, tijekom ogromnih vremenskih perioda.³

Zaključak

Navodni milijuni godina potrebni za savijanje stijena su iluzija. Savijene stijene ne predstavljaju dokaz dugih vremenskih perioda.⁷ Nadalje, nitko nije čekao eonima da vidi da li je zaista potrebno toliko dugo za stvaranje nabora u stijenama. ‘Duboko vrijeme’ je filozofska ideja (proistekla iz uniformitarizma), ne znanstveno opažanje.

Naprotiv, višestruki slojevi stratuma savijeni zajedno predstavljaju problem po duboko vrijeme; problem za koji treba naći objašnjenje. Dokazi snažno upućuju na to da su takvi sedimenti položeni zajedno i u kratkom vremenu. Savijeni su dok su još bili mokri, prije preobrazbe u čvrste stijene.⁸ Biblijska povijest je dakle opravdana kada shvatimo da potop najbolje objašnjava te fantastične nabore..