Darwinov presudni utjecaj na nemilosrdne krajnosti kapitalizma

napisao Jerry Bergman
preveo Zlatko Madzar

wikipedia.com

Darvinizam je imao presudnu važnost, ne samo u podržavanju razvoja i uspona nacizma i komunizma (i u stvaranju nacističkoga kao i komunističkoga holokausta), već i u usponu mnogih nemilosrdnih baruna razbojnika kapitalista što je u procvatu u kasnim 1800-tima i ranim 1900-tima.¹ Kao što su Julian Huxley i H.B.D. Kittlewell zaključili, društveni je darvinizam vodio do mnogih zlodjela, uključujući i ‘veličanje slobodnoga poduzetništva, laissez faire ekonomije² i rata, do ne-znanstvene eugenike i rasizma, te s vremenom do Hitlera i nacističke ideologije.³ Glavni vid ovoga oblika kapitalizma bilo je darvinističko vjerovanje što zaključuje kako je prirodno i uputno iskorištavati bez granica i ‘slabije’ osobe i slabije poslove.

Društveni darvinizam /spencerijanizam

Herbert Spencer bio je jedan od Darwinovih najistaknutijih učenika. Spencer, radikalni eugeničar i društveni darvinist, zaključio je kako su određene rase inferiorne i s vremenom će biti ‘odabrane za izumiranje’. Bio je mišljenja kako će se iste dogoditi i slabijim pojedincima. Mnoge Spencerove knjige bile su bestseleri. Bile su upotrebljavane kao fakultativni tekstovi na mnogim sveučilištima, i utjecale su na mnoge velike poslovne ličnosti našega naroda. Njegove knjige i članci:

‘… učinile su ga svjetski poznatim do 1870. godine i, u Americi, njegova se zvijezda vinula u visine više od one njegova sunarodnjaka Charlesa Darwina. Vrlo uspješan američki časopis, Popular Science Monthly [Mjesečnik popularne znanosti], ustanovljen je… kao forum oko Spencerovih ideja. Industrijalac Andrew Carnegie u njegovu je čast priredio večeru, na kojoj su bili prisutni svi koji su nešto značili u Pozlaćena vremena. Ipak danas, Spencerova djela nisu čitana, njegovo je ime pozdravljano zijevanjem i nije heroj čak ni filozofima niti evolucionistima… Spencer … je postao poznat po davanju etičkoga opravdanja za industrijski laissez-faire kapitalizam. Iako je ideja postala poznata kao društveni darvinizam, to je ustvari bio društveni spencerijanizam.’⁴

Spencer je došao do zaključka kako će društvena evolucija istrijebiti manje podobne ili slabije pojedince

‘… dok su se razumni ljudi uzdržavali od uplitanja u neumoljive "zakone" evolucije. Rezultat, vjerovao je, bit će razvijeno društvo koje će djelovati glatko i za opće dobro svojih (budućih) članova. Neprekidan napredak bio je pravilo evolucije, sa srećom pojedinca i društvenom srećom kao konačnim ciljem.’⁴

Njegove su ideje isto tako imale jasne implikacije i u ostalim područjima. Pokojni Isaac Asimov primijetio je kako darvinizam može biti korišten kao opravdanje zanemarivanja uobičajene društvene odgovornosti do nezaposlenih ili potrebitih.

‘Godine 1884. [Spencer] je tvrdio, primjerice, kako bi ljudima koji ne mogu biti zaposleni ili koji terete društvo trebalo biti dozvoljeno umrijeti umjesto postajanja objektima pomoći i milosti. Kako bi to ostvario, očigledno, iskorijenio bi nepodobne pojedince i ojačao rasu. To je bila užasna filozofija što se mogla upotrijebiti u opravdavanju najgorih impulsa ljudskih bića.’⁵

Uobičajeni radni uvjeti u 19. i početkom 20. stoljeća

Nedostatak zabrinutosti razbojnika baruna za društvenu dobrobit društva, pa čak i za radnike u njihovim vlastitim tvornicama, uništio je milijune života. Ozljede na radnim mjestima zbog nesigurnih uvjeta rada bile su glavnim uzrokom smrti i trajnih ozljeda desetljećima tijekom toga razdoblja. Godišnji zbroj takvih smrtnih slučajeva, ozljeda ili oboljenja u SAD je oko 1900. godine bio procijenjen na oko milijun radnika.⁶

Uvjeti kao što su nezaštićeni pogoni za motorno remenje i pogonska vratila na strojevima bili su norma, i redovno su bili uzrokom gubitaka prstiju, ruku i čak cijelih udova. Za radnike, gubitak dijela tijela bio je gotovo neizbježan ishod životnoga vijeka provedenog u tvorničkoj ili industrijskoj okolini. Istraživanja među radnicima otkrila su kako je više od polovice njih zadobilo ozbiljne ozljede, u rasponu od gubitka prstiju do gubitka vida ili sluha, tijekom svoje radne karijere. U nekim zanimanjima, skoro je svaki radnik pretrpio ozljedu. Na primjer gotovo su svi radnici u proizvodnji šešira s krutim obodima patili od trovanja živom, i skoro svi radnici koji su bojili pokazivače radijem prije su ili kasnije oboljeli od raka.⁷

Čak i kada su poslodavci bili posve svjesni opasnosti s kojima su njihovi radnici suočeni, većina ih nije poduzela ništa ili vrlo malo kako bi poboljšali uvjete u svojim tvornicama. Mnogi radnici u ljevaonicama čelika radili su 12-satne smjene na vrućini od 47°C za $1.25 po danu.⁸ Predsjednik Harrison je 1892. godine rekao kako je prosječni američki radnik podvrgnut opasnostima u istoj mjeri kao i vojnici u ratu.⁹ Upton Sinclair ovjekovječio je strašne uvjete radnika u industriji pakiranja mesa u njegovome sada klasičnome djelu The Jungle [Džungla], prvi puta objavljenom 1906. godine.¹⁰ The Jungle naširoko je bila smatrana glavnim katalizatorom u izmjenama zakona o radu, i s vremenom je prevedena na 17 jezika te prodavana u milijunima primjeraka. Ova je knjiga toliko dirnula Theodorea Roosevelta da je neumorno radio na reformi poslovne pohlepe. Rezultat toga bio je donošenje niza važnih zakona o radu, kao i donošenje zakona „Pure Food and Drug Act“ [Zakon o čistoj hrani i lijekovima].

Ljudske su živote mnogi kapitalisti smatrali potrošnima te su stotine nepotrebno umrle samo pri polaganju željezničkih pruga.¹¹ Umrli su zbog loših životnih uvjeta što im je osigurala željeznica, od vrućine i hladnoće, bolesti, i zbog indijanskih napada. Odličan primjer takve eksploatacije dogodio se kada je J.P. Morgan kupio 5.000 pušaka s greškom za 3,50$ po komadu i zatim ih prodao vojsci za 22,00$ po komadu. Zbog greške su puške povremeno odstrijelile palce svojih korisnika.¹¹ Žrtve su podigle tužbe, a savezni je sudac podržao prodaju kao legalnu i prikladnu. U ovome slučaju, kao što je tada bilo uobičajeno, sudovi su obično stali na stranu baruna razbojnika.¹²

Mnogi su suci bili obrazovani u darvinizmu, jer su često prihvaćali ideologiju opstanka najjačih, i zaključivali kako životi „običnih“ muškaraca i žena malo vrijede. Kako je jedan zaposlenik primijetio kada je bio zamoljen izraditi krovnu zaštitu za svoje radnike: ‘Ljudi su jeftiniji od šindre.’¹² Nemilosrdnost kapitalista bila je toliko ekstremna da su s vremenom vlade širom svijeta donijele stotine zakona protiv takvih uobičajenih postupanja. Zakoni protiv monopola samo su jedan primjer ishoda korupcije uobičajene za to razdoblje američke povijesti.

Od kršćanstva do darvinizma

Mnogi od razbojnika baruna bili su odgojeni kao vjernici u Boga, ali su ili napustili to vjerovanje ili ga izmijenili kako bi uključivalo ideje Darwina i Spencera oko opstanka najjačih. Andrew Carnegie, u svoje vrijeme navodno najbogatiji čovjek na svijetu i neosporni vođa industrije čelika, također je nekada ispovijedao vjerovanje u kršćanstvo, ali ga je napustio zbog darvinizma i postao bliskim prijateljem slavnoga društvenog socijaliste Herberta Spencera. Očigledno ga je darvinizmu predstavila grupa ‘slobodnih i prosvijetljenih mislilaca… tražeći novu “religiju čovječanstva”’ koja se sastala u kući profesora na New York University.¹³ Carnegie je u svojoj autobiografiji izjavio kako je tada s nekoliko svojih prijatelja počeo sumnjati u učenja Biblije,

‘… uključujući i nadnaravni element, i zapravo čitavu shemu spasenja kroz posredničko pomirenje i čitav ustroj izgrađen na njemu, srećom sam naišao na djela Darwina i Spencera… . Sjećam se kako je svjetlo stiglo kao poplava i sve je bilo jasno. Ne samo da sam se riješio teologije i nadnaravnoga, već sam pronašao istinu evolucije. “Sve je dobro jer svi postaju bolji” postao je moj [laissez-faire] moto, moj istinski izvor utjehe. Čovjek nije stvoren s instinktom za vlastitu degradaciju, već se iz nižega uzdigao u viši oblik. Ne postoji niti jedan uvjerljivi kraj njegova puta do savršenstva.’¹⁴

Spencer, ne Darwin, bio je zapravo utemeljitelj izričaja ‘opstanak najjačih’.¹⁵

Darvinizam je postao religija mnogih industrijalaca. Odličan primjer je:

‘Napredak kroz evoluciju, biološki kao i tehnološki, što vodi prirodu i čovjeka, “stroj i vrt”, prema savršenome skladu—ovo je trebala biti sâma srž Carnegiejeve vjere u konačnu savršenost svemira, i držat će se te vjere narednih trideset i pet godina.’¹⁶

Za Carnegieja, Spencer je postao bog. Carnegiejevim vlastitim riječima, Spencer je bio ‘najveći um svojega ili bilo kojeg vremena’. I u Spencerovim ‘masivnim djelima … počivala je konačna bît sve istine i svega znanja’.¹⁷

Mnogi kapitalisti nisu odbacili svoje vjerovanje u Boga, već su ga umjesto toga pokušali spojiti s darvinizmom. Rezultat je bio kompromis sličan nekakvoj teističkoj evoluciji. Većina američkih poslovnih ljudi nisu vjerojatno svjesno bili društveni darvinisti, već su naginjali svoj uspjeh pripisati uzvišenijim osobnim svojstvima kao što je njihova inteligencija, vještina, industrija i vrline, umjesto kao ishod nemilosrdnoga

‘… gaženja po njihovim manje uspješnim konkurentima. Jer konačno, većina njih sebe je vidjela kao kršćane, poslušne zapovijedi “voli bližnjega svoga” i “čini drugima ono što bi htio da oni čine tebi”. Tako, iako su namjeravali postići nemoguće služeći Bogu i mamonu u isto vrijeme, nisu naišli na poteškoće u prilagođavanju kršćanstva Darwinovim idejama borbe za opstanak i opstanak najjačih, i ni u kojem slučaju nijedan od njih nije svjesno mislio da je u stanju ekonomskoga rata sa svojih kolegama proizvođačima.’¹⁸

John D. Rockefeller navodno je jednom izjavio kako je ‘rast velikoga poduzeća samo opstanak najjačih… djelovanje zakona prirode u praksi …’.¹⁹ Rockefellerovi su, za vrijeme održavanja kršćanske fasade, u potpunosti prihvatili evoluciju i napustili Knjigu Postanka kao mitologiju.²⁰ Kada je filantrop obećao dati 10.000$ pomoći osnivanju sveučilišta koje bi bilo nazvano po Williamu Jenningsu Bryanu, John D. Rockefeller Jr istoga je dana uzvratio donacijom od 1,000.000$ javno anti-kreacionističkoj školi Divinity School sveučilišta u Chicagu.²¹

Darvinizam je nadahnuo komunizam i vrhunski kapitalizam

Dobro je dokumentirano kako je darvinizam nadahnuo ne samo Hitlera, već i Staljina i Lenjina. To što je evolucija nadahnula i komuniste i najveće kapitaliste nije iznenađujuće koliko bi se na prvu moglo činiti. Obje su skupine otvoreno suprotstavljene temeljnim vrijednostima kršćanstva, i samo su bili na različitim stranama takozvane ‘klasne borbe’ za koju se vjerovalo kako je neizbježan dio povijesti.²² Morris i Morris su isto zabilježili kako su i lijevo orijentirani marksisti-lenjinisti i desno orijentirani nemilosrdni kapitalisti bili protu-kreacionisti i ‘čak i kada su se međusobno borili, ostali su ujedinjeni u opoziciji prema kreacionizmu…’.²³

Rachels bilježi kako su kapitalisti nedugo nakon Darwinova objavljivanja najpoznatijega djela Origin of Species [Podrijetlo vrsta] 1859. godine teoriju ‘opstanka najjačih’ u biologiji tumačili kao ‘etičko pravilo što je odobrilo krvoločnu ekonomsku konkurenciju’.^24,25

Carnegie je, od otprilike 1870. nadalje, ‘glasno najavljivao svijetu—u javnim govorima, knjigama, i člancima, i u privatnim razgovorima, i osobnim pismima—svoju intelektualnu i duhovnu zaduženost Herbertu Spenceru.²⁶

‘Ne samo u svojim objavljenim člancima i knjigama već i u osobnim pismima poslovnim suvremenicima, Carnegie je često i s lakoćom aludirao na društveni darvinistički kredo. Izričaji kao “opstanak najjačih”, “poboljšanje rase”, te “borba za opstanak” s lakoćom su izlazile iz njegova pera i vjerojatno preko njegovih usana. On je uistinu vidio posao kao veliku konkurentsku borbu i uvijek je bio bolno svjestan slabih koji nisu preživjeli.’²⁷

Filozofija što je iznosio Carnegie bila je prihvaćena ne samo od strane Rockefellera i željezničkih magnata kao što je bio James Hill, već vjerojatno i od većine ostalih kapitalista toga doba.²⁸ Čak su i ‘Henry Ford, najistaknutiji američki kapitalist’, Levine i Miller, ‘našli u darvinizmu savršenu racionalizaciju sustava slobodnoga poduzetništva’.²⁹ Brak darvinizma i kapitalizma najprikladnije je izražen incidentom što se dogodio na Spencerovu putovanju u Ameriku. Kad se vraćao u Englesku, dogodilo se sljedeće:

‘koliko je god nesavršeno bilo razumijevanje gostiju prema poslasticama Spencerove misli, banket je pokazao koliko je postao popularan u Sjedinjenim Državama. Kada je bio na pristaništu, čekajući na brod što će ga odvesti natrag u Englesku, Spencer je uhvatio ruke Carnegiea i Youmansa. “Evo”, povikao je reporterima, “to su moja dva najbolja američka prijatelja”. Za Spencera je to bila rijetka gesta osobne topline; ali više od toga, to je simboliziralo sklad nove znanosti [društvenoga darvinizma] s pogledima poslovne civilizacije.’³⁰

Povjesničar Gertrude Himmelfarb bilježi kako je darvinizam bio brzo prihvaćen u Engleskoj (ali mu se desetljećima odupiralo u Francuskoj) dijelom i zbog njegova opravdavanja pohlepe baruna razbojnika.

‘Teorija prirodne selekcije, kako se govori, mogla je potjecati samo iz Engleske, jer je samo Engleska laissez-faireu dala atomistički, egotistički mentalitet potreban za njegovo začeće. Samo je tamo Darwin mogao obazrivo pretpostaviti kako je temeljna jedinica pojedinac, temeljni instinkt samo-interes, i temeljna aktivnost borba. Spengler, opisujući Origin [Podrijetlo] kao “primjenu ekonomije u biologiji”, rekao je kako je zaudaralo po atmosferi engleske tvornice… prirodna selekcija se pojavila… u Engleskoj jer je to bio savršeni izražaj viktorijanske “filozofije pohlepe”, kapitalističke etike i ekonomije Manchestera.’³¹

Milner bilježi kako je primjena društvenoga darvinizma na kapitalizam, što je bila uobičajena među američkim poslovnim ljudima, uzdizala

‘… tradicionalne osobine samopouzdanja, štedljivosti i industrije do razine “prirodnoga zakona”. Temeljene više na pisanjima Herberta Spencera nego Charlesa Darwina, njezini su zagovornici poticali laissez-faire ekonomsku politiku kako bi iskorijenila nepodobne, nedostatne i nekompetentne.’³²

Upotreba darvinizma u opravdavanju nemilosrdnoga kapitalizma

Jedan od vodećih zagovornika društvenoga darvinizma bio je William Graham Sumner, profesor na sveučilištu u Princetonu, koji je zaključio kako su bogataši ‘najjači’ pojedinci u društvu, i zbog toga

‘… su zaslužili svoje povlastice. Bili su “prirodno odabrani u iskušenjima konkurencije”. Andrew Carnegie i John D. Rockefeller složili su se i zalagali za slične filozofije kojima su namjeravali dati “znanstveno” opravdanje za ekscese industrijskoga kapitalizma.’³²

Mnogi su ostali istaknuti profesori podržavali primjenu filozofije ‘opstanka najjačih’ u društvu. U istraživanju sociologa, Rosenthal je otkrio kako su sociolozi Cooley, Sorokin, Sumner, Ross, čak i Park svi odobravali biološki rasističke doktrine što su opravdavale pa čak i poticale društvene politike opstanka najjačih.³⁴ Biogenetske su doktrine kroz povijest imale utjecaja na uzdizanje stava prihvaćanja radikalnoga kapitalizma, rasizma, seksizma pa čak i rata.³³ Rosenthal primjećuje kako je to istinito usprkos nepostojanju znanstvenoga dokaza o utemeljenosti ljudskoga društvenog ponašanja na biogenetici, ili kako su poslovna /društvena konkurencija, muška dominacija, agresija, teritorijalnost, ksenofobija, pa čak i patriotizam, ratovanje i genocid genetski utemeljene ljudske univerzale.³³ Međutim, biogenetske su doktrine zauzele istaknuto mjesto kroz većinu američke sociološke akademske povijesti.

Mnogi su darvinisti zaključili kako zbog opstanka poduzeća, ono mora slijediti zakone darvinizma, jer bi njihovo zanemarivanje moglo dovesti do istrebljenja baš kao što se to javlja u biološkome svijetu. Asma primjećuje:

‘Priroda se odvija na takav način da snažni preživljavaju a slabi nestaju. Tako, ekonomske i društvene strukture što preživljavaju su “snažnije” i bolje, dok onima koje ne preživljavaju očito nije bilo suđeno. Bolje je što je kapitalizam preživio hladan rat baš kao što je bolje da su sisavci preživjeli mezozoik dok su dinosauri izumrli. “Kako znamo da je kapitalizam bolji od komunizma i kako su sisavci bolji od dinosaura? Jer su preživjeli, naravno”’ [naglašeno u originalu].³

Milijunaš naftaš iz Houstona Michel Halbouty, tipičan barun razbojnik, opravdavao je svoja nemilosrdna iskorištavanja racionaliziranjem: ‘Kao i u prirodi, načelo opstanka najjačih će prevladati’.³⁵ Baruni razbojnici kapitalisti često su zaključivali kako je, zbog neizbježnosti opstanka najjačih kao krajnjega ishoda povijesti, njihovo ponašanje zbog toga bilo opravdano ‘prirodnim zakonom’.³⁶ Rezultat je bila razina nemilosrdnosti u poslovnoj praksi što se uzdigla i do razine ubojstva.

Iako su mnogi od baruna razbojnika poklanjali velike iznose novaca, njihove su darvinističke ideje utjecale na njih i u tome području. Carnegie je dao 125 milijuna dolara samo od 1887. do 1907. godine, ali ‘ništa od toga nije završilo kao izravna pomoć nesretnim klasama. Kao dobar darvinist nije vidio razloga za pokušavanjem spašavanja neprikladnih… . Bacanje novca u more izgledala je bolja opcija’.³⁶ Baruni razbojnici nisu nužno vidjeli darvinizam kao negativnu silu, nego riječima predsjednika Clark University, G. Stanley Hall:

‘Ništa ne ojačava optimizam kao evolucija. Preživljava ono najbolje, ili ne najgore u svakome slučaju. Razvoj se kreće prema gore, stvaralački je, a ne uništavajući. Od kozmičkih plinova prema ovamo postoji napredak, unapređivanje, i poboljšavanje.’³⁷

Nekoliko je istraživanja dokumentiralo važan doprinos darvinizma, posebice kao što ga je razvio Spencer, na laissez-faire kapitalizam. Analiza saslušanja Anthracite Coal Strike Commission [Komisije štrajka antracitnoga ugljena] (1902./1903.) otkrila je kako je ‘… kartel ugljena propovijedao ideologiju društvenoga darvinizma, miješajući “opstanak najjačih” sa slobodom i pravima pojedinaca’.³⁸ Ovo je istraživanje zaključilo kako je na ‘popularnost društvenoga darvinizma u nacionalnoj ideologija SAD-ama potrebno gledati kao na inovaciju korporativnoga kapitalizma’.³⁸

Darvinističke ideje ustraju u poslovanju i danas

Primjena darvinističkih koncepata u poslovanju itekako je prisutno među nama. Jedan od mnogo mogućih primjera je način kako su Robert Blake i njegovi su-autori (u njihovoj najprodavanijoj knjizi naslova Korporativni darvinizam) otvoreno primijenili moderni darvinizam na poslovanje. Zaključili su kako se poslovanje razvija, raste i širi na vrlo predvidljive načine, posebice u definiranim stupnjevima—baš kao i stupnjevi ljudske evolucije.³⁹ Ova ‘poslovna evolucija’ je prirodna; poslovanje, u držanju darvinističkih načela, ili proguta konkurenciju, ili ta konkurencija guta njega.

U povijesti naftne industrije Texasa, Olien i Olien primjećuju kako je čak i nakon Drugoga svjetskog rata, mnogo nezavisnih naftaša vjerovalo kako njihov ekonomski uspjeh ovisi o filozofiji darvinističke borbe najjačih.⁴⁰ Profesor na Yaleu David Gelernter citirao je nekadašnjeg rukovoditelja Microsofta Roba Glasera koji je zaključio da je najbogatiji čovjek na svijetu, Bill Gates, ‘nemilosrdan, darvinist. Uspjeh je definiran kroz uništavanje konkurencije, a ne kroz postizanje odličnosti’.⁴¹

Zaključak

Darvinizam je odigrao kritičnu ulogu u razvoju i rastu nemilosrdnoga oblika kapitalizma najbolje oslikanoga barunima razbojnicima 19. i 20. stoljeća –stoljeće baruna razbojnika. Iako je teško zaključiti ako bi nemilosrdni kapitalizam procvao u tolikoj mjeri da Darwin nije razvio svoju teoriju evolucije, jasno je da su Carnegie, Rockefeller i mnogi drugi okorjeli kapitalisti nastavili prihvaćati neizmijenjeni judeo-kršćanski pogled na svijet svojih mladosti, umjesto postajanja darvinista, kapitalizam ne bi postao toliko nemilosrdan kao što je bio kasnih 1800-tih i ranih 1900-tih.

Bez sumnje da su ostale motivacije, uključujući pohlepu i ambiciju, isto tako bile čimbenici u nemilosrdnosti baruna razbojnika.⁴² Mnogi su bili skloni tvrditi kako su uspjeli zahvaljujući teškome radu, inteligenciji, štedljivosti i trezvenosti.⁴³ Njihovi životi, ipak, često pričaju druge priče. Darvinizam je, pak, dao mnogim kapitalistima nešto što se činilo znanstveno racionaliziranje što je dozvolilo kapitalizmu da bude sprovođen u ekstreme.^30,44

Kršćanstvo je, s druge strane, zagovaralo ponašanje u priličnoj suprotnosti od darvinizma:

‘… Biblija… ne propovijeda ratovanje svakoga protiv svih, već prije ratovanje svakoga čovjeka protiv niskoga sebe. Problem uspjeha nije bio onaj poražavanja nečijih konkurenata, već uzdizanje samoga sebe—a to dvoje nije ekvivalentno. Prilike za uspjeh, kao prilike za spasenje, bezbrojne su; raj može primiti koliko god je dostojnih. Takav se koncept ekonomskoga raja razlikovao od Maltuzijskoga prijedloga kako su šanse ograničene i kako uspon jednoga znači pad mnogih. Optimističniji pogled bio je, svaki trijumf otvara prilike za novi, što je dominirao pogledu ljudi koji su pisali priručnike o samo-pomoći.’⁴⁵

Da su baruni razbojnici postojano živjeli prema ovome sažetku kršćanstva, zloupotrebe uobičajene u 19. stoljeću najvjerojatnije se ne bi nikada dogodile.

Šteta nastala iz primjene darvinizma u poslovanju bila je glavni pokretač Williama Jenningsa Bryana u njegovoj kampanji suprotstavljanja širenju darvinizma. Bryan ‘je izgradio svoju političku karijeru na odricanju neumjerenosti kapitalizma i militarizma’, i ‘odbacio je darvinizam 1904. godine kao “nemilosrdan zakon prema kojem se snažni okupljaju i ubijaju slabije” ’.⁴⁶ Povijest je pokazala Bryanovu zabrinutost u potpunosti opravdanom.

Zahvale

Htio bih zahvaliti Bertu Thompsonu, Wayneu Frairu, Cliffordu Lillou, Aeronu Bergmanu i Johnu Woodmorappeu za njihove korisne komentare na ranoj skici ovoga članka.