Explore
Also Available in:

Definiranje pojmova

Osvježavajuća jasnoća evolucionista dr. John-a Endler-a o “prirodnoj selekciji” uglavnom je ignorirana

napisao
preveo Mladen Čirjak

Objavljeno u časopisu Journal of Creation 25(2):19–21, kolovoz 2011
Illustrated by Caleb SalisburyDr John Endler, an evolutionist, is certainly no slouch in the academic stakes. Born in Canada, Endler has a PhD from Scotland’s Edinburgh University and subsequent research and professorial experience at the University of California, USA, as well as Australia’s James Cook University and Deakin University, and England’s University of Exeter. In 2007 he was elected as a Fellow of the American Academy of Arts and Sciences. In 2008 the European Research Council announced that he was among the first cohort of Life Scientists to receive an award under its Advanced Grants scheme. His fellow evolutionists are happy to cite Endler’s research work on natural selection and adaptation in guppies but have all but ignored key observations in his definitive 1986 book, Natural Selection in the Wild.
Dr. John Endler, evolucionist, zasigurno nije nevješt u akademskim ulogama. Rođen u Kanadi, Endler ima doktorat sa Scotland’s Edinburgh University u Edinburghu, a nakon toga istraživački i profesorski rad pri University of California u SAD-u, kao i na James Cook University u Australiji i Deakin University, te England’s University of Exeter. Godine 2007. izabran je za člana Američke akademije znanosti i umjetnosti. Europsko istraživačko vijeće objavilo je 2008. godine da je među prvim znanstvenicima koji su primili nagradu u okviru programa naprednih stipendija. Njegovi kolege evolucionisti rado citiraju Endler-ovo istraživanje o prirodnoj selekciji i prilagodbi u gupija, ali su zanemarili ključna zapažanja u njegovoj knjizi iz 1986. godine, Natural Selection in the Wild.

Mnogo puta smo ukazali,1 u odnosu na prirodnu selekciju i evoluciju, da:

  • Prirodna selekcija je činjenica - koju su kreacionisti prepoznali prije Darwina, kao što to i danas čine informirani kreacionisti2
  • Prirodna selekcija favorizira određene već postojeće genetske osobine u populacijama uklanjanjem gena iz genetskog fonda; 3,4,5 tako pomaže prilagodbu populacije njegovom okolišu.6,7 (Ponekad se novoj populaciji daje nov naziv vrste - prilagodba i speciacija prihvaćeni su od informiranih kreacionista.) 8,9
  • Prirodna selekcija sama po sebi ne generira nove genetske informacije. Prema tome, sve prilagodbe koje su samo rezultat prirodne selekcije koje djeluju na već postojeće genetske informacije nisu promjene u pravom smjeru za pokretanje evolucije od čestica do ljudi.10 Dakle, prirodna selekcija nije isto što i evolucija!11,12,13

Međutim, zagovornici evolucije opetovano navode primjere prirodne selekcije - primjere u kojima populacije gube genetske informacije - kao dokaz evolucije mikroba u čovjeka (što bi zahtijevalo povećanje genetske informacije). To je očito neopravdano.

Nejasna i dvosmislena definicija pojmova evolucionista olakšava takvu bait-and-switch taktiku, koju često koristi Richard Dawkins.14

U teoriji, evolucionisti gledaju na mutacije kao na proces odgovoran za generiranje nove genetske informacije koju zahtijeva evolucija, i koju zatim sortira prirodna selekcija. Ali u praksi, da li se to doista događa?15 Pritisnuti da se daju specifični dokazi o mutacijama koje povećavaju informacije u genomu, Dawkins i njegovi kolege ne mogu dati koherentne odgovore (cannot give coherent answers).16 Trebali bi do sada biti u stanju ukazati na stotine primjera takvih mutacija. Ali ne mogu. U najboljem slučaju, postoji samo jedna šačica – jedan ili dva primjera prema našim trenutnim saznanjima - koja bi mogla predstavljati malo povećanje informacija, a glavni kandidat, sposobnost bakterija da razgrađuju najlon koji je načinio čovjek, uključuje znatnu sumnju.17

Samo je vrlo mali broj evolucionista u vezi s time bio iskren. Međutim, njih se uglavnom ignorira. Nedavno je našu pažnju privukao (vidi Box) jedan takav evolucionist, dr. John Endler, čija je knjiga iz 1986. Natural Selection in the Wild 18 jasno naznačila problem.

Endler-ova knjiga je možda ignorirana, ali Endler i njegovi znanstveni radovi nisu. Na primjer, Richard Dawkins rado citira poznata Endler-ova istraživanja (Richard Dawkins happily cites Endler’s famous research) o prirodnoj selekciji i prilagodbi u gupija, ali to je klasičan primjer namam-i-podvali taktike na kakve smo tako često upozoravali.19,20

U Natural Selection in the Wild, Endler lijepo identificira inherentnu konfuziju oko ključnih pojmova za koje bismo rekli da omogućavaju Dawkins-u i drugim otvorenim evolucionistima da tako često prođu bez javnog osporavanja (stranica xii):

"Glavni problem u ovoj temi je da postoji mnoštvo značenja za iste pojmove, a isti izrazi različitim ljudima znače različite stvari."

Endler jasno kaže (str. 8) da zbunjenost postoji ne samo na razini laika, već i u znanstvenoj zajednici i njihovim tehničkim publikacijama:

"Pojam 'prirodna selekcija' znači različite stvari različitim ljudima, a to često vodi ka konfuziji u literaturi."

Suština problema (kao što smo više puta istakli) je da ljudi griješe kada koriste "prirodnu selekciju" i "evoluciju" naizmjenično, a Endler posebno (str. 8) upozorava na to:

"Prirodna selekcija ne smije se izjednačiti s evolucijom, iako su one blisko povezane."

Imajte na umu da Endler nije kreacionist, kao što je jasno iz njegovog pro-evolucijskog komentara. Ali na str. 245, gdje prati evolucijsku liniju da je prirodna selekcija ključna komponenta procesa koji vodi od mikrobima do čovjeku, on također iskreno priznaje da prirodna selekcija sama po sebi nije dovoljna da objasni kako se jezerski mulj preobrazio u ljude:

“Prirodna selekcija je dovoljno učestala u prirodnim populacijama da je otkrivena u širokom rasponu organizama, a jaka selekcija nije tako rijetka kao što se ranije pretpostavljalo; prirodna selekcija je stoga vjerojatno važna u evoluciji. Međutim, prirodna selekcija ne objašnjava porijeklo novih varijanti, već samo proces promjene njihove učestalosti.” (Naglasak dodan.)

Endler četo otvoreno govori o ovoj poteškoći, tj. da oni koji koriste izraz "evolucija" ne mogu zaobići problem porijekla genetske varijacije; kako su varijante nastale uopće. Na stranici 5, on zato definira evoluciju:

"Evolucija se može definirati kao bilo koja usmjerena neto promjena ili bilo koja kumulativna promjena karakteristika organizama ili populacija tijekom mnogih generacija … Ona izričito uključuje porijeklo, kao i širenje alela, varijanti, vrijednosti osobina ili stanja karaktera."

Međutim, dvosmislenost pojmova znači da mnogi zaista zaobilaze pitanje (str. 14):

"Da bi se ova uporaba stavila u širu perspektivu, oni koji ograničavaju 'prirodnu selekciju' na fenotipsku selekciju također nazivaju prirodnu selekciju, kako je definirano u ovoj knjizi, 'evolucijom'; oni koji su pažljiviji to nazivaju 'evolucija prirodnom selekcijom'. Ali evolucija je više nego samo promjena u raspodjeli osobina ili frekvenciji alela; ona također uključuje porijeklo varijacije.'' (Naglasak dodan - imajte na umu da su 'aleli' alternativni oblici istog gena, npr. gen za dlaku može imati verzije koje kodiraju za dugu ili kratku dlaku).

A neki ne samo da bezbrižno izbjegavaju izazov, već namjerno nastoje redefinirati pojmove kako bi na taj način problem porijekla izbacili izvan njihovog područja djelovanja (str. 7):

''Populacijski genetičari koriste drugačiju definiciju evolucije: promjena frekvencija alela među generacijama. Ovo značenje se znatno razlikuje od izvornog; sada uključuje slučajne i usmjerene promjene, ali ne zahtijeva porijeklo novih oblika. ”

Drugim riječima, bez obzira da li promjena ide uzbrdo, ili nizbrdo, ili samo besciljno naprijed - nazad, populacijski genetičari to još uvijek nazivaju "evolucijom". Endler nastavlja:

"Nažalost, upotreba definicije populacijske genetike često rezultira pretjeranim naglaskom na promjene u učestalosti alela i podcjenjivanjem (ili ne razmatranjem) porijekla različitih alela i njihovih svojstava. Jedno i drugo je važno za evoluciju."

Uočite njegovu oštroumnu analizu da definiranje pojmova na taj način rezultira “… nedovoljnim naglaskom na (ili ne razmatranjem) porijekla različitih alela…”. Koliko evolucionisti ovom pitanju posvećuju malo pažnje je vidljivo u ovom vrlo značajnom zapažanju Endler-a (str. 246):

Photo Wikipedia.orgGuppies
John Endler zaslužan je što je 1975. godine ponovno otkrio šarenu ribicu koja se sada, u njegovu čast, zove Endler-ova gupija. (Iako je prvi put opisana 1937. godine, u Venezueli, Endler je bio prvi koji ju je ispravno proučio i dokumentirao.) Živi primjerci Poecilia wingei koje je Endler sakupio, bili su prvi primjerci ove ribice koje su stigle u akvaristiku.

''Tako prirodna selekcija može utjecati na obrasce podrijetla kombinacija osobina, iako neće objasniti mehanizme njihovog porijekla. O tome su tangencijalno govorili Fisher (1930),21 Simpson (1944),22 i Rensch (1959),23 no od tada se na to gotovo i ne obraća pažnja. To bi se isplatilo u daljnjim istraživanjima.'' (Naglasak dodan.)

Dakle, ''tangencijalno'' su o tome raspravljali značajni evolucionisti 1930., 1944. i 1959., a ovdje Endler 1986. I od Endlera? Njegove riječi zapisane 1986. godine još uvijek su istinite: "od tada se na to gotovo i ne obraća pažnja." Problemu je zasigurno u velikoj mjeri potrebno "daljnje proučavanje" od strane evolucionista koje identificira Endler (str. 241):

''… temeljno razumijevanje porijekla novih varijanti omogućilo bi nam da se pozabavimo pitanjem nastanka morfoloških i genetskih promjena, te kako one utječu na brzinu i smjer evolucije. Prirodna selekcija utječe samo na promjene u učestalosti varijanti kada se one pojave; ona se ne može izravno baviti razlozima za postojanje varijanti."

No, da li je vjerojatno da će ovaj ključni problem za evolucioniste ikada biti razmotren onako kako Endler smatra da bi trebao biti? Ako je nedostatak pozornosti od vremena Endler-ove knjige iz 1986. godine ikakav pokazatelj, tada neće. Endler je vjerojatno znao da njegov pokušaj razjašnjavanja "prirodne selekcije" vjerojatno neće biti oduševljeno prihvaćen od strane njegovih kolega evolucionista. U predgovoru je, vezano za svoju knjigu, priznao "očekujem da nitko neće smatrati da je to sasvim zadovoljavajuće", objašnjavajući (str. xi – xii, dodani naglasci):

''Među mnogim ljudima koji su ju pročitali u rukopisu, neki nalaze dijelove koji su vrlo korisni, dok drugi smatraju da su isti dijelovi dosadni ili suvišni. Za mnoge najiritantniji dijelovi vjerojatno će se naći u poglavljima 1, 2 i 8 jer pokušavaju u perspektivu staviti različita gledišta, definicije i značenja prirodne selekcije, i svi misle da je njihov naglasak najvažniji. Tipična reakcija je: "Zadivljujuće je da više od 100 godina nakon Porijekla i Mendela mogu postojati dva različita stajališta o ovoj svakodnevnoj frazi'; …. ''

Dakle, u kontekstu stvaranje/evolucija kontroverze, bojište još uvijek bjesni oko "pojmova" rasprave, tj. definicije istih. Kao što su mudri promatrači primijetili: "Tko definira pojmove, pobjeđuje u debati."

Od evolucionista, dakle, bez sumnje, još neko vrijeme, možemo očekivati ('blatne vode').

Potvrda Endler-ovog stava

Članak profesora Keith Bennett-a (Queen’s University, Belfast) koji je objavljen u New Sciantist-u 2010. godine upozorio nas je na knjigu evolucijskog biologa John-a Endler-a iz 1986. godine Natural Selection in the Wild, tvrdeći kako je zabilježila da je Endler ''kritično ispitao primjere prirodne selekcije, no pronašao iznenađujući nedostatak čvrstih dokaza.”1

Međutim, na naše iznenađenje, istina je bila suprotna; Endler je pružio mnogo dokaza o stvarnoj prirodnoj selekciji - ali je istaknuo "iznenađujući nedostatak čvrstih dokaza" da je to rezultiralo bilo kakvom evolucijom. Dakle, gotovo je sigurno da je Bennett koristio "prirodnu selekciju" kao da ona znači isto što i "evolucija". Ironično, onda, u samom činu pozitivnog ocjenjivanja Endler-ove knjige, Bennett izgleda čini upravo ono na što upozorava Endler-ova knjiga - nešto što je vjerojatno većina čitatelja New Scientista nije uočila. Nije čudo da vlada konfuzija.

  1. Bennett, K., The Chaos Theory of Evolution, New Scientist 208(2782):28–31, 16 October 2010.

Preporučene bilješke

  1. Za naš vjerojatno najjednostavniji i kompaktan primjer toga, vidi Chapter 2—Variation and Natural Selection versus Evolution—in Sarfati, J., Refuting Evolution, 4th edition, Creation Book Publishers, Eight Mile Plains, Australia, 2008. Natrag na tekst.
  2. Grigg, R., Darwin’s illegitimate brainchild If you thought Darwin’s Origin was original, think again!, Creation26(2):39–41, 2004; creation.com/brainchild. Natrag na tekst.
  3. Catchpoole, D. and Wieland, C., The cane toad ‘war’, Creation 32(2):20–23, 2010. creation.com/cane-toad. Natrag na tekst.
  4. Catchpoole, D., Lizard losers (and winners), Creation 30(1):35–37, 2008; creation.com/lizard-losers. Natrag na tekst.
  5. Catchpoole, D., Pesticide resistance is not evidence of evolution, creation.com/pesticide, 20 August 2009. Natrag na tekst.
  6. Adaptation, Creation 14(2):13, 1992; creation.com/adaptation. Natrag na tekst.
  7. Catchpoole, The stickleback: evidence of evolution? creation.com/stickleback, 8 September 2009. Natrag na tekst.
  8. Catchpoole, D. and Wieland, C., Speedy species surprise, Creation 23(2):13–15, 2001; creation.com/speedy. Natrag na tekst.
  9. Batten, D., Evolution in a Petri dish Have scientists demonstrated evolution in action?, Creation 30(4):38–39, 2008; creation.com/petri. Natrag na tekst.
  10. Wieland, C., Vlak evolucije dolazi (Oprostite, ide — u krivom smjeru), Creation 24(2):16–19, 2002. creation.com/vlak-evolucije-dolazi. Natrag na tekst.
  11. Wieland, C., Muddy waters—Clarifying the confusion about natural selection, Creation 23(3):26–29, 2001; creation.com/muddy. Return to text. Natrag na tekst.
  12. Robertson, A., and Batten, D., “It’s just evolution” … Not!, creation.com/its-just-evolution-not. 7 June 2006. Natrag na tekst.
  13. Naravno, prirodna selekcija ne može objasniti kako je život nastao, što je Darwin i sam priznao. Catchpoole, D., Sarfati, J., and Batten, D., Natural selection cannot explain the origin of life, creation.com/ns-origin, 12 November 2009. Natrag na tekst.
  14. Dawkins to često čini u svojoj knjizi iz 2009. godine, The Greatest Show on Earth—The evidence for evolution, koju sveobuhvatno pobija knjiga Dr Jonathan Sarfati-a The Greatest Hoax on Earth? Refuting Dawkins on Evolution, Creation Book Publishers, Atlanta, USA. Natrag na tekst.
  15. Čak i površan pogled na živa bića oko nas može mnogo toga otkriti. Cosner, L., ‘Parade of mutants’—pedigree dogs and artificial selection, Creation 32(3):28–32, 2010. creation.com/pedigree. Natrag na tekst.
  16. Vidi YouTube clip: Was Dawkins stumped?—Frog to a Prince critics refuted again. creation.com/dawkins-stumped. Natrag na tekst.
  17. Vidi Batten, D., Prilagodba bakterija za hranjenje najlonskim otpadom, Journal of Creation 17(3):3–5, 2003. creation.com/prilagodba-bakterija-za-hranjenje-najlonskim-otpadom. Natrag na tekst.
  18. Endler, John A., Natural Selection in the Wild, Princeton University Press, New Jersey, USA, 1986. Natrag na tekst.
  19. Endler, J.A., Natural and sexual selection on color patterns in poeciliid fishes, Environmental Biology of Fishes9:173–190, 1983. Natrag na tekst.
  20. The page details re Richard Dawkins’ Greatest Show on Earth (Ref. ) citing of Endler can be seen on pp. 71–72 of Jonathan Sarfati’s Greatest Hoax on Earth? rebuttal. In fact, an online version of that section can be viewed at: Sarfati, J., Dawkins playing bait and switch with guppy selection, 18 February 2010; creation.com/dawkins-guppy. Natrag na tekst.
  21. Fisher, R., The Genetical Theory of Natural Selection, Oxford University Press, Oxford, UK, 1930. Natrag na tekst.
  22. Simpson, G., Tempo and Mode in Evolution, Columbia University Press, New York, USA, 1944. Natrag na tekst.
  23. Rensch, B., Evolution above the Species Level, Columbia University Press, New York, USA, 1959. Natrag na tekst.

Helpful Resources

The Greatest Hoax on Earth?
by Dr Jonathan Sarfati
US $16.00
Soft cover
Refuting Evolution
by Jonathan Sarfati
US $8.00
Soft cover