Explore
Also Available in:

Da li je Lucy hodala uspravno?

napisao Michael Oard
preveo Mladen Čirjak

Više od 20 godina, Lucy ili Australopithecus afarensis smatrana je jednim od naših prvih 'predaka', uglavnom jer je navodno hodala uspravno.1 Donald Johanson, koji je pronašao Lucy u blizini mjesta Hadar u Etiopiji, o značaju uspravnog hoda kaže:

'1973. godine, u vrijeme kada sam tek jedva završio fakultet, pronašao sam zglob koljena poput onog u ljudi koji je van sumnje dokazao da su naši predci hodali uspravno prije približno tri i pol milijarde godina – daleko prije no što su razvili velike mozgove za koje se nekada držalo da su žig čovječanstva.'2

Evolucionisti polažu velik značaj na uspravan hod i koriste ga kako bi definirali čovjekove pretke, iako je porijeklo bipedalnosti obavijeno velom tajne:

‘Bipedalizam se tradicionalno smatra kao temeljna prilagodba koja postavlja hominide iznad drugih primata. Fosilni dokazi pokazuju da su prije 4,1 milijuna godina, a možda i prije, hominidi ukazivali na prilagodbe dvostrukog hodanja. Trenutno, međutim, fosilni zapisi pokazuju malo podataka o podrijetlu dvostrukog bipedalizma … .’3

Zato je važno znati da li neki fosili majmuna nalikuju bipedalu ili ne.

Bez obzira na status Lucy-nog koljena, došlo se do novih dokaza da Lucy posjeduje morfologiju stvorenja koje hoda na šakama,4 što je distinktivno četveronožna specijalnost karakteristična za neke živuće čovjekolike majmune i značajno se razlikuje od uspravnog hoda. Richmond i Strait identificiraju četiri skeletne karakteristike distalnog radijusa živućih hodača-na-šakama, čimpanzi i gorila. Također identificiraju slične morfološke osobine dvaju ranijih 'hominida', uključujući Lucy:
'UPGMA dijagram… ilustrira sličnost radijusa kod A. anamensis i A. afarensis, te onih kod afričkih čovjekolikih majmuna koji hodaju na šakama, te ukazuje da ti hominidi zadržavaju morfologiju ručnog zgloba hodača-na-šakama.'5

U jednom intervjuu, Richmond izjavljuje su, da su nakon što su analizirali karakteristike ručnog zgloba živućih hodača-na-šakama, on i Strait prošetali dvoranom Nacionalnog prirodoslovnog muzeja kako bi provjerili gipsane odljeve: 'Prišao sam kabinetu, izvukao Lucy i - opa! posjedovala je klasičnu morfologiju hodača-na-šakama.' [naglašavanje autora članka]6

Ovo se čini snažnim dokazom kako su ovi navodni rani predci, uključujući Lucy, zapravo bili hodači-na-šakama, dakle nisu hodali uspravno. Ali ne, autori pretpostavljaju da su raniji dokazi bipedalnosti čvrsti, te da su ovi predci tek zadržali odlike hodača-na-šakama od ranijih predaka. Istina je da neke morfološke odlike za hodanje na šakama nedostaju kod Lucy,6 no te odlike nisu uvijek prisutne niti kod živućih hodača-na-šakama.5 Znanstvenici su gotovo prisiljeni odbaciti to da je Lucy hodala na šakama, inače bi imala prilagodbe za uspravan hod, penjanje po stablima (s obzirom na dugačke ruke i prste) i hodanje na šakama. Ovo predstavlja evolucijsku poteškoću u smislu kako je moguće da Lucy posjeduje karakteristike triju poprilično različitih ponašanja. Osim toga, ovo čini određivanje toga koje od tih karakteristika su vezne za njen način života, a koje više nisu u funkciji već su naslijeđene od predaka, veoma teškim.7

Autori koriste ove nove informacije kako bi okončali nedoumice kladističke analize: da li je hodanje na šakama rezultat paralelne evolucije u čimpanzi i gorila, ili je zajednička osobina naslijeđena od navodnog pretka čovjeka, čimpanzi i gorila. Richard i Strait sada usvajaju potonju hipotezu. Molekularna DNK usporedba, prethodno kontradiktorna, sada podupire ovu novu kladističku analizu.

Ipak, pronalazak morfologije hodanja na šakama kod Lucy doprinijelo je konfuziji u navodnoj filogenezi hominida. Za Lucy se smatralo da je ona predak A. africanus jer je njena lubanja bila sličnija onoj u čimpanzi, no sada, kosti stopala i donjeg dijela noge novog primjerka A. africanus su neočekivano sličnije onima čovjekolikih majmuna nego u Lucy.8 A. africanus također posjeduje i više majmunolike proporcije udova od Lucy.8 S druge strane A. africanus nije posjedovao morfološke odlike hodanja na šakama koje su Richard i Strait utvrdili kod Lucy. Prema tome, izgleda da različiti dijelovi tijela pričaju različite evolucijske priče:

'Rad Richarda i Straita dodatno komplicira sliku: on sugerira da je A. afarensis zadržao neke odlike hodača-na-šakama, dok A. africanus nije. To više nije slučaj kada lubanja upućuje na jedne veze u smislu filogeneze, a postkranijalni skelet – sve osim lubanje –na druge. Štoviše, različiti postkranijalni dijelovi ne podržavanju nužno iste hipoteze filogeneze.'8

Možda uopće ne postoje evolucijske veze, a ovo su sve zasebni, izumrli majmuni?

Stječe se dojam da u filogenezu dospijeva mnogo subjektivnog prosuđivanja. Čitajući između redaka, također se primjećuje i subjektivna priroda odabiranja osobina pri određivanju evolucijskih veza. Ako slične odlike ne mogu biti evolucijski povezane, one se jednostavno pripisuju paralelnoj ili konvergentnoj evoluciji, drugim riječima, hipotetskom sličnom okolišu.

Preporučene bilješke

  1. Johanson, D.C. and Edey, M.A., Lucy: The Beginnings of Humankind, Simon and Schuster, New York, 1981. Natrag na tekst.
  2. Johanson, D. and Shreeve, J., Lucy’s Child: The Discovery of a Human Ancestor, William Morrow and Company, Inc., New York, p. 19, 1989. Natrag na tekst.
  3. Richmond, B.G. and Strait, D.S., Evidence that humans evolved from a knuckle-walking ancestor, Nature 404(6776):382, 2000. Natrag na tekst.
  4. Richmond and Strait, Ref. 3, pp. 382–385. Natrag na tekst.
  5. Richmond and Strait, Ref. 3, p. 383. Natrag na tekst.
  6. Stokstad, E., Hominid ancestors may have knuckle walked, Science 287(5461):2131, 2000. Natrag na tekst.
  7. Collard, M. and Aiello, L.C., From forelimbs to two legs, Nature 404(6776):340, 2000. Natrag na tekst.
  8. Collard and Aiello, Ref. 7, p. 339. Natrag na tekst.