Nietzsche
Evolucionist koji je bio protiv Boga i protiv Darwina
Njemački filozof Friedrich Nietzsche (1844.–1900.) vjerojatno je najpoznatiji po svojoj izjavi “Bog je mrtav”. Nije toliko dobro poznata činjenica da iako je vjerovao u evoluciju, on je naveliko odbacivao glavna načela darvinizma.1
Nietzsche i ‘smrt Boga’
Nietzsche je proglasio smrt Boga u The Gay Science2 (Radosna znanost) parabolom o ludome čovjeku sa svjetiljkom, koji traži Boga, samo da bi to ismijavali njegovi sugrađani:
“Luđak je skočio u njihovu sredinu i probio ih svojim očima. ‘Gdje je Bog?’ vikao je; ‘Ja ću vam reći. Mi smo ga ubili — vi i ja. Svi smo mi njegovi ubojice. … Bog je mrtav. … A mi smo ga ubili.’”3,4
Nietzsche je potom objasnio kako je ono što je mislio pod tim bilo: “vjerovanje u kršćanskoga boga postalo je nevjerojatnim”.5 Njegova se pobuda pojavila zbog suprotstavljanja zamisli o budućem sudu – proglašavanjem smrti Suca! Napisao je: “Mi poričemo Boga; u poricanju Boga mi poričemo odgovornost.”6
Na mjesto Boga, Nietzsche je postavio svoga Nad-čovjeka (njemački Übermensch),7 izmišljenoga, super jakog, nemoralnog pojedinca, koji će nadvladati sva protivljenja, kao i potrebu za Bogom – jer prema Nietzscheovu gledištu, Bog je bio obmana uma.
Nietzsche nasuprot Knjige Postanka
U djelu The Anti-Christ (Antikrist), Nietzsche je oslobodio pljusak uvreda na Boga i izvješće o stvaranju u Knjizi Postanka:
“Je li se slavna priča što stoji na početku Biblije stvarno shvatila – priča o Božjemu smrtnome strahu od znanosti? …
“Božja prva gruba pogrješka: čovjek nije našao da su životinje zabavne – on je vladao nad njima, on čak nije ni želio biti ‘životinja’. – Posljedično Bog je stvorio ženu. I onda je stvarno bio kraj dosadi ali i nečem drugom! Žena je bila Božja druga gruba pogrješka. - ‘Žena je u svojoj sržnosti zmija, (H)eva – svaki svećenik to zna, svako zlo dolazi u svijet kroz ženu’ … .”8
Moguće je najuljudniji osvrt o ovome vidjeti to kao preteča Nietzscheove ludosti zadnjih 11 godina.
Nietzsche nasuprot Darwina
Nietzsche je pisao nedugo poslije Darwina. Milijuni godina dugo su se smatrali ‘dokazom’, i evolucija je bila vrlo popularna među inteligencijom, od kojih su neki ipak raspravljali o njenome mehanizmu. Ateist mora, po definiciji, vjerovati u ‘evoluciju’ – riječ što tvori samu sebe – bez obzira na to kako su takve transformacije bile postignute. Zato nije iznenađujuće kad se vidi što ateist Nietzsche piše u Thus Spake Zarathustra (Tako je govorio Zaratustra): “Vi [čovječanstvo] stvorili ste svoj put od crva do čovjeka, i mnogo toga u vama je još uvijek crv. Jednom ste bili majmuni, i čak sad ljudsko je biće još više majmun nego što ikoji majmun to jeste.”9
Ipak mnoge iznenađuje da se on uvelike suprotio Darwinovim zamislima o tome ‘kako’ evolucija, dajući prednost svojoj vlastitoj zamisli što je nazvao “volja za moći”.
Nietzsche je rekao da je Darwin bio u krivu u četiri temeljna vida svoje teorije.
1. Male promjene ne mogu proizvesti nove organe.
On je shvatio da djelomično oblikovan organ nije imao vrijednost za preživljavanje, pa je napisao:
“Protiv darvinizma. – Korisnost nekog organa ne objašnjava njegovo podrijetlo; upravo suprotno! Jer većina vremena tijekom kojeg se oblikuje svojstvo ono ne čuva pojedinca i za njega je bez uporabe, najmanje u borbi s vanjskim okolnostima i neprijateljima.”10
Nietzsche je tvrdio da u stvarnome životu slabi preživljavaju prije negoli jaki. Napisao je:
2. Slabi nadžive jake.
“Protiv-Darwina.- što se tiče slavljene ‘borbe za život’, … gdje postoji borba postoji i borba za moć … njen ishod je obratno od želje Darwinove škole … slabi vladaju nad jakima ponovno i ponovno – razlog je njihova velika većina, a oni su i vještiji … Darwin je zaboravio um.”11
3. Odabir spolova nije normalan.
Nietzsche je o Darwinovu poimanju napisao:
“Protiv-Darwina … Mi gotovo uvijek vidimo kako muški i ženski rod uzima prednost od svakoga slučajnog susreta, ne pokazujući nikakvu selektivnost.”12
4. Prijelazni oblici nedostaju.
Nietzsche je napisao:
“Ne postoje prijelazni oblici. … Za primitivna stvorenja rečeno je kako su preci onih novo postojećih. Ali pogled na životinjski i biljni svijet tercijara samo nam omogućuje razmišljati o još neistraženoj zemlji koja gaji vrste što ne postoje nigdje drugdje, dok one koje postoje negdje drugdje nedostaju.”12 [“Tercijar” upućuje na jednu od podjela ‘geološkoga stupca’, ‘datiranog’ nakon izumiranja dinosaura, s njegovim pretpostavljenim prihvaćanjem golemih doba pred-ljudske povijesti.]
Nietzsche nam je onda dao još jedan dugi odjeljak, ponovno naslovljen Protiv-Darwina:
“Protiv-Darwina. – Ono što me najviše iznenađuje kad pregledavam opće sudbine čovjeka jeste to da uvijek vidim pred sobom suprotnost od onoga što Darwin i njegova škola vide ili žele vidjeti danas: odabir u korist jačega, bolje građenog, i napredak vrsta. Točno suprotno je opipljivo … težim dovoditi u sumnju da je Darwinova škola bila obmanuta posvuda … .
“Ta volja za moći u kojoj prepoznajem konačnu osnovu i narav svih promjena osigurava nam razlog zašto odabir ne podržava iznimke i sretne poteze: najjači i najsretniji su slabi kad se suprotstavljaju organiziranim instinktima krda, plahošću slabih, velikom većinom.”13
Nije iznenađujuće, onda, što u svojoj autobiografiji, Ecce Homo,14 Nietzsche opisuje kao “volove” one znanstvenike koji misle da je njegov Nad-čovjek proizvod darvinističke evolucije.15
Nietzsche, Darwin i Hitler
Glavni suvremeni primjer Nietzscheova ‘Nad-čovjeka’, jakog čovjeka koji je živio po svome vlastitom moralu i pobijedio sva protivljenja, bio je Adolf Hitler. Hitler je obuhvaćao i darvinizam i filozofiju Nietzschea. Za njega, darvinističko je razmišljanje o jakoj prevlasti slabih, bilo najveće dobro. U isto vrijeme, on je sebe smatrao ‘nad-čovjekom’ Nietzscheove filozofije,16 i on je primijenio i Nietzscheovu zamisao o nadmoćnim pojedincima u nastojanju uvjeravanja njemačkoga naroda kako su oni kolektivno bili ta ‘gospodarska rasa’.
Hitler je doveo zamisli Darwina i Nietzschea do logičnoga zaključka – ateističkoga morala što je ishodio u pljačkanju Europe i ubojstvu više od šest milijuna nedužnih građana u holokaustu.17
Zaključak
Nietzsche je stisnuo svoju šaku na Boga, ali Nietzsche je mrtav a Bog nije. Dakle zadnja riječ pripada Bogu.
“Budala kaže u svome srcu nema Boga” (Psalam 14:1).
“Jer riječ o križu je ludost za one koji propadaju, ali za nas koji bivamo spašeni to je sila Božja. Jer pisano je: ‘Ja ću uništiti mudrost mudrih, i oštroumlje pronicljivih Ja ću osujetiti’.” (1. Poslanica Korinćanima 1:18–19).
Preporučene bilješke
- Za daljnje pojedinosti o Nietzscheovu životu i pisanjima vidjeti od Grigga, R., Nietzsche, the man who took on God and lost, Journal of Creation 24(1):106–112, 2010. Natrag na tekst.
- Zabilježiti: “radosna” kao što je upotrijebljeno ovdje od Nietzscheova prevoditelja, ima starije značenje ‘zadovoljna’ s upućivanjem na seksualnost. Natrag na tekst.
- Nietzsche je napisao svoja djela u odjeljcima označenima brojem (ponekad čitavu knjigu; ponekad poglavlje po poglavlje), tako čineći da se lako nađe navod u ikojem prijevodu ili u ikojem izdanju od ikojeg izdavača, prosto traženjem broja odjeljka. Mi ćemo se pridržavati ove prakse u ovome članku. Natrag na tekst.
- The Gay Science (njemački: Die fröhliche Wissenschaft, 1882.), odjeljak 125; preveo W. Kaufmann, Random House, New York, 1974., str. 181. Natrag na tekst.
- Referenca 4, odjeljak 343, str. 279.Natrag na tekst.
- Nietzsche, F., Twilight of the Idols, or, How to Philosophize with a Hammer (njemački: Götzen-Dämmerung, oder, Wie man mit dem Hammer philosophiert, 1889.), poglavlje 6. Četiri velike pogrješke, odjeljak 8, preveo R.J. Hollingdale, Penguin Books, London, 1968., str. 65. Natrag na tekst.
- Uvedeno u njegovu knjigu: Thus Spoke Zarathustra: A Book for All and None (njemački: Also sprach Zarathustra: Ein Buch für Alle und Keinen, 1883.–1885.), u kojoj zamišljeni prorok Zaratustra predstavlja Nietzscheove zamisli svijetu. Ovo je nadahnulo simfonijsku poemu istoga naslova od Richarda Straussa (1896.), najbolje poznatu po njenome započinjanju s fanfarama—tema filma Stanleyja Kubricka 1968.: 2001: A Space Odyssey. Natrag na tekst.
- Nietzsche, The Anti-Christ, odjeljak 48, preveo R.J. Hollingdale, Penguin Books, London, 1968., str. 175–176. Natrag na tekst.
- Nietzsche, F., Thus Spake Zarathustra, Zaratustrov predgovor odjeljak 3, preveo G. Parkes, Oxford University Press, New York, 2005., str. 11. Natrag na tekst.
- Nietzsche, F., The Will to Power, odjeljak 647, preveli W. Kaufman i R.J. Hollingdale, Random House, New York, 1967., str. 343. Natrag na tekst.
- Referenca 6, poglavlje 9, odjeljak 14, preveo R.J. Hollingdale, str. 86–87. Natrag na tekst.
- Referenca 10, odjeljak 684, str. 362–363. Natrag na tekst.
- Referenca 10, odjeljak 685, str. 364. Nietzsche je izgleda u određenoj mjeri krivo shvatio darvinističke argumente, vidjevši ‘sposobnost /podobnost’ kao analogiju za ‘jakost’ radije nego prosto ‘oni najpodesniji za preživljavanje /razmnožavanje’. Natrag na tekst.
- Latinski za ‘Evo Čovjeka’, iz Vulgate prijevoda Evanđelja po Ivanu 19:5, Pilatove riječi svjetini kad je predstavio išibanoga Krista. Natrag na tekst.
- Nietzsche, F., Ecce Homo, poglavlje 3, odjeljak 1, preveo W. Kaufman, Vintage Books, (Random House), New York, 1967., str. 261. Natrag na tekst.
- Shirer, William. The Rise and Fall of the Third Reich, 1959. New York: Simon & Schuster, 1990., str.101. Shirer je napisao: “To da je Hitler smatrao sebe nad-čovjekom Nietzscheova proročanstva ne može biti sumnje.” Natrag na tekst.
- Dokumentirano u Weikartu, R., From Darwin to Hitler: Evolutionary Ethics, Eugenics, and Racism in Germany, Palgrave Macmillan, New York, USA, 2004.; vidjeti članak u Creation 27(4):39, 2005., creation.com/weikart. Natrag na tekst.
Readers’ comments
Comments are automatically closed 14 days after publication.