Explore
Also Available in:

Nietzsche

Evolucionist koji je bio protiv Boga i protiv Darwina

napisao 
preveo Zlatko Madzar

Njemački filozof Friedrich Nietzsche (1844.–1900.) vjerojatno je najpoznatiji po svojoj izjavi “Bog je mrtav”. Nije toliko dobro poznata činjenica da iako je vjerovao u evoluciju, on je naveliko odbacivao glavna načela darvinizma.1

wikipedia.org

Nietzsche i ‘smrt Boga’

Nietzsche je proglasio smrt Boga u The Gay Science2 (Radosna znanost) parabolom o ludome čovjeku sa svjetiljkom, koji traži Boga, samo da bi to ismijavali njegovi sugrađani:

“Luđak je skočio u njihovu sredinu i probio ih svojim očima. ‘Gdje je Bog?’ vikao je; ‘Ja ću vam reći. Mi smo ga ubili — vi i ja. Svi smo mi njegovi ubojice. … Bog je mrtav. … A mi smo ga ubili.’”3,4

Nietzsche je potom objasnio kako je ono što je mislio pod tim bilo: “vjerovanje u kršćanskoga boga postalo je nevjerojatnim”.5 Njegova se pobuda pojavila zbog suprotstavljanja zamisli o budućem sudu – proglašavanjem smrti Suca! Napisao je: “Mi poričemo Boga; u poricanju Boga mi poričemo odgovornost.”6

Na mjesto Boga, Nietzsche je postavio svoga Nad-čovjeka (njemački Übermensch),7 izmišljenoga, super jakog, nemoralnog pojedinca, koji će nadvladati sva protivljenja, kao i potrebu za Bogom – jer prema Nietzscheovu gledištu, Bog je bio obmana uma.

Nietzsche nasuprot Knjige Postanka

U djelu The Anti-Christ (Antikrist), Nietzsche je oslobodio pljusak uvreda na Boga i izvješće o stvaranju u Knjizi Postanka:

“Je li se slavna priča što stoji na početku Biblije stvarno shvatila – priča o Božjemu smrtnome strahu od znanosti?

“Božja prva gruba pogrješka: čovjek nije našao da su životinje zabavne – on je vladao nad njima, on čak nije ni želio biti ‘životinja’. – Posljedično Bog je stvorio ženu. I onda je stvarno bio kraj dosadi ali i nečem drugom! Žena je bila Božja druga gruba pogrješka. - ‘Žena je u svojoj sržnosti zmija, (H)eva – svaki svećenik to zna, svako zlo dolazi u svijet kroz ženu’ … .”8

Moguće je najuljudniji osvrt o ovome vidjeti to kao preteča Nietzscheove ludosti zadnjih 11 godina.

Nietzsche nasuprot Darwina

Nietzsche je pisao nedugo poslije Darwina. Milijuni godina dugo su se smatrali ‘dokazom’, i evolucija je bila vrlo popularna među inteligencijom, od kojih su neki ipak raspravljali o njenome mehanizmu. Ateist mora, po definiciji, vjerovati u ‘evoluciju’ – riječ što tvori samu sebe – bez obzira na to kako su takve transformacije bile postignute. Zato nije iznenađujuće kad se vidi što ateist Nietzsche piše u Thus Spake Zarathustra (Tako je govorio Zaratustra): “Vi [čovječanstvo] stvorili ste svoj put od crva do čovjeka, i mnogo toga u vama je još uvijek crv. Jednom ste bili majmuni, i čak sad ljudsko je biće još više majmun nego što ikoji majmun to jeste.”9

Ipak mnoge iznenađuje da se on uvelike suprotio Darwinovim zamislima o tome ‘kako’ evolucija, dajući prednost svojoj vlastitoj zamisli što je nazvao “volja za moći”.

Nietzsche je rekao da je Darwin bio u krivu u četiri temeljna vida svoje teorije.

1. Male promjene ne mogu proizvesti nove organe.

On je shvatio da djelomično oblikovan organ nije imao vrijednost za preživljavanje, pa je napisao:

Protiv darvinizma. – Korisnost nekog organa ne objašnjava njegovo podrijetlo; upravo suprotno! Jer većina vremena tijekom kojeg se oblikuje svojstvo ono ne čuva pojedinca i za njega je bez uporabe, najmanje u borbi s vanjskim okolnostima i neprijateljima.”10

Nietzsche je tvrdio da u stvarnome životu slabi preživljavaju prije negoli jaki. Napisao je:

2. Slabi nadžive jake.

Protiv-Darwina.- što se tiče slavljene ‘borbe za život’, … gdje postoji borba postoji i borba za moć … njen ishod je obratno od želje Darwinove škole … slabi vladaju nad jakima ponovno i ponovno – razlog je njihova velika većina, a oni su i vještiji … Darwin je zaboravio um.”11

3. Odabir spolova nije normalan.

Nietzsche je o Darwinovu poimanju napisao:

Protiv-Darwina … Mi gotovo uvijek vidimo kako muški i ženski rod uzima prednost od svakoga slučajnog susreta, ne pokazujući nikakvu selektivnost.”12

4. Prijelazni oblici nedostaju.

Nietzsche je napisao:

“Ne postoje prijelazni oblici. … Za primitivna stvorenja rečeno je kako su preci onih novo postojećih. Ali pogled na životinjski i biljni svijet tercijara samo nam omogućuje razmišljati o još neistraženoj zemlji koja gaji vrste što ne postoje nigdje drugdje, dok one koje postoje negdje drugdje nedostaju.”12 [“Tercijar” upućuje na jednu od podjela ‘geološkoga stupca’, ‘datiranog’ nakon izumiranja dinosaura, s njegovim pretpostavljenim prihvaćanjem golemih doba pred-ljudske povijesti.]

Nietzsche nam je onda dao još jedan dugi odjeljak, ponovno naslovljen Protiv-Darwina:

Protiv-Darwina. – Ono što me najviše iznenađuje kad pregledavam opće sudbine čovjeka jeste to da uvijek vidim pred sobom suprotnost od onoga što Darwin i njegova škola vide ili žele vidjeti danas: odabir u korist jačega, bolje građenog, i napredak vrsta. Točno suprotno je opipljivo … težim dovoditi u sumnju da je Darwinova škola bila obmanuta posvuda … .

“Ta volja za moći u kojoj prepoznajem konačnu osnovu i narav svih promjena osigurava nam razlog zašto odabir ne podržava iznimke i sretne poteze: najjači i najsretniji su slabi kad se suprotstavljaju organiziranim instinktima krda, plahošću slabih, velikom većinom.”13

Nije iznenađujuće, onda, što u svojoj autobiografiji, Ecce Homo,14 Nietzsche opisuje kao “volove” one znanstvenike koji misle da je njegov Nad-čovjek proizvod darvinističke evolucije.15

Nietzsche, Darwin i Hitler

Glavni suvremeni primjer Nietzscheova ‘Nad-čovjeka’, jakog čovjeka koji je živio po svome vlastitom moralu i pobijedio sva protivljenja, bio je Adolf Hitler. Hitler je obuhvaćao i darvinizam i filozofiju Nietzschea. Za njega, darvinističko je razmišljanje o jakoj prevlasti slabih, bilo najveće dobro. U isto vrijeme, on je sebe smatrao ‘nad-čovjekom’ Nietzscheove filozofije,16 i on je primijenio i Nietzscheovu zamisao o nadmoćnim pojedincima u nastojanju uvjeravanja njemačkoga naroda kako su oni kolektivno bili ta ‘gospodarska rasa’.

Hitler je doveo zamisli Darwina i Nietzschea do logičnoga zaključka – ateističkoga morala što je ishodio u pljačkanju Europe i ubojstvu više od šest milijuna nedužnih građana u holokaustu.17

Zaključak

Nietzsche je stisnuo svoju šaku na Boga, ali Nietzsche je mrtav a Bog nije. Dakle zadnja riječ pripada Bogu.

Budala kaže u svome srcu nema Boga” (Psalam 14:1).

Jer riječ o križu je ludost za one koji propadaju, ali za nas koji bivamo spašeni to je sila Božja. Jer pisano je: ‘Ja ću uništiti mudrost mudrih, i oštroumlje pronicljivih Ja ću osujetiti’.” (1. Poslanica Korinćanima 1:18–19).

Preporučene bilješke

  1. Za daljnje pojedinosti o Nietzscheovu životu i pisanjima vidjeti od Grigga, R., Nietzsche, the man who took on God and lost, Journal of Creation 24(1):106–112, 2010. Natrag na tekst.
  2. Zabilježiti: “radosna” kao što je upotrijebljeno ovdje od Nietzscheova prevoditelja, ima starije značenje ‘zadovoljna’ s upućivanjem na seksualnost. Natrag na tekst.
  3. Nietzsche je napisao svoja djela u odjeljcima označenima brojem (ponekad čitavu knjigu; ponekad poglavlje po poglavlje), tako čineći da se lako nađe navod u ikojem prijevodu ili u ikojem izdanju od ikojeg izdavača, prosto traženjem broja odjeljka. Mi ćemo se pridržavati ove prakse u ovome članku. Natrag na tekst.
  4. The Gay Science (njemački: Die fröhliche Wissenschaft, 1882.), odjeljak 125; preveo W. Kaufmann, Random House, New York, 1974., str. 181. Natrag na tekst.
  5. Referenca 4, odjeljak 343, str. 279.Natrag na tekst.
  6. Nietzsche, F., Twilight of the Idols, or, How to Philosophize with a Hammer (njemački: Götzen-Dämmerung, oder, Wie man mit dem Hammer philosophiert, 1889.), poglavlje 6. Četiri velike pogrješke, odjeljak 8, preveo R.J. Hollingdale, Penguin Books, London, 1968., str. 65. Natrag na tekst.
  7. Uvedeno u njegovu knjigu: Thus Spoke Zarathustra: A Book for All and None (njemački: Also sprach Zarathustra: Ein Buch für Alle und Keinen, 1883.–1885.), u kojoj zamišljeni prorok Zaratustra predstavlja Nietzscheove zamisli svijetu. Ovo je nadahnulo simfonijsku poemu istoga naslova od Richarda Straussa (1896.), najbolje poznatu po njenome započinjanju s fanfarama—tema filma Stanleyja Kubricka 1968.: 2001: A Space Odyssey. Natrag na tekst.
  8. Nietzsche, The Anti-Christ, odjeljak 48, preveo R.J. Hollingdale, Penguin Books, London, 1968., str. 175–176. Natrag na tekst.
  9. Nietzsche, F., Thus Spake Zarathustra, Zaratustrov predgovor odjeljak 3, preveo G. Parkes, Oxford University Press, New York, 2005., str. 11. Natrag na tekst.
  10. Nietzsche, F., The Will to Power, odjeljak 647, preveli W. Kaufman i R.J. Hollingdale, Random House, New York, 1967., str. 343. Natrag na tekst.
  11. Referenca 6, poglavlje 9, odjeljak 14, preveo R.J. Hollingdale, str. 86–87. Natrag na tekst.
  12. Referenca 10, odjeljak 684, str. 362–363. Natrag na tekst.
  13. Referenca 10, odjeljak 685, str. 364. Nietzsche je izgleda u određenoj mjeri krivo shvatio darvinističke argumente, vidjevši ‘sposobnost /podobnost’ kao analogiju za ‘jakost’ radije nego prosto ‘oni najpodesniji za preživljavanje /razmnožavanje’. Natrag na tekst.
  14. Latinski za ‘Evo Čovjeka’, iz Vulgate prijevoda Evanđelja po Ivanu 19:5, Pilatove riječi svjetini kad je predstavio išibanoga Krista. Natrag na tekst.
  15. Nietzsche, F., Ecce Homo, poglavlje 3, odjeljak 1, preveo W. Kaufman, Vintage Books, (Random House), New York, 1967., str. 261. Natrag na tekst.
  16. Shirer, William. The Rise and Fall of the Third Reich, 1959. New York: Simon & Schuster, 1990., str.101. Shirer je napisao: “To da je Hitler smatrao sebe nad-čovjekom Nietzscheova proročanstva ne može biti sumnje.” Natrag na tekst.
  17. Dokumentirano u Weikartu, R., From Darwin to Hitler: Evolutionary Ethics, Eugenics, and Racism in Germany, Palgrave Macmillan, New York, USA, 2004.; vidjeti članak u Creation 27(4):39, 2005., creation.com/weikart. Natrag na tekst.

Helpful Resources