Explore
Also Available in:

Dokaz je u krvi

Pobijanje evolucijskog argumenta ‘morske vode’

napisao
preveo Zlatko Madzar

Photo iStockphotoRed blood cells

Evolucionisti ponekad tvrde da naša krv ima vrlo sličan sastav elementa (natrija, klora, itd.) kao i morska voda te pripisuju to tome da su se naši navodni preci razvili putem evolucije u oceanima. Razni promotori evolucije podupiru ovu tvrdnju. Primjerice, Robert Lehrman, u The Long Road to Man (Fawcett Publications, 1961), kaže:

“Jedna ljudska osobina, i to kemijska, ide natrag u naše podrijetlo u oceanu … postoci natrija, kalija, kalcija, magnezija, joda, klora i drugih minerala u ljudskoj krvi podudaraju se s onima iz morske vode. Naši preci koji su živjeli u oceanima razvili su stanice prilagođene kemijskom okolišu morske vode. Kada su izašli iz oceana, oni su uzeli dio okoliša sa sobom u obliku tekućine u kojoj plivaju stanice, koja je kasnije ugrađena u krvotok.”

Iako se ovaj argument ne koristi u zadnje vrijeme, s vremena na vrijeme izbije na površinu; vidi Presidents and evolution.

Postoje veliki problemi s ovim argumentom:

  • Koncentracije minerala u ljudskoj krvnoj plazmi1,2 i/ili serumu3 vrlo su različite. One uopće nisu slične (vidi Tablicu). Sadržaj klor i natrija u krvi samo je oko 20 do 30 % onog morske vode, dok je sadržaj željeza 250 puta veći. U odnosu na morsku vodu, krv ima malo magnezija, ali 9000 puta više selena. Podaci u tablici u suprotnosti su s idejom evolucije iz mora. Lehrman i drugi sasvim su u krivu tvrdnjom da se postoci minerala u ljudskoj krvi podudaraju s onima u morskoj vodi. Tu je malo sličnosti. Čak i krv morskih stvorenja, kao što su rakovi, sasvim je drugačija od morske vode.
  • Čak i unutar evolucijskog okvira razmišljanja ova tvrdnja nema smisla. Prema evolucijskom uvjerenju, vodozemci su došli iz mora prije više od 350 milijuna godina. Sol je dotjecala u moru cijelo vrijeme, kroz rijeke koje su nosile otopljenu sol s kopna u more, na primjer. To bi uzelo maksimalno oko 62 milijuna godina da se akumulira sav natrij samo u oceanima (koristeći trenutne stope priljeva, koristeći pretpostavku koju evolucionisti zastupaju: da je “sadašnjost ključ za prošlost”, a i to je velikodušno prema evolucionistima, kad bi to bilo moguće, uz pretpostavku da je voda bila čista na početku). Vidi: Slana mora: dokazi za mladu zemlju. Drugim riječima, prije 350 milijuna evolucijskih godina, kada su se vodozemci navodno razvili, ne bi smjelo biti soli u oceanima! Dakle, ako je udio soli u krvi vodozemaca sličan onom u morskoj vodi, a nije, to ne može biti zbog slanosti mora u kojem su ne navodno razvili! Naravno, oceani nisu stari milijune godina, što dokazuje nedostatak dovoljne akumulacije minerala.

Naša nevjerojatna krv!

ElementKrvMorska voda
Natrij 3220 10800
Klor 3650 19400
Kalij 200 392
Kalcij 50 411
Magnezij 27 1290
Fosfor 36 0.09
Željezo 1 0.004
Bakar 1 0.001
Cink 1.1 0.005
Krom 1.1 0.002
Brom 4 67
Fluor 0.1 1.3
Bor 1 5
Selen 0.9 0.0001
Table. Sadržaj minerala u ljudskoj krvnoj plazmi ili serumu11,2 i morskoj vodi3 (mg po litri).

Znanstvene studije otkrivaju kako je krv nevjerojatna! Krv prenosi kisik iz naših pluća do svake stanice u našem tijelu i uklanja ugljični dioksid natrag u pluća, gdje se izbacuje prilikom disanja. Međutim, krv je mnogo više od toga. Nosi hranu u sve stanice u obliku energije (glukoze) i kemijskih građevnih blokova kao što su minerali, vitamini, aminokiseline i masne kiselina za proizvodnju raznih staničnih komponenti. Naša krv nosi otpadne tvari kao što je urea u naše bubrege, gdje se pročišćava. Krv prenosi posebne stanice i proteine za borbu protiv bolesti koje uzrokuju bakterije i virusi koji bi mogli upasti u tijelo. Krv prenosi i vrlo složen skup sustava koja će zaustaviti krvarenje ako ste se porezali i pokrenuti popravak oštećenja ozlijeđenih područja. Sustavi koji reguliraju tjelesnu temperaturu se također oslanjaju na krv koja nosi toplinu u ekstremitete gdje je potrebno. I mnogo toga još treba naučiti o krvi i njezinim čudesnim sposobnostima.

Razina elemenata u krvi drži se pod kontrolom tijela u strogim granicama, tako da krv može izvršiti sve svoje različite funkcije. Genetski defekti (mutacije) koji čine da određeni enzimi budu manje učinkoviti i uzrokuju, na primjer, višak ili nedostatak željeza u krvi, uzrokuju bolesti. Takvi defekti gena su se nakupili od pada u grijeh (Adam i Eva su stvoreni savršeni) i sada se identificiraju kao uzrok mnogih ljudskih bolesti.

Krv je izvorno stvorena da radi ono što radi, a to čini tako čudesno dobro, baš kao što je i bila dizajnirana! Takav složeni sustav ne dolazi sasvim slučajno iz neke morske vode, kao što neki evolucionisti možda žele vjerovati. Slučajnost ne može unaprijediti krv, nego je može samo uništiti. Dajmo našem Stvoritelju Gospodinu Isusu Kristu, čast koju s pravom zaslužuje za stvaranje naše krvi sa svim njezinom prekrasnim funkcijama.

Reference

  1. Burtis, C.A., Ashwood, E.R., Clinical Chemistry, W.B. Saunders Company, Philadelphia, 1994 edition. Natrag na tekst.
  2. Baselt, R.C., and Cravey, R.H., Disposition of toxic drugs and chemicals in Man, Year Book Medical Publishers, Inc, Chicago, 1989 edition. Natrag na tekst.
  3. The New Encyclopedia Britannica, 15:925, 15th Ed., 1992. Natrag na tekst.

Helpful Resources

Body By Design
by Alan L Gillen
US $17.00
Soft cover
The Greatest Hoax on Earth?
by Dr Jonathan Sarfati
US $10.00
Soft cover