Also Available in:

Taj citat!—o prijelaznim oblicima koji nedostaju

Osramoćeni evolucionist pokušavaju ‘zamutiti vode’

napisao 
preveo Mladen Čirjak

Svatko tko čita kreacionističku literaturu nekoliko godina ubrzo postaje svjestan da često koristimo citate evolucionista koji diskreditiraju njihov vlastiti sustav vjerovanja. To rađa bijes mnogih u evolucijskom establišmentu, a često će optuživati kreacioniste da ‘uzimaju njihove primjedbe iz konteksta’. To se rijetko događa. Međutim, može se zamisliti da bi spektar osuda od kolega evolucionista ovih dana imao tendenciju da ograniči bilo kakve nepažljive primjedbe iz pro-evolucijskog tabora.

Jedan od najpoznatijih i široko rasprostranjenih citata načinio je prije nekoliko desetljeća pokojni dr. Colin Patterson, koji je u to vrijeme bio stariji paleontolog (stručnjak za fosile) pri prestižnom British Museum of Natural History.

Citat - o oskudici tranzicijskih oblika (‘među-vrsta’ koje je predviđala evolucija) među fosilima – je bio toliko štetan da je jedan antikrecionist preuzeo na sebe zadatak ‘ispravljanja pogrešaka kreacionista’. Napisao je ono što je trebalo biti glavni esej koji pokazuje kako smo ‘pogrešno citirali’ dr. Patterson-a.1 Ova se optužba i dalje povremeno pojavljuje u antikreacionističkim krugovima, pa je vrijedno detaljno je pregledati.

Dr Patterson napisao je knjigu za British Museum jednostavno nazvanu Evolution.2 Kreacionist Luther Sunderland pisao je dr. Patterson-u pitajući ga zašto u svojoj knjizi nije pokazao niti jednu jedinu fotografiju prijelaznog fosila. Patterson je potom napisao sljedeće nevjerojatno priznanje koje je u cijelosti reproducirano u Sunderland-ovoj knjizi Darwin’s Enigma:

‘U potpunosti se slažem s vašim komentarima o nedostatku izravnih ilustracija evolucijskih prijelaza u mojoj knjizi. Da znam za bilo koje, fosilne ili žive, sigurno bih ih uključio. Predlažete da treba koristiti umjetnika za vizualizaciju takvih transformacija, ali odakle bi dobio informacije? Iskreno, ne bih ih mogao pružiti, a ako bih to prepustio umjetničkoj slobodi, zar to ne bi čitatelja dovelo u zabludu?’

Nastavio je:

‘Ipak, Gould-u [Stephen J. Gould-u - sada preminulom profesoru paleontologije sa Sveučilišta Harvard] i American Museum ljudima teško je osporiti kad kažu da nema prijelaznih fosila. … Kažete da bih trebao barem “pokazati fotografiju fosila iz kojeg je nastala svaka vrsta organizma.” Bit ću iskren - ne postoji niti jedan takav fosil za koji bi se mogao načiniti neosporiv argument.’3 [Naglasak dodan].
Used with permission, www.boneclones.comPiltdown man

Prijelazni fosili – što je to?

 Prelazni fosili ostaci su onih bića koja bi se trebala nalaziti ‘između’ jedne vrste bića i druge vrste. Primjerice, evolucionisti su dugo tražili ‘vezu’ između čovjekolikog majmuna i čovjeka - neku vrstu koja je pola čovjek/pola majmun. Nikada nije pronađen niti jedan, iako je dolazilo i odlazilo mnogo kandidata. Potaknuta, bez sumnje, privlačnošću ugleda, slave i bogatstva, želja za otkrivanjem takvog fosila dovela je neke čak i do lažiranja dokaza, kao što je bio slučaj s poznatim Čovjeka iz Piltdown-a. U tom slučaju, iako počinitelj nikada nije definitivno identificiran, u ljudsku lubanju bila je ‘postavljena’ čeljust majmuna koja je bila grubo ‘umjetno izmjenjena’. Rezultat je desetljećima lažno navodio svijet na zaključak da je to dokaz evolucije čovjeka.

Anti-kreacionist pokušava minimizirati štetu

Missing link fossil
Evolucionisti snažno guraju ideju da se dinosauri pretvorili u ptice. Muzejske izložbe, zajedno s umjetnički zamišljenim stvorenjima na pola puta između dinosaura i ptice, daju dojam da su takve životinje činjenica. Fosili poput onoga gore desno imaju značajke koje su evolucionisti protumačili kao perje, iako se drugi izrazito ne slažu.

Spomenuti antikreacionistički skeptik pisao je Patterson-u tražeći pojašnjenje o komentarima u Sanderland-ovoj. Patterson je odgovorio da je citat bio točan u reprodukciji, ali tumačenje je bilo pogrešno jer je napisao i:

‘Razlog je taj što izjave o pretcima i porijeklu nisu primjenjive u fosilima. Je li Arheopteryx predak svih ptica? Možda da, možda ne: nema načina da se odgovori na pitanje.’1

Točno tako. Pa, zašto su evolucionistički udžbenici gotovo univerzalno i dogmatski proglasili Arheopteryx očitim prijelaznim oblikom? Ali problem ide dublje. Patterson-ova ‘revizija’ izgleda da tvrdi (ili je barem takva da ju je skeptik pokušao istaknuti) da je sve što je mislio pod svojim izvornim citatom bilo to da nije moguće utvrditi da li neki fosili ‘kandidati’ (oni koji bi mogli imati izgled prijelaznih oblika) zaista i jesu stvarni prijelazni oblici - ne da među fosilima postoji oskudica ili odsustvo među-oblika. Drugim riječima, mogu izgledati kao karike koje nedostaju, ali kako to možemo sigurno znati?

Archaeopteryx
Fosilna ptica Archaeopteryx (gore) imala je potpuno funkcionalna krila i perje, a prave ptice su ‘datirane’ kao starije. Čak i neki stručnjaci na polju evolucije negiraju da je ona ‘karika’.

Međutim, sugerirati da je to sve što je govorio, zaista je nemoguće uokviriti riječi samog citata. Primjetite, na primjer, kako se Patterson osvrnuo na komentare Stephena J. Goulda i ‘American Museum ljudi’ za koje se zna da su posebno priznali rijetkost prijelaznih oblika među fosilima. Oni su zapravo predložili teoriju ‘evolucije u skokovima’4 kako bi objasnili činjenicu da izgleda da veze izostaju.

Gould je čak na drugom mjestu rekao: ‘Izuzetna rijetkost prijelaznih oblika među fosilima i dalje ostaje zanatska tajna paleontologije. Evolucijska stabla koja krase naše udžbenike imaju podatke samo na vrhovima i čvorovima svojih grana … na bilo kojem lokalitetu neka vrsta se ne pojavljuje postepenim preobražajem njenih predaka; pojavljuje se odjednom i ‘potpuno formirana’.5

Dakle, ako ponovo pročitate gornji izvorni Patterson-ov citat, jasno je da je potpuno opravdano upotrijebiti ga za isticanje te ‘ekstremne rijetkosti prijelaznih oblika’ među fosilima. U protivnom, referiranje na Gould-a nema smisla.

Napominjemo da su Gould i suradnici bili predani evolucionisti; čak i tumačeći dokaze očima evolucije, priznali su da je ‘izuzetno rijetko’ pronaći prijelazne oblike, a ne da je to u načelu nemoguće! Kreacionisti bi naravno tvrdili da ih nema, osim unutar stvorene vrste. Ali čak su i kandidati za prijelazni oblik očito toliko rijetki da se Patterson mogao pozvati na Gould-a i suradnike rekavši da (u sve praktične svrhe) ‘nema prijelaznih fosila’. Ipak, izravno shvaćanje neo-darvinizma sugerira da je postojalo mnogo više prijelaznih oblika od ‘krajnjih’ oblika koje vidimo danas. Stoga bi se moglo očekivati da će ‘prijelazni’ fosili dominirati među ostatcima.

Missing link news
Ovo izdanje londonskih novina iz 1925. izvještava o tada novom ‘otkriću’ navodne ‘karike koja nedostaje’ između ljudi i majmuna, ‘djeteta Taung-a’. Vidi Creation 28(4):38–40, 2006.

Treba zapamtiti kontekst Sunderland-ova pisma a Patterson-u. Jednostavno ga je pitao zašto Patterson nigdje u svojoj knjizi nije prikazao niti jednu jedinu sliku predloženog prijelaznog oblika. Patterson-ov odgovor jasno je naglasio da bi, ako to učini, to bilo pričanje priča, a ne znanost! Zapravo, u originalnom je pismu upućenom Sunderland-u rekao:

‘Lako je smišljati priče o tome kako je jedan oblik doveo do drugog i pronaći razloge zašto bi prirodna selekcija trebala favorizirati te faze. Ali takve priče nisu dio znanosti jer ne postoji način da ih se testira.’[Naglasak je dodan].

Nikad ne dopusti da činjenice ometaju dobru priču

Evolucionisti često čine takva iskrena priznanja među sobom. Ali ona obično nisu ‘za objavljivanje’, jer se javno širenje smatra izdajom.

Obratite pažnju na ono što je Patterson rekao u svom odgovoru dotičnom anti-kreacionistu:

‘Izgleda da je moja sudbina takva da neprestano ispadam budala pred kreacionistima. … Nadam se da sam do sada naučio biti oprezniji u odnosima sa kreacionistima, prikrivenim ili otvorenim. Ali i dalje držim da je skepticizam dužnost znanstvenika, koliko god nas takav stav mogao izlagati podsmjesima.’1

Čini se da kaže da je u redu sumnjati sve dok to ne saznaju kreacionisti.

Budući da je svjetski poznati stručnjak za fosile, Patterson-ova iskrena priznanja sramotila su sljedbenike ‘religije evolucije’ - uključujući i njega samog. Ali bilo je još razornijih izjava koja dolaze od dr. Patterson-a.

Tijekom javnog predavanja održanog na American Museum of Natural History u New York-u 5. studenoga 1981., on je ispustio bombu među svojim kolegama koji su postali vrlo ljuta i emotivni. Evo nekoliko izvoda iz onoga što je rekao:

‘… Govorim o dvije teme, evolucionizmu i kreacionizmu, i vjerujem da je istinito reći da o ništa ne znam o oboje … Jedan od razloga zašto sam počeo zauzimati ovo anti-evolucijsko gledište, pa, nazovimo ga, ne-evolucijsko, jest taj što sam prošle godine imao iznenadnu spoznaju.
‘… Jednog jutra sam se probudio … i učinilo mi se da već dvadeset godina radim na ovim stvarima [evoluciji], a da o tome nisam znao ništa.’ Dodao je:
‘To da bi netko mogao biti zaveden tako dugo bio je priličan šok … Pokušao sam postavljati jednostavno pitanje raznim ljudima i skupinama ljudi: ’‘Možete li mi reći nešto o evoluciji, bilo koju stvar za koju mislite da je istinita?” Pokušao sam to pitanje s osobljem geologije na Field Museum of Natural History, , a jedini odgovor sam dobio bila je tišina. Probao sam to sa članovima Evolutionary Morphology Seminar-a na Sveučilištu u Chicago-u … i sve što sam tamo dobio bila je duga tišina, a onda je na kraju jedna osoba rekla: “Da, znam jedno. Ne treba ju podučavati u srednjoj školi. ”.‘6

Iako su to samo odlomci Patterson-ovog iskrenog i zapanjujućeg predavanja te večeri (cijeli tekst razotkriva još i više), sasvim se jasno vide sumnje koje je imao. To također pokazuje i da kreacionistička upotreba Patterson-ovih citata ne znači ‘kreacionističku prljavu igru’.

Sklonost dr. Patterson-a da bude otvoren nije mu išla u prilog u pro-evolucijskim znanstvenim krugovima, koji su često izražavali ljutnju i zgražanje zbog njegovih komentara kad za njih nisu mogli iznaći izgovor. Njegovo iskustvo i stručnost na jednoj od najprestižnijih znanstvenih pozicija u svijetu nisu mu dali imunitet od pritiska zbog toga što se usudio izraziti sumnju u evolucionistički svjetonazor. Tužan je to podsjetnik da politička i ideološka ispravnost mogu biti važnije od bilo koje takozvane ‘objektivne činjenice’ u određivanju znanstvenog prihvaćanja ideje.

Preporučene bilješke

  1. Theunissen, L., Patterson misquoted, 13 July 2005. Natrag na tekst.
  2. Patterson, C., Evolution, The British Museum of Master Books, Natural History, London, 1978. Natrag na tekst.
  3. Sunderland, L., Darwin’s Enigma, Master Books, Arkansas, USA, pp. 101–102, 1998. Patterson’s letter was written in 1979. Natrag na tekst.
  4. Nazvana punktirana ravnoteža - ideja da se evolucijske promjene uglavnom ne odvijaju postupno i kontinuirano u glavnoj populaciji tijekom dužih vremenskih razdoblja, već u (relativno) kratkim periodima u maloj izoliranoj populaciji, zbog čega će se ona manje vjerojatno fosilizirati. Ta ideja ne bi bila izmišljena da nije činjenice da fosilni ostatci ne odgovaraju predviđanjima Darwin-a i kasnijih evolucionista. Njihovi evolucijski protivnici neljubazno su ju nazvali ‘evolucijom u trzajima’. Također vidi Batten, D. J., Punctuated equilibrium: come of age? Journal of Creation 8(2): 131–137, 1994. creation.com/punctuated-equilibrium-come-of-age. Natrag na tekst.
  5. Stephen Jay Gould, Evolution’s erratic pace, Natural History 86(5):14, May 1977. Natrag na tekst.
  6. Can you tell me anything … about evolution?, 14 July 2005. Emphasis in transcript, not necessarily reflecting oral emphasis. Natrag na tekst.