Explore
Also Available in:

Eugenika … smrt za nemoćne

Ostavština Darwinova bratića Galtona

napisao Russell Grigg
preveo Zlatko Madzar madzar.ch

Malo je ideja učinilo više zla ljudskome rodu u posljednjih 120 godina od onih sir Francisa Galtona. On je osnovao evolucijsku pseudoznanost eugeniku. Danas, etničko čišćenje, korištenje pobačaja kako bi se uklonila "defektna" nerođena djeca, čedomorstvo, eutanazija i korištenje nerođene djece u istraživačke svrhe svi imaju zajednički temelj u teoriji eugenike temeljenoj na opstanku najprilagođenijih. Tko je bio Galton, što je eugenika i kako je ona naudila čovječanstvu?

Francis Galton

Photos Darwin by TFE Graphics, Hitler and Galton by Wikipedia.orgBackdrop: two first cousins: charles Darwin (left) and Francis Galton; Foreground: Adolf Hitler

Francis Galton (prikazan na desnoj strani u fotomontaži, desno) rođen je u obitelji kvekera u Birminghamu u Engleskoj 1822. godine. Unuk Erasmusa Darwina s majčine strane i time rođak Charlesa Darwina (na slici gore lijevo), dijelio je Darwinov agnosticizam i antagonizam prema kršćanstvu veći dio svog odraslog života.

Kao dijete, naučio je abecedu s 18 mjeseci, čitati s 2 i pol godine, pamtio je pjesme od pete godine te raspravljao o Ilijadi sa šest godina.1 Godine 1840. počeo je studij na Sveučilištu Cambridge u medicini, a zatim matematici, ali zbog živčanog sloma uspio je postići samo skromni stupanj B.A. u siječnju 1844. godine.2 Kada mu je otac umro iste godine, naslijedio je tako veliko bogatstvo da nikada nije morao raditi za život.

To je dalo bogatom mladom Galtonu mnogo slobodnog vremena, ne samo za "zabavu", već i za upuštanje u brojna područja, uključujući istraživanje velikih područja jugozapadne Afrike. Zbog svojih izvješća od tamo stekao je članstvo u Royal Geographic Societyju 1853. godine, a tri godine kasnije i članstvo u Royal Societyju. Te godine Galton je oženio Louisu Butler, čiji je otac bio ravnatelj u Harrow School.

Kao amater znanstvenik bezgranične znatiželje i energije, posvetio se pisanju oko 14 knjiga i više od 200 radova.3 Njegovi izumi uključivali su "nečujnu" zviždaljku za pse, teletype pisač, razne instrumente i tehnike za mjerenje ljudske inteligencije i dijelova tijela, a izumio je i vremensku kartu i otkrio postojanje anticiklona.

Interakcija s Charlesom Darwinom

Objava Darwinova djela O podrijetlu vrsta godine 1859. nesumnjivo je prekretnica u Galtonovu životu. Godine 1869. napisao je Darwinu, ‘Pojava tvoje knjige O podrijetlu vrsta stvorila je pravu krizu u mom životu; tvoja knjiga odagnala je ograničenja mog starog praznovjerja [tj. vjerske argumente temeljene na dizajnu] kao da se radi o noćnoj mori i bila je to prva stvar koja mi je dala slobodu misli.’4

From Nott, J.C. and Gliddon, G.R., Indigenous Races of the Earth, J.B. Libbincott, Philadelphia, USA, 1868.Alleged evolution from blacks to whites

Pseudoznanstvena ilustracija navodne evolucije ljudskih ‘rasa’.

Navodno ‘znanstvena’ ilustracija iz 1868. godine koja pokazuju da su crnci manje evoluirali od bijelaca, sugerirajući sličnosti s čimpanzama.

Čak je i poznati evolucionist Stephen Jay Gould komentirao je da je čimpanzina lubanja lažno povećana, a ‘crnačka’ čeljust lažno produljena tako da sugerira da su ‘crnci’ čak niži od majmuna. Ovaj prikaz nije iz neke rasističke ili ‘rubne’ literature, nego iz jednog od vodećih znanstvenih udžbenika tog vremena. Današnji militantni evolucionisti vole izbjeći društvene implikacije svojih ideja, ali povijest pokazuje drugačije.

Galton je ‘bio među prvima koji su prepoznali implikacije Darwinove teorije evolucije za čovječanstvo.’5 On je vjerovao da smo talent, karakter, intelekt, itd. naslijedili od svojih predaka, kao i bilo koji nedostatak tih kvaliteta. Tako siromašni nisu bili nesretne žrtve svojih okolnosti, već su siromasi jer su biološki inferiorni. To je bilo u suprotnosti s prevladavajućim znanstvenim gledištem da su sve takve osobine uvjetovane okolinom, tj. kako i gdje je osoba odgajana.6 Galton je vjerovao da se ljudi, poput životinja, mogu i trebaju selektivno uzgajati. Godine 1883. skovao je pojam ‘eugenika’ [Grčki: εύ (eu) što znači "dobro" i γένος (genos) znači "vrsta" ili "potomstvo"] za proučavanje načina za poboljšanje fizičkih i mentalnih karakteristika ljudske rase.

Galtonovi pogledi ne ostavljaju prostor za postojanje ljudske duše, milost Božju u čovjekovom srcu, slobodu ljudskog izbora biti drugačiji, pa čak ni dostojanstvo pojedinca. U svom prvom objavljenom članku na tu temu 1865. godine,7 ‘zanijekao je… da čovjek ima racionalne sposobnosti koje su dar od Boga; negirao je da je čovječanstvo prokleto grešnošću od Adama i Eve’, a na vjerske osjećaje gledao kao na ‘ništa više od evolucijskih sredstava za osiguranje opstanka ljudske vrste.’8

Što se tiče istočnoga grijeha, napisao je: ‘Pokazat će se, prema mojoj teoriji, da čovjek nije pao s visokog položaja, nego se digao iz niskog… i to nakon bezbrojnih godina barbarizma, naša rasa nedavno je postala civilizirana i religiozna.’9

U svojoj knjizi Hereditary Genius (1869), Galton je proširio sve ove ideje i predložio da će sustav ugovorenih brakova između uglednih muškaraca i bogatih žena na kraju proizvesti darovitu rasu. Kada je Charles Darwin pročitao ovu knjigu, napisao je Galtonu: ‘Na neki način od mene si napravio obraćenika jer sam uvijek tvrdio da, osim budala, ljudi se ne razlikuju mnogo u intelektu, osim u revnosti i teškom radu… .’5 Galtonove ideje bez sumnje pomogle su mu da proširi svoju teoriju na evoluciju čovjeka. Darwin nije spomenuo Galtona u “O podrijetlu vrsta”, ali citirao ga je čak 11 put u “O podrijetlu čovjeka” (1871).

Tri međunarodna kongresa eugenike održani su 1912., 1921. i 1932. godine, s aktivistima Eugenike iz Velike Britanije, SAD-a, Njemačke, Francuske, Australije, Kanade, Indije, Japana, Mauriciusa, Kenije i Južne Afrike. Uglednici koji su podržavali ove ideje prije Drugog svjetskog rata bili su Winston Churchill, ekonomist John Maynard Keynes, pisac znanstvene fantastike H.G. Wells10 i američki predsjednici Theodore Roosevelt i Calvin Coolidge. Galton je primio Huxleyjevu medalju Antropološkog instituta 1901. god., Darwinovu medalja Royal Societyja 1902. god., Darwin-Wallace medalju Linnean Societyja 1908. te počasne titule na sveučilištima Cambridge i Oxford, a proglašen je vitezom 1909. godine. Unatoč tim ‘počastima’, u životu Galton nije bio najbolji zastupnik svojih teorija. Imao je mnoge i dugotrajne napadaje bolesti, a bez obzira na to što su on i njegova supruge imali dobre intelektualne rodovnike, nisu imali vlastitu djecu da prenesu svoje nasljeđe na njih. Nakon njegove smrti 1911. god., svoj imetak njegovom voljom predvidio je za financiranje katedre za eugeniku na Galton Eugenics Laboratory na Sveučilištu u Londonu.

Eugenika u praksi

Koncept poboljšanje fizičkih i psihičkih osobina ljudske rase može na prvi pogled izazvati divljenje. Međutim, kroz povijest, metoda postizanja toga uključuje ne samo povećanje nataliteta kod ‘pogodnih’ izabranim roditeljstvom (‘pozitivna eugenika’), nego i smanjenje nataliteta kod ljudi za koje se mislili da će narušiti takvo poboljšanje jer su ‘nepodobni’ (‘negativna eugenika’).11

Na primjer, 1913. godine, jedna trećina (a od 1920-ih i više od polovine)12 američkih saveznih država imala je zakone koji omogućuju prisilnu sterilizaciju onih u pritvoru za koje se smatralo da su ‘nepodobni’. Ovo je rezultiralo prisilnom sterilizacijom oko 70 000 žrtava, uključujući kriminalce, osobe s mentalnom retardacijom, narkomane, prosjake, slijepe, gluhe i osobe s epilepsijom, tuberkulozom i sifilisom. Više od 8000 zahvata bilo je samo u jednom gradu Lynchburg u Virginiji,13 a izolirani slučajevi nastavili su se do 1970-ih godina.14,15

Oko 60 000 švedskih građana su na sličan način tretirani između 1935. i 1976. godine, a bilo je slične prakse u Norveškoj i Kanadi.16

U Njemačkoj 1933. god. Hitlerova vlada naložila je prisilnu sterilizaciju svih njemačkih građana s ‘nepoželjnim’ manama, ne samo onih u pritvoru ili u ustanovama. Ovo je trebalo spriječiti ‘onečišćenje’ Hitlerove ‘njemačke nadrase’ putem miješanih brakova.

Image Wikipedia.orgEugenics congress logo
Eugenics congress logo.
Click here for larger view

Zatim je od 1938. do 1945. godine ovo kirurško tretiranje takvih ‘beskorisnih žderača’ potisnuto sveobuhvatnim rješenjem: zanosnim genocidom koji su provodili Hitlerovi nacisti nad više od 11 milijuna ljudi koji su smatrani bezvrijednima ili nedostojnima života, kao što to potvrđuju ovjereni dokumenti zapisa sa suđenja u Nürnbergu. Pobijeni uključuju Židove, evanđeoske kršćane,17 crnce, Rome, komuniste, homoseksualce, osobe s amputacijama i duševne bolesnike.

Ovo nije ništa drugo nego divlji darvinizam —uklanjanje milijuna ljudskih bića obilježenih kao ‘nepodobni/manje vrijedni’ a za dobrobit onih koji se smatraju ‘podobni/nadređeni’.

Središnja ideja darvinizma je odabir ili selekcija.18 Nacisti su smatrali da je potrebno usmjeriti proces odabira te unaprijediti njemačku rasu.19 Galtonova naivna vizija ‘eugeničke utopije’ mutirala je u nacističku noćnu moru ubojitog etničkog čišćenja.

Nažalost, ideja o rasnoj superiornosti i eugeniki nije umrla s Hitlerovim režimom. David Duke, zloglasni američki anticrnački i antižidovski rasist, razvio je svoje stavove čitanjem eugeničkih spisa Galtona, H.G. Wells, Sir Arthur Keith i drugih, kao i ranih spisa suvremenih sociobiologa, poput Harvarda E. O. Wilsona.20

Eugenika u 21. stoljeću.

Nakon Drugog svjetskog rata, eugenika je postala ‘prljava’ riječ. Eugenika se sada naziva ‘populacijska znanost’, ‘ljudska genetika’, ‘familijarna politika’, itd. Časopisi su preimenovani. Annals of Eugenics postao je Annals of Human Genetics, a Eugenics Quarterly postao je Journal of Social Biology.21 No danas, 60 godina nakon holokausta, ubojiti koncept koji je iznjedrila Galtonova eugenika opet je živ i cvjeta, te nosi laboratorijski ogrtač medicinskog ugleda.

Liječnici sada rutinski uništavaju ljude, koji su stvoreni na sliku Božju (Postanak 1:26), pobačajem, čedomorstvom i eutanazijom, kao i kod istraživanja fetalnih ili embrionalnih matičnih stanica.

A. Pobačaj

Prema britanskom časopisu; Daily Mail, ‘žene sve više eliminiraju svoju nerođenu djecu zbog ne po život opasnih deformacija kao što su deformirane noge ili rascijepljene usne i nepca’, i ‘sve više djece s Downovim sindrom sada se ubijaju i ne smiju biti rođeni.’22 Dr Jacqueline Laing s londonskog Metropolitan University, komentira: ‘Ove brojke su simptomatične za eugenički trend u potrošačkom društvu koje je odlučilo svim sredstvima istrijebiti deformitete.’ ‘Ovo je jednostavno eugenika,’ rekla je Britanka Nuala Scarisbrick iz udruge za pomoć Life Trustee. ‘Poruka je poslana osobama s invaliditetom da oni ne bi trebali biti rođeni. To je užasno i odvratno.’22

Na globalnoj razini, izvrši se približno 50 milijuna pobačaja godišnje. To je jedan pobačaj na svaka tri rođenja, tako da svako dijete u maternici, u prosjeku u svijetu, ima vjerojatnost od jedan naprama četiri da bude namjerno ubijeno.23

B. Čedomorstvo

Kina je poznata po svojoj prisilnoj politici jednog djeteta po obitelji. U praksi, većina obitelji žele dječaka, pa ako je rođena djevojčica, ona može biti u opasnosti. Ponekad se slijedi isti strašan princip, ali već prije rođenja. U Indiji, običaj je da se sazna spol djeteta prije rođenja, a velika većina pobačenih su djevojčice. To čini feminističku podršku pobačajima žalosno ironičnom.

Isto su tako djeca s invaliditetom u opasnosti. ‘Etičar’ Peter Singer zagovarao je legalizaciju čedomorstva do određene dobi. On piše: ‘Ubijanje djeteta s invaliditetom nije moralno ekvivalentno ubijanju osobe. Vrlo često to uopće nije pogrešno.’24

C. Eutanazija

U svibnju 2001. Nizozemska je postala prva zemlja koja je legalizirala eutanaziju, a zakon je stupio na snagu u siječnju 2002. Eutanazija se tolerira u Belgiji, a od svibnja 2002. je i legalizirana. Tolerira se u Švicarskoj, Norveškoj i Kolumbiji.23


Eugenika i Scopesovo suđenje1

Photo Bryan CollegePic Description
Clarence Darrow (left) and William Jennings Bryan

Udžbenik iz kojeg je Scopes učio o evoluciji, A Civic Biology autora George Hunter,2 i njegove radne knjige3 očito su eugenički i otvoreno rasistički. Hunter dijeli ljude na pet rasa te ih rangira prema tome koliko je visoko svaka od njih stigla na evolucijskoj ljestvici, od ‘etiopskog ili negro tipa’ do ‘najvišeg tipa, bijelaca, koje zastupaju civilizirani bijeli stanovnici Europe i Amerike’.4 A Civic Biology tvrdi kako su kriminal i nemoral nasljedni i prenose se u obitelji, te govori da su ‘takve obitelji postale paraziti društva… Ako su ti ljudi niže životinje, vjerojatno ćemo ih ubiti kako bi se spriječilo njihove širenje. Čovječanstvo to neće dopustiti, ali mi imamo lijek za odvajanje spolova u azilskim centrima ili na drugim mjestima i na različite načine sprečavati brakove i mogućnosti nastavka širenja tako niske i degenerirane rase’.4

Inherently Wind (DVD)

Tadašnji darvinisti inzistirali su da Scopes ima pravo koristiti ovu knjigu za predavanje!

Sve je to dokumentirao dr. David Menton na DVD-u Inherently Wind: a Hollywood History of the Scopes Trial (desno).

References and notes

  1. The 1925 trial in Dayton, Tennessee, USA, of high-school teacher John T. Scopes, charged with violating state law by teaching the theory of evolution.
  2. Hunter, G., A Civic Biology Presented in Problems, American Book Co., New York, USA, pp. 195–196, 1914.
  3. Hunter, G., Laboratory Problems in Civic Biology, American Book Co., New York, USA, 1916.
  4. Ref. 2, pp. 261–265.

Presuda u Nürnbergu

First Nuremberg trial

Možda najčešće postavljano pitanje o holokaustu u vezi genocida nadahnutog eugenikom je: ‘Kako se to moglo dogoditi?’ MGM-ov film iz 1961. Judgment at Nuremberg, o suđenju četvorici nacističkih ratnih zločinaca, sudaca koji su primjenjivali nacističke uredbe,1 jedan od optuženih (sudac Ernst Janning, glumi ga Burt Lancaster) tuži se glavnom sucu Danu Haywoodu (glumi ga Spencer Tracy): ‘Ti ljudi, ti milijuni ljudi, nisam znao da će doći do toga. To morate vjerovati!’ Haywoodov odgovor bio je elokventan: ‘Svodi se na to da prvi put osuđujemo nevinog čovjeka na smrt.’

Isto tako i danas, eugeničko ubijanje nevinih nerođenih beba jer se misle da nisu savršene počelo je kad je prvi put liječnik pristao ubiti hendikepirano dijete u maternici. Ostalo je povijest.

  1. Na temelju trećeg suđenja u Nurembergu (1947.), koji se nazivao i ‘proces sucima’ zato što se sudilo nacističkim sucima i tužiteljima koji su primjenjivali nacističke programe rasne čistoće kroz eugeničke i rasne zakone. Bilo je ukupno 13 nurnberških suđenja.

    Na fotografiji (gore desno) iz prvog Nürnberškog suđenja (1945–6), najpoznatijeg i najznačajnijeg od njih, jer su tu bile glavne njemačke vođe.
    Prednji red (slijeva nadesno): Hermann Göring, Rudolf Hess, Joachim von Ribbentrop, Wilhelm Keitel;
    red u pozadini: Karl Dönitz, Erich Raeder, Baldur von Schirach, Fritz Sauckel. (ljubaznošću Wikipedia)

Zaključak

Naravno nisu svi evolucionisti ubojice, a Francis Galton možda nikada nije pomislio da bi njegove teorije mogle dovesti do ubijanja tolikih milijuna ljudi, a kamoli do napada na bespomoćne nerođene bebe. Međutim, takav postupak je potpuno u skladu s evolucijskim stavom, a to je opstanak najjačih uklanjanjem najslabijih. Djela su rezultat vjerovanja. Kao što je Isus rekao: ‘Tako svako dobro stablo rađa dobrim plodovima, a nevaljalo stablo rađa plodovima zlim’ (Matej 7:17–18).

Za razliku od pogubne filozofije eugenike, svaki čovjek ima vječnu vrijednost u Božjim očima i stvoren je ‘na sliku Božju’ (Postanak 1:26–27). Bog izričito zabranjuje ubojstvo (Izlazak 20:13), ili namjerno ubijanje nevinih ljudi. Uistinu, Bog je tako ljubio čovječanstvo da je poslao svoga Sina, Gospodina Isusa Krista, da umre na križu da nas spasi od grijeha (Ivan 3:16–17), i da nas preobrazi u sliku svoga Sina kada povjerujemo u Njega (Rimljanima 8:29; 2 Korinćanima 3:18). U Isusu, drugoj Osobi Trojstva Bog je uzeo na se ljudsku narav (Hebrejima 2:14), postajući posljednji Adam (1 Korinćanima 15:45), čime je postao Otkupitelj (Izaija 59:20) rase prvog čovjeka, Adama.

Reference i bilješke

  1. Cowan, R., Sir Francis Galton and the study of heredity in the nineteenth century, Garland Publishing Inc., New York, USA, p. vi, 1985. Natrag na tekst
  2. Forrest, D.W., Francis Galton: The life and work of a Victorian genius, Paul Elek, London, UK, p. 25, 1974. Natrag na tekst
  3. Osobe uključuju blizance, transfuzije krvi, kriminal, putovanja u nerazvijene zemlje, meteorologiju, korelacijski koeficijent, antropometriju (mjerenje ljudskog tijela) i otiske prstiju kao sredstvo identiteta koje je prvi upotrijebio Scotland Yard 1901., a sada se provodi u cijelom svijetu. Natrag na tekst
  4. Galton to Darwin, 24 December 1869, quoted from ref. 1, p. 74. Natrag na tekst
  5. Galton, Sir Francis, Encyclopædia Britannica 5:97–98, 1992. Natrag na tekst
  6. Ova dva pogleda o odnosu nasljedstva i okoliša također su zovu ‘narav i odgoj’. Natrag na tekst
  7. Galton, F., Hereditary talent and character, 2 parts, MacMillan’s magazine 12:157–166 and 318–327, June and August 1865 (Source: ref. 1, p. 1.). Natrag na tekst
  8. Ref. 1, p. 75. Natrag na tekst
  9. Galton, F., Memories of my life, Methuen & Co., London, UK, pp. 317–18, 1908. Natrag na tekst
  10. Bergman, J., ‘H.G. Wells: Darwin’s disciple and eugenicist extraordinaire’, Journal of Creation 18(3):106–110, 2004. Natrag na tekst
  11. Posljednja rečenica Galtonove autobiografije glasi: ’Prirodni odabir počiva na prekomjernoj proizvodnji i uništenju; eugenika može brinuti dovođenju ne više pojedinaca u svijet nego što ih može pravilno zbrinut, i to samo najboljih od njih.’ (Ref. 9, p. 323.) Natrag na tekst
  12. Godine 1931. Vermont je postao 31. američka savezna država koja je uvela zakon o sterilizaciji (ukinut tek 1973.). Izvor: Washington Post, 8 August 1999, p. A21. Natrag na tekst
  13. Wieland, C., The lies of Lynchburg, Creation 19(4):22–23, 1997. Natrag na tekst
  14. ‘Eugenics’, Encyclopædia Britannica 4:593, 1992. Natrag na tekst
  15. Black, E., War against the weak: Eugenics and America’s campaign to create a master race, Four Walls Eight Windows, New York/London, 2003; see review by Sarfati, J., Creation 27(2):49, 2005. Return to text.
  16. Isherwood, J., Payout planned for victims of ‘barbaric’ sterilizations, Sydney Morning Herald, 27 August 1997, p. 10. Natrag na tekst
  17. Sarfati, J., Nazis planned to exterminate Christianity, Creation 24(3):47, 2002. Natrag na tekst
  18. Evolucija opisuje rezultate izbora. Vidi: Stein, G.J., Biological Science and the Roots of Nazism, American Scientist 76:50–58, January–Februay 1988. Natrag na tekst
  19. See Bergman, J., Darwinism and the Nazi race Holocaust, Journal of Creation 13(2):101–111, 1999. To je temeljito dokumentirano u Weikart, R., From Darwin to Hitler: Evolutionary Ethics, Eugenics, and Racism in Germany, Palgrave Macmillan, New York, USA, 2004; see review by Sarfati, J., Creation 27(4):39, 2005. Natrag na tekst
  20. Bergman, J., Darwinism’s influence on modern racists and white supremacist groups: the case of David Duke, Journal of Creation 19(3):103–107, 2005. Natrag na tekst
  21. Clay, C. and Leapman, M., Master race: The Lebensborn experiment in Nazi Germany, Hodder & Stoughton, London, UK, p. 181, 1995. Natrag na tekst
  22. British abortion rate skyrockets as couples eliminate ‘defective’ children, LifeSite Daily News, za ponedjeljak, 31. svibnja 2004. Natrag na tekst
  23. Statistics from Festival of Light, Adelaide, Australia. Natrag na tekst
  24. Singer, P., Taking life: humans, excerpted from Practical Ethics, 2nd ed., Cambridge, pp. 175–217, 1993. Singer is Ira. W. DeCamp profesor bioetike u Centru za ljudske vrijednosti, Sveučilište Princeton. Natrag na tekst

Helpful Resources

Bioethics
US $10.00
DVD