Explore
Also Available in:

Korona virusi u Stvaranju

Podržava li nedavno izbijanje korona virusa evoluciju?

napisao 
preveo Zlatko Madzar

Objavljeno: 6. veljače 2020. (GMT + 10)
National Pathogen Librarycorona-virus
Slika korona virusa 2019-nCoV elektronskim mikroskopom

Novi virus hara svijetom. Većina ljudi naziva ga ‘korona virusom’. Prvi je put primijećen u Wuhanu, u Kini, i već se pojavljuje u više zemalja. Mnogo je ljudi umrlo. Što bismo mi trebali misliti o tome? Podržavaju li virusi evoluciju? Možemo li ih objasniti u kontekstu Stvaranja? Može li to biti dio ‘vrlo dobrog ’ stvaranja? Držite se za šešire, jer ću vam ono što mislite o virusima okrenuti naglavce.

Većina virusa uglavnom je korisna

Za mnoge je ljude šokantno kada to čuju, ali većina virusa dobra je za vas. Jeste li čuli da u i na vama ima toliko bakterija koliko i stanica u vašem tijelu? To je istina. Ali istina je i da u želucu imate više virusa nego bakterija! Ustvari, virusna populacija (nazvana ‘virom’ 1) igra važnu ulogu u reguliranju broja i vrsta bakterija u vašem tijelu.2 Bez njih brzo bi nas mogle pojesti gladne male bakterije koje žive u našim crijevima.

Jeste li ikad otišli plivati u ocean? Tada ste plivali u visoko koncentriranoj bakterijskoj juhi. U morskoj vodi ima puno bakterija, u mnogo različitih vrsta. Ali, kao i u vašim crijevima, ima više virusa nego bakterija i oni vjerojatno igraju ulogu u održavanju i ravnoteži populacije bakterija u oceanskim vodama. Možemo li uopće imati ribu da nema virusa? To je zanimljivo pitanje na koje bi neki poduzetni mladi znanstvenik mogao jednoga dana odgovoriti.

Jeste li ikad otišli plivati u jezero? Tada ste plivali u juhi od bakterija i virusa. Jesu li u tom jezeru patke, labudovi ili guske plivale naokolo? Tada ste plivali među virusima gripe. Ustvari, vodene ptice nose sve moguće vrste virusa gripe, uključujući i one koji nisu prenosivi na ljude. Ti se virusi šire vodom dok ptice izlučuju izmet. Ali prisutnost virusa obično ne proizvodi bolest kod ovih ptica,3 niti kod vas, iako vam ulaze u oči, uši i usta. Evolucionist bi mogao reći da se razlog zašto se ptice (obično) ne razbole, taj što su im organizmi u ratu s njima već milijunima godina i pronašli su rješenje u primirju, gdje virus ne ubija domaćina a domaćin pruža virusu mjesto za život. Iz perspektive Stvaranja, virus gripe vjerojatno ima korisnu ulogu za ptice, ali dvojbeno je da ga je itko tražio.

Neki su virusi možda mogli pobjeći iz genoma

Jeste li znali da vaše stanice proizvode mnogo toga istoga od kojih su stvoreni virusi? Izrađujemo proteinske omotače, kopiramo DNK i RNK, imamo mehanizme premještanja DNK u različite dijelove genoma itd. Dakle, neki virusi mogli bi nastati u normalnim staničnim operacijama.4 Svi su dijelovi tamo, ponekad su dijelovi sastavljeni tako da rezultat izgleda gotovo kao virus. Bila bi potrebna samo nekolicina slučajnih izmjena i taj bi se zbir mogao oteti nadzoru i ‘krenuti viralno’.

Neki su virusi možda izbjegli ograničenja svoga početnog dizajna

pixabay.com/mandarin-ducks
Iako su lijepe, patke i druge vodene ptice nose sve poznate vrste gripe

Ali nisu svi virusi poput genoma. Mnogi virusi koji proizvode bolest izgledaju kao da su projektirani za ono što rade. Odakle su oni došli? Pa, ako postoji virus koji je osmišljen kako bi zarazio stanicu bakterije, miša ili osobe, u tom sustavu vjerojatno postoje provjere i održavanje ravnoteže. Ako jedna od tih provjera ne uspije, virus bi se mogao razmnožavati mnogo brže nego što je prvotno bilo zamišljeno. To bi rezultiralo bolešću. Dakle, ‘koristan’ virus mogao bi se pretvoriti u opasan. Možda bi bilo potrebno samo nekoliko malih mutacija, kao što su možda promjene čimbenika prepoznavanja ćelije koja sprječava stanice domaćina otkriti, a samim tim i regulirati, virus.

Virusi sposobni prelaziti s vrste na vrstu posebno su opasni

Sad možemo raspravljati o korona virusu, virusu kojemu nije mjesto u ljudima. Virusi koji skaču s vrste na vrstu zovu se zoonotski (primijetite riječ ‘zoo’ u tome nazivu). Imamo mnogo dokaza za zoonotske viruse, uključujući gripu,5 obitelj korona virusa (ovaj novi virus, SARS i MERS6) i HIV (virus koji uzrokuje AIDS). Sve navedeno uzrokuje bolest kod ljudi. Neki od njih dugo su izdržali u ljudskoj populaciji. Srećom, međutim, mnogi novi virusi se samouništavaju. Virusi također s vremenom slabe. Kako se množe, zahvaćaju ih mutacije i ponekad, te mutacije ih oslabljuju do točke kada se više ne mogu prenositi. To nije uvijek slučaj, ali neki virusi, poput HIV-a ili humanog virusa prehlade (još jedan korona virus), mogu se nastaviti razmnožavati usprkos skupljanju mutacija. Ovisi o mnogo različitih čimbenika, a niti jedan virus nije jednak.

Novonastali virusi su prava prijetnja

pixabay.com/pandemic

Ljudski rod bio je pogođen razornim epidemijama kroz povijest svoga postojanja. Neke od njih, kao što je crna smrt, dobro su okarakterizirane (ona je uzrokovana bakterijom koju su širile buhe). Druge nas ostavljaju u nedoumici. Sve što znamo je da su mnoga drevna kraljevstva, civilizacije, i gradovi pretrpjeli golema naviranja bolesti i smrti. Ponekad nam zapisi omogućuju učeno nagađati što je uzrokovalo bolest, ali to nije često.

U prvobitnom Stvaranju nije postojalo bolesti (pogledajte našu Smrt i Patnja, pitanja i odgovori), no bolesti su se ipak razvile tijekom posljednjih šest tisuća godina. Ukoliko su se razvile jednom, nema razloga očekivati da se još virusnih epidemija ubuduće neće pojaviti. To nije razlog za strah, ali trebao bi nam pomoći da trezveno ocijenimo svoj ponekad osjetljiv položaj na ovoj Zemlji.

Razvili smo mnogo vrsta sigurnosnih mjera kako bismo spriječili širenje zaraze i svijet počinje brže reagirati na nove prijetnje. Karantene, pranje ruku i cijepljenje dio su te strategije, ovisno o ozbiljnosti, riziku i o tome jesmo li pronašli način cijepljenja protiv njih. Razmotrimo najnovije epidemije ebole u Africi. Potrošili smo mnogo milijuna dolara pomažući tim ljudima kroz to strašno vrijeme i rasprostranjivanje svijetom spriječeno je, još jednom. Širenje korona virusa koji trenutno hara Kinom još je jedan takav primjer. Milostivo, broj smrtnih slučajeva (oko 2%) znatno je smanjen u odnosu na početne procjene (otprilike 11%). Ali stopa smrtnosti od 2% izjednačila bi se s mnogo milijuna ljudi kada bi se otela nadzoru i postala uobičajena kao, recimo, obična prehlada. No znanstvena zajednica reagirala je vrlo brzo. U kratkom vremenu, višestruka sekvencija gena virusa je dovršena i rezultati su objavljeni u javnim bazama podataka, a elektronski mikroskopi stvorili su slike onoga s čime se nosimo. Brzina ove reakcije bila je neviđena.

Budućnost korona virusa

Ukoliko ova epidemija virusa slijedi tijek prethodnih, korona virus mogao bi sam sebe sagorjeti. Ovo se očigledno dogodilo s virusom ljudske H1N1 gripe koji je prostrujao svijetom 1917. godine, ubivši milijune ljudi. Trajalo je 40 godina prije nego što je iščeznuo. Ponovno je vraćen iz pohranjenoga laboratorijskog uzorka 1976. godine i trajao je još 33 godine prije negoli je ponovo nestao tijekom pandemije svinjskog H1N1 2009–2010., koji također nije bio posebno smrtonosan virus. Kasnije verzije nisu imale smrtonosnu prirodu kao ranije, a činjenica da ljudski H1N1 nije mogao opstati u ljudskoj populaciji jasan je dokaz kako je bio podvrgnut genetskoj entropiji. Ustvari, virus je skupljao više od 14 mutacija godišnje dok je bio aktivan a više od 10% njegovog genoma mutiralo je prije nego što je izumro.7 To se ujedno podudara s ranije objavljenim računalnim simulacijama.8

Ali korona virus nije gripa. Također nismo sigurni odakle ili kako je nastao ovaj virus, iako pretpostavljamo da je potekao od šišmiša, možda cirkulirajući. Kako god bilo, bit će potrebno vrlo pozorno postupati s njim i naši zdravstveni sustavi moraju se odnositi prema njemu kao s ozbiljnom i neposrednom prijetnjom. Ne možemo čekati desetljeća dok genetska entropija preuzme svoj danak.

Kako bismo trebali reagirati?

Prema modelu Stvaranja / prokletstva, nema razloga očekivati pojavu novih bolesti. Međutim, kad se neka pojavi, trebali bismo trezveno procijeniti rizik i poduzeti odgovarajuće mjere opreza. Također bismo uvijek trebali biti spremni pomoći onima u potrebi, znajući da smo se u toj situaciji uvijek mogli naći i sami. Davanje u dobrotvorne svrhe, putem Kršćanske agencije za pomoć, uvijek je opcija. No ne smijemo također dopustiti da nam prilike za dijeljenje Evanđelja skliznu kroz prste, a vrlo često, kad osoba shvati koliko je krhak život uistinu, otvorenije prihvaća nadu koju joj nudi Isus Krist.

Zaključak

Virusi su dio stvorenoga Božjeg poretka. Možemo vidjeti kako mnogi od njih igraju korisne uloge. Ipak, živimo u svijetu prokletome zbog grijeha - s mnogo patnje, smrti i bolesti. Neki virusi postali su opasni, uzrokujući neopisivu patnju čovječanstva tijekom naše povijesti. Potakli su nas da razvijemo inovativne strategije kako bismo ih pokušali držati pod nadzorom. Bog nam nije obećao dug život, niti dobro zdravlje. Ali obećao je da će otkupiti ovaj svijet proklet zbog grijeha i naša bolešću-upropaštena tijela, pa naša nada niti nije ovdje na ovoj Zemlji. Pogledajmo prema Njemu tražeći nadu, jer se bliži naše otkupljenje.

Preporučene bilješke

  1. Ovo je dobar sažetak viroma, ali iz evolucijskog izvora pa ga koristite s odgovarajućom pozornošću: sciencedirect.com/topics/immunology-and-microbiology/human-virome. Natrag na tekst.
  2. Ovdje je rad iz biblijske perspektive Kreacija-Jesen o važnoj funkciji virusa sisavaca: Francis, J.W., Ingle, M., i Wood, T.C., kao što su bakteriofagi korisni regulatori mikrobioma sisavaca, Proc. Int. Conf. Creationism 8: 152–157, 2018.; creationicc.org. Natrag na tekst.
  3. Barber, M.R. i suradnici, Udruženje RIG-I s urođenom imunitetom patki na gripu, PNAS 107(13):5913–5918, 2010. Natrag na tekst.
  4. Terborg, P., ‘VIGE-prva hipoteza–koliko je lako zamijeniti uzrok i posljedicu, J. Creation 27(3):105–112, 2013. (VIGE = Varijacijama-potaknut genetski element) Natrag na tekst.
  5. Ma, W., Kahn, R.E., i Richt, J.A., Svinja kao epruveta za viruse gripe: ljudske i veterinarske implikacije, J. Mol. Genet. Med. 3(1):158–166, 2008. Natrag na tekst.
  6. Koronavirus (sličan je novom koronavirusu), uzroku respiratornog sindroma na Bliskom istoku. Natrag na tekst.
  7. Carter, R.W., i Sanford, J.C., Novi pogledi na stari virus: gomilanje mutacija u humanom H1N1 virusu gripe od 1918. godine, Theoretical Biology and Medical Modelling 9:42, 2012. Natrag na tekst.
  8. Brewer, W., Smith, F.D., i Sanford, J.C., Gubitak informacija: potencijal za ubrzanje prirodnoga genetskog prigušivanja RNK virusa; iz: Marks II, R.J., Behe, M.J., Dembski, W.A., Gordon, B., i Sanford, J.C. (Eds.), Biological Information—New Perspectives, World Scientific, Singapore, str. 369–384, 2013. Natrag na tekst.

Helpful Resources

Evolution's Achilles' Heels
by Nine Ph.D. scientists
US $17.00
Soft cover