Naše društvo nakon kritičkog razmišljanja

Piše: Paul Price
preveo Mladen Čirjak

Wikipedia.org

U članku bloga Scientific Americana iz 2016. (‘komentar uzet od strane urednika Scientific American Minda’), dr. Julia Shaw, njemačko-kanadska psihologinja i popularno-znanstvena spisateljica, baca bombu u svom članku pod naslovom ‘Ja sam znanstvenica’, i ne vjerujem u činjenice: Prednosti društva post-istine’. Shaw piše,

Ja sam činjenični relativist. Napustila sam ideju o činjenicama i “istini” u neko doba prošle godine. Napisala sam cijelu znanstvenu knjigu, Iluzija sjećanja, gotovo nikad ne spominjući pojmove činjenica i istina. Zašto? Jer, poput Djeda Mraza i jednoroga, činjenice zapravo ne postoje. Barem ne na način na koji ih obično doživljavamo.¹

Ako samo primijenimo neko osnovno kritičko razmišljanje na ovaj odlomak, otkrit ćemo da se isti odmah raspada. Shaw kaže da je prošle godine napustila “istinu”. Je li to istina? Je li išta u njezinom cijelom članku istina? Ako je tako, njezina je premisa u potpunosti opovrgnuta. Ako nije … zašto ga uopće čitati?

Pa, dopustite da vam odam tajnu o znanosti; znanstvenici ništa ne dokazuju. Ono što radimo je prikupljanje dokaza koji podupiru ili ne podupiru naša predviđanja.

Ovo zapravo nije tajna! Jedini razlog zašto se to ne podrazumijeva jest to što je popularno shvaćanje znanosti u posljednjim generacijama zamućeno i okrenuto naglavačke, tako da je znanost izjednačena s “istinom” na potpuno neprikladne načine. Jedini način na koji zapravo možemo doći do određene istine je božanska objava: to je razlog zašto je znanost započela u kršćanskom okruženju s razumijevanjem da ona igra pomoćnu (podređenu) ulogu pod vodstvom teologije (božanske objave iz Svetog pisma).

A kada imamo puno, puno ponavljanja i varijacija koje sve govore istu stvar, tada govorimo o teorijama ili zakonima. Poput evolucije. Ili gravitacije². Ali ni u jednom trenutku nismo ništa dokazali. [boldirani naglasak dodan]

Još jednom vidimo slavnu taktiku ispiranja mozga, povezivanja ideje evolucije s idejom gravitacije, implicirajući da su to jednako dobro podržane ideje (npr. Neil deGrasse Tyson je učinio isto). Ali kada je itko ikad replicirao evoluciju jedne stanice u ljudsko biće? Nikada, očito. Obratite pozornost na naizgled nebitno spominjanje evolucije ovdje: kakve veze evolucija uopće ima s ovim člankom? Zašto to spominjati? Konstantno ponavljanje još je jedna taktika ispiranja mozga, kao i korištenje podrške slavnih osoba za davanje emocionalne težine ideji!

Znanstvenici polako razbijaju iluzije stvorene našom pristranom ljudskom percepcijom, otkrivajući kako svemir zapravo izgleda. U postupnom napretku, svaka studija dodaje mali djelić uvida u naše razumijevanje.

To je vrlo zanimljivo: očito imamo pristranu ljudsku percepciju, ali znanstvenici su u stanju polako razbiti ovu iluziju. Nisu li i znanstvenici ljudi? Ako je ljudska percepcija pristrana, tada ćemo uvijek biti osuđeni na propast, osim ako ne možemo pronaći neku vrstu neljudskog izvora istine da ispravimo i informiramo našu pristranu percepciju. Usput, to je upravo ono što je Sveto pismo! Također, ako je Shaw napustila ideju “istine”, kako se onda može okrenuti i reći da naša znanost napreduje u postupnim fazama? Čemu se tobože približavamo, ako ne “istini”?

No, dok bi nam zbog čarolije znanosti oči trebale uzbuđeno svjetlucati, još uvijek, gotovo nužno, možemo tvrditi da su nalazi iz svakog ikada provedenog znanstvenog eksperimenta pogrešni. Samo su malo više u pravu (nadajmo se) od prethodnih studija.

Kako izdvojiti maleni djelić istine iz velike planine pogrešaka u znanosti, osobito ako smo zbog ljudske percepcije pristrani? To je, čini se, krajnje beznadno. I doista, bez Boga, jest. Božanska objava je jedini siguran temelj na kojem se može graditi svjetonazor. Sve ostalo je, kako je Isus rekao, kao gradnja kuće na temeljima od pijeska koji tone.

Trebate samo pogledati unatrag kroz povijest kako biste vidjeli različita ponavljanja činjenica kako bi ovaj uvid izgledao očigledan. Aristotel je smatrao da je srce dom inteligencije i vjerovao je da je mozak mehanizam za hlađenje. Naravno da sada ovo izgleda smiješno, ali dajte vremena i sigurna sam da će se neke od naših današnjih činjenica činiti jednako neinformiranima.

Uključuje li to ‘činjenice’ kao što je evolucija? Bi li Shaw bila voljna okrenuti svoje ispitivanje protiv ideje da su ljudi potekli od majmuna? Krajnje dvojbeno.

Znanje je kao Schrödingerova mačka. Istovremeno stvarnost i zabluda. Istina i laž. Uloga znanstvenika je da polako prodiru u kutiju, slušaju je, proučavaju, pa možda jednog dana saznamo jesu li naše spoznaje mrtve ili žive.

Schroedinger-ova mačka je misaoni eksperiment koji učinkovito djeluje kao reductio ad absurdum [konentar prevoditelja: metoda dokazivanja neistinitosti premise pokazujući da je njezina logička posljedica apsurdna ili kontradiktorna] za kopenhaško tumačenje kvantne mehanike. Poanta je da mačka ne može biti i mrtva i živa istovremeno. Razumije li Shaw ovo? Ne čini se tako. Znanje ne može biti i stvarnost i obmana. To je toliko nekoherentno da je zapanjujuće pomisliti da se takve stvari smatraju inteligentnom mišlju u našem modernom društvu.

Za kraj, citiram:

Dakle, u redu je da je društvo post-činjenično. Činjenice su tako prošlo stoljeće.

Da li je to činjenica?