Also Available in:

Anders Breivik—Društveni darvinizam vodi do masovnoga ubojstva

napisao
preveo Zlatko Madzar

Anders Behring Breivik bio je mladi Norvežanin zaljubljen u darvinizam i njegove suvremene učenike kao što je biolog (ili evolucionist) na sveučilištu Princeton Lee Silver. On je, koliko znamo, sâm detonirao jaku bombu kućne izrade 2011. godine u norveškome Oslu i ukratko nakon toga ubio 69 mladih ljudi na sastanku Youth League [Liga mladosti]. Njegov je cilj bio skrenuti pozornost na njegovo vjerovanje kako bi suvremena darvinistička eugenika mogla stvoriti utopiju i istrijebiti mnoge od najvećih svjetskih problema. Njegov manifest od 78.000 riječi u pojedinosti razjašnjava njegove motive i ciljeve njegova terorističkog napada na vlastite ljude. Ovaj rad ukratko objašnjava te motive i ciljeve.


City of Oslo
Slika 1. Središte Osla nedugo nakon eksplozije Breivikove auto-bombe, što je oštetila vladine zgrade i ubila osmero ljudi.

U petak, 22. srpnja 2011. Norvežanin Anders Behring Breivik (svoje je ime preveo na engleski kao Andrew Berwick u svome manifestu, raspravljeno naknadno) detonirao je bombu i započeo ubilački pohod u Oslo u Norveškoj, ubivši pri tome 77 ljudi i mnogo ih još ranio. To je bio najgori teroristički napad u suvremenoj norveškoj povijesti i jedan od najgorih u suvremenoj europskoj povijesti.1 Bombaški napad na vladine zgrade u Oslu (slika 1) ishodio je u osam smrtnih slučajeva, dok je masovna pucnjava na Workers’ Youth League of the Labor Party [Radnička liga mladeži radničke stranke] na otoku Utøya, rezultirala u ubijanju 69 ljudi, većinom tinejdžera, i ranjavanju još najmanje 96 ostalih.

Breivik je rođen 13. veljače 1979. godine, kao sin Wenche Behring, medicinske sestre, i Jensa Davida Breivika, građanskoga ekonomiste. Pohađao je osnovnu školu Smestad i više razrede u školi Ris, te srednju školu Hartvig Nissen i Poslovnu školu u Oslu. Bio je inteligentan, osjećajan, tjelesno jak mladić koji se protivio zlostavljanju drugih. Od adolescentnih je godina, Breivik provodio mnogo vremena dižući utege, i započeo korištenje anaboličkih steroida kako bi poboljšao svoju stas. Uvelike je brinuo o svome izgledu i, u svojim se ranim dvadesetima, podvrgnuo plastičnoj operaciji kako bi izgledao više onome što je prosudio da je arijevsko. Breivik je radio kao zastupnik u korisničkoj podršci, radeći s ljudima svih naroda i prema izvještajima imao je dobre odnose sa svojim mušterijama osim što je izgledao brže razdražljiv od onih srednje-istočnoga ili južno-azijskoga podrijetla.2

Norveški mračan dan

Kako bi objasnio svoja teroristička djela, izradio je u Wordu datoteku s 1.518 stranica i 77.724 riječi nazvanu 2083 European Declaration of Independence [2083 Europska deklaracija nezavisnosti] (slika 2). Jedan razlog što je naveo za njegov ubilački pohod bio je:

“Brak nije ‘urota za tlačenje žena’, on je razlog zašto smo ovdje. I isto tako, nije religijska stvar. Prema strogome, ateističkom darvinizmu, cilj života je razmnožavanje.”3
Breivik’s manisfesto
Slika 2. Naslovnica napisanoga Breivikova manifesta, koristeći stotine zabilješki od darvinista i ostalih, kako bi opravdao svoje zaključke za postavljanje nove vlade u Norveškoj temeljene na eugenici.

Nedugo nakon događaja, institucionalni su mediji, uključujući Australian Broadcasting Corporation [Australska korporacija emitiranja] i Canadian Broadcasting Corporation [Kanadska korporacija emitiranja], tvrdili kako utjecaj fundamentalističkoga kršćanstva i raznih desno-orijentiranih grupa objašnjavaju Breivikovu ideologiju i djela.4 Tipičan naslov glasio je Norveški je ubojica konzervativni kršćanski fundamentalist.5 Iako je, što je istina za mnogo osoba, imao i desne i lijevo-orijentirane poglede, njegov je detaljan rad dobro razjasnio njegova stajališta—a ona nisu imala ništa s kršćanskim fundamentalizmom.

Mediji su gotovo u potpunosti zanemarili njegov zarazan društveni darvinizam, uključujući i njegov dalekosežni prijedlog oživljavanja darvinističke eugenike, nadahnutog pisanjima evolucijskoga biologa na sveučilištu Princeton dr. Leeja Silvera. Isto su tako zanemarili njegov agnosticizam, kao što je uključivanje njegova ‘ako postoji Bog’ uzrečice kada je razmišljao o svojoj sudbini nakon smrti.6

Breivik je u pojedinosti prikazao u svome spisu kako je on nepomirljiv prvak moderne biologije i znanstvenoga evolucijskog svjetonazora. Breivikova je vizija ‘savršene Europe’ uključivala i društveni darvinizam, kojeg je identificirao kao ‘logiku’ i ‘racionalnu misao’, misleći kako bi ‘nacionalni darvinizam’ trebao biti u jezgri našega društva.7 Ne vjeruje da bi znanost trebalo ostaviti u privatnim rukama, sugerirajući kako ona zahtijeva izdašnu i stalnu podršku vlade.

Zalaže se za obavezu usmjeravanja cijelih 20% ukupnoga vladina trošenja na znanstvena istraživanja,8 i navodi kako je financiranje znanosti važnije čak i od pomaganja siromašnima: “Trošenje na socijalnu pomoć ne bi smjelo imati prednost nad fiksnim iznosom od 20% posvećenih znanosti /tehnologiji, istraživanju i razvoju.”9

Breivik također naglašava kako je znanost važnija od religije: “A što se tiče Crkve i znanosti, od presudne je važnosti da znanost zauzme neospornu prednost nad biblijskim učenjima.”10 Breivik nabraja Darwinov Origin of Species [Podrijetlo vrsta] kao jednu od ‘važnijih’ knjiga što je ikada pročitao.11 Žalio se kako je,

“Društveni darvinizam bio norma prije 1950-ih. U tim vremenima, bilo je dozvoljeno govoriti kako se osjećamo. Sada, ipak, moramo zamaskirati svoje preference kako bismo izbjegli užasne posljedice obilježenosti kao genetski preferencijalist.”12

Društveni darvinizam nije nikada bio daleko ispod površine u njegovim detaljnim raspravama o društvenoj politici. Breivikov je društveni darvinizam čak bio temelj rješavanja globalne ekologije i problema primijećene prenapučenosti. Govorio je kako će “radikalne politike morati biti implementirane” zbog smanjivanja brojnosti čovječanstva za, kako je zaključio, više od polovine, ili na 3,8 milijardi ljudi.13 Nadalje, ako “zemlje drugoga i trećega svijeta” nisu u mogućnosti zauzdati porast svojih žitelja, “priroda će ispraviti njihove samoubilačke tendencije” jer “neće biti u mogućnosti prehranjivati svoje narode” kao što je Darwin naglasio, proces za kojeg vjeruje da se zapadne zemlje ne bi smjele umiješati čak i ako rezultira masovnom glađu: “Ako glad zaprijeti zemljama koje nisu uspjele postupati po našim smjernicama [nadzora žiteljstva] ne bismo im smjeli pružati podršku… šaljući [im] pomoć u ikakvome obliku.”13 Ustvari, “pomoć u hrani za zemlje trećega svijeta treba odmah prestati jer je ona primarni razlog prenapučenosti.”14

Reprogenetika i eugenika

Najistaknutiji i najjasniji primjer Breivikova radikalnoga društvenog darvinizma je njegovo odobravanje ‘reprogenetike’, oblika ‘pozitivne’ eugenike što ljudima omogućuje nadzor njihove evolucije kroz produciranje ‘boljih’ ljudi kroz eugeniku. Breivik čak ističe kako bi “beskrajna kolektivna potjera za znanstvenom evolucijom i savršenstvom trebala postati mjerilo i sržnost našega postojanja [naglasak dodan].15

Breivikovo zalaganje za “komercijalizaciju i državno /medijsko podržavanje reprogenetike što favorizira nordijske genotipove” bilo je slično Lebensborn programu što su nacisti koristili u pokušaju stvaranja superiornijih arijevaca.16 Naročito, zalaže se za upotrebu “velikih nadomjesnih ustanova kao sekundarne reproduktivne opcije država zbog kompenzacije neodržive plodnosti. Donatori jajašca i sperme tada bi ekskluzivno pripadali nordijskome genotipu.”17 Objasnio je kako su nacisti imali ispravne društvene darvinističke ciljeve, ali su nažalost

“ … uništili ugled ‘eugenike’ spajajući je sa znanstvenim rasizmom i masovnim istrebljivanjem. Ali potraga za biološkim savršenstvom još je uvijek logičan koncept… . Samo moramo osigurati ponuditi je kao dobrovoljnu opciju svima ili barem započeti s njenom legalizacijom (promotivna dobrovoljna reprogenetika ili privatna reprogenetika). Trebali bismo legalizirati reproduktivne tehnologije što omogućavaju roditeljima stvaranje potomaka s biološkim poboljšanjima (reprogenetika). Ovo mora biti ne-prisilni oblik biološkoga poboljšavanja koji bi bio pretežno motiviran individualnom konkurentnošću i željom stvaranja najboljih prilika za djecu.”18

Breivik se žali kako su nacističke zloupotrebe eugenike još više otežale njezino današnje uključivanje:

“Svi se sjećamo užasa Drugoga svjetskog rata kada je Japansko Carstvo počinilo strahotne masakre nad Kinezima i koristilo ih kao ljudske pokusne ispitanike… Nacistička Njemačka i ostale države činile su isto ali u manjem mjerilu … Nažalost, užasi Drugoga svjetskog rata stvorili su stigmu oko svih daljnjih istraživanja i napredaka u polju reprogenetike i biološkoga poboljšavanja ljudi odstranjivanjem negativnih nasljednih čimbenika. Međutim, danas je uobičajeno za zapadnjake pobaciti ukoliko se dokaže kako fetus ima Down sindrom, veliku malformaciju (nedostatak ili previše udova) ili ostale ozbiljne tjelesne nedostatke kao što je patuljasti rast.”19

Međutim, osjećao se primoranim

“ … načeti ovu temu usprkos činjenici kako je smatrano političkim samoubojstvom raspravljati pod trenutačnim kulturalno marksističkim režimima. Većina onih koji šire te teme često su povezani s rasističkim ili nacističkim ideologijama. Stoga je vrlo važno gledati na te rasprave iz protu-rasističke i protu-fašističke perspektive.”18

Primjećujući društvenu stigmu eugenike, Breivik je napisao kako su, nažalost, eugenika i reprogenetika sada “ekstremno politički nepodobni za raspravljanje” zbog “ ‘negativnih eugeničkih programa’ nacističke Njemačke”, to jest

“ … sterilizacija i… eksperimentiranje na ljudskim ispitanicima su faktori korišteni u to vrijeme … . Mnoge europske države prisilno su sterilizirale cigane /Rome do otprilike 1972. kako bi spriječile povećanje njihova broja jer su bili smatrani ‘pod-ljudskima’ itd. Ovi su programi danas smatrani ‘negativom eugenikom’ zbog ovih i ostalih čimbenika.”20

Breivik je zaključio kako

“ … moramo preboljeti ovaj tabu što je prije moguće jer je procijenjeno da će nordijski genotipovi u potpunosti izumrijeti unutar 200 godina. Razlog tome su većinom bračne zajednice Nordijaca i ne-Nordijaca. Multi-kulturološke doktrine nadalje su ubrzale ovaj ‘posredan proces istrebljivanja’ u mnogim zapadno-europskim državama te bi se izumiranje moglo dogoditi i ranije. Na primjer, norveška kulturalno marksistička vlada stvorila je golemu mrežu izbjegličkih kampova širom zemlje (i u povijesno izoliranima malim gradovima i selima) što će u konačnici doprinijeti ubrzavanju ovoga procesa. Nordijski genotipovi mogli bi biti izbrisani unutar 200 godina a u sprječavanju toga nije poduzeta još niti jedna protu-mjera zbog činjenice kako je to politički neprihvatljivo.”16

Dodao je kako je najučinkovitiji način u sprječavanju toga

“ … početak primjenjivanja negativnih eugeničkih programa u kombinaciji s etničkom segregacijom u nekoj mjeri sličnoj nekim aspektima politike Trećega Reicha. Odvajanje nordijskih i ne-nordijskih genotipova trenutačno bi bilo gotovo nemoguće čak i uz vojnu i političku „carte blanche“ [neograničena punomoć]. Čak i u Norveškoj i Švedskoj se broj pojedinaca nordijskoga genotipa drastično smanjuje na godišnjoj razini zbog programa otvorenih granica Europske zajednice, masovne azijsko /afričke imigracije i značajno većega broja azijsko /afričkih (posebice muslimanskih) poroda.”16

Njegovo vlastito rješenje, za koje je smatrao kako je “jedina mogućnost što bi mogla uroditi plodom u ovome suvremenome svijetu” bilo je

“ … komercijalizirati pozitivne reprogenetičke programe na državnoj razini. Ovo očigledno neće biti moguće jer… Svatko tko predloži program kao ovaj odmah će biti obilježen kao nacist i rasist što potom dovodi i do kraja svačiju karijeru (smaknuće karaktera). Niti jedan se zapadnjački političar, koji je dijelom trenutačne EUSSR /USASSR hegemonije, neće upuštati u to.”21

Međutim, predvidio je kako će oni koji podržavaju reprogenetiku

“ … doći na vlast u narednih 30–70 godina. I kada dođemo, moramo se suzdržavati od činjenja istih grešaka iz povijesti. Moramo odbiti negativnu eugeniku i umjesto toga se usredotočiti na pozitivnu eugeniku ili tzv. reprogenetiku. Politički prihvatljivi pojedinci će reći: ‘Koga briga ako ljudi svijetle kose i plavih očiju izumru? Svi ćemo ionako biti tamne kože u budućnosti.’ Pogrešno. … nemamo nikakvu namjeru dopustiti … posredno istrebljenje autohtonih naroda Europe. Licemjerno je što osobe koje bi vjerojatno to izjavile najvjerojatnije podržavaju… očuvanje rijetkih vrsta životinjskoga carstva itd.”17

Breivik je bio opsjednut s očuvanjem ‘nordijske rase’, za koju vjeruje kako posjeduje “rijetke osobine zadobivene kroz evolucijski proces koji je trajao dulje od 1 milijun godina” da bi se rasa razvila.22 Breivikova glavna briga je kako suvremeni liberalni stavovi spram ‘miješanja rasa’ navode ljude nordijskoga podrijetla ‘neprirodnome’ ponašanju i poništavanju onoga što su milijuni godina evolucije stvorili. U ovome zaključku on ponavlja ideje vodećih darvinističkih eugenika ranoga dvadesetog stoljeća, uključujući Madisona Granta, kojeg je Breivik s posebnom naklonošću navodio u svome manifestu (slika 2).23

U njegovu Passing of the Great Race [Odlazak velike rase] (1918.), Madison Grant (vidjeti niže) odriče se američkoga ideala ‘lonca za miješanje’ jer je njegov neminovni rezultat međurasna zajednica, koja je kako vjeruje, kao što su i nacisti, uzrokom degeneracije ‘superiorne’ rase. Grant je napisao: “Rezultat miješanja dviju rasa nam, dugoročno, daje rasu koja se vraća drevnim, generaliziranim i nižim sojevima.”24Grant je posebno zabrinut oko degradacije ‘nordijskih rasa’ jer vjeruje kako su Nordijci prirodno ‘vladari, organizatori i aristokrati’. Navodio je važnost evolucije za svoju teoriju na stranicama 11, 27, 33, 88, 95, 105, 121, 135, 152, 228, i 234 svoje knjige iz 1918. godine.

Učenik Darwinovih učenika

Breivikov poziv na eugeničku revoluciju nije bio nadahnut njegovim osobnim idejama već su, umjesto toga, one dolazile većinom od vodećih darvinista, prošlih i sadašnjih. Njegov je društveni darvinizam bio jasan dio mješavine što je prouzročila njegov ubilački pohod.

Iako se suvremeni znanstvenici danas ograđuju od rasizma Madisona Granta, on je nekada bio vrlo poštovan u američkoj znanstvenoj zajednici. Njegove su mnoge počasti uključivale imenovanje članom odbora prestižnoga American Museum of Natural History [Muzeja prirodne povijesti] u New Yorku, predsjedavajućim Zoological Society [Zoološkoga društva] New Yorka, i savjetnikom American Geographical Society [Američkoga geografskoga društva]. Neki su od njegovih članaka objavljeni u National Geographic magazinu. Grantova knjiga, The Passing of the Great Race [Odlazak velike rase], izašla je u nekoliko izdanja, svako s predgovorom punim čestitaka evolucioniste sa sveučilišta Columbia, zoologa Henryja Fairfielda Osborna, koji je bio predsjednik American Museum of Natural History [Američkoga muzeja prirodne povijesti] od 1908. do 1933. godine.25

Mnoge Grantove zabrinutosti oko negativnih učinaka miješanja rasa ponavljali su vodeći evolucijski biolozi toga doba, kao što su predavač na Harvardu Edward East i voditelj istraživačkoga laboratorija Cold Spring Harbor, Charles Davenport. Doktori East i Davenport bili su članovi elitne National Academy of Sciences [Nacionalne akademije znanosti], dok je Davenport bio utemeljitelj eugeničkoga polja. Grant, East, i Davenport su primjeri negdašnje popularne ideje što još uvijek mogu i danas imati negativan utjecaj.

Reprogenetika i profesor Lee Silver

Breivikov ‘reprogenetički’ prijedlog oslanja se na razmišljanje suvremenoga poštovanog evolucijskoga biologa, Lee Silvera, predavača na Princetonu i člana American Association for the Advancement of Science [Američkoga udruženja za napredak u znanosti]. Silver je bio taj koji je iskovao izraz ‘reprogenetika’, u svojoj knjizi Remaking Eden: Cloning and Beyond in a Brave New World [Ponovna izgradnja Edena: Klonirane i više od toga u hrabrome novome svijetu] iz 1997. godine što je očevidno isticana u Breivikovome manifestu.26

Reprogenetika spaja postojeće reproduktivne i genetičke tehnologije, što će prema Silverovim predviđanjima postati jeftinije, pristupačnije, i sve moćnije. Reprogenetika uključuje primjenu napredaka u genetici što se trenutačno usavršavaju, uključujući i tehnološka napredovanja u tumačenju učinaka specifičnoga DNK na morfologiju, sposobnost prikupljanja velikoga broja embrija iz odraslih žena, i napredak u dinamičkome povećanju trenutačnoga postotka uspješnoga ponovnog usađivanja embrija u majke domaćine. Silverov je cilj roditeljska mogućnost odabira genetskih osobina njihovih potomaka, što predviđa kako će potaknuti značajne društvene promjene, uključujući i smanjivanje genetskih bolesti i množenje superiornih ljudi.

Eugenika, ‘znanost’ poboljšavanja genetskoga fonda, postala je zloglasna zbog brutalnih politika što su njeni pristaše primjenjivali u 20-ome stoljeću. Najveća razlika između reprogenetike i eugenike jeste ta što su eugenički programi obavezni, nametnuti od strane totalitarnih vlada u pokušaju postizanja nečega savršenoga, utopijskoga cilja kao što je društvo pojedinaca s visokim kvocijentom inteligencije.

Za razliku od Breivika, Silver ne zagovara genetička sredstva u očuvanju ‘nordijske rase’, ali tvrdi kako će reprogenetika postići superiorna ljudska bića ako se ljudima dopusti nadziranje njihove evolucije. Iako je Silver zabrinut kako bi genetički inženjering širokih razmjera mogao dovesti do jaza između onih koji si mogu priuštiti genetska poboljšanja i onih koji to ne mogu, Silver u svojoj knjizi provodi većinu vremena pokušavajući opovrgnuti ono što on vidi kao najveće primjedbe njegovoj novoj eugenici. U svojem prologu, Silver istražuje

“ … etičke argumente što su postavljeni protiv upotrebe ove tehnologije. U većini slučajeva, protivljenje ću pripisati svjesnim ili podsvjesnim strahovima od miješanja u ‘Božju domenu’. Zaista, tvrdit ću kako gotovo sve primjedbe od strane bio-etičara i ostalih imaju šuplji prizvuk.”27

U poglavlju naslova ‘The Designer Child’ [Dizajnersko dijete] Silver zvuči vrlo slično eugenicima otprije jednoga stoljeća, tvrdeći kako nam tehnologija sada daje moć upravljanja vlastitom evolucijom i moramo prihvatiti tu moć, razmišljati, “Dok sebični geni, uistinu, nadziru sve ostale oblike života, gospodar i rob su zamijenili položaje u ljudskome rodu, koji sada ima moć ne samo nadziranja već i izrade novih gena za sebe.”28

Dodaje: “Zašto ne nadzirati ono što je u povijesti bilo prepušteno slučaju?” Nadziremo sve ostale vidove života naše djece i identiteta kroz snažne društvene i utjecaje okoline isto kao i snažnim lijekovima kao što su Ritalin ili Prozac: “Na temelju čega možemo odbaciti pozitivne genetičke utjecaje na sržnost osobe kad prihvaćamo prava roditelja u povlašćivanju svoje djece na svaki drugi način?”27

U svome epilogu, Silver nudi utopijsku viziju budućnosti kojom upravlja inteligencija na kojoj bi neki raniji eugenici bili zavidni. Pišući hipotetsku povijest reprogenetike od nekoga budućeg datuma, Silver daje pojedinosti kako su ljudi upotrijebili genetski inženjering da bi iz sebe razvili bića slična Bogu, pišući “kritična prijelomna točka u evoluciji života u svemiru” bila je

“ … kada je prvi naraštaj spoznajno unaprijeđenih GenRich sazrela, proizvela je u svojim redovima znanstvenike koji su uvelike zasjenili genije prijašnjih epoha. I ti su znanstvenici učinili velike proboje u daljnjem razumijevanju ljudskoga uma, i stvorili su profinjenije reprogenetičke tehnologije, što su tada upotrjebljene za daljnje poboljšanje spoznaje GenRich osoba narednoga naraštaja.”29

Ovim sredstvima, zaključuje Silver, svaki će naraštaj postići ogromne skokove u evoluciji. Silverov je zaključak, iako neki imaju primjedbe, kako

“ … postoje granice mentalnoga kapaciteta i tehnološkoga napretka. Ali te su prorečene granice maknute u stranu, jedna za drugom, kako su inteligencija, znanje, i tehnološka moć nastavile rasti. Posebna je točka dostignuta u dalekoj budućnosti. I u ovoj eri, postoji posebna grupa mentalnih bića. Iako podrijetlo tih bića može biti izravno povezano s Homo sapiensom, oni su različiti od ljudi kao što su ljudi različiti od primitivnih crva s malim mozgovima koji su prvi puzali površinom Zemlje.”26

On opravdava postizanje svojih eugeničkih evolucijskih ciljeva racionalizirajući kako je bilo potrebno otprilike

“ … 600 milijuna godina za te crve da se razviju u ljudska bića. Bilo je potrebno mnogo manje vremena ljudima da sami sebe unaprijede u mentalna bića koja danas postoje. Teško je pronaći riječi za opisivanje poboljšanih atributa ovih posebnih ljudi. ‘Inteligencija’ ne predstavlja ispravno njihove spoznajne sposobnosti. ‘Znanje’ ne objašnjava dubinu njihova razumijevanja i svemira i njihove vlastite svijesti. ‘Moć’ nije dovoljno jaka u opisivanju nadzora što oni posjeduju nad tehnologijom koja može biti upotrjebljena u oblikovanju svemira u kojem žive.”26

Profesor Silver nije samo poslužio kao najveći intelektualni mentor za Breivikove zastrašujuće zahtjeve za novom eugenikom, već je Breivik široko prigrlio i Silverov reprogenetički program i njegovu znanstvenu utopiju, ponovno pišući činjenicu kako ideje imaju jasne posljedice.

Zakon protiv Darwina

Breivik otvoreno proklinje norvešku policiju koja je ohrabrivala miješanje rasa što je doprinijelo međurasnim brakovima, pišući kako je:

“ … Tužilaštvo za spolnu jednakost nedavno postalo Tužilaštvo jednakosti i protu-diskriminacije. Dužnosti mu uključuju borbu protiv ‘diskriminacijskoga govora’ i negativnih izjava o drugim kulturama i religijama. Ukoliko je netko optužen za takvu diskriminaciju, mora podastrijeti dokaz o nevinosti. U stvarnosti, ta je institucija sekularna ili Multikulturalna inkvizicija: odricanje istine zbog ideološke laži. Galileo Galilei bio je suočen s istim izborom za vrijeme Inkvizicije četiri stotine godina ranije. Multikulturalna inkvizicija možda neće prijetiti kako će vas ubiti, ali prijeti ubojstvom vaše karijere, a to ima dalekosežne posljedice u postizanju istoga rezultata.”30

Kada zagovara pozitivnu eugeniku u pomoći opravdavanja svojih ideja, Breivik primjećuje kako je vlada Švedske također “primijenila njemačke rasne zakone od 1937. godine nadalje” i “svaki je Šveđanin koji je htio oženiti arijsku Nijemicu bio prisiljen potpisati potvrdu koja izjavljuje kako nijedan od djedova i baka te Nijemice nije bio Židov.”31 Nadalje, 1937. godine, usprkos dokazima kako je Švedska

“ … primjenjivala njemačke rasne zakone, članovi stranke mogli su se još uvijek izvući s proglašavanjem kritičara svojih imigracijskih politika neo-nacistima, rasistima ili fašistima… Socijalist profesor Gunnar Myrdal i njegova supruga Alva, oboje vrlo utjecajni ideolozi u razvoju Švedske kao države blagostanja, imali su prisne veze s njemačkim akademskim svijetom za vrijeme nacizma. … Prema Huntfordu: ‘Profesor je u to vrijeme bio simpatizer nacizma, javno opisujući nacizam kao pokret… budućnosti. U obranu Myrdala… štogod bile njegove ostale sklonosti, Hitler je imao napredne ideje o društvenoj dobrobiti, i društvene ideologije njemačkih nacista i švedskih socijal-demokrata imale su dosta zajedničkog. Do sredine 1930-ih, nacizam je imao znatnu privlačnost onima sklonima dobronamjernoj i autoritativnoj državi.’”28

Zaključio je kako su Myrdalovi

“ … promicali ideju pozitivne eugenike i prisilne programe sterilizacije protiv onih sa ‘slabim genima’. To je započelo u Švedskoj čak i prije nacističke Njemačke, i dulje se nastavilo. Nacisti su sebe nazivali nacionalnim socijalistima, i shvatili su socijalnu komponentu svoje ideologije prilično ozbiljno… . Nacisti su tako bili ulijevo, ekonomski, spram mnogih radničkih stranaka današnje Zapadne Europe. Kao što je Adolf Hitler izjavio 1927.: ‘Mi smo socijalisti, neprijatelji, smrtni neprijatelji sadašnjega kapitalističkoga ekonomskog sustava s njegovom eksploatacijom ekonomski slabih, s njegovom nepravdom u primanjima, s njegovom nemoralnom procjenom pojedinaca prema bogatstvu i novcu umjesto prema odgovornosti i dostignućima.’”28

Rasistička jezgra

Breivikova glavna briga, kao i Hitlerova, bila je navodno ‘brzo izumiranje nordijskih genotipova’.32Navodio je podatke što kao primjer prikazuju prevladavanje plavih očiju među euro-Amerikancima koji žive u Sjedinjenim Državama:

“ … 57,4 posto onih koji su rođeni od 1899. do 1905. u usporedbi s 33,8 posto onih rođenih od 1936. do 1951. godine. Plave su oči postale sve rjeđe među američkom djecom, sa samo jednim u svakih šest—16,6 posto, što čini 49,8 milijuna od 300 milijuna (22,4% euro-Amerikanaca) cijele populacije Sjedinjenih Država koja ima plave oči.”29

Breivikova briga oko među-brakova postojala je zbog njezinih eugeničkih implikacija:

“Prije jednoga stoljeća, 80 posto ljudi stupalo je u brak unutar svoje etničke zajednice. Plave su oči rutinski prenošene dalje, posebice među ljudima zapadnjačkog i sjeverno-europskog podrijetla. Oko polovice Amerikanaca rođenih na prijelazu 20-og stoljeća imalo je plave oči, prema istraživanju sveučilišta Loyola u Chicagu 2002. godine. Do sredine stoljeća taj je broj pao na trećinu. Danas samo 1 od svakih 6 Amerikanaca ima plave oči.”29

Istraživanje Loyole bilo je motivirano zapažanjem kako su plave oči mnogo češće među starijim pacijentima umirovljeničkih domova nego među općom populacijom. Istraživači su isprva pretpostavili kako bi plave oči mogle biti povezane s produljenjem očekivanoga životnog vijeka, ali je ispalo kako

“ … je to više povezano s bračnim uzorkom. Prije jednoga stoljeća, 80 posto ljudi stupalo je u brak unutar svoje etničke zajednice … . Plave oči, genetski recesivno svojstvo, rutinski su prenošene dalje, posebice među ljudima engleskoga, irskoga, i sjeverno-europskoga podrijetla. Do sredine stojeća, razina obrazovanja pojedinaca—a ne etnička pripadnost—postala je primarni čimbenik u odabiru bračnih drugova. Kako je među-brak između etničkih grupa postao norma, plave su oči počele nestajati, i zamjenjivane su smeđima.”29

Problem je, Breivik iznosi, bio uzrokovan imigracijom raznih

“ … ne-bijelaca u Sjedinjene Države, posebice iz Latinske Amerike i Azije, što je požurilo nestajanje [plavih očiju]. Između 1900. i 1950. godine, samo 1 od 10 Amerikanaca nije bio bijelac. Danas je taj odnos 1 prema 3. S iznimkom povećanog rizika od makularne degeneracije (plave su oči u većoj opasnosti), boja očiju nije biološki indikativna gotovo ničega. Dječaci će 3 do 5 posto vjerojatnije imati plave oči od djevojčica, ali van toga to nije pitanje, govoreći psihološki. Kulturološke implikacije su drugo pitanje. Preference blijede kože i plavih očiju potječu u Europi u najmanju ruku iz Srednjega vijeka … Posebice za žene, posebno one europskoga podrijetla, blijeda koža i svijetle oči dugo su vremena viđeni kao znakovi plodnosti i ljepote. Amerika je rano prihvatila to shvaćanje, i Hollywood ih je prisilno provodio uzdižući dugi slijed plavookih plavuša kao Marilyn Monroe u nacionalne seksualne simbole.”33

Dodao je kako su u povijesti

“ … eugenici koristili nestajanje plavih očiju kao poziv u pomoć podržavajući imigracijska ograničenja. Išli su tako daleku da su iscrtavali područja države s najvišim i najnižim postotkom plavookih ljudi. Amerikanci su bili toliko opčinjeni tim idealom da su u ’70-ima i ’80-ima manekenke koje su bile primjerom sve-američkoga izgleda bile u pravilu Skandinavke, govori Katie Ford, izvršna direktorica agencije Ford Models iz New Yorka, što posluje već 60 godina. Plava, 53 posto, uvelike je najpopularnija boja kontaktnih leća prodavanih na 1-800-CONTACTS, najvećem distributeru kontaktnih leća u SAD.”30

Breivik je zaključio kako je spašavanje čovječanstva zahtijevalo primjenu eugenike i njegov ubilački pohod trebao je javnosti objaviti njegove zabrinutosti ispisane u njegovu manifestu. U ovom je potonjem cilju bio uspješan. Isto je tako bio uspješan u prikazivanju kako darvinistička eugenika još uvijek živi i dobro je na svijetu.

Sažetak

Ovaj događaj ilustrira činjenicu kako eugeničke ideje još cvatu i imaju utjecaja u nekim područjima društva i, isto su tako, još uvije vrlo razorne. Također slikovito pokazuje kako odbacivanje biblijskih zapisa, posebice doktrine kako svi ljudi potječu od prvoga muškarca i prve žene, Adama i Eve, vodi darvinizmu, a evolucija vodi rasizmu i eugenici.

Preporučene bilješke

  1. Rayner, G., Gardham, D. i Bingham, J., Hunt for Britons linked to Norway killer Anders Behring Breivik [Lov na Britone povezane s Norveškim ubojicom Adersom Berhingom Breivikom], The Telegraph, London, 23. rujna 2011. Natrag na tekst.
  2. Slack, C., Anders Breivik nalazio se na listi praćenja Norveške tajne službe nakon kupnje kemijskoga prijevoza od Poljskoga prodavača, London, MailOnline, 26. srpanj 2011. Natrag na tekst.
  3. Breivik, A., 2083—A European Declaration of Independence [Europska deklaracija nezavisnosti], str. 350. Natrag na tekst.
  4. Sarfati, J., Norway terrorist: more media mendacity [Norveški terorist: još medijskoga laganja], creation.com/norway-terrorist-breivik-not-christian, kolovoz 2011. Natrag na tekst.
  5. Nepoznati autor, Norwegian Killer is Conservative Christian Fundamentalist [Norveški je ubojica konzervativni kršćanski fundamentalist], Atheism Forum [Ateistički forum], 2011. Natrag na tekst.
  6. Breivik, referenca 3, str. 1345. Natrag na tekst.
  7. Breivik, referenca 3, str. 1386. Natrag na tekst.
  8. Breivik, referenca 3, str. 1188, 1386. Natrag na tekst.
  9. Breivik, referenca 3, str. 1195. Natrag na tekst.
  10. Breivik, referenca 3, str. 1403. Natrag na tekst.
  11. Breivik, referenca 3, str. 1407. Natrag na tekst.
  12. Breivik, referenca 3, str. 1227. Natrag na tekst.
  13. Breivik, referenca 3, str. 1202. Natrag na tekst.
  14. Breivik, referenca 3, str. 1203. Natrag na tekst.
  15. Breivik, referenca 3, str. 1199. Natrag na tekst.
  16. Breivik, referenca 3, str. 1190. Također vidjeti Grigg, R., Djeca Hitlerove 'rase gospodara' proganjana svojom prošlošću, Creation 29(4):32–34, 2007. Return to text. Natrag na tekst.
  17. Breivik, referenca 3, str. 1192. Natrag na tekst.
  18. Breivik, referenca 3, str. 1200. Natrag na tekst.
  19. Breivik, referenca 3, str. 1189–1190. Natrag na tekst.
  20. Breivik, referenca 3, str. 1190. Natrag na tekst.
  21. Breivik, referenca 3, str. 1191. Natrag na tekst.
  22. Breivik, referenca 3, str. 1158. Natrag na tekst.
  23. Breivik, referenca 3, str. 1152–1153. Natrag na tekst.
  24. Grant, M., The Passing of the Great Race, Or, the Racial Basis of European History, Charles Scribner’s Sons [Odlazak velike rase, ili, rasni temelj Europske povijesti, sinovi Charlesa Schribnera], New York, str. 16, 1918. Natrag na tekst.
  25. Osborn, H.F., Introduction to Grant, The Passing of the Great Race, Or, the Racial Basis of European History, Charles Scribner’s Sons [Uvod u Grantov Odlazak velike rase, ili, rasni temelj Europske povijesti, sinovi Charlesa Schribnera], New York str. vii–ix, 1918. Natrag na tekst.
  26. Silver, L.M., Remaking Eden: Cloning and Beyond in a Brave New World [Ponovno stvaranje Edena: kloniranje i više u hrabrome novome svijetu], Avon Books, New York, 1997. Return to text. Natrag na tekst.
  27. Silver, L. referenca 26, str. 13. Natrag na tekst.
  28. Silver, L. referenca 26, str. 277. Natrag na tekst.
  29. Silver, L. referenca 26, str. 293. Natrag na tekst.
  30. Breivik, referenca 3, str. 526–527. Natrag na tekst.
  31. Breivik, referenca 3, str. 638. Natrag na tekst.
  32. Breivik, referenca 3, str. 1118. Natrag na tekst.
  33. Breivik, referenca 3, str. 1189. Natrag na tekst.

Helpful Resources

Beyond the Shadows
by Dr Carl Wieland
From
US $10.00