Darvinistički temelji komunizma

napisao Jerry Bergman
preveo Zlatko Madzar

Sažetak

Pregled spisa utemeljitelja komunizma pokazuje kako je teorija evolucije, posebno ona učena od strane Darwina, bila iznimno važna u razvoju suvremenoga komunizma. Mnogi od središnjih arhitekata komunizma, uključujući Staljina, Lenjina, Marxa i Engelsa, prihvatili su svjetonazor opisan u Knjizi Postanka dok nisu bili upoznati s Darwinom i ostalim suvremenim misliteljima, što je u konačnici ishodilo u njihovu napuštanju toga svjetonazora. Nadalje, darvinizam je bio iznimno važan u njihovoj konverziji spram komunizma i svjetonazora što ih vodi do filozofije temeljene na ateizmu. Štoviše, središnja komunistička ideja kako nasilna revolucija, u kojoj snažni svrgavaju slabe, jeste prirodan, neizbježan dio razvoja povijesti od darvinističkih koncepata i zaključaka.

Slika Wikipedia.org

Darvinizam je kao svjetonazor bio kritičan čimbenik, ne samo u utjecanju na razvoj nacizma, već i u usponu komunizma i komunističkoga holokausta koji je, prema jednoj procjeni, uzeo živote više od 100 milijuna osoba.¹ Marx, zajedno sa svojim prethodnicima, suradnicima i nasljednicima, bio je doktriniran evolucionist koji je svoje društvo pokušao izgraditi na evolucijskim premisama. Za ovakvu procjenu postoji pregršt dokaznoga materijala i, samo bi je količina dovela u pitanje.²

Beate Wilder-Smith sugerira kako je evolucija

“središnje načelo današnje marksističke doktrine. Nacisti su bili uvjereni, kao što su komunisti danas, da se evolucija dogodila, kako je sve živo spontano evoluiralo na više razine, i kako bi karike poveznice (ili manje razvijene vrste) trebale biti aktivno istrijebljene. Vjerovali su kako bi prirodna selekcija mogla i trebala biti aktivno potpomognuta, te su zbog toga donesene političke mjere kako bi se istrijebilo hendikepirane, Židove, i crnce, koje su oni smatrali kao ‘nedovoljno razvijene’ [naglašeno u originalu].”³

Mnogi su ekstremisti bili aktivni i prije nego je 1859. godine Darwin objavio svoje prvotno djelo, The Origin of the Species [Podrijetlo vrsta], ali kako je religijska vjera prevladavala i među znanstvenicima kao i među ne-znanstvenicima prije Darwina, ovim je radikalima bilo podosta teško uvjeriti mase u prihvaćanje komunističkih (ili nekih drugih ljevičarskih) ideologija. Većinom su iz toga razloga, i zapadnjačke nacije stoljećima sprječavale razvoj najradikalnijih pokreta. Darwin je, ipak, otvorio vrata marksizmu pružajući ono što je Marx vjerovao da je ‘znanstveno’ obrazloženje negiranja Stvaranja i, u nastavku, negiranja Boga.⁴ Marxa je njegovo negiranje Boga, i njegovo poznavanje Darwina, nadahnulo da razvije svoj novi bezbožan svjetonazor sada poznat kao komunizam. I kao i ostali darvinisti, Marx je naglašavao kako je njegov komunistički svjetonazor ‘znanstven’ i, kao takav, upotrebljava ‘znanstvenu metodologiju i znanstvenu perspektivu’.⁵ Bethell bilježi kako se Marx divio Darwinovoj knjizi,

“ne iz ekonomskih razloga nego zbog mnogo više fundamentalističkoga kako je Darwinov svemir u potpunosti bio materijalistički, i njegovo objašnjenje više nije sadržavalo nijednu referencu na nešto što ne možemo promatrati, nematerijalne uzroke izvan ili ‘iznad’ njega. U tome su važnome pogledu, Darwin i Marx bili uistinu drugovi… ”⁶

I povjesničar Hofstadter je primijetio kako se većina ranih ortodoksnih marksista “osjeća prilično domaće u darvinističkome okruženju. Na policama knjižara socijalista u Njemačkoj riječi Darwina i Marxa stajale su jedne uz druge”.⁷ Dodaje kako su komunističke knjige “što su kao bujica preplavile iz Kerrovih tiskara u Chicagu [značajan američki izdavač komunističkih knjiga] bile često ukrašavane poznatim navodima Darwina, Huxleyja, Spencera i Haeckela”.⁷

Karl Marx

Rođen 1818. godine, Marx je bio kršten kao luteran 1824. godine, pohađao je luteransku osnovnu školu, primio pohvale za svoje ‘najiskrenije’ eseje s moralnim i religijskim tematikama, i bio je osuđivan od strane svojih nastavnika ‘umjereno iskusnih’ u teologiji (njegovo je prvo pisano djelo bilo o ‘ljubavi Krista’)^8,9,10 do vremena kada se susreo s materijalističkim i ateističkim razmišljanjima koja su tada prevladavala na berlinskome sveučilištu. Marx je do svoje smrti neumorno pisao, napisavši stotine knjiga, monografija i članaka. Sir Isaiah Berlin čak je tvrdio kako nijedan mislitelj “devetnaestoga stoljeća nije imao toliko izravan, namjeran i snažan utjecaj na čovječanstvo kao Karl Marx”.¹¹

Marx je živući svijet vidio u svijetlu darvinističke borbe za ‘opstanak najsposobnijih’, koji uključuje trijumf snažnih i pokoravanje slabih.¹² Darwin je učio kako je ‘opstanak najsposobnijih’ bio prisutan u svim oblicima života. U sklopu te ideje Marx je vjerovao kako je glavna ‘borba za postojanjem’ među ljudima nastala prvenstveno između društvenih klasa. Barzun¹³ je zaključio kako je Marx vjerovao da je njegovo vlastito djelo precizna usporednica Darvinovome, i kako je,

“kao i Darwin, Marx mislio da je otkrio zakonitosti razvitka. Vidio je povijest po razinama, kao što su darvinisti vidjeli geološke slojeve i slijedne oblike života. … i Marx i Darwin borbu su učinili sredstvom razvitka. Ponavljam, mjera vrijednosti kod Darwina jeste preživljavanje s reprodukcijom - apsolutna činjenica koja se događa u vremenu i koja u potpunosti zanemaruje moralnu ili estetsku kakvoću proizvoda. Kod Marxa je mjera vrijednosti potrošeni rad—apsolutna činjenica koja se događa u vremenu, koja isto tako zanemaruje korisnost proizvoda. I Darwin i Marx [isto tako] težili su zaštititi i izmijeniti svoj mehanički oprost u licima primjedaba.”¹⁴

Marx je uvelike dugovao Darwinu zbog svojih središnjih ideja. Marxovim riječima: “Darwinova knjiga ima veliku važnost i služi mi kao temelj u prirodnoj selekciji za klasne borbe u povijesti. … ne samo da je [Darwinova knjiga] smrtonosan udarac … ‘teleologiji’ u prirodnim znanostima već je njihovo racionalno značenje empirijski objašnjeno”.¹⁵ Marx je prvi puta pročitao Darwinovo The Origin of the Species samo godinu dana nakon njezina izdavanja, i bio je entuzijastičan kako će je ponovno pročitati dvije godine kasnije.¹⁶ Bio je nazočan nizu predavanja Thomasa Huxleyja o Darwinovim idejama, te nije govorio o ‘ničem drugom mjesecima osim o Darwinu i ogromnome značenju njegovih znanstvenih otkrića’.¹⁷ Prema riječima bliskoga suradnika, Marx je isto tako bio

“ … jedan od prvih koji su shvatili važnost Darwinova istraživanja. Čak i prije 1859. godine, godine izdavanja The Origin of the Species [sic]—i, izvanrednom slučajnošću, Marxovog Contribution to the Critique of Political Economy [Prilog kritikama političke ekonomije]—Marx shvaća Darwinovu epohalnu važnost. Za Darwina … je pripremanje revolucije bilo slično onome za koju se i sâm Marx zalagao … . Marx je bio u tijeku sa svakim novim pojavljivanjem i bilježio je svaki korak naprijed, posebice u poljima prirodnih znanosti… .”¹⁸

Berlin izjavljuje kako je nakon postajanja komunistom, Marx strasno mrzio svako ‘vjerovanje u nadnaravne uzroke’.¹⁹ Stein bilježi kako je “sâm Marx gledao na Darwinovo djelo kao potvrdu svojih vlastitih pogleda od strane prirodnih znanosti … ”.²⁰ Hyman uključuje Darwina i Marxa među četvoricu osoba koje je smatrao odgovornim za mnoge najznačajnije događaje 20. stoljeća.²¹ Prema Heyeru, Marx je bio ‘zaluđen’ Darwinom, i Darwinove su ideje očito imale velik utjecaj ne samo na njega i Engelsa, već i Lenjina i Staljina. Nadalje, pisana su djela ovih ljudi često raspravljala o Darwinovim idejama.²² Marx i Engels su ‘s oduševljenjem prihvatili ’ darvinizam, bili u tijeku s Darwinovim pisanjima, i često su se dopisivali međusobno (i s drugima) o svojim odazivima na Darwinove zaključke.^23,24 Komunisti su prepoznali važnost Darwina za svoj pokret te su ga stoga i energično branili:

“Socijalistički je pokret odmah u početku prepoznao darvinizam kao važan element u svome općemu svjetonazoru. Kada je Darwin objavio svoje djelo Origin of Species 1859. godine, Karl Marx je napisao pismo Fredericku Engelsu u kojem piše, ‘ … ovo je knjiga što sadrži temelj prirodnih znanosti za naš uvid’. … I od svih onih istaknutih istraživača devetnaestoga stoljeća koji su nam ostavili bogato nasljedstvo znanja, posebno smo zahvalni Charlesu Darwinu za otvaranje našega puta prema evolucijskome, dijalektičnome shvaćanju prirode.”²⁵

Istaknuti komunist Friedrich Lessner zaključuje kako su Das Kapital [Kapital] i Darwinovo Origin of Species bile ‘dvije najveće znanstvene kreacije stojeća’.²⁶ Značaj darvinizma u procijenjenih 140 milijuna smrti prouzročenih komunizmom bilo je djelomice i zbog:

“Očito, za Marxa čovjek nema ‘prirode’. … Jer čovjek je sam svoj stvoritelj i svjesno je postao svoj vlastiti stvoritelj u potpunoj slobodi od moralnosti ili prirodnih zakona ili Boga prirode. … Ovdje vidimo zašto marksizam opravdava bezobzirnu žrtvu ljudi koji žive danas, ljudi koji su, na ovoj razini povijesti, samo dijelom ljudi.”²⁷

Halstead dodaje kako je teorijski temelj komunizma

“ … dijalektički materijalizam kojeg je Frederick Engels prilično jasno iznio u Anti-Dührüng [Protiv Dührünga] i The Dialectics of Nature [Dijalektika prirode]. Priznao je veliku vrijednost priloga od strane geologije u utvrđivanju kako je postojalo neprekidno gibanje i promjena u prirodi i značajnosti Darwinove demonstracije jesu te da je to primjenjivo i na organski svijet. … Bît čitavoga teorijskog okvira, međutim, u prirodi su kvalitativne promjene. Ovo je isto tako objasnio Engels u The Dialectics of Nature, ‘razvitak u kojem se kvalitativne promjene ne pojavljuju postupno već brzo i naglo, stvarajući oblik skoka iz jednog stanja u drugo’. … Stoga u tome je recept za revoluciju.”²⁸

Conner dodaje kako komunizam poučava da uz pomoć “obrane darvinizma, radni narod ojačava svoje obrane od napada… reakcionarskih jedinica, i priprema put do pretvorbe društvenog poretka”, tj. komunističke revolucije.²⁹

Friedrich Engels

Marxova suradnika i čestog suautora, Friedricha Engelsa, odgojio je strog i ‘pijetistički’ otac koji je vjerovao u Bibliju, ali je Engels, isto tako, odbacio kršćanstvo, očito djelomično kao i ishod svojih istraživanja na berlinskome sveučilištu.³⁰ Na Marxovu grobu, Engels je izjavio: “Baš kao što je Darwin otkrio zakon evolucije u organskoj prirodi, tako je Marx otkrio zakon evolucije u ljudskoj povijesti…”.³¹ Himmelfarb je zaključila, iz svoga proučavanja Darwina, kako postoji mnogo istine u Engelsovu posmrtnu govoru Marxu:

“Ono što su oboje slavili bio je unutarnji ritam i tijek života, jedan života prirode, drugi života društva, koji su nastavili prema čvrstim zakonima, nesmetani od strane volje Boga ili čovjeka. U povijesti, kao ni u prirodi, nije bilo katastrofa. Nije bilo neobjašnjivih djela, niti narušavanja prirodnoga poretka. Bog je bio nemoćan, kao i čovjek pojedinac miješati se u unutarnje, samo-podešavajuće dijalektičke promjene i razvitak.”³²

Alexander Herzen

Nekolicina je ostalih isto tako bila kritično važna u razvoju komunističkoga pokreta. Jedan je bio Alexander Herzen (1812.-1870.), prvi koji je naglasio novi radikalizam u Rusiji i, kako je bio u potpunome skladu s Marxovim idejama, bio je pionir u pozivanju na masovni revolt zbog postizanja snage komunista. Njegova je teorija bila profilirano ruska verzija socijalizma temeljenog na zajednicama seljaka, što je namjestilo prvotni ideološki temelj za većinu revolucionarnih aktivnosti u Rusiji prije 1917. godine. Herzen je isto tako bio pod utjecajem evolucije:

“Herzenovi sveučilišni tekstovi primarno su se bavili temom biološkoga postajanja… . Herzen pokazuje temeljito znanje ozbiljne znanstvene literature toga doba… posebice djela što najavljuju ideju evolucije… [uključujući] tekstove Erasmusa Darwina, Charlesovog djeda i u neku ruku njegovog ideološkog prethodnika… . Bio je prisutan u raspravi između sljedbenika Cuviera, koji su podržavali nepromjenjivost vrsta, i sljedbenika Geoffroy-Saint-Hilairea, transformacioniste ili evolucioniste; i naravno, prišao je strani potonjeg, jer je ideja neprekidne evolucije bila neophodna za ocrtavanje progresivnog odvijanja Apsolutnoga. Ukratko, Herzenova se znanstvena obuka ustvari odvijala u sirovim materijalima biologije Naturphilosophie [Prirodna filozofija].”³³

Vladimir Lenjin

Lenjin je također bio pod značajnim utjecajem darvinizma, i djelovao je u skladu s filozofijom ‘manje ali bolje’, ponovnome uvođenju prirodne selekcije.³⁴ On je odrastao u srednjeklasnome domu roditelja predanih vjerovanju u Bibliju.³⁵ Tada je, otprilike tijekom 1892. godine, otkrio djela Darwina i Marxa, i njegov se život zauvijek promijenio.³⁶ Katalizator Lenjinova usvajanja marksizma bila je činjenica da je nepravedan ruski obrazovni sustav otkazao stalno mjesto njegova oca s odgodom od jedne godine, te tako njegovu obitelj bacio u nevolje. Unutar jedne godine, njegov je otac umro, ostavljajući ogorčenoga 16-godišnjeg Lenjina.³⁷ Lenjin je izuzetno cijenio svojega oca, koji je bio marljiv, religiozan i inteligentan čovjek. Koster dodaje:

“Jedino umjetničko djelo u Lenjinovu uredu bio je kičasti kip majmuna koji sjedi na hrpi knjiga—uključujući i Origin of Species— i razmišlja nad ljudskom lubanjom. Ovaj je… glineni komentar Darwinova pogleda na čovjeka, ostao u Lenjinovu pogledu kada je radio za svojim stolom, odobravajući planove ili potpisujući naloge za usmrćenja… . Majmun i lubanja bili su simboli njegove vjere, darvinističke vjere kako je čovjek zvijer, svijet je džungla, a pojedinačni su životi nevažni. Lenjin vjerojatno nije bio instinktivno zloban čovjek, iako je zasigurno zapovjedio veliki broj zlih mjera. Možda su ga majmun i lubanja pozvali da se podsjeti kako je, u svijetu prema Darwinu, brutalnost čovjeka prema čovjeku neizbježna. U svojoj je borbi da stvori ‘raj radnoga čovjeka’ kroz ‘znanstvena’ sredstva, zapovjedio mnogo smrti. Majmun i lubanja su mu možda pomogli zatupiti kakve god da je ljubazne ili humane impulse imao iz zdravoga djetinjstva.”³⁸

Josef Staljin

Slika Wikipedia.org

Sovjetski je diktator Josef Staljin (rođen Josef Džugašvili) prema procjenama ubio 60 milijuna ljudi.³⁹ Kao i Darwin, i on je jednom bio student teologije, i opet kao i kod Darwina, evolucija je bila važna u preobrazbi njegova života od propovijedajućega kršćanina do komunističkoga ateiste.^40,41 Yaroslavsky primjećuje kako je Staljin dok je još bio eklestički student “počeo čitati Darwina i postao ateistom”.⁴²

Staljin je postao ‘strastveni darvinist, napustio je vjeru u Boga, i počeo pripovijedati svojim kolegama u sjemeništu kako su ljudi nastali od majmuna a ne od Adama’.⁴⁰ Yaroslavsky bilježi kako se ‘mladi Staljin nije upoznao samo s Darwinom u eklestičkoj školi Gori; za vrijeme svoga boravka prvi se puta upoznao i s marksističkim idejama’.⁴³ Miller dodaje kako je Staljin imao posebno pamćenje i učio je svoje gradivo s tako malo truda da su fratri koji su ga poučavali zaključili kako će on

“ … postati izvanredan svećenik Ruske Ortodoksne Crkve. Ali za trajanja 5 godina u sjemeništu on se zainteresirao za nacionalistički pokret u svojoj rodnoj pokrajini, za Darwinove teorije i za tekstove Victora Hugoa na temu francuske revolucije. Kao nacionalist, on je bio anti-carist i pridružio se tajnome društvu socijalista.”⁴⁴

Ishod je bio:

“Njegovo brutalno djetinjstvo i svjetonazor što je tijekom toga djetinjstva stekao, ojačan čitanjem Darwina, uvjerili su ga kako su milost i oprost slabi i glupi. Ubijao je s takvom hladnoćom na kojoj bi mu možda i Hitler zavidio—i čak u većim brojevima od Hitlera.”⁴⁵

Koster dodaje kako je Staljin ubijao ljude iz dva glavna razloga:

“ … jer su mu predstavljali osobnu prijetnju, ili jer su bili prijetnja napretku—koji je prema marksističko-darvinističkome smislu predstavljao neku vrstu evolucije prema zemaljskome raju takve vrste kakva još nije nikada ni postojala.”⁴⁶

Važnost Darwinovih ideja naglasio je Parkadze, Staljinov prijatelj iz djetinjstva:

“Mi mladići smo imali strastvenu žeđ za znanjem. Zbog toga, kako bi u umovima učenike našeg sjemeništa razbili mit da je svijet bio stvoren u šest dana, morali smo se upoznati s geološkim podrijetlom i starošću Zemlje, i biti sposobni dokazati ih u raspravi; morali smo se upoznati s Darwinovim učenjima. U tome su nam pomogle … Lyellova knjiga Antiquity of Man [Antika čovjeka] i Darwinov Descent of Man [Silazak čovjeka], potonja u Sečenovome uređenom prijevodu. Drug Staljin čitao je znanstvene radove Sečenova s velikim zanimanjem. Postupno smo nastavili studije o razvoju klasnoga društva, koje su nas dovele do pisanih radova Marxa, Engelsa i Lenjina. U tim je vremenima čitanje marksističke literature bilo kažnjivo pod optužbom revolucionarne propagande. Utjecaj toga posebice se mogao osjetiti u sjemeništu, gdje je čak i samo Darwinovo ime uvijek spominjano uz uvredljivo grđenje. … Drug Staljin nam je skrenuo pozornost na te knjige. Prva stvar što bismo morali učiniti, on bi rekao, bila je postati ateistima. Mnogi od nas počeli su usvajati materijalistički svjetonazor i zanemarivati teološke predmete. Naše čitanje najrazličitijih ogranaka znanosti ne samo da je pomoglo našim mladim ljudima u bijegu od netrpeljivog i usko-umnog duha sjemeništa, već je i pripremilo njihov razum za prihvaćanje marksističkih ideja. Svaka knjiga što smo čitali, bilo o arheologiji, geologiji, astronomiji, ili primitivnoj civilizaciji, pomogla nam je u potvrdi istine marksizma.”⁴⁷

Kao ishod Lenjinova utjecaja, za Staljina i ostale sovjetske vođe, Darwin je postao ‘intelektualni heroj u Sovjetskome Savezu. U Moskvi se nalazi sjajan muzej Darwinu, i sovjetske su vlasti dale iskovati poseban orden Darwina u čast stoljeća izdavanja The Origin’ [Podrijetla].⁴⁸

Marxovo protivljenje religiji

Prihvaćanje darvinizma i odbacivanje religije bili su kritični za nove pokrete komunizma. Kad je Marx napustio svoju kršćansku vjeru i postao ateistom, zaključio je kako je religija bila sredstvo bogatih u pokoravanju siromašnih. Otvoreno je osudio religiju kao ‘opijum naroda’, i gotovo u svakoj zemlji gdje su komunisti zauzeli vlast, crkve su bile, ako ne u potpunosti ukinute, onda neutralizirane u svojem utjecaju.⁴⁹ Opijum je droga što smanjuje bol i Marx stavlja religiju u istu ulogu, npr. bila je korištena u mirenju potlačenih jer je naglašavala mir, ne-nasilje, i ljubav prema bližnjima. Kao ishod toga bio je bolji osjećaj ali to nije riješilo njihove probleme.

Marx je mišljenja kako religija nije samo iluzija: imala je štetnu društvenu funkciju, uglavnom skretanja pozornosti potlačenih od istine njihova ugnjetavanja i sprječavanja ljudi u primjećivanju okrutnih stvarnosti njihovih postojanja. Tako dugo dok su radnici i ugnjetavani vjerovali, njihovo strpljivo i moralno ponašanje te njihova muka zaradit će im slobodu i sreću u raju, oni će dozvoljavati da budu ugnjetavani. Marx je zaključio kako bi radnici promijenili svoju percepciju stvarnosti tek kad bi shvatili da nema Boga, nema života nakon smrti i nema valjanoga razloga da sada nemaju ono što žele čak i pod cijenu da to moraju uzeti od drugih.

Rješenje je, zagovarao je Marx, u ukidanu religije, što bi tada dopustilo siromašnima otvorenu pobunu protiv svojih ‘ugnjetavača’ (zemljoposjednika, bogatih, poduzetnika, itd.) i oduzimanje njihovog bogatstva kako bi siromašni mogli uživati u blagostanju i ispunjenju na ovome svijetu. Nadalje, jer ‘bogati i moćni neće sve to samo prepustiti drugima, mase će ih trebati uzeti’ silom.⁵⁰ Eidelberg bilježi kako ‘Marxova eshatologija, njegova materijalistička filozofija povijesti je, zbog praktičnih ciljeva, doktrina stalne revolucije, doktrina što ne može opstati bez periodičnog nasilja, terora i tiranije’.⁵¹

Zbog toga Marx zaključuje kako je ‘ukidanje religije’ preduvjet za postizanje stvarne sreće ljudi.⁵² Kao posljedica toga, važan cilj komunizma jeste odstranjivanje tog opijuma (religije) od naroda i uvjeravanje naroda kako bi i oni trebali jesti, piti i veseliti se danas, jer već sutradan mogu umrijeti (a kako bi imali od čega jesti, piti i veseliti se, trebali bi ukrasti bogatima i uspješnima). Marx je naglašavao kako je darvinistička teorija, osim osobnih uživanja ovdje i sada, život gledan dugoročno i nema nekog smisla ni cilja jer smo samo nesretni slučajevi prirode koji se, najvjerojatnije, neće više nikada pojaviti na Zemlji.⁵³

Jednome važnom čimbeniku se, međutim, ne pridodaje dovoljno značaja za Marxov nerealan (već idealističan) svjetonazor. To je bila činjenica kako su, kao što Biblija naglašava, radnici dostojni svojih plaća. Pokretanje nekog posla obično uključuje i ogromne količine rizika, i zahtijeva ekstremno mnogo rada i duga radna vremena osoba koje su često vrlo talentirane u vođenju takvoga posla do uspjeha. Mnogo novih poslovnih poduhvata propada—tek manje od svakoga petog uspije—i uspjeh velike većine njih obično je samo skromnih razmjera.

S druge strane, ogromne nagrade moguće su ukoliko poslovni poduhvat uspije. Nagrade ne uključuju samo bogatstvo i prestiž, već i zadovoljstvo postignutim i izgradnjom uspješnoga posla. Nagrade moraju biti velike kako bi se ljudi odlučivali na rizike što se podrazumijevaju. Mnogi koji ne uspiju u izgradnji poslova izgube sve što posjeduju. Iz tih razloga, kao ekonomska teorija komunizam je osuđen na propast .

Kako bi se komunizmu osiguralo održavanje vlastite baze moći, nužno je indoktrinirati ljude protiv religija, posebice kršćanskih, židovskih i muslimanskih religija, koje naglašavaju da je uskraćivanje ljudi od njihovih imovina bez realnih naknada pogrešno te da je ubijanje ljudi kako bi im se oduzelo njihovo težak grijeh.¹⁰ Nadalje, te iste religije također ističu, budući bi morali ustati za pravedno, kako pravda nije zajamčena na ovome svijetu (ali je Bog obećao nagrade u životu nakon smrti za pravedne).

Kritična točka u razvoju Marxovog teoretiziranja, kao i kod mnogih njegovih sljedbenika, bilo je njegovo odbijanje kršćanstva i njegovih moralnih vrijednosti te okretanje agnostičkome /ateističkome svjetonazoru. Sveto Pismo nas uči kako bi briga, suosjećanje i zabrinutost trebali biti izraženi spram siromašnih, udovica, siročadi, invalida, društvenih izopćenika pa čak i kriminalaca, ali isto tako ističe kako je radnik dostojan svoje plaće i osuđuje ubojstvo (čak i kao dijela društvene revolucije—onaj koji od mača živi od mača će i umrijeti, Otkrivenje 13:10). Kršćanstvo je općenito služilo kao sila koja se opirala uskraćivanju ljudi od plodova njihova rada.

Ishod Marxovog ateističkoga ideala je, tragično, sada postao vrlo očigledan. Komunistički ideal prema kojem “svatko uzima prema svojim potrebama, i ‘svaki daje prema svojim mogućnostima’ prečesto je postajao ‘svatko uzima štogod može, i vraća natrag što je manje moguće’”. Posljedica toga bio je ekonomski bankrot većine komunističkih zemalja. U prošlome desetljeću, bili smo svjedocima kolapsa svih komunističkih režima i njihove zamjene kapitalističkim ili socijalističkim vladama (Kuba i Kina sada imaju socijalističke vlade, Kina je pokrenula temeljite velike kapitalističke reforme jer teži koegzistirati s kapitalizmom, i Sjeverna se Koreja brzo kreće prema socijalističkoj vlasti). Kvaliteta društva jeste posljedica kalibra njegovih vođa. Najkvalificiraniji ljudi trebali bi voditi društvene škole, tvornice, i vlade. Ekonomsko siromaštvo Rusije i većine Istočne Europe (zbog više kompleksnih, isprepletenih čimbenika) rječito svjedoči propasti komunizma.

Zašto je komunizam ateistički, i zašto je proizveo holokaust

Marx (1818.-1883.) je bio pod značajnim utjecajem Hegelova dijalektičkoga koncepta. George Hegel (1770.-1831.) je držao da religija, znanost, povijest, i ‘većina svega ostaloga’ evoluira u više stanje s napredovanjem vremena.⁵⁴ To čini kroz proces nazvan dijalektičkim, u kojem se teza (ideja) u svoje vrijeme suočava sa antitezom (suprotstavljena ideja), proizvodeći sintezu ili mješavinu najboljeg od starih i novih ideja.⁵⁵ Marx zaključuje kako je kapitalizam teza, a organizirani proletarijat je antiteza. U suštini,središnji sukob u kapitalizmu bio je između onih koji su posjedovali sredstva proizvodnje (vlasnici, bogata klasa, ili buržoazija) i onih koji su ustvari fizički radili (radnici ili proletarijat). Marxova središnja ideja bila je da će se sinteza (tj. komunizam) uzdignuti iz borbe proletarijata i buržoazije. To je opisano poznatim Marxovim izričajem, ‘radnici svijeta, ujedinite se i zbacite vaše tlačitelje’.

Marx je zaključio kako će se mase (radnici—one osobe koje rade u tvornicama i na farmama) boriti s vlasnicima poslova, bogatima i poduzetnicima. Budući je bilo mnogo više radnika nego vlasnika, Marx je vjerovao kako će radnici s vremenom zbaciti poduzetnike nasilnom revolucijom, uzimajući im njihove tvornice i bogatstvo. Posljedica toga bi bila diktatura proletarijata. Marx je isto tako vjerovao kako će privatno vlasništvo biti ukinuto, i kako će radnici kolektivno posjedovati svoju državu, uključujući farme i sredstva za proizvodnju. Svi bi radnici tada jednako dijelili plodove vlastitoga rada, stvarajući besklasno društvo u kojem bi svi zarađivali istu količinu novca. Ova je filozofija očito privukla milijune ljudi, posebice siromašne, potlačene, i mnoge ljude iz srednje klase koji su bili zabrinuti za siromašne.

Komunističke su revolucije rezultirale prisilnim oduzimanjima bogatstva od zemljo-posjedničkih klasa, bogatih, industrijalaca i ostalih. Prisvajanje zemlje i bogatstva od vlasnika općenito je rezultiralo u ogromnoj količini širom rasprostranjenoga otpora.

Mnogi od tih ljudi izgradili su svoja bogatstva teškim radom i mudrim poslovnim odlukama, i nisu bili voljni odreći se svega za što su u mnogo slučajeva teško radili čitavoga života. Krvoproliće što je ishodilo uzelo je živote stotina milijuna ljudi. Ubijeni su često bili oni najtalentiraniji poduzetnici, najvještiji industrijalci, i intelektualna kralježnica nacije. Radnici su bili postavljeni na čelo kompanija i tvornica kojima je prije rukovodila kako ih Marx naziva buržoazija; mnogima od tih radnika nedostajale su vještine i osobne kvalitete potrebne za rukovođenje takvih poslova. Kao posljedica toga, inferiorni proizvodi, niska produktivnost i ogromne količine otpada postali su pravila za naraštaje u komunističkome svijetu.

Kao što Jorafsky primjećuje, kako god grubo povijest osuđivala marksizam, činjenica je da je Marxova teorija ujedinila darvinizam i revoluciju dubinski i nerazdvojno:

“ … povjesničar teško da se neće složiti kako je Marxov zahtjev za pružanjem znanstvenoga vodstva onima koji će transformirati društvo bio jedan od glavnih razloga za ogroman utjecaj njegove doktrine.’⁵⁶

Kineski komunizam

Slika Wikipedia.org

Darvinizam je isto tako bio kritičan čimbenik u komunističkoj revoluciji u Kini: ‘Mao Tse-tung smatrao je Darwina, kako su ga njemački darvinisti predstavili, temeljem kineskoga znanstvenog socijalizma’.^20,57Političke akcije što su potekle od Maoa ishodile su u smrti do čak i 80 milijuna ljudi. Doseg do kojeg je darvinizam bio primijenjen prikazao je Kenneth Hsü. Kada je bio učenik u Kini u 1940-tima, razred bi vježbao kako bi ojačali tijela, i ostatak bi sata do doručka, rektor držao govor. ‘Morali smo očeličiti svoju volju za borbom u bitki za postojanje, rekao nam je. Slabi će nestati; samo će jaki preživjeti.’⁵⁸

Hsü je dodao kako su bili učeni da ne pronalaze snagu kroz prihvaćanje kako im je majka naložila, već kroz mržnju. Hsü zatim ističe ironiju činjenice kako je:

“U isto vrijeme na drugome kraju bojišta njemački tinejdžer slušao Goebbelsove polemike i bio uveden u Hitler Jugend [Hitlerova mladež]. Prema obojici naših nastavnika, jedan ili drugi od nas dvoje trebao bi prevladati, ipak moju majku ne bi iznenadilo otkriće kako smo sada kolege, susjedi, i prijatelji. Iako smo oboje preživjeli rat, bili smo žrtve okrutne sociološke ideologije koja pretpostavlja kako je konkurencija među pojedincima, razredima, nacijama, ili rasama prirodno stanje života, i kako je isto tako prirodno da se jači riješi slabijega. Kroz posljednje je stoljeće i dulje ta ideologija bila smatrana prirodnim zakonom znanošću, mehanizmom evolucije koja je najviše bila oblikovana od strane Charlesa Darwina 1859. godine u njegovome On the Origin of Species … . Tri su desetljeća prošla otkada sam marširao u školsko dvorište kako bi slušao rektora koji protuslovi mudrosti moje obitelji svojim darvinističkim zahtjevima za superiornošću.”⁵⁹

Hsü zaključuje kako je u smislu svega što se dogodilo u ratu, i nakon njega (i što bi se moglo dogoditi u budućnosti) sljedeće: ”Moram se zapitati kakva je vrsta podobnosti prikazana ishodom takvih borbi. Kao znanstvenik, moram posebno ispitati znanstvenu valjanost pojma koji može učiniti toliko štete”. ^60,58

Važnost darvinizma, Hsü izvješćuje, bila je ukazana iskustvom Theoa Sumnera na putovanju s njemačkim kancelarom Helmitom Schmitom u Kinu. Theo je bio zaprepašten što je osobno od Mao Tse-tunga čuo o dugovanju koje je Mao osjećao prema darvinizmu, i posebno prema čovjeku koji je isto tako nadahnuo Hitlera, darvinistu Ernstu Haeckelu.⁶¹ Hsü zaključuje kako je Mao bio uvjeren da bi ‘bez kontinuiranog pritiska prirodne selekcije’ ljudi nazadovali. Ta je ideja nadahnula Maoa u zagovaranju ‘neprekidne revolucije koja je moju domovinu dovela na rub propasti.

Sažetak

U mislima Hitlera, Staljina i Maoa, odnošenje prema ljudima kao prema životinjama nije bilo ništa pogrešno jer su vjerovali kako je Darwin ‘dokazao’ da ljudi nisu Božja stvorenja, već su umjesto toga proizašli iz nekoga jednostavnog oblika, jednostaničnoga organizma. Sva su trojica vjerovala kako je moralno prihvatljivo eliminirati manje podobne, tj. ‘skupiti ih kao stoku u stočne vagone za koncentracijske logore i gulag’ ako se time postiže cilj njihove darvinističke filozofije.⁶²

Darwinove su ideje odigrale kritično važnu ulogu te razvitku i rastu komunizma. Iako je teško zaključiti kako komunizam ne bi procvjetao da Darwin nije razvio svoju evolucijsku teoriju, jasno je da ako bi Marx, Lenjin, Engels, Staljin i Mao nastavili prihvaćati judeo-kršćanski svjetonazor i da nisu postali darvinisti, komunistička teorija i revolucije što su ih nadahnule ne bi se prošile na toliko zemalja na koliko jesu. Slijedom toga, znači, holokaust kojeg je proveo komunizam (što je ishodilo u smrti preko100 milijuna ljudi) vjerojatno se ne bi nikada dogodio. Riječima dobitnika Nobelove nagrade Alexandera Solzhenitsyna:

“ … ako bi tražili danas od mene da što je moguće preciznije odredim glavni razlog revolucije uništenja koja je progutala oko 60 milijuna naših [ruskih] ljudi, ne bih mogao to točnije sročiti od ponavljanja: ‘ljudi su zaboravili Boga; zbog toga se sve ovo dogodilo’.”⁶³

Zahvale

Želio bih zahvaliti Bertu Thompsonu, Ph.D., Wayneu Frairu, Ph.D., Cliffordu Lillou, i Johnu Woodmorappeu, M.A., na njihovim komentarima ranije skice ovoga članka.