Dawkins i eugenika

Vodeći veliki svećenik evolucije otkriva njenu ružnu stranu.

napisao Carl Wieland
preveo Zlatko Madzar

Objavljeno: 1. prosinca 2006. (GMT+10)

Photo by: Matti Á

Fanatični protu-teistički darvinisti kao što je ugledan profesor Richard Dawkins iz Oxforda užurbano uvjeravaju milijune ljudi kako je sve nastalo samo po sebi. Dawkins treba ići-k-vama evoluciju kao štaku za svoju ateističku vjeru, često govoreći: ‘Darwin je učinio mogućim bivanje intelektualno ispunjenim ateistom.’

Takvi kao Dawkins često podižu duh religijskih ratova i drugih ‘fundamentalističkih zlodjela’, što podrazumijeva da jedino ako se čovječanstvo bude razvijalo i suočilo sa životom bez Boga, mi konačno možemo doseći neku mirnu utopiju. Važno je zabilježiti da religija nema ništa s velikom većinom ratova, npr. Rat Hutu-Tutsi u Ruandi, Falklandski ili Malvinski rat, ratovi u Vijetnamu i Koreji, Drugi svjetski rat, Prvi svjetski rat, Rat za Chaco u Južnoj Americi, Rusko-japanski rat, Španjolsko-američki rat, Prusko-francuski rat, Krimski rat, Američki građanski rat, Napoleonovi ratovi, Ratovi dviju ruža, Mongolski ratovi, Galski ratovi, Punski ratovi, Peloponeski rat, Asirijski ratovi …

Takve kritike obično propuštaju jasnu vezu između Hitlerovih genocidnih zlodjela i evolucijski (i definitivno protu-biblijski) žar što je upravljao njima, kao i njegovu jasnu nakanu da istrijebi kršćanstvo. Da se ne spominje činjenica kako su milijuni ljudi pobijenih od protu-Božjih režima toliko brojni u zadnjem stoljeću da su prouzročili bljedilo u usporednoj nevažnosti razmjerno malobrojno ubijenih u onima kao što su Križarski ratovi, inkvizicija, itd.(vidjeti također Christianity’s Real Record [Kršćanski pravi zapis] [off-site]).

Također, kao što su mnogi drugi naglasili, oni koji se bave zlodjelima poriču Gospodina za kojeg tvrde da Mu služe, dok režimi kao što su Pol Potov i Staljinov ne pokazuju ni najmanju nedosljednost sa svojim temeljnim filozofijama – nego oprečno, zapravo. Vidjeti Evolution and Social Evil (Evolucija i društveno zlo).

‘Mrzim složiti se s Hitlerom, ali …’

Eugenika je ‘znanost’ što je razvio Darwinov bratić, Francis Galton (vidjeti Eugenics … death of the defenceless [Eugenika … smrt bespomoćnih]). Temeljeno na načelima nadziranog odabira, ona zagovara povećanje poželjnih osobina u ljudskoj populaciji. Ekstremne primjene ovoga načela, međutim, ishodile su u prisilnoj sterilizaciji i uklanjanju ‘manje podobnih’.

Ova filozofija bila je poznata i popularna prije Drugoga svjetskog rata, i u Sjedinjenim Američkim Državama vodila je do široke primjene prisilne sterilizacije ‘nepoželjnih’. Mnogi u Američkim Sjedinjenim Državama čak su hvalili kako je vladina promidžba takvih nacističkih načela ‘napredna’. Vidjeti:

• The Lies of Lynchburg (Laži Lynchburga)
• Eugenics in Vermont (Eugenika u Vermontu)
• America’s evolutionists: Hitler’s inspiration? (Američki evolucionisti: Hitlerovo nadahnuće?)(članak War against the Weak [Rat protiv slabih] od Edwina Blacka).

Eugeničke zamisli punile su razmišljanje nacista, uključujući njihovu ozloglašenu ‘rasnu higijenu’ i program ‘razmnožavanje super-ljudi’. To je napredujuće vodilo do gorih zlodjela, uključujući predratnu eliminaciju čitavih bolničkih odjela punih ljudi koji su imali ozbiljne kronične mentalne poteškoće, primjerice.

Poslije jezivih otkrića nacističkih logora smrti nakon što su ih oslobodili saveznici, eugenika i drugi oblici društvenoga darvinizma sramotno su se ušuljali u sjene. (Iako se većina suvremenih evolucionista teži izdvojiti od društvenoga darvinizma, tvrdeći da je to zloporaba darvinističke teorije, Darwin je definitivno bio društveni darvinist). Ipak ne iznenađuje da su takva načela sad pod ponovnim pregledom, budući je odabir povoljnih značajki logički u skladu s evolucijom.

Sâm Dawkins sad kaže da određene eugeničke zamisli moguće neće biti loše naposljetku. U pismu uredniku Sunday Herald (Scotland), Dawkins kaže da, iako ne bi želio da se vidi kako se on slaže s Hitlerom, eugenika može biti praktična i poželjna. On piše da, ‘ako možete uzgajati stoku za prinos mlijeka, konje za brzo trčanje, i pse s vještinom življenja u krdu, zašto bi na Zemlji bilo nemoguće uzgajati ljude za matematičku, glazbenu ili atletsku sposobnost?’¹

Dawkins i drugi ugledni evolucionisti sve više primjenjuju svoje čvrste svjetonazore za probleme kao što je genetsko poboljšanje ljudske vrste što je, kažu, logička posljedica želje za korištenjem genetske manipulacije u liječenju bolesti. (Ovo je drukčije od ispravljanja štetnih mutacija, jer primjer iscjeljenja što je provodio Krist pokazuje da je ublažavanje učinaka prokletstva blagoslov – vidjeti na primjer:

• Reshaping people [Preoblikovanje ljudi]: Intervju s plastičnim kirurgom dr. Davidom Penningtonom
• Hot Potatoes: Is there a ‘creationist view’ on genetically modified foods? [Vrući krumpiri: Postoji li ‘kreacionističko gledište’ o genetski modificiranoj hrani?]
• Will scientists create new life forms—and what would it prove? Budu li kreacionisti stvorili nove oblike života – i što bi to dokazalo?])

Uzgoj i odabiranje ljudi

Dawkins piše:

Pitam se ako, otprilike 60 godina nakon Hitlerove smrti, imamo barem smjelost pitati koja je moralna razlika između uzgoja za glazbenu sposobnost i prisiljavanja djeteta da uzme satove glazbe. Ili zašto je prihvatljivo obučavati one koji brzo trče i one koji visoko skaču ali nije uzgajati ih. Mogu zamišljati neke odgovore, i oni su dobri, što bi me vjerojatno moglo uvjeriti.’

Njegov kolega evolucionist dr. Peter Singer, bioetičar na Sveučilištu Princeton, snažno će se složiti. Singer je također ugledan promotor eutanazije, uključujući je kao moralnu obvezu u slučaju određenih starijih ljudi /osoba s invaliditetom (iako ne, uzgred, za njegovu vlastitu majku koja je imala Alzheimerovu bolest). (Skupine osoba s invaliditetom postavljaju njegova predavanja na njemačkom jeziku, budući ova zemlja zna što je eugenika u praksi).

Povrh toga, on redovito promiče zamisao o čedomorstvu, pravo roditelja da se riješe beba, posebice hendikepiranih. On bez ikakve muke prihvaća da su bebe u maternici ljudi. Umjesto bivanja razlogom da ih ne ubije, on tvrdi suprotno. Ako je u redu ubiti bebu u maternici (pobačaj) zato jer još ne želi puna ‘prava’ ‘osobnosti’, zašto se ne može dati roditeljima pravo na odluku, recimo za nekoliko mjeseci života novorođenčeta, hoće li ‘prihvatiti’ dijete ili ga se riješiti?

Isto je slikovito prikazano u izvješću New Scientist o radnoj skupini za pobačaj:²

Radna skupina nalazi da nove rekombinantne DNK tehnologije neprijeporno dokazuju kako je nerođeno dijete čitavo ljudsko biće od trenutka oplodnje, da svi pobačaji okončavaju život ljudskoga bića, te da je nerođeno dijete odvojen ljudski pacijent pod skrbi suvremene medicine.

Ali budući je New Scientist, kao evolucijski časopis, u osnovi protu-kršćanski, dodao je:

Točka na kojoj život ostvaruje osobnost nije nešto što se može biološki utvrditi …³

Kao posljedica ove protiv-života etike zagovarane od Dawkinsa i Singera, neke su zemlje već dobro uplovile na eugenički put, omogućujući genetsko provjeravanje u IVF klinikama (klinike za plodnost – op.prev.), kao i provjeru prije rođenja kako bi se omogućilo da neželjene osobine budu uništene pobačajem. Zabilježite kako je u nekim zemljama, jedna uobičajena ‘nepoželjna osobina’ bivanje ženskim spolom, što čini bizarnim da većina današnjih feministica fanatički podupire pobačaj iz bilo kojeg razloga – vidjeti China Gender Imbalance Increases as Sex-Selection Abortions Continue (Kina povećava nejednakost spolova nakon nastavka pobačaja temeljenih na odabiru spolova).

Prava majmuna, nepravde za ljude

Još jedan logičan ishod odbacivanja Knjige Postanka jeste taj da ljudi nisu više smatrani jedinstveno stvorenima u slici Božjoj. Ovo neizbježno uzrokuje pritisak u dva smjera: spustiti ljudstvo na nižu razinu i obezvrijediti, te promicati i podići na višu razinu životinjsko kraljevstvo (daleko izvan njegova mjesta u Božjoj stvaralačkoj svrsi – vidjeti The Greenness of God [Božja nezrelost]).

Tako nije slučajnost da je Singer moguće svjetski vodeći aktivist za ‘prava životinja’, a Dawkins je vođa pokreta koji promiče da veliki majmuni imaju ista zakonska prava kao ljudi. Takve stvari mogu još uvijek izgledati čudno i neprirodno čitatelju, ali promotrite koliko to daje smisla ljudima koji su uvučeni u evolucionizam. Bez Stvoritelja, bez nepogrješive objave, bez pravila. Nema Boga, nema duše. Na kojem temelju biste, odvojenome od Biblije, raspravljali protiv davanja pametnome čimpanzi istih ‘prava’ kao teško retardiranome ljudskome biću?

Vidjeti također A ‘Bill of Rights’ for apes? (‘Ceh o pravima’ za majmune?)

Evolucionisti postaju glasniji s ateizmom

Čini se kako je darvinistički duh izvan boce, djelomično zahvaljujući neuspjehu jedinstvenoga stajališta protiv njegove temeljne filozofije, i ‘za’ povijest Postanka, od mase vjernika.⁴ Promicatelji evolucije postaju čak drskiji u širenju s neiskrenim tvrdnjama da evolucija nije prijetnja kršćanstvu, za što je daleko previše mnogih crkvenjaka kupljeno. To ne vidimo samo u njihovim povećanim frontalnim napadima na teističku religiju (posebice kršćanstvo, i osobito, i histerički, na kreacionizam – ili njegov najslabiji dašak à la ID)⁵ nego u njihovim viđenjima društvenoga inženjeringa. Mi kršćani moramo shvatiti kako evolucijske tvrdnje o ‘neutralnosti’ prema kršćanstvu ne mogu trajati – vidjeti ovaj dio o Licemjerju netolerantne ‘Tolerancije’.

Zaključak

Dok naraštaji nastavljaju imati sve činjenice o prirodnome učenju u okviru što pretpostavlja istinu o širokome evolucijskom obrascu, i tako će ga uvijek ‘ponovno jačati’, mi možemo očekivati društvo koje će neprekidno sve više postajati ‘evolucijsko’, usporeno dugotrajnim tragovima kršćanske baštine na Zapadu. Sad, više nego ikad, pojedinačni vjernici moraju širiti obavijest o vrsnoći stvaranja svojim prijateljima i bližnjima, uključujući i pokazati im posljedicu ostajanja pasivnima o ovome životnome problemu.