Also Available in:
This article is from
Creation 36(1):54–55—January 2014

Browse our latest digital issue Subscribe

Einsteinovi heroji—biblijski kreacionisti

napisao
preveo Zlatko Madzar

Einstein

Najpoznatiji znanstvenik 20. stoljeća bez imalo je sumnje bio Albert Einstein (1879.–1955.). Danas je njegovo ime sinonim za ‘genija’. Većina bi ljudi danas prepoznala njegovu najpoznatiju jednadžbu, E=mc2 (iako bi mnogima bilo uistinu teško objasniti što ona zapravo govori!). Ali čak je i Einstein imao svoje znanstvene heroje.

Dakle kome se veliki Einstein divio? Oni su morali biti nevjerojatni znanstvenici kako bi Einstein o njima imao visoko mišljenje! I bili su. Einstein je imao fotografije svoje trojice heroja znanosti na zidu svoje radne sobe.1 Oni su bili Isaac Newton2 (1642.–1727.), Michael Faraday3 (1791.–1867.), i James Clerk Maxwell4 (1831.–1879.).

Sva su trojica bila vrijedna Einsteinova strahopoštovanja. Newtonovi zakoni dinamike i njegov pojam gravitacije bile su prve zamisli što su ujedinile ideje o gibanjima zvijezda, planeta, i Zemlje. Faraday je općenito smatran najvećim eksperimentatorom svih vremena. Njegov je rad uključivao prikaz proizvodnje elektriciteta pomoću magnetizma, i otkriće benzola, uz mnogo drugih stvari. Maxwell je otkrio četiri fundamentalne jednadžbe elektriciteta i magnetizma, i predvidio elektromagnetsko zračenje određene nezamislive brzine. Bilo je izmjereno kako svjetlost ima brzinu od —300.000 km (186.000 milja) u sekundi—prikazujući kako je svjetlost elektromagnetsko zračenje. Bez njihovih otkrića, ne bismo imali većinu tehnologije što postoji danas. Praktično sve što uključuje pokretne dijelove, električnu struju, i magnetizam može dijelom biti pripisano radovima ove trojice.

Ali ova su trojica imala i još nešto zajedničko—oni su svi bili kreacionisti koji su vjerovali u Bibliju. Prema današnjim bi standardima sva trojica bila smatrana ‘fundamentalistima’. Newton je više napisao o teologiji nego ikada o znanosti, vjerujući kako je Biblija Riječ Božja. Faraday je bio članom vrlo konzervativnoga ogranka Church of Scotland, Sandemanijanaca. Sandemanijanci su bili poznati po svome jednostavnom tumačenju Biblije. Nedavno izdana knjiga govori:

“Kao pripadnik umjerene kršćanske sljedbe, Sandemanijanaca, Faraday je bio duboko religiozan i gledao na znanost—istraživanje prirode—kao na produžetak svoje voljene vjere.

“Iako mi u 21. stoljeću raspravljamo o sukobu znanosti i religije, Faraday nije vidio takvih podjela.‘Knjiga prirode, koju moramo pročitati, napisana je prstom Boga’, napisao je. Za Faradaya, ‘otkrivanje tajni prirode bilo je otkrivanje očitovanja Boga.’”5

Maxwell je bio naširoko čitan u teologiji. Surađivao je s mnogim najvećim teološkim umovima svoga vremena, uvijek kao čvrsti evangelički kršćanin. Ustvari, često je korio ostale vjernike za prečvrsto povezivanje religijske istine sa znanošću toga vremena. Razumio je to ne kao problem za nepromjenjivu Riječ Božju, nego kao problem za uvijek promjenjivo razumijevanje načina djelovanja svijeta.

Maxwellova vjera u Bibliju šokirala je čak i mladoga Karla Pearsona6 koji je, kada je doveo Potop u pitanje, bio ukoren od strane Maxwella zbog ispitivanja Biblije!

“Razgovor je okrenuo na temu Darwinove evolucije; Ne znam kako je do toga došlo, ali govorio sam s nepoštivanjem o Noinu Potopu. Clerk Maxwell je smjesta bio pobuđen do najviše razine srdžbe, opovrgavajući me zbog nedostatka vjere u Bibliju! U to vrijeme nisam znao kako je on svoju čvrstu vjeru imao od djetinjstva, i bio, ako je to uopće moguće, veći vjernik od Gladstonea7 u točnost Postanka.”8

Newton, Faraday, i Maxwell nisu bili biblijski kreacionisti bez razloga.

Nažalost, Einstein nije dijelio duhovna uvjerenja svojih heroja. Kako i mnogi u ono vrijeme kao i danas, osjećao se slobodnim napustiti biblijskoga Boga.9 Nije bio svjestan kako su sva njegova velika djela što je stvarao bila na posuđenim pretpostavkama. Newton, Faraday, i Maxwell nisu bili biblijski kreacionisti bez razloga. Razumjeli su kako je jedini razumni temelj čudesne pravilnosti što nalazimo u svijetu prirode stalan i nepromjenjiv Bog Svetoga pisma. Razumjeli su kako pretpostavke znanosti,10 što nalaze svoj temelj u Bogu, ne mogu biti izdvojene iz povijesti11 kojoj je On svjedočio. I razumjeli su kako je Njegova Riječ sigurnija od temelja svemira, uključujući i zakone koji njime vladaju. Težili su razmišljati o Božjim mislima nakon njega.

Možemo mnogo naučiti od Einsteinovih heroja. Svijet je uređen jer ga Bog uređuje. Božja Riječ se ne mijenja i uvijek je vrijedna vjerovanja, za razliku od ljudskih znanstvenih teorija. Ali dobra će se znanost uvijek složiti sa Svetim pismom—napokon, oboje, došlo je od istoga Boga. Oni nas također uče da daleko od bivanja oprečno znanosti, biblijsko Stvaranje njezin je čvrsti temelj.

Preporučene bilješke

  1. Arianrhod, R., Einstein’s Heroes: Imagining the World Through the Language of Mathematics [Einsteinovi heroji: Zamišljanje svijeta kroz jezik matematike], University of Queensland Press, St Lucia, Qld, str. 8, 2003. Natrag na tekst.
  2. Lamont, A., Sir Isaac Newton (1642/3–1727): A Scientific Genius [Sir Isaac Newton (1642/3.-1727.): Znanstveni genije], Creation 12(3):48–51, 1990.; creation.com/newton. Natrag na tekst.
  3. Lamont, A., Michael Faraday (1791–1867)—God’s power and electric power [Michael Faraday (1791.-1867.) – Božja snaga i električna snaga], Creation 12(4):22–24, 1990.; creation.com/faraday. Natrag na tekst.
  4. Lamont, A., James Clerk Maxwell (1831–1879), Creation 15(3):45–47, 1993.; creation.com/maxwell. Natrag na tekst.
  5. Schlesinger, H., The Battery: How a Portable Power Sparked a Technological Revolution [Baterija: Kako je prijenosna energija izazvala tehnološku revoluciju], Smithsonian, 2010. Natrag na tekst.
  6. Karl Pearson (1857.–1936.) bio je jedan od osnivača matematičke statistike, i priznati darvinist i eugenik (poznat kao štićenik utemeljitelja eugenike, Francisa Galtona). Čak i kao mladić Pearson nije na Maxwellove religijske poglede gledao s naklonošću, usprkos njegovu poštivanju Maxwella kao znanstvenika. Natrag na tekst.
  7. William Ewart Gladstone (1809.–1898.), služio je četiri mandata kao premijer Ujedinjenoga Kraljevstva—i bio je poznat po svojim govorničkim vještinama i konzervativnim evangelističkim pogledima. Natrag na tekst.
  8. Pearson, K., Old Tripos days at Cambridge, as seen from another viewpoint [Stari dani Triposa na Cambridgeu, gledani iz drukčijega stajališta], The Mathematical Gazette 20:27–36, 1936. Pearson je vrlo poštivao Georgea Stokesa (1819.–1903.) kao nastavnika, koji je kao i Maxwell bio kršćanin koji vjeruje u Bibliju i revolucionarni znanstvenik u optici i dinamici fluida. Natrag na tekst.
  9. Grigg, R., Einstein, the universe, and God [Einstein, svemir, i Bog], Creation 23(1):50–53, 2000.; creation.com/einstein. Natrag na tekst.
  10. Sarfati, J., Why does science work at all? [Zašto znanost uopće djeluje?], Creation 31(3):12–14, 2009.; creation.com/whyscience. Natrag na tekst.
  11. Sarfati, J., Biblical history and the role of science [Biblijska povijest i uloga znanosti], Creation 33(4):6, 2011.; creation.com/biblical-history-science. Natrag na tekst.

Helpful Resources

Christianity for Skeptics
by Drs Steve Kumar, Jonathan D Sarfati
From
US $17.00
Busting Myths
by J Sarfati & G Bates, edited
From
US $15.00