Indeks fosili - zaista?

Index, noun; a pointer, indicator, a thing that points out. (Webster’s Dictionary)

napisao Gordon Howard
preveo Mladen Čirjak

Evolucijski paleontolozi koriste 'indeks fosile' kako bi odredili starost nekog sloja sedimentnih stijena i fosila koje sadrži.

Teorija evolucije pretpostavlja da je neko određeno stvorenje evoluiralo od svojih predaka, uspješno živjelo određeno vrijeme, te potom izumrlo pošto su njegovi potomci razvili bolje načine preživljavanja. Drugim riječima, taj je stvor imao ograničen 'evolucijski životni vijek'. Možemo čuti, ''Ono je živjelo tijekom devona.'' Primjerice, svi 'znamo' da su dinosauri 'evoluirali' prije približno 230 milijuna godina, te izumrli prije nekih 65 milijuna godina, zar ne?

Zaista? Da bi to 'znali', ljudi moraju napraviti dvije pretpostavke.

Pretpostavke

Prva je da je fosilima i stijenama moguće točno i izravno odrediti 'starost', pomoću raznih znanstvenih metoda. Međutim, bez obzira koliko su precizna mjerenja kemijskih spojeva stijena, ne postoji način kalibriranja postupka kojim se, prapovijesnim događajima, određuje starost.¹ Usprkos tome što se paleontolozi trude shvatiti ova znanstvena mjerenja, 'datumi' koje dodjeljuju stijenama zapravo se određuju prema fosilima koji se u njima pronalaze.

Primjerice, ako se u sloju stijena pronađu fosili dinosaura, pretpostavlja se da su stijene stare najmanje 65 milijuna godina. Tada, u slučaju da rezultati radiometrijskog datiranja upućuju na starost od 40 milijuna godina, to se ne interpretira kao starost stijene, već kasnijeg geološkog procesa, poput premještanja, reorganizacije ili kontaminacije. Fosili uvijek ruše navodno objektivno radiometrijsko datiranje!²

Drugu pretpostavku čine dva komplementarna dijela. Prvo, u slojevima iznad i ispod (''nakon i prije'') raspona u kojem se pronalaze fosili određenog organizma, pretpostavlja se da on nije postojao u tom vremenu. Evolucionisti bi rekli ili da isti još nije evoluirao, ili da je izumro. Drugo i obrnuto, u slučaju da se određeni fosil često pronalazi u stijenama određene 'starosti' tada možemo kazati da je to stvorenje fosil indikator kada su u pitanju stijene te starosti – 'indeks fosil'. Drugim riječima, stijene koje sadrže fosile tog organizma moraju biti te starosti, pa to vrijedi i za ostale fosile u tom sloju.

No, možemo li biti sigurni da, ako se neko stvorenje ne pojavljuje među fosilima u stijenama određenog vremenskog razdoblja, ono tada nije postojalo? Ne, ne možemo.

Sjetimo se mnogih takozvanih 'živih fosila' – bića čije fosile se ne pronalazi u stijenama mlađim od određene dobi, ali ih se pronalazi žive u sadašnjosti. Jedan poznat primjer je celakant, riba za koju se držalo da je izumrla prije približno 65 milijuna godina, budući da se od tog vremena ne pojavljuje među fosilnim ostacima. Ipak, 1938. godine, otkriveno je da još uvijek živi. Slično tome, otkrića kostiju dinosaura, tijekom posljednjih dvadeset godina, koje sadrže još uvijek meka tkiva, kao i krvne stanice, dovodi u pitanje ideju da su dinosauri iščezli za lica Zemlje prije 65 milijuna godina.³

Navedeni primjeri ilustriraju uzaludnost ove ideje. Činjenica da se organizam ne pronalazi među fosilima ne znači da to stvorenje nije živjelo negdje na Zemlji. Primjerice, 'drevni' i 'primitivni' organizmi (stapčari, mahovine, stromatoliti, itd.) uspijevali su već veoma rano u fosilnim ostacima, te nastavljaju to činiti i danas, no ne javljaju se u svim slojevima geološkog stupca. Sami evolucionisti ovo priznaju u svojoj izreci, ''Odsustvo dokaza nije dokaz odsustva.'' No, to zasigurno nije dokaz prisustva!

Lijevo: Dio 'evolucijskog stabla' dinosaura (sauropoda).⁸
Desno: 'Stablo' nestaje nakon što se uklone polja za koja ne postoje fosilni dokazi

Rasponi se povećavaju

Ovo bi nas trebalo natjerati da uočimo činjenicu da ne možemo pretpostaviti kako su datumi dodijeljeni 'indeks fosilima' stvarne granice vremena tijekom kojega su živjeli. 'Out-of-place' (ili 'offset') fosili nisu neuobičajeni,⁴ poput fosila ribe pronađenog u Kini milijunima godina starijeg od onoga u što se prethodno vjerovalo.⁵ Takva otkrića se ne obznanjuju kao 'out of place', već se stvar rješava povećanjem životnog raspona organizma. Posljedično, 'evolucijski životni raspon' kojeg evolucionisti dodjeljuju mnogim indeks fosilima kontinuirano se povećavao, već kako se u stijenama drugih dodijeljenih 'starosti' pronalaze primjerci.⁶

Još jedan faktor koji u pitanje dovodi milijune godina koje se dobiva ovim metodama je izostanak evolucijske promjene u mnogih organizama tijekom dugih vremenskih perioda, fenomena koji je čak i dobio ime – evolucijski zastoj (stasis). Kako je moguće da stapčari i celakanti nisu evoluirali tijekom tih milijuna godina? Promjena bi odražavala protjecanje vremena. Nedostatak promjene baca sumnju na ideju o milijunima godina i da se evolucija uopće odigrava.

Kada interpretiraju fosile, evolucionistički geolozi pretpostavljaju da su životinje evoluirale tijekom milijuna godina, te da su organizmi, čiji su fosili zatrpani zajedno (tj. u istom sloju stijena), živjeli zajedno u isto vrijeme. Oni pretpostavljaju da su slojevi u različitim dijelovima svijeta koji sadrže iste fosile jednako stari. To je cijela pozadina ideje korištenja indeks fosila za dovođenje u vezu stijena diljem svijeta. Ali, pretpostavimo da se dogodio opći potop. Tada bi ogromna većina fosila bila zatrpana tijekom potopne godine. Različiti slojevi sadržavali bi fosile prenesene iz različitih eko-sustava, a ne iz različitih vremenskih perioda evolucije, potpuno poražavajući ideju da indeks fosili predstavljaju različita evolucijska 'razdoblja'. U scenariju općeg potopa očekivali bi da određeni fosili ponekad budu prisutni, a ponekad odsutni u slojevima iste 'starosti' u različitim dijelovima svijeta, kao i to da se 'indeks fosile' pronalazi u stijenama navodno 'pogrešne' starosti.

©iStockphoto.com/hsvrs

Tipičan prikaz 'evolucijskog stabla' ima stvorenje dodijeljeno nekom 'evolucijskom životnom rasponu' (vidi iznad). Vertikalna linija prikazuje trenutak u kojem se ono 'pojavljuje', te postoji, ili sve do danas, ili do nekog trenutka kada naglo nestaje, što predstavlja vrijeme kada je, kako evolucionisti vjeruju, taj stvor izumro. No, kao što smo vidjeli, ono možda nije izumrlo, već još uvijek postoji negdje na Zemlji. Ono samo nedostaje u dijelovima fosilnih ostataka. Još važnije, moguće je da je to stvorenje postojalo i prije no što se prvi put pojavilo kao fosil. Ustvari, njegova 'vrsta' živjela je na Zemlji od stvaranja sve do svoje prve 'pojave' u obliku fosila. Tada se 'javlja' među fosilima potpuno formirano, bez evolucijskih predaka, upravo onako kako to predviđa Biblija, te upravo onako kako ih zapravo pronalazimo u stijenama.⁷

Takvo nešto ne postoji

Što možemo zaključiti iz svega ovoga? U osnovi, to da nešto poput indeks fosila ne postoji. Da isti nisu pokazatelji evolucijskog napretka, te da se u njih ne možemo pouzdati kao indikatore starosti bilo kojeg sloja stijena. Ako oni 'upućuju' na išta, onda upućuju na to da je Bog stvorio različite, potpuno formirane, biljne i životinjske vrste, te ih u općem potopu, prije nekih 4,500 godina, zatrpao što je bila posljedica Njegove osude svijeta.