Explore
Online premiere of Dismantled: A Scientific Deconstruction of the Theory of Evolution
Watch for free here between 12 AM October 9th - 11:59 PM October 11th EDT!
Also Available in:

Iz Afrike’ visi o koncu

Omiljena priča evolucije sada je u mukama

piše: Peter Line
preveo Mladen Cirjak

iStockphotoelephants

Većina posjetitelja American Museum of Natural History sa strahopoštovanjem gleda navodne pretke čovjeka ‘ljude-majmune’ (tzv. ‘hominine’ ili ‘hominide’), uključujući one unutar ‘našeg obiteljskog stabla’ (sl. 1). Koristeći odljevke lubanja ono ilustrira tvrdnju o evolucijskom odnosu između njih – što očito treba služiti kao svojevrsni nokaut udarac onima koji se još uvijek usude sumnjati u to da čovjek nije ništa više nego visoko razvijen majmun.

slika: Peter LineOur-Family-Tree
Slika 1: “Naše obiteljsko stablo”, Anne and Bernard Spitzer Hall of Human Origins, American Museum of Natural History, New York.

Časopis Creation prethodno je istaknuo da je, unatoč svoj pompi, priča o evoluciji čovjeka - blago rečeno - puno manje čvrsta od dojmova takvih prikaza, u obrazovanju i medijima općenito.1 Zapravo, ona se suočava s naizgled nepremostivim biološkim preprekama koje čak počinju alarmirati neke evolucioniste. Naš je članak pokazao da je čak i otprilike šest milijuna godina, koliko je dodijeljeno ljudima i čimpanzama da evoluiraju od istog pretka, premalo vremena za mutacije koje bi mogle utjecati na transformaciju.

Tumačenja i ‘datumi’ fosilnih lubanja također su u neredu; ideje koje su jednom proglašene gotovo sigurnim često se kasnije odbacuju. Druge nastavljaju gomilati probleme i neprestano se ‘krpaju’, kao da čekaju vrijeme kada će alternativne ideje dopustiti njihovo napuštanje. To uključuje vodeći ‘afrički’ model evolucije čovjeka.

Revizija ‘Iz Afrike’

Glavni model ‘afričkog podrijetla’ evolucije čovjeka bio je model ‘Iz Afrike’ (Out of Africa Model - OoAM), često nazvan afrički model ‘zamjene’.2 OoAM tvrdi da su moderni ljudi (Homo sapiens) evoluirali u Istočnoj Africi, te da se to odigralo prije približno 200 ka (tisuća godina).3

(Napomena: ovdje navedeni long-age datumi dati su kako bi pravilno objasnili kritizirane modele, ali odražavaju vjerovanja/pretpostavke unutar evolucionizma, a ne ona autora, koja uključuju nedavno stvaranje c. 6ka).

Ti su se moderni ljudi tada proširili svijetom - možda počevši već prije 120 ka, iako se ovaj datum u Izraelu obično smatra kratkim, privremenim zauzimanjem.4 Početak glavnog izlaska iz Afrike često se datira oko c. 70 ka.4 Ti su se moderni ljudi tada navodno proširili po Aziji, Europi i ostatku Starog svijeta, navodno zamjenjujući “druge manje napredne ljude, poput neandertalaca”.5 Rečeno je da je do zamjene došlo s malim ili nikakvim hibridizacijama (križanjima).2

Glavna evolucijska alternativa OoAM-u dugo je bio “multiregionalizam”, ali donedavno on nije zaživio. Multiregionalizam tvrdi da su drevni preci današnjih različitih ljudskih grupa bili ljudi (Homo erectus) koji su migrirali iz Afrike prije gotovo dva milijuna godina.6 Živjeli su otprilike tamo gdje su danas, razvijajući se paralelno u tim različitim regijama u današnje moderne ljude.

Tvrdi se da je “izmjena gena međusobnim križanjem između skupina proširila važne promjene čitavom populacijom i bila dovoljna za očuvanje ljudi kao jedine vrste.”6

OoAM posrće

Nekada dominantan OoAM nedavno je zapao u poteškoće. Za početak, svaki OoAM koji je predložio gotovo potpunu zamjenu (malo, ako uopće išta, križanja između skupina) učinjen je neodrživim nagomilanim dokazima iz drevne DNK. To ukazuje na značajno i opetovano križanje (introgresiju) između modernih ljudi i drugih ljudskih skupina, kao što su neandertalci i tajanstveni denisovanci - što znači da se radi o istim vrstama (vidi okvir dolje).7

Zbrka ‘datiranja’

Tada je izvješće iz 2017., koristeći evolucijske pretpostavke ‘datiranja’, izvijestilo da mitohondrijska DNA (mtDNA) u bedrenoj kosti neandertalca od prije c. 124 ka ukazuje da su afrički mtDNA geni dospjeli u neandertalce – prije više od 270 ka.8 Ali s evolucijskog stajališta, to rane moderne ljude stavlja u ili u blizinu Europe davno prije nego što su napustili Afriku - zapravo prije nego što su se i tamo razvili!

Iste godine, starost fosilne lubanje Homo sapiens-a iz Jebel Irhouda, Maroko (slika 2 unutar okvira) ponovno je procijenjena sa 160 ka na znatno veću starost od 315 ka.9,10 Iz evolucijske perspektive, to je značilo da su se ljudi pojavili u Africi više od 100.000 godina ranije nego što se mislilo - i to u sjevernoj Africi, a ne istočnoj Africi, kako se vjerovalo.

To je potom potaknulo ostale istraživače, koji su primijetili sličnost Jebel Irhouda lubanje i Dalija lubanje iz Kine (~ 260 ka), da predlože da su “osobine povezane s H. sapiensom mogle evoluirati u istočnoj Aziji i biti prenesene u Afriku” - što bi značilo da naše porijeklo nije isključivo afričko, kao što stoji prema OoAM-u.11

Nedavno je gornja vilica s pridruženim zubima iz špilje Misliya, Izrael, s osobinama u skladu s Homo sapiens-om, ‘datirana’ na 177 do 194 ka, što bi značilo da su “članovi grupe Homo sapiens napustili Afriku ranije nego što se prethodno mislilo.”12 Prije toga, najraniji fosili moderni ljudi pronađeni izvan Afrike navodno su bili stari oko 90-120 ka, u Skhulu i Qafzehu, također u Izraelu.12

LUDOST KOMPROMISA

slika: Peter LineHomo-sapiens-cranium
Slika 2: Odljevak lubanje Irhoud 1 Homo sapiens iz Jebel Irhouda u Maroku, prikazan u Smithsonian National Museum of Natural History, Washington, DC. Nedavna ponovna procjena starosti datira ju na prije c. 160 ka do 315 ka.

Mnogi koji slijede učenja kanadskog astronoma Hugh Rossa vjeruju u nadnaravno stvaranje i protive se evoluciji (često u mjeri koja negira čak i takve očite stvarnosti kao što su prirodna selekcija i specijacija). I drže se doslovnog stvaranja Adama i Eve.

Ali vjeruju da se to dogodilo milijardama godina nakon što su se mnoga živa bića progresivno razvila kako to otkrivaju ogromna geološka razdoblja. Njihov cijeli položaj zasnovan je na prihvaćanju sekularnih ‘datuma’ i ‘velikoga praska’.

Često smo ukazivali na brojne probleme s tim. Kao prvo, ona stavlja ogromna vremenska razdoblja smrti i patnje prije grijeha, a “veliki prasak” stvara Sunce prije Zemlje, suprotno Postanku 1 (Knjiga Postanka 1).

Ali to za problem ima i biblijsko rodoslovlje od Adama do Krista; aritmetika ukazuje na samo c. 6 000 godina od Adamovog stvaranja do danas. Ross je jednom predložio da je Adamovo stvaranje (kao prvog pravog čovjeka, Homo sapiensa) bilo c. prije 25 000 godina. Svi drugi ljudi poput neandertalaca, Homo erectusa, itd., koji imaju sekularne ‘datume’ stotina tisuća godina, bili su, dakle, samo bezdušni humanoidi.

To je već drastično rastegnulo genealogiju, ali on ju je kasnije proširio na 60 000 godina, naizgled izvan svake vjerodostojnosti. Pretpostavlja se da je to odgovor na sekularno ‘datiranje’ hibridizacije australskih Aboridžina na prije više od 50 000 godina.

Međutim, ‘datiranje’ marokanske lubanje Homo sapiensa prikazane ovdje na više od 300 000 godina (vidi glavni tekst) katastrofalno je za poziciju koju zastupa Ross. Ono stavlja mogućnost usklađivanja tog datuma s biblijskim rodoslovnim zapisom u sferu fantazije. Ono također stavlja i rane patrijarhe stotinama tisuća godina u prošlost. Oni dijele Zemlju sa svim tim ne-ljudima koja izgledaju kao ljudi - nigdje spomenuto u Svetom pismu - koji su stvarali genijalne alate i obitavališta, svirali glazbu i još mnogo toga.

To je povrh onoga što je već trebao biti kobni problem, naime DNK dokaza da su se naši preci križali s neandertalcima (glavni tekst). Tvrdnja da to predstavlja ‘bestijalnost’ u najboljem je slučaju neiskrena; ako ljudi mogu imati djecu s neandertalcima, to znači da pripadaju istoj biološkoj vrsti, istoj biblijskoj stvorenoj vrsti - tj. ljudima, potomcima Adama i Eve (vidi Neandertal-Human Hybrids: old earth apologetics gone real bad).

Suprotno tome, nakon što se biblijskom zapisu pruži prednost spram sekularnog datiranja sa svim njegovim problemima, činjenice se lako uklapaju u Postanak.

Živi pijesak evolucije

Dakle, s tim da je OoAM opovrgnut vlastitim podacima, hoće li ga evolucionisti napustiti? Malo vjerojatno; iako priznaju “potrebu radikalnog promišljanja o tome kako je nastala naša vrsta”, vidimo napore da se najnovije nalaze usvoji u novim ‘evoluirajućim’ pričama.13

Iznova se poigrava raznim oblicima multiregionalizma. Konzorcij od 23 evolucionista nedavno je stavio svoja imena u raspravu o modelu kojeg su nazvali ‘afrički multiregionalizam’.14 Prema Scerri i suradnicima: “novi podaci sugeriraju da su različite prijelazne ljudske skupine, s mozaikom primitivnih i izvedenih značajki, možda živjele na širokom području od Maroka do Južne Afrike između > 300 ka i 12 ka.”15 Ne odustajući od afričkog podrijetla H. sapiensa, oni predlažu nejasnu verziju multiregionalizma diljem Afrike, a koja uglavnom šuti o događajima izvan kontinenta. Kate Wong sažima njihovu poziciju:

Umjesto da se razvijaju kao mala populacija u određenoj regiji Afrike, oni predlažu da je naša vrsta nastala iz velike populacije koja je bila podijeljena na manje skupine raširene po ogromnom afričkom kontinentu, koje su često bile polu-izolirane tisućama godina udaljenostima i ekološkim barijerama poput pustinja.16

Odaberite svoj model

Henn i suradnici nedavno su iznijeli četiri moguća modela podrijetla Homo sapiensa u Africi, uključujući afrički multiregionalizam.17 To što postoji ‘lepeza modela’ ukazuje na značajnu nesigurnost, zbog čega se dovodi u pitanje samo afričko podrijetlo.

Drugi evolucionisti još jednom naginju globalnom multiregionalizmu. Antropologinja Sheela Athreya za nove nalaze fosila koji ruše OoAM je komentirala:

Svakim novim nalazom, istraživači i vijesti objavili su da fosili značajno mijenjaju naše razumijevanje evolucije čovjeka i širenja iz Afrike. No, ako moramo tako često mijenjati priču o evoluciji H. sapiensa, mogli bismo se zapitati je li zaplet koji koristimo u startu pogrešan.18

Athreya je uključena u istraživanja u Bhimbetka, Indija, gdje nastoje ‘učiniti evolucijsku pripovijest inkluzivnijom’, fokusirajući se na povezanost sadašnjih i prošlih populacija.18Čini se da razmišlja o regionalnom kontinuitetu (multiregionalizmu), posebice u južnoj Aziji.

‘Nejasno’— novo normalno?

Antropolog Sang-Hee Lee piše (naglasak u originalu):

Nova istraživanja i nova generacija istraživača dovode u pitanje ove pretpostavke u srcu discipline, a sve se više dokaza gomila koji pokazuju da moderni ljudi nemaju porijeklo. Umjesto toga, možemo promatrati nejasne granice i neuredno porijeklo. Ti pojmovi nisu toliko jasni, ali vjerojatnije je da će nas približiti istinskoj priči o evoluciji ljudi.19

Čini se da Lee prihvaća globalni multiregionalni evolucijski pristup, pišući: “Moderni ljudi nastali su u različito vrijeme na različitim mjestima, ne kao zasebna vrsta, već kao nastavak autohtonih populacija.”19

Novootkrivena simpatija prema često preziranom modelu multiregionalizma, bilo kontinentalne (afričke) ili globalne verzije, je ironična s obzirom na to da se on i OoAM, barem u svojim najstrožim verzijama, čak i od strane evolucionista, “sada općenito smatraju opovrgnutim.”20

U krajnjoj mjeri

Globalni multiregionalizam nije vjerojatniji od OoAM-a. Čak ni s evolucijskog stajališta, ne čini se vjerojatnim da je tijekom gotovo dva milijuna godina izmjena gena između malih populacija Homo erectus-a, razbacanih na nekoliko kontinenata, pomogla da ostanu jedna vrsta, dok su druge populacije evoluirale odvojeno u anatomski moderan ljudski oblik, sve u isto vrijeme.

Dokazi koje imamo pokazuju da je niz bioloških varijacija već odavno bio prisutan kod ljudi, majmuna i australopiteka (koji su sada izumrli). Ljudi su oduvijek bili ljudi. Kao što Creation članak iz 2018. godine21, navodi iz vrlo nedavne studije samih evolucionista, mtDNA dokazi u skladu su s time da svi ljudima potiču od jednog “osnivačkog para”.22

Biblijski model je mnogo realističnija podloga za daljnja istraživanja od krpanja neodrživih evolucijskih modela.

Reference i bilješke

  1. Line, P., The myth of ape-to-human evolution, Creation 41(1):44–46, 2019. Natrag na tekst.
  2. Aiello, L.C., The fossil evidence for modern human origins in Africa: a revised view, American Anthropologist 95(1):73, 1993. Natrag na tekst.
  3. Gibbons, A., Oldest members of our species discovered in Morocco, Science 356:993–994, 2017. Natrag na tekst.
  4. New Scientist, Human Origins: 7 million years and counting, John Murray Learning, London, pp. 106–107, 2018. Natrag na tekst.
  5. Gibbons, A., Reading the bones for modern human origins. Science 257:875, 1992. Natrag na tekst.
  6. Thorne, A.G. and Wolpoff, M.H., The multiregional evolution of humans, Scientific American (special edn: updated from the April 1992 edn.) 13(2):46–47, 52, 2003 | doi.10.1038/scientificamerican0492-76. Natrag na tekst.
  7. Bae, C.J., Douka, K. and Petraglia, M.D, On the origin of modern humans: Asian perspectives, Science 358:eaai9067. pp. 3–4, 2017 | doi:10.1126/science.aai9067. Natrag na tekst.
  8. Posth, C. et al., Deeply divergent archaic mitochondrial genome provides lower time boundary for African gene flow into Neanderthals, Nature Communications 8:16046. pp. 2, 5–6, 2017 | doi:10.1038/ncomms16046. Natrag na tekst.
  9. Hublin, J-J. et al., New fossils from Jebel Irhoud, Morocco and the pan-African origin of Homo sapiens, Nature 546:289–292, 2017. Natrag na tekst.
  10. Richter, D. et al., The age of the hominin fossils from Jebel Irhoud, Morocco, and the origins of the Middle Stone Age, Nature 546:293–296, 2017. Natrag na tekst.
  11. Barras, C., Ancient skull from China may rewrite our origins, New Scientist 236(3152):9, 18 November 2017. Natrag na tekst.
  12. Hershkovitz, I. et al., The earliest modern humans outside Africa, Science 359:456, 458, 2018 | doi.10.1126/science.aap8369. Natrag na tekst.
  13. Scerri, E. The origin of our species, New Scientist 238(3175):34–37, 28 April 2018. Natrag na tekst.
  14. Scerri, E.M.L. et al., Did our species evolve in subdivided populations across Africa, and why does it matter? Trends in Ecology & Evolution, 33(8):582–594, August 2018 | doi:10.1016/j.tree.2018.05.005. Natrag na tekst.
  15. Scerri et al., ref. 14, p. 591. Natrag na tekst.
  16. Wong, K., Last hominin standing, Scientific American 319(3):60, September 2018. Natrag na tekst.
  17. Henn, B.M. et al., Clarifying distinct models of modern human origins in Africa, Current Opinion in Genetics & Development, 53:148–156, 2018. Natrag na tekst.
  18. Athreya, S., Picking a Bone with Evolutionary Essentialism, Anthropology News website, September 18, 2018. Natrag na tekst.
  19. Lee, S-H., Where do we come from? Anthropology News website, September 18, 2018; doi:10.1111/AN.972. Natrag na tekst.
  20. Galway-Witham, J. and Stringer, C., How did Homo sapiens evolve? Science 360, 1298, 2018. Natrag na tekst.
  21. Batten, D., Recent origin of species, Creation 40(4):47. Natrag na tekst.
  22. Stoeckle M.Y. and Thaler, D.S., Why should mitochondria define species? Human Evolution 33(1–2):1–30, 2018; doi:10.14673/HE2018121037. Natrag na tekst.