Explore
Also Available in:

Jedinstveno post-potopno ledeno doba

Piše: 
preveo Mladen Čirjak

Od 1837. godine, kada je Louis Agassiz (1801–1873) prvi put iznio dokaze za ledeno doba, sekularni znanstvenici su bili zbunjeni. Što je uzrokovalo ledeno doba? Zbog čega je završilo? Tijekom godina, kreacionisti su shvatili da su neobični uvjeti koje je na Zemlji stvorio opći potop opisan u Knjizi postanka uzrokovali ledeno doba. Razvili su snažan model koji odgovara na pitanja koja ga okružuju.1 Tablica 1 prikazuje tri uvjeta koja moraju biti ispunjena prije nego što se razvije ledeno doba. Ti su uvjeti postojali neposredno nakon općeg potopa.

15794-volcanic-dust
Slika 1. Reflektiranje dijela sunčeve svjetlosti natrag u svemir zbog stratosferskih čestica. Pepeo se taloži tjednima i mjesecima, ali malim aerosolima su potrebne godine.

Pokreću ga vulkani i udari

Uvjeti za ledeno doba (nastanak ogromnih naslaga glacijalnog leda)
1) Mnogo hladnija ljeta no danas (u protivnom led ne bi opstao – današnje zime su dovoljno hladne da ga održe)
2) Mnogo više oborina (iz vlage u atmosferi–na hladnijim zemljopisnim širinama to bi bio snijeg) no što je danas slučaj
3) Promjena klime/poremećaj mora ustrajati stotinama godina kako bi se formirale ploče leda
Tablica 1. Tri glavna uvjeta za ledeno doba.

Potrebna hladnija ljeta bila su uz­ro­ko­va­na obilnim vul­ka­niz­mom i udarima me­te­ori­ta tijekom potopa, koji su ispunili stratosferu vrlo malim česticama koje su reflektirale dio sunčeve svjetlosti natrag u svemir (slika 1). Ovaj vulkanizam je ostavio dokaze u geološkim zapisima. Sekularni znanstvenici procijenili su učinak malih čestica visoko u stratosferi proučavajući utjecaj u južnom Meksiku. Otkrili su da je snizio globalne srednje temperature za više od 27°C (49°F) u trajanju od otprilike 30 godina,2,3 i to je bio samo jedan veliki udar. Neto učinak vulkanizma tijekom potopa bio bi brz početak ledenog doba neposredno nakon potopa, posebice u osjetljivim područjima kao što je središnja Kanada, te u visokim planinama srednjih i visokih geografskih širina. Kako se količina snijega nakupljala, geografsko područje pokriveno ledom se povećavalo. Ledene ploče nisu se morale fizički pomaknuti s viših geografskih širina.

Dugotrajni vulkanizam produžuje hlađenje

Mount-Rainier
Slika 2. Stratovulkan Mount Rainier, 4,392 m (14,411 ft) nadmorske visine, Washington, SAD, koji se vjerojatno nastao nakon potopa.

S vremenom bi te male vulkanske čestice polako potonule iz stratosfere. Međutim, obilan vulkanizam nakon potopa bi ih obnovio, dopuštajući hladnijim ljetima da potraju dugi niz godina. Stručnjak za ledeno doba J.K. Charlesworth piše: “…znakovi vulkanizma pleistocena [ledenog doba] i kretanja zemlje vidljivi su u svim dijelovima svijeta.”4

Dio ledenog doba Grenlandske ledene jezgre pokazuje znakove o 1,927 vulkanskih događaja zabilježenih u ledenom pokrovu.5 Na Zemlji postoji 700 stratovulkana (slika 2), a ti čunjevi uglavnom predstavljaju vulkanizam nakon potopa.

Podaci o erupcijama tijekom posljednjih 2,000 godina otkrivaju da jedna erupcija može uzrokovati globalno i/ili regionalno hlađenje od oko 0.5 do 2.5°C (1 do 4.5°F) tijekom nekoliko godina. Neke erupcije tijekom ledenog doba nakon poplava bile su mnogo veće od erupcija u povijesti. Vjeruje se da je velika erupcija Toba, Sumatra, ohladila globalnu klimu za 3.5°C (6.3°F) tijekom 9 do 10 godina6 prema nekim procjenama i mnogo više.

Kao rezultat ovih erupcija, kopno bi se ohladilo mnogo brže od oceana, posebno snižavajući srednju temperaturu ljeta. Oceani bi gubili toplinu uglavnom isparavanjem. Ovaj gubitak topline dogodio bi se mnogo sporije nego u atmosferi. Hladno kopno i topli oceani stvorili bi idealne uvjete za brz nastanak ledenog doba.

Topli oceani osiguravaju vlagu

Topli ocean osiguravao je obilje vlage neophodne za ledeno doba. Isparavanje je povezano s temperaturom površine mora. Nakon globalnog potopa, temperature oceana bi bile mnogo toplije nego što su danas, uglavnom zbog ogromnog vulkanizma tijekom potopa, kada su “navalili svi izvori bezdana” (Postanak 7:11). To je u skladu s mnogo pregrijane podzemne vode, kao i lave uslijed ogromnog vulkanizma koja se izlijeva u ocean, kao što se vidi u geološkim zapisima.

Najveće zagrijavanje u usporedbi s današnjim oceanima bilo bi na srednjim i visokim geografskim širinama. Arktički ocean bi bio topao i bez leda s jakim isparavanjem, stvarajući visoke stope oborina. Snježna oluja za snježnom olujom ispuštala bi svoje terete na kopno gdje su se na kraju razvili veliki ledeni pokrivači. Niže geografske širine također su imale veću stopu oborina za to vrijeme, u obliku mnogo veće količine kiše, uključujući i područja koja su sada izrazito suha.

Ledeno doba bi potrajalo sve dok se oceani ne ohlade i vulkanizam nakon potopa ne smanji, nakon čega bi prestalo. Ledeno doba trajalo je otprilike 700 godina, bilo je potrebno oko 500 godina za njegov razvoj i 200 godina za prestanak – za ledeno doba nije potrebno 40,000 ili 100,000 godina.

Kratko vrijeme – ključ misterije

Što se tiče vulkanizma, sekularni znanstvenici priznaju da veliki vulkani hlade klimu na nekoliko godina. Kad bi se ovi vulkani iz ledenog doba raširili na desetke tisuća ili više godina, svaka vulkanska erupcija imala bi beznačajan učinak na dugotrajno hlađenje. Međutim, ako sažmemo sve te vulkanske erupcije u nekoliko stotina godina, vulkanizam pruža moćan mehanizam hlađenja za ledeno doba. Kratak vremenski okvir koji Biblija postavlja nije sporedna stvar, već ključ za rješavanje onoga što sekularnim znanstvenicima ostaje misterij u posljednjih 200 godina – uzrok čak i jednog ledenog doba.7

Zime toplije od današnjih

15794-water-vapour
Slika 3. Grafikon kapaciteta vodene pare pri zasićenju (100% relativne vlažnosti) u odnosu na temperaturu. Uočitee pad kapaciteta od 60% kako temperature padaju s 10°C na –2°C.

Kreacionističko ledeno doba nakon potopa uvelike se razlikuje od ledenog doba koje su zamislili sekularni znanstvenici. Pretpostavljaju vrlo hladne, suhe zime, ali u biblijskom modelu zime bi bile mnogo toplije i vlažnije nego danas, osobito tijekom ranog i srednjeg dijela ledenog doba. Ova toplina dolazi iz dva procesa jedinstvena za klimatske učinke potopa. Prvi je zagrijavanje oceanskog zraka kontaktom s toplijim oceanom. Ovaj topliji zrak proizveo bi topao zračni tok na kopnu, osobito u zapadnoj Sjevernoj Americi i zapadnoj Europi. Kopneni tok danas je razlog zašto je zapadni Washington, SAD, zimi mnogo topliji od unutrašnjosti Sjedinjenih Država na istoj zemljopisnoj širini. Kao rezultat ovog strujanja zraka na kopnu, ledeno doba bi se odgodilo u zapadnoj Sjevernoj Americi i zapadnoj Europi, osim u visokim planinama.

Drugo, kada se vodena para kondenzira i taloži, oslobađa mnogo topline u atmosferu. To bi bilo posebno značajno u olujama, koje bi bile najjače zimi na srednjim i visokim geografskim širinama. Ova zimska vrućina proširila bi se po cijeloj Zemlji. Toplije, vlažnije zime proizvele bi mnogo više kiše i snijega, jer što je zrak topliji, to može zadržati više vlage (slika 3).

Rješavanje misterija ledenog doba

Jedinstveni biblijski model ledenog doba rješava tvrdoglave misterije znanosti o Zemlji s kojima se sekularni znanstvenici bore oko 200 godina. Potop iz Postanka objašnjava zašto je ledeno doba počelo, zašto je stalo i kako su za to bile potrebne stotine, a ne stotine tisuća godina. Model ledenog doba rješava i druge misterije kao što su život i smrt vunastog mamuta u Sibiru, Aljasci i kanadskom teritoriju Yukon; masovno izumiranje životinja na kraju ledenog doba; mješavinu životinja i biljaka tople i hladne klime; i zašto su današnja suha područja (npr. Sahara, središnja Australija) obilovala vodom. O tim temama bit će govora u drugim člancima.

Mammoth

Što je sa drugim ledenim dobima?

Sekularni znanstvenici kažu da je prvo ledeno doba počelo prije više od dvije milijarde godina i predviđaju da je postojalo pet glavnih razdoblja ledenog doba (vidi tablicu). Smatra se da je svako od njih trajao od nekoliko milijuna do stotina milijuna godina. Posljednje veliko razdoblje ledenog doba naziva se pleistocen i trenutačno je podijeljeno na 50 glacijacija promjenjivog intenziteta, od kojih se za svaku kaže da se ponavlja svakih 40,000 ili 100,000 godina u posljednjih 2.6 milijuna godina.1 Ovi brojni glacijalni/interglacijalni ciklusi su dedukcije iz astronomske ili Milankovićeve teorije ledenih doba. Kreacionistički znanstvenici općenito drže da teorija nije u stanju objasniti niti jedno ledeno doba. Oni se, međutim, slažu sa sekularnim znanstvenicima da je posljednje od pleistocenskih ledenih doba stvarno.2 Ranijih 49 ‘ledenih doba’, za koje kreacionisti tvrde da se nisu dogodila, uglavnom se temelje na spekulativnim tumačenjima oscilacija određenih varijabli u jezgrama duboko-morskih sedimenata.

Nisu drevna ‘ledena doba’ nego golema klizišta tijekom potopa

Sekularisti izvode zaključak o četiri najstarija navodna razdoblja ledenog doba (‘drevna ledena doba’ kako bi se razlikovala od nedavnog ledenog doba koje je uslijedilo nakon Noinog potopa) na temelju obilježja u sedimentnim stijenama sličnim onima u glacijalnim područjima. Jedan je problem što ovakve značajke nisu uvijek uzrokovane ledenjacima. Još jedna velika mana u ovoj ‘glacijalnoj’ interpretaciji je da se stijene nalaze blizu ekvatora, a što je još i gore, formirane su ispod razine mora. Dakle, sekularni znanstvenici su prisiljeni pretpostaviti da je Zemlja bila potpuno zaleđena barem dva puta! Ova hipoteza, takozvane ‘Zemlje snježne grude’4 znanstveno je nevjerojatna jer bi bilo gotovo nemoguće otopiti led i snijeg zbog refleksije sunčeve svjetlosti natrag u svemir. Alternativno, logičnije objašnjenje je da su obilježja posljedica raširenih podvodnih klizišta, što bi bilo uobičajeno tijekom potopa.5,6

Geološki period Približan sekularni vremenski raspon Približan kreacionistički vremenski raspon
Pleistocen Prije 10,000 do 2.6 milijuna godina Prije 4,500 do 3,800 godina
Kasni paleozoik Prije 256 do 338 milijuna godina Nije se dogodio
Kasni ordovicij Prije 429 to 445 milijuna godina Nije se dogodio
Kasni prekambrij Prije 520 to 950 milijuna godina Nije se dogodio
Srednji prekambrij Prije 2.2 to 2.4 milijardi godina Nije se dogodio

Tablica: Pet glavnih razdoblja ledenog doba unutar uniformitarne (‘sporo i postupno’) paradigme i dodijeljeni im rasponi dobi,3 i usporedan stav stvaranja

Reference

  1. Walker, M. and Lowe, J., Quaternary science 2007: a 50-year retrospective, Journal of the Geological Society London 164:1,073–1,092, 2007.
  2. Oard, M.J., What caused the Ice Age? Creation 36(3):52–55, 2014; creation.com/ice-age-number.
  3. Crowell, J.C., Pre-Mesozoic ice ages: their bearing on understanding the climate system, Geological Society of America Memoir 192, Boulder, CO, 1999.
  4. Oard, M.J., ‘Snowball earth’—a problem for the supposed origin of multicelullar animals, J. Creation 16(1):6–9, 2002.
  5. Oard, M.J., The challenge of ancient ice ages answered, Creation 38(1):38–40, 2016; creation.com/ice-age-answers.
  6. Oard, M.J., Ancient Ice Ages or Gigantic Submarine Landslides? Creation Research Society Books, Chino Valley, AZ, 1997.

Reference i bilješke

  1. Oard, M.J., Frozen in Time: Woolly Mammoths, the Ice Age, and the Biblical Key to Their Secrets, Master Books, Green Forest, AR, 2004. Natrag na tekst.
  2. Brugger, J., Feulner, G., and Petri, S., Baby, its cold outside: climate model simulations of the effects of the asteroid impact at the end of the Cretaceous, Geophysical Research Letters 44:419–427, 2017. Natrag na tekst.
  3. Artemieva, N., Morgan, J., and Expedition 364 Scientific Party, Quantifying the release of climate-active gases by large meteorite impacts with a case study of Chicxulub, Geophysical Research Letters 44(20):10180–10188, 2017. Natrag na tekst.
  4. Charlesworth, J.K., The Quaternary Era, Edward Arnold, London, UK, p. 601, 1957. Natrag na tekst.
  5. Abbott, P.M. and Davies, S.M., Volcanism and the Greenland ice-cores: the tephra record, Earth-Science Reviews 115:173–191, 2012. Natrag na tekst.
  6. Timmreck, C., Graf, H.-F., Lorenz, S.J., Niemeier, U., Zanchettin, D., Matei, D., Jungclaus, J.H., and Crowley, T.J., Aerosol size confines climate response to volcanic super-eruptions, Geophysical Research Letters 37(L24705), 1–5, 2010. Natrag na tekst.
  7. Oard, M.J., The Deep Time Deception: Examining the Alleged Millions of Years, Creation Book Publishers, Powder Springs, GA, 2019. Natrag na tekst.