Share
A- A A+
The Creation Answers Book
by Various

US $14.00
View Item
In Six Days
by John F Ashton

US $17.00
View Item
Refuting Evolution
by Jonathan Sarfati

US $10.00
View Item

‘To nije znanost’

napisao 
preveo Mladen Čirjak

Objavljeno: 28. veljače 2002. (GMT+10)
Revidirano 18. rujna 2014.
12397-equivocation-cartoon-croatian
Oni koji podučavaju evoluciju često koriste ekvivokaciju kako bi općom teorijom evolucije (general theory of evolution - GTE) indoktrinirali studente.

Anti-kreacionisti, kao što su ateisti po definiciji, često tvrde da je stvaranje religija, te da je evolucija znanost. U obrani te tvrdnje citirat će niz kriterija koji definiraju 'dobru znanstvenu teoriju'. Čest kriterij je taj da ju većina današnjih aktivnih znanstvenika mora prihvaćati kao validnu znanost. Još jedan kriterij koji definira znanost je sposobnost teorije da čini predviđanja koja je moguće testirati. Evolucionisti često tvrde da evolucija čini mnoga predviđanja koja su se pokazala točnim. Navest će nešto poput otpornosti bakterija na antibiotike kao neku vrstu 'predviđanja' koje evolucija čini, dok u pitanje dovode vrijednost činjenja predviđanja kreacionističkog modela. Budući da, kako kažu, stvaranje nije u skladu s njihovom definicijom 'znanosti', ono je stoga 'religija', te ga se (s obzirom na to) može jednostavno ignorirati.

Što je znanost?

Mnogi pokušaji definiranja 'znanosti' su kružni. Isticati da teorija mora biti prihvatljiva modernim znanstvenicima kako bi bila prihvatljiva, zapravo definira znanost kao 'ono što znanstvenici rade'! Zapravo, prema ovoj definiciji, ekonomske teorije bi bile prihvatljive znanstvene teorije, kada bi ih 'moderni znanstvenici' kao takve prihvatili.

U mnogim slučajevima, te takozvane definicije znanosti upadljivo služe same sebi, te su kontradiktorne. Brojni su propagatori evolucije tvrdili da stvaranje nije znanstveno jer ga navodno nije moguće testirati. No u istom paragrafu će tvrditi, 'znanstvenici su pažljivo ispitali tvrdnje znanosti stvaranja, te ustanovili da ideje poput mlade Zemlje i općeg potopa nisu kompatibilne s dokazima.' No, očito stvaranje nije moglo biti ispitano i odbačeno kao netočno ako 'ga nije moguće testirati'!

Definicija 'znanosti' progonila je znanstvene filozofe tijekom 20-og stoljeća. Bacon-ov pristup, koga se smatra utemeljiteljem znanstvene metode, je prilično jasan:

Opažanje → indukcija → hipoteza → eksperimentalno testiranje hipoteze → dokazivanje/opovrgavanje → znanje

Naravno, ovaj, te cijeli pristup modernoj znanosti, ovisi o dvije glavne pretpostavke: kauzalnosti1 i indukciji.2 Filozof Hume jasno je pokazao da se u ovo vjeruje 'slijepom vjerom' (riječi Bertrand Russell-a). Kant i Whitehead tvrdili su kako su riješili problem, no Russell je prepoznao da je Hume u pravu. Zapravo, te su pretpostavke proizašle iz vjere u biblijskog Boga-Stvoritelja, kao što su to uvidjeli povjesničari znanosti kao što je Loren Eiseley. Mnogi znanstvenici su neuki po pitanju filozofije i teologije da čak i ne shvaćaju kako posjeduju ove (i druge) metafizičke pretpostavke. Poput žabe u posudi koja se zagrijava, mnogi čak i ne zamjećuju da postoje filozofske pretpostavke ukorijenjene u mnogočemu što što prolazi kao 'znanost'. To je dio njihova svjetonazora, te stoga oni to ne primjećuju. U CMI-u smo iskreni o našem prihvaćanju objave (Biblije). Za razliku od mnogih ateista, mi shvaćamo da životna filozofija ne proizlazi iz podataka, već se filozofijom pristupa podatcima, te ju se koristi u njihovoj interpretaciji.

Percepcije i pristranost

Važno pitanje nije 'Da li je to znanost?' Netko može jednostavno definirati 'znanost' tako da isključi sve što mu/joj se ne dopada, kao što mnogi evolucionisti danas i čine. Danas se znanost izjednačava s naturalizmom: samo se materijalističke ideje mogu razmatrati, bez obzira na dokaze. Poznat evolucionist, profesor Richard Lewontin rekao je (naglasak u originalu):

''Mi stajemo na stranu znanosti usprkos očitim apsurdnostima koje ponekad konstruira, usprkos njenoj nemoći da ispuni mnoga ekstravagantna obećanja zdravlja i života, usprkos toleriraniju znanstvene zajednice spram neutemeljenih eto-tako objašnjenja, zbog prethodnog opredjeljenja, opredjeljenja materijalizmu. Ne radi se o tome da nas metode i institucije znanosti na neki način prisiljavaju da prihvatimo materijalno objašnjenje fantastičnog svijeta, već, sasvim suprotno, o tome da nas prisiljava naša a priori privrženost materijalnim uzrocima kako bi načinili aparat istraživanja i niz koncepata koji stvaraju materijalna objašnjenja, bez obzira koliko protu-intuitivna, bez obzira koliko mistična ona bila neupućenima. Štoviše, taj materijalizam je apsolutan, jer ne možemo dopustiti božanskoj nozi da stupi kroz vrata.''3

To je otvorenost uma, zar ne? Nije li 'znanost' praćenje dokaza gdje god oni vodili? To je ono gdje religija (u najširem značenju) znanstvenika stavlja blinkere. Naše osobne svjetonazore, pristranost, percepciju. Paleontolog i ateist, Stephen Jay Gould načinio je slijedeće iskreno opažanje:

''Naše metode učenja o svijetu pod snažnim su utjecajem društvenih predrasuda i pristranim načinom razmišljanja koje svaki znanstvenik mora primijeniti na bilo koji problem. Stereotip potpuno racionalnog i objektivnog 'znanstvenog uma', s individualnim znanstvenicima kao logičnim (i izmjenjivim) robotima je mitologija koja služi samoj sebi.''4

Prema tome, pitanje od temeljne važnosti je, 'koji je svjetonazor ispravan?', jer to će vjerojatno odrediti kakve zaključke je dozvoljeno donijeti na osnovu podataka. Primjerice, ako gledamo porijeklo života, materijalist će naginjati tome da učini sve što može kako bi izbjegao zaključak da je život nadnaravno stvoren.

Znanost, izum kreacionista

Naravno da utemeljitelji moderne znanosti nisu bili materijalisti (Sir Isaac Newton široko priznat kao najveći znanstvenik ikad, je sjajan primjer), te oni nisu gledali na znanost kao na nešto što isključuje nekog stvoritelja, ili čak nešto što Stvoritelja čini nepotrebnim (vidi The biblical roots of modern science: A Christian world view, and in particular a plain understanding of Scripture and Adam’s Fall, was essential for the rise of modern science.). Ta je ideja nedavno prokrijumčarena u znanost od strane materijalista.

Michael Ruse, znanstveni filozof iz Kanade, također je snažno naglasio da problem nije u tome da li je evolucija znanost a stvaranje religija, jer takva rasprava zapravo nije bitna. Problem se svodi na 'koherentnost istine'. Vidi The religious nature of evolution

Drugim riječima, ne postoji logički validan način na koji materijalist može definirati evoluciju kao 'znanost' a stvaranje kao 'religiju', tako da on/ona može ignorirati temu stvaranja.

Validna distinkcija

Međutim, mi možemo načiniti validnu distinkciju između različitih tipova znanosti: distinkciju između znanosti porijekla i operativne znanosti. Operativna znanost uključuje otkrivanje načina na koji stvari u današnjem svijetu funkcioniraju – repetitivni i uočljivi fenomeni sadašnjosti. To je znanost kojom se primjerice bave Newton, Einstein i Planck. S druge strane, znanost porijekla se bavi porijeklom stvari u prošlosti – jedinstveni, ne-repetitivni događaji koje nije moguće promatrati. To je razlog zbog kojeg ju se također može nazvati 'povijesnom znanosti'. Postoji fundamentalna razlika između načina na koje ove dvije kategorije funkcioniraju, usprkos tome što se obje nazivaju 'znanošću', te operativna znanost nema implikacije u povijesnoj znanosti. Operativna znanost uključuje repetitivne eksperimente u sadašnjosti. Znanost porijekla bavi se pitanjem na koji način je nešto nastalo u prošlosti, te iz tog razloga nije podložna eksperimentalnoj verifikaciji / opažanju (osim ako netko ne izumi 'vremenski stroj' kako bi otputovao u prošlost u svrhu promatranja).5

12397-science-operational-historical-croatian
Operativna znanost se veoma razlikuje od povijesne znanosti; na povijesti ne možete vršiti eksperimente, a tumačenja podataka su pod snažnim utjecajem svjetonazora samog znanstvenika.

Naravno, mnogim materijalistima odgovara miješanje operativne i povijesne znanosti, iako sam siguran da većim dijelom zbunjenost proizlazi iz neznanja. Fakultetska predavanja iz znanosti uglavnom ne podučavaju znanstvenu filozofiju, te zasigurno ne čine razliku između eksperimentalne / operativne znanosti i znanosti porijekla / povijesne znanosti.

I evolucija i stvaranje spadaju u kategoriju znanosti porijekla. Obje su pogonjene filozofskim razmatranjima. Isti podaci (opažanja u sadašnjosti) su dostupna svima, no različita tumačenja nastaju kako bi se objasnilo što se odigralo u prošlosti.

Uočite da razlika između operativne znanosti i evolucije nije izum kreacionista. Visoko profilirani evolucionisti kao što su Ernst Mayr i E.O. Wilson prihvaćaju ovu podjelu.

Uključivanje povijesne znanosti, bez distinkcije, kao 'znanosti', nedvojbeno je doprinijela zbunjenosti oko definiranja znanosti danas. To također objašnjava izjavu koju je dao Gould (gore), koji bi kao paleontolog volio da ne postoji razlika između njegove povijesne znanosti i eksperimentalne znanosti. Gould je s pravom primijetio visoku važnost pretpostavki u znanosti kojom se bavi, te je pretpostavio da je to jednako primjenjivo u cijeloj znanosti. To nije tako, iako neke pretpostavke igraju važnu ulogu u operativnoj znanosti.6

Vjerujete li u toplu vodu?

Kreacionisti apsolutno nemaju problem s operativnom znanosti, jer dokazi pogone operativnu znanost. Nije važno jeste li kršćanin, musliman, hindus ili ateist, čista voda i dalje, na razini mora, ključa pri 100 °C. Međutim, istinski hindus bi i dalje mogao misliti da je sve iluzija, a neki ateisti koji prihvaćaju postmodernizam zalažu se za to da je 'istina' iluzija. Međutim, znanost porijekla pogonjena je filozofijom. Nečiji sustav uvjerenja je ključan u smislu onoga kakve priče ta osoba prihvaća kao moguće. U slučaju da većina onih koji se bave povijesnom znanosti posjeduje pogrešan sustav uvjerenja (materijalizam), tada će i priče koje su njima prihvatljive također biti pogrešne. Prema tome, većinski glas 'suvremenih znanstvenika' teško da predstavlja dobar način određivanja vrijednosti dotičnih priča. Znanost porijekla ili povijesna znanost, u biti je vježba pripovijedanja – Lewontin aludira na ovo pripovijedanje u gornjem citatu. James Conant, nekadašnji predsjednik sveučilišta Harvard, naglasio je ovo prilično snažno, oštro ocjenjujući (scathing assessment) inventivne scenarije koji često karakteriziraju povijesnu znanost. Također vidi Naturalism.

Dokazi su važni

Kada tvrdim da pretpostavke uvjetuju koje su priče prihvatljive u povijesnoj znanosti, ne kažem da je stvar samo u tim filozofskim/religijskim pretpostavkama. Priče i dalje moraju objašnjavati dokaze na koherentan način. To jest, ponuđene priče često mogu biti provjerene s obzirom na dokaze. Primjerice, tvrdnja da su geološki slojevi koji sadrže ugljen nastajali tijekom mnogih milijuna godina je negirana dokazima polistratnih fosila stabala (evidence of polystrate tree fossils), s njihovim odlomljenim korijenjem, koja prolaze tim slojevima (na koji način su mogla stajati tamo milijunima godina dok su se slojevi taložili oko njih, i to bez da su istrunula?). mnoštvo je činjenica koje negiraju evolucijsku priču: ovdje se nalazi 101 dokaz koji je suprotan milijardama godina koje se pripisuju Zemlji: Age of the earth. Također postoje i mnoge činjenice koje se suprotstavljaju biološkoj evoluciji; vidi 15 Questions for evolutionists.

Kada bi se iste činjenice mogle dosljedno interpretirati na dva potpuno različita načina, u (Rimljanima 1) ne bi imali na osnovu čega tvrditi da ljudi nemaju isprike za nijekanje da su stvari stvorene od Boga, jer je to očito iz fizičkih dokaza.

Možemo govoriti o 'dosljednosti istine' kao testu; da će istinit iskaz o povijesti pružiti dosljedno (logički konzistentno) objašnjenje dokaza.

Dosljedno definirajte pojmova!

Materijalistima također odgovara mijenjanje definicije evolucije kako bi ona odgovarala raspravi. Budimo jasni da govorimo o 'općoj teoriji evolucije, koju je evolucionist Kerkut definirao kao 'teoriju da su svi oblici života na svijetu potekli iz istog izvora, a koji je sam proizašao iz anorganskog oblika.'7 Mnogi, možda nehotično, koriste ovaj trik mijenjanja definicija pozivajući se na mutacije kod bakterija kao na nešto što potvrđuje 'evoluciju'. Ovo nema nikakve veze s demonstriranjem validnosti vjerovanja da se vodik pretvorio u ljude tijekom milijardi godina. Ključna razlika je ta što GTE ne zahtjeva samo promjenu, već promjenu koja značajno umnaža sadržaj informacija biosfere. Vidi također discussion of definitions.

Predviđanja ili ‘postviđanja’?

Mnogi evolucionisti tvrde da su mutacije i otpornost na antibiotike u bakterija (operativna znanost) neka vrsta evolucijskog predviđanja (znanost porijekla). Zapravo, genetika (operativna znanost) posramljuje evoluciju, što je mogao biti faktor u tome što Mendel-ovo pionirsko istraživanje na polju genetike nije bilo prepoznato dugi niz godina (Mendel-ovo otkriće nije se uklapalo u ideju kontinuiranih neograničenih varijacija koju je imao Darwin). Kada su otkrivene mutacije, na njih se gledalo kao na nešto što miri darvinizam s opažanjima operativne znanosti – odatle 'neo-darvinistička' sinteza Mayr-a, Haldane-a, Fisher-a, itd.

Što je s predviđanjima evolucije nasuprot predviđanjima stvaranja? Evidencija evolucije je poprilično tužna. Vidi How evolution harms science. Sa druge strane, modernu znanost nose postignuća prošlih kreacionista – vidi How important to science is evolution? i Contributions of creationist scientists. Za primjer novijeg znanstvenog predviđanja temeljenog na kreacionističkom modelu, vidi Beyond Neptune: Voyager II Supports Creation.

Mnoga 'predviđanja' teorije evolucije pokazala su se inkompatibilnima s opažanjima; a opet evolucija vlada. Primjerice, izostanak mnogih milijuna prijelaznih fosila koji bi trebali postojati da je evolucija istinita (vidi Are there any Transitional Fossils?). Sam obrazac fosilnih ostataka potpuno je suprotan evolucijskim idejama o tome kakav bi on trebao biti – vidi, npr., The links are missing. Evolucionist Gould opsežno je pisao na temu ove zagonetke.

Suprotno očekivanjima evolucionista, niti jedan slučaj rezistencije na antibiotike, insekticide itd. koji je proučavan na biokemijskom nivou (tj. operativna znanost) nije uključivao de novo nastanak novih kompleksnih genetskih informacija. Ustvari, evolucionisti nikada nisu predvidjeli otpornost na antibiotike, jer je povijesno gledano to iznenadilo svijet medicine – vidi Anthrax and antibiotics: Is evolution relevant?

Suprotno očekivanjima evolucionista, eksperimenti parenja dosežu granicu; promjena nije neograničena. Vidi članak (article), genetičara i kreacionista, Lane Lester-a. Ovo se podudara s onime što bi se očekivalo s obzirom na (Postanak 1), gdje se kaže da je Bog stvorio organizme da se razmnožavaju prema svojim vrstama.

Još jedno propalo evolucijsko 'predviđanje' je ono koje se tiče 'junk DNK'. Evolucionisti su dugo tvrdili da je 98% DNK u čovjeka 'smeće' (junk), tek ostaci naših evolucijskih predaka. Ovo je ometalo otkrića funkcija te DNK, za koji se sada zna da je barem 80% funkcionalna, a vjerojatno i 100% funkcionalna. Vidi Dazzling DNA.

Evolucionisti su očekivali da, uz odgovarajuće uvjete, živa stanica može stvoriti samu sebe (abiogeneza); kreacionisti su tvrdili da to nije moguće. Operativna znanost je uništila tu evolucijsku ideju; u tolikoj mjeri da mnogi evolucionisti sada žele izostaviti temu porijekla života iz debate. Mnogi propagandisti tvrde da evolucija to ne uključuje, iako se teorije abiogeneze često nazivaju 'kemijska evolucija'. Za objašnjenje mnogih dubokih problema bilo kojeg evolucijskog scenarija vidi Origin of Life.

Bilješka: tvrdnja o ispunjenim predviđanjima kao dokazu hipoteze poznata je kao zabluda potvrđivanja posljedice (fallacy of affirming the consequent). Međutim, u slučaju da je predviđanje opovrgnuto, slijedi formalno opovrgavanje prijedloga, dakle evolucija je formalno opovrgnuta brojnim propalim predviđanjima.

Pobijena ali ne napuštena

Zašto onda evolucionisti ustrajavaju u svojoj lažnoj teoriji? Za mnoge je to zbog toga što nikada nisu čuli za ništa drugo. Za javno priznate materijaliste ona je 'jedina opcija' – jedina dostupna materijalistička verzija priče kako je sve nastalo; materijalistički mit o stvaranju. To je nešto poput poslovičnog noja koji zabija glavu u pijesak, misleći da sve što postoji je ono što vidi ispod pijeska. Nojev svjetonazor isključuje sve što mu ne odgovara. U tami pijeska, sve neprihvatljive činjenice prestaju postojati.

Ustrajnost evolucijske misli usprkos tolikom broju kontradiktornih dokaza ukazuje na to da se filozofskoj pretpostavci materijalizma (ateizmu) dopušta da nadjača činjenice. Paradigma je prioritetna, bez obzira na dokaze, jer sekularisti 'ne mogu dopustiti božanskoj nozi da stupi kroz vrata.' Za sažet prikaz propalih argumenata za evoluciju , vidi Arguments evolutionists should not use.

Svjetlo u tami!

Isus Krist (Jesus Christ) 'došao je kao svjetlo na svijet' (Ivan 8:12), kada je druga osoba Trojstva uzela ljudski oblik (vidi The Incarnation: Why did God become Man? ). Došao je obasjati mrak. Najveći mrak je život bez Boga; živjeti kao da si kozmička slučajnost, tek 'preoblikovan mulj jezerca', kao što je to opisao jedan evolucionist. Nažalost, mnogi su nasamareni i vjeruju u to, te svjedočimo strašnim posljedicama kroz eskalaciju samoubojstava mladih, probleme s narkoticima, razaranja obitelji, nasilje, itd. Kako nam je potrebno Kristovo svjetlo! Bog će svakoga držati odgovornim – svi mi zaslužujemo Njegovu osudu. No Biblija kaže da je On omogućio izlaz kroz Isusa Krista za sve one koji se okrenu Bogu, ponizno priznajući našu potrebu za oprostom. Vidi Here’s the Good News.

Za više informacija o gore navedenim temama, i više, posjetite Q&A rubriku, ili potražite članke vezane za temu koja vas interesira.

Povezani članci

Preporučene bilješke

  1. Kauzalnost: princip prema kojem su sve posljedice ili događaji uzrokovani nečim što im prethodi, a dostatno je za objašnjavanje posljedice ili događaja. Ovo je osnovni princip racionalnosti. Natrag na tekst.
  2. Indukcija: zaključci izvučeni iz ograničenih opservacija primjenjivi su na svemir općenito. Natrag na tekst.
  3. Lewontin, R., Billions and billions of demons, The New York Review, January 9, 1997, p. 31. Natrag na tekst.
  4. Gould, S.J., Natural History 103(2):14, 1994. Natrag na tekst.
  5. Netko bi mogao reći da gledanjem zvijezde udaljene tisućama svjetlosnih godina kroz teleskop uključuje promatranje prošlosti, jer promatrate zvijezdu onakvu kakva je ona bila prije više tisuća godina. Međutim, promatraju se zrake svjetla koje ulaze u teleskop u tom trenutku. Ono što bi vam takva opažanja mogla reći o zvijezdi prije 1000 godina su zaključci, bez obzira koliko razumni. Također nije moguće izvesti eksperiment, što traži opetovana opažanja uzroka i njihovih posljedica. Za primjer načina na koji su astronomska opažanja podložna interpretacijama zasnovanim na pretpostavkama, vidi Clear picture—blurry story? Natrag na tekst.
  6. Vidi Sarfati, J., Why does science work at all? Creation 31(3):12–14, 2009. Ove pretpostavke nisu kontroverzne jer ih svi uključeni u eksperimentalnu znanost prešutno prihvaćaju kao istinite. Natrag na tekst.
  7. Kerkut, G., Implications of Evolution, Pergamon, Oxford, UK, p. 157, 1960. Natrag na tekst.

Give $5 for 5. Although this article may have only taken 5 minutes to read, it could have taken over 5 hours to write. Consider a $5 donation to support our ministry efforts. Support this site

Comments closed
Article closed for commenting.
Available only from day of publication.
Copied to clipboard
12397
Product added to cart.
Click store to checkout.
In your shopping cart

Remove All Products in Cart
Go to store and Checkout
Go to store
Total price does not include shipping costs. Prices subject to change in accordance with your country’s store.