This article is from
Journal of Creation 23(2):96–102—August 2009

Browse our latest digital issue Subscribe

Znanstveni zakoni informacije i njihove implikacije – prvi dio

napisao Werner Gitt
preveo Mladen Čirjak

U eri komunikacije informacije je postala temeljem svakodnevnog života. Međutim, ne postoji definicija informacije koja je opće prihvaćena od strane inženjera, informatičara, biologa, lingvista ili filozofa.

Bilo je pokušaja da se uhvati u koštac s konceptom informacije. Najopsežniju definiciju nedavno je predložio filozof: ''Sav svemir je informacija.''¹ Mi ćemo ovdje krenuti u novom pravcu, tražeći definiciju informacije kojom je moguće formulirati prirodne zakone.

Budući da je sama informacija ne-materijalna,² ovo bi bio prvi put da je neki zakon prirode (znanstveni zakon) formuliran za takav mentalni entitet. Prije svega postavit ćemo univerzalnu definiciju informacije; potom navesti same zakone; te naposljetku izvući osam zaključaka.

Što je to prirodni zakon?

U slučaju da izjave o vidljivom svijetu mogu biti dosljedno i opetovano potvrđene kao istinite, bez izuzetka, tada ih nazivamo prirodnim zakonima. Prirodni zakoni opisuju događaje, fenomene i pojave koje se dosljedno i opetovano događaju. Oni su dakle univerzalno valjani zakoni. Njih se može formulirati za materijalne entitete u fizici i kemiji (tj. energiju, moment, električnu struju, kemijske reakcije). Zbog njihove snage objašnjavanja, prirodni zakoni u znanosti uživaju najviši stupanj povjerenja. Posebice su značajni slijedeći atributi prirodnih zakona:

• Prirodni zakoni nemaju iznimke. Ova izjava je za nas možda najvažnija. Ako se radi o stvarnom (ne samo predloženom) prirodnom zakonu, tada isti ne može biti zaobiđen ili srušen. Prirodni zakon je dakle univerzalno valjan i nepromjenjiv. Njegov žig je postojanost. Prirodni zakon može, u principu, biti opovrgnut – jedan suprotan primjer okončao bi njegov status prirodnog zakona.
• Prirodni zakoni se vremenom ne mijenjaju.
• Prirodni zakoni nam mogu reći da li je zamišljen proces uopće moguć ili ne. Ovo je posebno važna aplikacija prirodnih zakona.
• Prirodni zakoni postoje prije njihova otkrića i formuliranja, te o njima ne ovise. Njih je moguće identificirati istraživanjem, te potom precizno opisati. Modeli, hipoteze ili teorije su fundamentalno drugačije. Njih izmišljaju, a ne samo formuliraju, ljudi. U slučaju prirodnih zakona, za fizičke entitete često je, no ne i uvijek,³ moguće pronaći i matematički opis kao nadopunu onom verbalnom. U slučaju zakona za ne-materijalne entitete prezentirane u ovom tekstu, trenutna razina znanja dozvoljava samo verbalne formulacije. Bez obzira na to, oni mogu biti predočeni jednako snažno, te su jednako obvezujući kao i svi ostali.
• Prirodni zakoni mogu uvijek biti uspješno primijenjeni na nepoznate situacije. Jedino je na taj način, primjerice, bilo moguće ostvariti put na Mjesec.

Kada govorimo o prirodnim zakonima, obično mislimo na zakone fizike (npr. drugi zakon termodinamike, zakon gravitacije, zakon magnetizma, zakon nuklearne interakcije) i zakone kemije (npr. Le Chatelier-ov princip). Svi ti zakoni odnose se isključivo na materiju. No tvrditi da se naš svijet može opisati isključivo u smislu materijalnih veličina znači ne priznati opseg osobne percepcije. Nažalost, mnogi znanstvenici slijede filozofiju materijalizma (npr. Dawkins, Küppers, Eigen⁴), te ostaju u granicama spoznaje koje nameću sami sebi. No, naš svijet također uključuje ne-materijalne koncepte poput informacije, volje i svijesti. Ovaj članak (opsežnije opisano u ref.1) pokušava, po prvi put, formulirati prirodne zakone za ne-materijalne entitete. Iste znanstvene procedure korištene pri identificiranju prirodnih zakona koriste se i za identificiranje zakona koji upravljaju ne-materijalnim entitetima. Ovi zakoni pokazuju one iste atribute navedene za prirodne zakone. Prema tome, ispunjavaju iste uvjete kao i prirodni zakoni za materijalne veličine, te posljedično posjeduju sličnu snagu inferencije.

Alex Williams opisuje ovaj koncept kao ''revolucionarno novo shvaćanje informacije''.⁵ Tijekom razgovora s dr. Bob Compton-om (Idaho, U.S.A.), on je predložio da se ovi prirodni zakoni informacije nazovu ''znanstveni zakoni informacije (ZZI)'' kako bi ih se razlikovalo od zakona fizike. Ovaj prijedlog treba ozbiljno razmotriti budući da uzima u obzir nedostatke materijalističkog gledišta. Iz tog razloga odlučio sam koristiti taj izraz ovdje.

Što je to informacija?

Informacija nije svojstvo materije!

Američki matematičar Norbert Wiener dao je često citiranu izjavu: ''Informacija je informacija, niti tvar niti energija.''⁶ Time je potvrdio nešto veoma značajno: informacija nije materijalan entitet. Pojasnit ću ovo važno svojstvo informacije primjerom. Zamislite pješčanu plažu. Prstom ispišemo određen broj rečenica u pijesku. Sadržaj informacije je razumljiv. Potom izbrišem informacije poravnavajući pijesak. Nakon toga u pijesku ispišem druge rečenice. Pri tome koristim istu tvar kao i prije kako bi prikazao te informacije. Bez obzira na to brisanje i ispisivanje, prikazivanje i uništavanje različitih količina informacija, masa pijeska se nije mijenjala. Sama informacija nema masu. Sličan misaoni eksperiment koji uključuje tvrdi disk računala vodi ka istom zaključku.

Norbert Wiener nam je rekao što informacija nije; pitanje što informacija uistinu jest, bit će odgovoreno u ovom članku.

Budući da informacija nije materijalan entitet, njeno porijeklo također ne može biti objašnjeno materijalnim procesima. Što uzrokuje postojanje informacije – što je inicijalni faktor? Zbog čega pišemo pisma, razglednice, čestitke, dnevnike ili zabilješke? Najvažniji preduvjet za stvaranje informacije jest osobna volja ili volja osobe koja nam je dodijelila taj zadatak. Informacija uvijek ovisi o volji pošiljatelja koji izdaje informaciju. Informacija nije konstantna; može se namjerno povećati i može se iskriviti ili uništiti (npr. poremećajima tijekom prijenosa).

Sažeto: Informacija se javlja jedino kroz volju (namjeru i svrhu).

Definicija univerzalne informacije

Stručni izrazi koji se koriste u znanosti ponekad se također koriste u svakodnevnom životu (npr. energija, informacija). Međutim, ako netko želi formulirati prirodne zakone, tada entiteti na koje se oni odnose moraju biti jednoznačni i jasni. Prema tome uvijek je potrebno definirati takve entitete veoma precizno. U znanstvenoj uporabi, značenje nekog izraza je u većini slučajeva uže od značenja koje taj izraz ima u svakodnevici (tj. radi se o podskupu). Na taj način, definicija čini više od same dodjele značenja; ona također ograničava to značenje. Dobra definicija 'prirodnog zakona' je ona koja nam omogućuje da isključimo sve one domene u kojima prirodni zakoni nisu primjenjivi. Što je jasnije moguće uspostaviti domenu definicije, to su precizniji (ali k tome i sigurniji) zaključci koji se mogu izvesti.

Primjer – energija: u svakodnevnom jeziku koristimo riječ energija u širokom spektru značenja i situacija. Ako netko učini nešto s puno marljivosti, upornosti i koncentracije, mogli bi reći da ta osoba ''ulaže svu svoju energiju'' u taj zadatak. No, ista riječ koristi se u fizici kako bi se pozvalo na prirodan zakon, zakon energije. U takvom kontekstu, postaje neophodno značajno suziti raspon značenja. Zbog toga fizika definira energiju kao sposobnost vršenja rada, što je umnožak sile i puta.⁷ Dodatan stupanj preciznosti se dodaje tako što se precizira da se mora računati sa silom u smjeru puta. Time dolazimo do jednoznačne definicije, te istovremeno izostavljamo sva druga uobičajena značenja.

Isto sad mora biti učinjeno s konceptom informacije. Moramo reći, veoma jasno, što je informacija u smislu prirodnog zakona. Potrebni su nam kriteriji kako bi bili u stanju nedvosmisleno odrediti pripada li neki nepoznat sustav u domenu naše definicije ili ne. Sljedeća definicija omogućuje sigurno razvrstavanje u svim slučajevima:

Informacija je uvijek prisutna kada u nekom sustavu uviđamo slijedećih pet hijerarhijskih nivoa: statistiku, sintaksu, semantiku, pragmatiku i svrhu.

U slučaju da se navedeno odnosi na određeni sustav, tada možemo biti sigurni da sustav spada u domenu naše definicije informacije. Slijedi, dakle, da će na naš sustav biti primjenjiva sva četiri prirodna zakona o informacijama.

Pet nivoa univerzalne informacije (slika 1)

1. Statistika. Kada razmatramo neku knjigu, računalni program ili genom čovjeka možemo postaviti slijedeća pitanja: Koliko slova, brojeva i riječi sadrži cijeli tekst? Koliko pojedinačnih slova (tj. a, b, c… ž za abecedu ili G, C, A i T kada govorimo o abecedi DNK) je korišteno? Koja je učestalost javljanja pojedinih slova i riječi? Da bi odgovorili na ta pitanja nije bitno sadrži li tekst išta smisleno, radi li se o besmislici, ili tek nasumičnom nizu simbola ili riječi. Takva ispitivanja se ne bave sadržajem; ona sadrže isključivo statističke aspekte. Sve ovo spada u prvi i prema tome najniži nivo informacije: nivo statistike. Nivo statistike može se promatrati kao most između materijalnog i nematerijalnog svijeta. (Dakle nivo na kojem je Claude E. Shannon razvio svoj dobro poznat matematički koncept informacije.⁸)



2. Syntaksa. Promotrimo li tekst na bilo kojem jeziku, uviđamo da samo određene kombinacije slova tvore dopuštene riječi tog pojedinog jezika. Ovo je određeno već postojećom, namjernom, konvencijom. Sve druge zamislive kombinacije ne spadaju u vokabular tog jezika. Sintaksa obuhvaća sve strukturne karakteristike načina na koji se predstavlja informacija. Ovaj drugi nivo uključuje samo sustav simbola (kod), te pravila po kojima se simboli i nizovi simbola kombiniraju (gramatika, vokabular). Ovo je neovisno o bilo kojoj zasebnoj interpretaciji koda.
3. Semantika. Niz simbola i pravila sintakse nužan su preduvjet za predočavanje informacije. Ono što je kritično kada je riječ o prijenosu informacija nije odabir specifičnog koda, niti veličina, broj ili forma slova – čak niti način prijenosa. Kritična je semantika (grčki: semantikós = značenje), tj. poruka koju sadrži – propozicija, smisao, značenje.
   Sama informacije nikada nije stvaran objekt ili čin, nije niti odnos (događaj ili ideja), već kodirani simboli samo predstavljaju ono o čemu se govori. Simboli drastično različite prirode igraju zamjensku ulogu u odnosu na stvarnost ili sustav razmišljanja. Informacija je uvijek apstraktan prikaz nečeg poprilično drugačijeg. Primjerice, simboli u današnjim novinama predstavljaju događaj koji se odigrao jučer; taj događaj se ne odvija u sadašnjosti; štoviše, mogao se dogoditi u drugoj državi, te uopće nije prisutan na mjestu i u trenutku prijenosa informacije. Genetske riječi u molekuli DNK predstavljaju specifične aminokiseline koje će se koristiti u kasnijoj fazi za sintezu molekula proteina. Simboli na slici 2 prikazuju ono što se dogodilo u danu stvaranja 1 (Postanak 1:1–5).
4. Pragmatika. Informacija zahtijeva akciju. U ovom kontekstu irelevantno je hoće li primatelj postupiti sukladno onome što želi pošiljatelja, hoće li postupiti suprotno tome, ili neće učiniti ništa. Svaki prijenos informacije je, bez obzira na to, vezan s očekivanjem, od strane pošiljatelja, generiranja određenog rezultata ili efekta kod primatelja. Čak i najkraći reklamni slogan za deterdžent osmišljen je kako bi primatelj proveo akciju kupovine upravo tog brenda. Dosegli smo, dakle, potpuno nov nivo na kojem djeluje informacija, a nazivamo ga pragmatika (od grčkog pragma = akcija, radnja). Pošiljatelj je također uključen u akciju kako bi propagirao željeni ishod (rast prodaje/profita), npr. osmišljavanje najbolje poruke (semantika), te prenošenje iste što je više moguće, putem novina, televizije, itd.
5. Svrha (eng. apobetics). Uvidjeli smo da u slučaju svake informacije pošiljatelja interesira određen cilj. Sada smo dosegli posljednji i najviši nivo djelovanja informacije: svrhu (aspekt da se informacija odnosi na cilj, na sam rezultat). U jezičnoj analogiji prethodnog opisa autor je ovdje uveo pojam 'apobetics' (iz grčkog apobeinon = rezultat, posljedica). Ishod na strani primatelja predviđen je na osnovu zahtijevanog/željenog cilja od strane pošiljatelja – tj. plana ili koncepcije. Aspekt svrhe informacije je najvažniji od pet nivoa budući da se odnosi na pitanje ishoda koji pošiljatelj priželjkuje.

U svom odličnom članku 'Inheritance of biological information”⁵ Alex Williams objasnio je ovaj koncept pet nivoa tako što ga je primijenio na biološku informaciju. Služeći se sa posljednja četiri od pet nivoa, razvili smo nedvosmislenu definiciju informacije: odnosno da je informacija kodirana, simbolima predočena poruka koja prenosi očekivano djelovanje i svrhu. Svaki entitet koji ispunjava navedene kriterije nazvali smo 'univerzalnom informacijom ”(UI).

Znanstveni zakoni informacija (ZZI)

U tekstu koji slijedi opisat ćemo četiri najvažnija prirodna zakona vezana za informacije. ⁹

ZZI-1¹⁰

U našem svakodnevnom iskustvu primjećujemo da stablo jabuke rađa jabuke, stablo kruške rađa kruške, a čkalj stvara sjeme čkalja. Slično, konji rađaju ždrebad, krave rađaju telad, a žene djecu. Isto tako, primjećujemo da nešto je isključivo materijalno nikada ne stvara nešto ne-materijalno. Opće uočljiv ZZI-1 može biti formuliran u ponešto specijaliziranijem obliku kroz ZZI-2.

ZZI-2

Materijalistički svjetonazor infiltrirao je prirodne znanosti tako da je postao prevladavajuća paradigma. Međutim, to je neopravdana dogma. Stvarnost u kojoj živimo može se podijeliti u dvije fundamentalno različite domene: materijalnu i ne-materijalnu. Materija uključuje masu, koju je moguće izvagati unutar polja gravitacije. Nasuprot tome, svi ne-materijalni entiteti (npr. informacija, svijest, inteligencija i volja) nemaju masu, pa im je prema tome težina jednaka nuli. Informacija se uvijek temelji na ideji; niti ona nema masu, te ne proizlazi iz fizikalnih ili kemijskih procesa. Informacija nije u korelaciji s materijom na isti način kao što su to energija, moment gibanja ili električna struja. Međutim, informacija se pohranjuje, prenosi i izražava pomoću tvari i energije.

Razlika između materijalnih i ne-materijalnih entiteta

Nužan uvjet (NU): ne-materijalan entitet mora biti bez mase (NU: m=0) je uistinu nužan uvjet, no nije dovoljan da bi se govorilo o ne-materijalnom. Preciznije, ''dovoljan uvjet'' mora biti zadovoljen.

Dovoljan uvjet (DU): promatran entitet može biti opisan kao ''ne-materijalan'' ako nema fizikalnih i kemijskih korelacija s materijom. Ovo je slučaj uvijek kada su zadovoljena slijedeća četiri uvjeta:

• DU1: entitet nema fizikalnih i kemijskih interakcija s materijom
• DU2: entitet nije svojstvo materije
• DU3: entitet ne nastaje u čistoj materiji
• DU4: entitet nije u uzajamnoj vezi s materijom

Fotoni su čestice koje nemaju masu, te su dobra suprotnost DU budući da imaju interakciju s materijom, te mogu nastati u materiji i s njom biti u korelaciji.

Informacija uvijek ovisi o ideji; ona nema masu i ne nastaje fizikalnim ili kemijskim procesima.¹¹ Nužan uvjet (NU: m=0), te sva četiri dovoljna uvjeta (DU1 do DU4) su također zadovoljeni, te je stoga univerzalna informacija ne-materijalan entitet. Činjenica da joj je potrebna materija za pohranu i prijenos ju ne pretvara u materiju. Prema tome, možemo reći:

Univerzalna informacije je ne-materijalan entitet jer ispunjava potrebne uvjete:

1. nema masu; i
2. nije niti fizikom, niti kemijom u korelaciji a materijom.

Ponekad se tvrdi da je ona fizički (pa time i materijalan) entitet. No, kao što je objašnjeno pod ZZL-1, informacija je očito ne-materijalan entitet.

Postoji još jedno veoma jako opravdanje za tvrdnju da informacija nije fizikalna veličina. Međunarodni sustav mjernih jedinica ima sedam osnovnih mjernih jedinica: za masu, duljinu, električnu struju, temperaturu, količinu tvari, jakost svjetla i vrijeme. Sve fizičke veličine mogu se izraziti na osnovu ovih osnovnih jedinica (npr. površina = duljina x duljina), ili kao kombinacija (množenjem ili dijeljenjem) više jedinica (npr. moment = masa x duljina / vrijeme). Ovo nije moguće u slučaju informacije, pa prema tome informacija nije fizikalna veličina!

SLI-3

Teorija evolucije dobila bi nešto empirijske potpore kada bi se moglo demonstrirati, stvarnim eksperimentom, da informacija može nastati iz materije prepuštene samoj sebi. Unatoč intenzivnim pokušajima diljem svijeta, ovo nikada nije uočeno. Do danas, evolucijski teoretičari su ponudili tek računalne simulacije koje ovise o principima dizajna i pred-određenim informacijama. Ove simulacije ne odgovaraju stvarnosti jer teoretičari u njih 'prokrijumčare' svoje informacije.

ZZI-4

Ovdje se postavlja pitanje: Što je inteligentan pošiljatelj? Nekoliko je atributa potrebno kako bi se definirao inteligentan pošiljatelj.

Definicija D1: inteligentan pošiljatelj kakav se spominje u ZZI-4

• posjeduje svijest
• posjeduje svoju volju¹²
• kreativan je
• samostalno razmišlja
• djeluje svrhovito

ZZI-4 je vrlo općenit zakon iz kojeg je moguće proizvesti još nekoliko zakona. Maxwell-ove jednadžbe poznamo iz fizike. One opisuju, u sjajnoj generalizaciji, ovisnost između promjenjivih električnih i magnetskih polja. No za većinu praktičnih aplikacija te jednadžbe su previše složene i nezgrapne, te iz tog razloga koristimo specifičnije formule, poput Ohm-ovog zakona, Coulomb-ovog zakona ili zakona indukcije. Slično tome, u slijedećem dijelu predstavit ćemo četiri specifične formulacije ZZI-4 (ZZI-4a do ZZI-4d) koje je jednostavnije koristiti u praksi.

ZZI-4a

Esencijalna karakteristika kodnog simbola (znaka) je ta da je u određenom trenutku slobodno definiran. Tako stvoren set simbola predstavlja sve dozvoljene simbole (prema definiciji). Oni su strukturirani na takav način da ispune, koliko je više moguće, svoju svrhu (npr. neko pismo za slijepe poput Braille-a mora biti dovoljno opipljivo; glazbeni simboli moraju biti u stanju opisati trajanje i visinu nota; kemijski simboli moraju moći imenovati sve elemente). Promatran signal može dati dojam da je sačinjen od simbola, no ako se pokaže da je signal fizikalno ili kemijsko svojstvo sustava, tada nedostaje fundamentalan atribut ''slobodnog uzajamnog dogovora'', te signal nije simbol koji je u skladu s našom definicijom.¹³

ZZI-4b

Proces nastajanja novih informacija (nasuprot samo kopiranh informacijama) uvijek ovisi o inteligenciji i slobodnoj volji. Iz postojećeg, slobodno definiranog skupa simbola, odabire se takav niz simbola koji predstavlja informaciju (sa svih pet nivoa). Kako ovo nije moguće postići nasumičnim procesima, uvijek mora postojati inteligentan pošiljatelj. Važan aspekt ovoga je primjena volje, pa možemo reći: Informacija ne može nastati bez volje.

ZZI-4c

Ovdje je korisno razlikovati izvornog pošiljatelja i posrednika. Izvornim pošiljateljem smatramo autora informacije, a on uvijek mora posjedovati inteligenciju i volju. U slučaju da nakon izvornog pošiljatelja slijedi lanac od više karika, potpomognut strojevima, posljednja karika u lancu mogla bi se greškom smatrati izvorom poruke. Budući da je ta karika tek prividno pošiljatelj, nju nazivamo posrednim pošiljateljem (no ona nije izvor!).

Izvorni pošiljatelj često nije vidljiv: u mnogim slučajevima autor informacije nije ili više nije vidljiv. Nije kontradiktorno zahtjevu da pošiljatelj bude uočljiv kada autor povijesnih dokumenata više nije vidljiv – u tim slučajevima on je jednom davno bio vidljiv. Ponekad je primljena informacija prenesena putem nekoliko posrednih karika. I ovdje je morao postojati inteligentan autor na početku lanca. Uzmite za primjer radio u automobilu: primamo zvučne informacije iz zvučnika, ali oni nisu pravi izvor; nije niti prijenosni toranj koji također pripada prijenosnom lancu. Autor (inteligentan izvor) koji je stvorio informacije je na početku lanca. Općenito možemo reći da na početku svakog lanca koji prenosi informacije postoji inteligentan autor.

Stvaran (posredan) pošiljatelj ne mora biti osoba: mogli bi steći dojam da je, u sustavima koji sadrže strojevima potpomognute karike, pošiljatelj posljednji uočen član:

• Korisnik automatske auto-praonice u stanju je pratiti program samo do računala – no računalo je samo posredni pošiljatelj; izvorni pošiljatelj (programer) nije vidljiv.
• Korisnik interneta na svom ekranu vidi razne informacije, no njegovo kućno računalo nije izvorni pošiljatelj, već je netko, možda na drugom kraju svijeta, osmislio informacije, te ih stavio na internet.
• U slučaju DNK molekule stvari nisu drugačije. Genetske informacije očitavaju se sa materijalnog supstrata, ali taj supstrat nije izvorni pošiljatelj; zapravo, on je tek posredni pošiljatelj.

Možda se čini očitim da je posljednji član lanca pošiljatelj, jer se čini da je to jedina vidljiva mogućnost. No, u sustavima koji sadrže strojevima potpomognute posredne karike, posljednji član nikada nije izvorni pošiljatelj (= autor informacija) – on je posredni pošiljatelj. Ovaj posredni pošiljatelj ne mora biti pojedinac, već samo dio stroja koji je stvorila inteligencija. Individue mogu prosljeđivati primljene informacije, te na taj način djelovati kao posredni pošiljatelji. Međutim, ako ne mijenjaju podatke, oni su u stvarnosti tek posredni pošiljatelji. U slučaju da posrednik mijenja informacije, isti se može smatrati izvornim pošiljateljem novog dijela informacije.

Čak i u posebnom slučaju kada se informacije nisu prenijele putem posrednika, autor može ostati sakriven. Na egipatskim grobnicama ili na obeliscima nalazimo brojne tekstove pisane hijeroglifima, ali autori se ne mogu pronaći. Nitko neće zaključiti da autora nije bilo.

ZZI-4d

Definirali smo pet nivoa (statistiku, sintaksu, semantiku, pragmatiku i svrhu) na kojima funkcionira univerzalna informacija. Koristeći ZZI-4d možemo načiniti slijedeće opće opažanje: ovih pet aspekata bitni su i pošiljatelju i primatelju.

Porijeklo informacije: ZZI-4d opisuje naše iskustvo vezanu za način na koji nastaju informacije. Prvo, odabiremo niz simbola definiranih prema ZZI-4a. Zatim upotrebljavamo simbol za simbolom kako bi stvorili informacijske jedinice (tj. riječi, rečenice). Ovo nije nasumičan proces, već zahtijeva inteligenciju. Pošiljatelj posjeduje znanje jezika kojeg koristi, te zna koji simboli su mu potrebni kako bi stvorio određeno značenje. Štoviše, veza između bilo kojeg simbola i značenja nije izvorno određena zakonima fizike ili kemije. Primjerice, ne postoji ništa u fizikalnom smislu vezano za slova ''p, a, s'' što je nužno uzrokovalo da se ona povezuju s čovjekovim najboljim prijateljem. Činjenica da u drugim jezicima postoje druge riječi za ''pas'' pokazuje da je veza između riječi i njenog značenja mentalna, a ne fizička ili vezana za energiju. Drugim riječima, izvorno stvaranje informacija je intelektualan proces.

Konačno, činimo tri opažanja koja posjeduju fundamentalan značaj:

Opažanje O1: Tehnički i biološki strojevi mogu pohranjivati, prenositi, dekodirati i prevoditi informacije bez da razumiju značenje i svrhu.

Opažanje O2: informacija je ne-materijalna osnova svih tehnoloških i bioloških sustava.

Postoje mnogi sustavi koji ne posjeduju inteligenciju, no bez obzira na to mogu prenositi ili pohranjivati informacije ili upravljati procesima. Neki takvi sustavi su neživi (umrežena računala, upravljačke kontrole u nekoj kemijskoj tvornici, automatizirane proizvodne linije, automatske auto-praonice, roboti); drugi su živi (stanični procesi upravljani informacijama, ples pčela).

Važno je prepoznati da se biološke informacije razlikuju od informacija koje je stvorio čovjek na tri bitna načina:

• Kod živih sustava nailazimo na najveću poznatu gustoću informacija.¹⁵(15)
• Programi u živućim sustavima očito pokazuju ekstremno visok stupanj sofisticiranosti. Niti jedan znanstvenik nije u stanju objasniti program koji stvara insekta koji nalikuje na suhi list. Niti jedan biolog ne razumije tajnu cvijeta orhideje koji ima oblik i boju ženke ose… i koji tako i miriše. U stanju smo misliti, osjećati, željeti, vjerovati i nadati se. U stanju smo baratati nečem kompleksnim poput jezika, no eonima smo daleko od razumijevanja procesa upravljanja informacijama koji kod embrija grade mozak. Biološka informacija pokazuje sofisticiranost bez premca među informacijama koje stvara čovjek.
• Bez obzira koliko genijalni bili izumi i programi čovjeka, drugima uvijek je moguće shvatiti temeljne ideje. Na primjer, tijekom 2. svjetskog rata, Englezi su uspjeli, nakon velikih napora, u potpunosti shvatiti njemački uređaj za šifriranje, ''Enigmu'', koji im je pao u ruke. Od tog trenutka bilo je moguće dešifrirati radio poruke Nijemaca. Međutim, većinu genijalnih ideja i programa koje pronalazimo u živim organizmima jedva shvaćamo, ili u najboljem slučaju djelomično.

Načiniti točnu repliku je nemoguće.

Opažanje O3: Za pohranu i prijenos informacija potreban je materijalan medij.

Zamislite neku informaciju zapisanu na ploči. Sada spužvom obrišite ploču. Informacija je nestala, iako su sve čestice krede i dalje prisutne. Kreda je u ovom slučaju bila potreban materijalan medij, no informacija je bila predstavljena određenim razmještajem čestica. Taj razmještaj nije rezultat slučajnosti – imao je mentalno porijeklo. Ista informacija mogla se pohraniti/prenijeti dimnim signalima formiranjem oblačića dima, ili u memoriji računala pomoću magnetiziranih domena. Moglo bi se čak poredati masivno kamenje u uzorak Morse-ovog koda. Dakle, jasno je da količina i vrsta materije na kojoj počiva informacija nije problem. Iako informacija zahtijeva materijalan supstrat za pohranu/prijenos, informacija nije svojstvo materije. Na isti način, informacija u živim organizmima počiva u molekuli DNK. Ali ona nije neodvojivo svojstvo fizike i kemije DNK, kao što to niti poruka na ploči nije bila unutarnje svojstvo krede.

Zaključak

Sva četiri prirodna zakona o informacijama proizašla su iz promatranja stvarnog svijeta. Niti jedan od njih nije opovrgnut nekim opaženim procesom ili eksperimentom.

Teorija ateističke evolucije mora, u krajnjem slučaju, porijeklo informacije pripisati interakcijama tvari i energije, bez uplitanja inteligentnog ili svjesnog izvora. Središnja tvrdnja ateističke evolucije prema tome mora biti ta da su makro-evolucijski procesi koji generiraju biološke informacije fundamentalno drugačiji od svih drugih poznatih procesa koji stvaraju informacije. Međutim, ovdje opisani prirodni zakoni podjednako vrijede za žive i nežive sustave, te pokazuju da je takva tvrdnja pogrešna i apsurdna.

Zahvale

Zahvaljujem Bob-u Compton-u, Jorge-u Fernandez-u, Harvey-u Nimmo-u, i Carl-u Wieland-u na njihovim konstruktivnim komentarima i diskusijama o raznim idejama vezanim za temu.