Polagana smrt ‘junk’ DNK

napisao Don Batten
preveo Mladen Čirjak

stock.xchng

Davno prije no što su znanstvenici dekodirali DNK čovjeka, evolucionisti su odlučili da više od 95% DNK mora biti beskorisno – ''junk DNK''. Evolucija je to zahtijevala – postoji previše varijacija, previše DNK za mutiranje, te premalen broj generacija da se sve to obavi. Predložili su da je junk DNK tek ispuna između važnih dijelova.

Dekodiranjem DNK čovjeka koje je pokazalo da tek 2% DNK kodira proteine, ideja o 'junk DNK' doimala se obranjenom. Budući da nitko nije znao sto čini onih 98%, bilo je lako pohitati s pogrešnim zaključkom da ne čini ništa.

Evolucionisti su koristili taj 'junk DNK' kao dokaz evolucije, koristeći kružno razmišljanje. S obzirom na evolucijsku teoriju, odlučili su da je većina DNK otpad. Stoga, ako dva organizma – npr. ljudi i čimpanze – dijele istu DNK sekvencu neke junk DNK, jedino objašnjenje mora biti da su dijelili zajedničkog pretka koji je prenio tu sekvencu obama potomcima. Eto! Evolucija dokazana!

No, poput argumenta evolucionista o vestigalnim organima,¹ ideja o junk DNK raspadala se razvojem znanstvene spoznaje. Jedna od većih klasa junk DNK sastoji se od sličnih nizova koji se javljaju naizgled nasumično unutar DNK. Evolucionisti su tvrdili da su to ostatci drevnih virusnih infekcija tijekom kojih su se neki virusu umetnuli u DNK domaćina. Iz tog razloga, dobili su naziv retro-transpozoni.²

Vjerovanje da je ta DNK otpad, utjecalo je na mnoge znanstvenike da ju zanemare – do te mjere da kada je jedan znanstvenik odlučio patentirati sav junk DNK svih organizama, naišao je na malo opozicije.³

Velik broj istraživanja sada je potvrdio da ta junk DNK ima funkciju. Studija iz 2004. godine predložila je da ta klasa DNK, koja čini više od 1/3 mišjeg DNK, sudjeluje u kontroliranju složenog niza događaja tijekom razvoja embrija.³ Studija iz 2009. godine pokazala je da su retro-transpozoni smješteni ispred i iza gena koji kodiraju proteine; ne javljaju se nasumično. Oni smješteni ispred gena koji kodiraju proteine omogućuju višestruko čitanje tih gena: geni su u stanju proizvesti različite proteine koristeći različite polazne točke navodne 'junk' DNK. Neki omogućavaju da se gene 'čita' u smjeru suprotnom od normalnog, opet stvarajući potpuno drugačiji protein. Oni koji slijede gene, reguliraju aktivnost gena, kontroliraju koliko proteina stanica stvara. Znanstvenici su pronašli nekih 23,000 takvih mogućih upravljačkih područja unutar 'otpada'.^4,5

Očito, ideja o otpadnoj DNK je loša znanost. Ne samo da je evolucija loša za teologiju; ona je također loša i za znanost.