Explore
Also Available in:

Rimokatolicizam i Knjiga Postanka

Članak The Doctrines of Genesis 1–11: A Compendium and Defense of Traditional Catholic Theology on Origins [Doktrine Knjizi Postanka 1 – 11 Sažet pregled i tradicionalna katolička teologija o podrijetlu] od fra Victor P. Warkulwiz
IUniverse Inc., Lincoln, NB, 2007

napisao Michael J. Oard
preveo Zlatko Madzar

Objavljeno: Journal of Creation 22(2):21–22, August 2008
Book cover

Vjerovanje Katoličke crkve o Knjizi Postanka 1 – 11 dugo je vremena bilo u zbrci—čak premda su na pozornicu došli uniformitarijanizam i evolucija. Ova je situacija slična Protestantskim crkvama, nažalost i za one liberalne i konzervativne. Unutar ‘tradicionalnih’ crkava, ova je knjiga dobrodošao dodatak knjizi Genesis, Creation and Early Man [Knjiga Postanka, Stvaranje i Rani Čovjek] od ruskoga pravoslavnog jeromonaha Seraphim Rosea,1 koji je dokumentirao kako su crkveni oci Istočnoga pravoslavlja od četvrtoga stoljeća sve do danas gotovo svi naučavali mladu Zemlju, doslovnih šest dana stvaranja, sveopći Potop, te podrijetlo jezika kod Babilonske kule. Warkulwizeva knjiga usredotočuje se na tradicionalna učenja Katoličke crkve od ranih i srednjovjekovnih crkvenih očeva te dolazi do istih zaključaka. Knjigu je u predgovoru ovjerio biskup Robert Francis Vasa iz Bakera, Oregon.

Tko je fra Warkulwiz?

Fra Warkulwiz je dobro kvalificiran za pisanje takve knjige. Ne samo da je katolički svećenik, nego ima i doktorat iz fizike od Temple University i radio je u industriji mnogi niz godina. Predavao je znanost, filozofiju, povijest, astronomiju, logiku, kemiju, fiziku, matematiku i kreacionizam nasuprot evoluciji na Magdalen College u U.K. U svećeništvo je ušao kasnije u životu i primio M.Div. [Master of Divinity: Gospodar božanstva] i magisterij u teologiji te bio zaređen godine 1991. On je i teološki recenzent za, Kolbe Center za Studij o stvaranju2 katoličke organizacije o stvaranju mlade Zemlje.

O knjizi

Miješanje ove raznolikosti polja, fra Warkulwiz je napisao 519 stranica knjige ne samo na znanstvenim dokazima za kreacionizam mlade Zemlje, nego je dodao i mnogo povijesti, filozofije, i teologije. Knjiga sadrži 16 doktrina povučenih iz Knjizi Postanka 1 – 11, takve kao što su da je Bog stvorio svijet iz ničega, Bog je stvorio sve u svijetu odjednom, Bog je stvorio svako živo biće prema svojoj vrsti, Bog je stvorio svijet u prirodnih šest dana, Bog je stvorio svijet prije nekoliko tisuća godina, sve ljudske vrste vode podrijetlo od prvoga muškarca i žene i Bog je uništio svijet sveopćim Potopom. On obimno navodi od ranih i srednjovjekovnih crkvenih očeva, posebice Augustina, Tome Akvinskog i Bonaventure. Usmjerava na glavnu točku kako je tradicionalno katoličko učenje uvijek bilo kreacionizam mlade Zemlje. Katolički teolozi i znanstvenici zalutali su samo pod utjecajem takozvanoga Prosvjetiteljstva. Utjecaj evolucije svoje je vrhunac dosegnuo u učenjima isusovačkoga svećenika, Pièrre Teilhard de Chardina, koji je sa svojom ‘teološkom fikcijom’ opčinio brojne katolike da vjeruju u evoluciju.

Iz svoga polja fizike, Warkulwiz ima neke dobre uvide u mnogo pretpostavljenih problema Knjizi Postanka 1 – 11, primjerice, on glede izvora svjetlosti za prva tri dana kaže:

‘Mogući izvor za svjetlo mogle su biti kemijske i nuklearne reakcije u sirovoj tvari sâme Zemlje. Ali prema suvremenim fizičarima izvor zapravo nije potreban. Svjetlo nije vezano /ograničeno na izvor. Jednom kad svjetlosni foton ode od svoga izvora on je slobodan i postoji sâm za sebe. Tako suvremeni fizičar nema problema s idejom kako je Bog stvorio svjetlo bez izvora … … ’ (str. 173).

Pobornici stare Zemlje rade ogroman problem od prirode svjetla prije negoli je bilo stvoreno Sunce 4.-oga dana, pokušavajući opravdati svoje tumačenje starosti. To je kao da je Bog bio nemoćan, i nisu postojale druge mogućnosti.

Fra Warkulwiz razumije obmanu dokumentirane hipoteze, što pretpostavlja evoluciju, i koju je Katolička crkva uzela od liberalnih protestanata. On vidi probleme s hipotezom Velikoga praska za podrijetlo svemira i kako se to suproti Bibliji. Čvrsto vjeruje u nepogrješivost Biblije:

‘Načelo nepogrješivosti je sve-uključujuće; ono uključuje sve što Biblija kaže. Nijekati to i dopustiti Svetome pismu da pogriješi čak i u nekoj maloj stvari otvara Pandorinu kutiju skepticizma što vodi potpunome diskreditiranju Riječi Božje’ (str. 12–13).

Crkveni oci gotovo su univerzalno tumačili Knjigu Postanka doslovno

Knjiga dodaje puno informacija što pobijaju ideju kako su oci Rane crkve bili neodlučni glede teme o podrijetlu, predlažući mnogo mogućih ‘tumačenja’ za Knjizi Postanka 1 – 11. Ovo su naglašavali brojni suvremeni oponenti biblijskoga stvaranja takav kao što je progresivni kreacionist Hugh Ross 3 i teistički evolucionist Howard Van Till,4 koji se poslije odmetnuo—bez velikoga iznenađenja za ikoga tko ga je poznavao.5

Istina je da se čini kako su Augustin i Toma Akvinski imali neka neobična uvjerenja, ali često su ovi crkveni oci, kao i drugi, jednostavno tumačili odlomke i simbolički i doslovno. Oni su bili skloni dodavanju duhovnoga značenja događajima u Knjizi Postanka 1 – 11, tumačili su ih i pojedinačno i u pojmovima Crkve. Oni su ipak vjerovali u doslovno značenje. Augustin je lutao od doslovnih šest dana stvaranja, ali umjesto vjerovanja u duge vjekove, on je vjerovao kako se stvaranje dogodilo samo u jednome danu! Kardinal Ernesto Ruffini izjavljuje kako je Augustin objasnio previše toga slikovito za što je kasnije mislio da je trebao uzeti više doslovno (str. 166). Toma Akvinski vjerovao je u spontani naraštaj, kao što je vjerovala većina drugih znanstvenika njegova vremena, ali on je vjerovao i u stvorene vrste. Samo površnom analizom pobornici stare Zemlje i teistički evolucionisti mogu tvrditi kako su pisanja crkvenih očeva ostavila otvorenima pitanja podrijetla.

Ja sam bio ugodno impresioniran nekim uvidima što su oci Rane crkve imali glede podrijetla. Mnoge njihove zamisli čine se suvremenima. Ali u drugim vremenima to izgleda kao da su teološki pretpostavljali izvan stanja dokaza. Na primjer neki su crkveni oci vjerovali kako su Adam i Eva živjeli u Vrtu kao aseksualna stvorenja (str. 304). Većinu vremena fra Warkulwiz ističe ovo krivo tumačenje i pogrješke, ali drugi puta ne komentira, što ostavlja dojam kako je on vjerovao nekima od ovih hipoteza.

Pape, kardinali i koncili podržavali su doslovnost Knjige Postanka – sve donedavno

Drugi zanimljivi vid te knjige jeste taj da fra Warkulwiz navodi nekoliko crkvenih koncila, nekolicinu kardinala i brojne pape koji su pojačavali tradicionalno katoličko učenje o doslovnosti Knjige Postanka. Bio sam ugodno impresioniran s mnogima izrečenim navodima. Primjerice, Biblijska komisija pontifikata je godine 1909. odbacila argumente što niječu doslovnu povijest Knjige Postanka 1–3.

Kardinal Ernesto Ruffini ukazuje na zaključak kako je Adam posebice morao biti stvoren jer je Eva bila posebice stvorena od Adamove bočne strane:

‘Ali ako je istina, kao što su transformisti dovoljno dobri da priznaju, kako je tijelo žene bilo uobličeno izravno od Boga i tako nije došla putem evolucije, tko može biti uvjeren da je tijelo muškarca, spolno sposobno, došlo od brutalne zvijeri? Kakav apsurd!’ (str. 269)

Međutim, nekoliko papa novijega vremena dali su izjave što izgleda podupiru evoluciju. Warkulwiz izjavljuje kako su takve izjave izvan ranga autoriteta papa i nisu službena crkvena doktrina. Štoviše, ove su pape ovisne o svojima znanstvenim savjetnicima, koji su podlegli evoluciji, i staroj Zemlji, i Velikome prasku. Tako, nije čudo što su nedavne pape dale nebiblijske izjave što podupiru staru Zemlju ili evoluciju. Ove treba zanemariti.

Nekoliko upitnih izjava o podrijetlu

Iako čvrst kreacionist mlade Zemlje, našao sam u toj knjizi dvije upitne izjave glede podrijetla. Warkulwiz čini se ostavlja otvorenim mogućnost smrti životinja prije Pada (str. 331), te kako su trnje, čičkovi, i otrovne biljke postojale prije Pada ali bile su stvorene u svrhu blagotvornosti za čovjeka i da je Bog dao Adamu i Evi sposobnost izbjegavanja opasnosti (str. 302). Knjiga Postanka 3 čini jasnim kako je ovo došlo nakon Pada.

Knjiga je usmjerena prema katolicima

Čitatelj mora zapamtiti kako su namjeravana publika katolici, a ne protestanti, iako Warkulwiz koristi mnogo izvora iz suvremenoga kreacionističkog pokreta, od kojih je nekoliko zastarjelo. Postoji dobar razlog za to. Osim što je on sâm katolik, u Katoličkoj crkvi ne postoji dobro razvijena teologija o stvaranju zbog većine teologa, učenjaka i znanstvenika koji su prigrlili teistički naturalizam (str. xxxv). Ovi su intelektualci vjerojatno više pod utjecajem tobožnjih dugih geoloških razdoblja uniformitarne geologije nego pod utjecajem evolucije. Autor dalje kaže kako su takva duga doba imala zaprepašćujući učinak na vjeru mladih, i Bog je gurnut toliko daleko u vrijeme da je jedva vidljiv ili bitan (str. 9)..

Protestantski čitatelji naći će naravno nekoliko upitnih vidova knjige, kao što su njegovi rijetki navodi iz apokrifa. Mariologija je umetnuta na jedno ili dva mjesta. I naravno, knjiga podržava crkvenu tradiciju gotovo izjednačeno s Biblijom. Ali u njegovu se obranu može reći da mnoge crkvene predaje podržavaju Pismo, koje je obično izvor mnogih tradicija.

Ako je knjiga naširoko čitana i razmatrana od strane katolika, to bi trebalo prouzročiti preporod u njihovu razmišljanju o podrijetlu. Preporučujem knjigu i protestantima koji bi trebali zanemariti nekoliko slučajeva koji odstupaju od čvrstih biblijskih uvjerenja. Knjiga je snažno i izvrsno djelo kreacionizma mlade Zemlje.

Preporučene bilješke

  1. Mortenson, T., Orthodoxy and Genesis: what the fathers really taught, Journal of Creation 16(3):48–53, 2002; <creation.com/seraphim>. Natrag na tekst.
  2. <kolbecenter.org>. Natrag na tekst.
  3. Sarfati, J., Refuting Compromise: A biblical and scientific refutation of ‘progressive Creationism’ (Billions of Years), as popularized by astronomer Hugh Ross, Master Books, Green Forest, AR, 2004. Natrag na tekst.
  4. Van Till, H.J., God and evolution: an exchange, First Things 34:32–38, 1993. Natrag na tekst.
  5. ‘Over the next two decades, he became the heretic his critics had suspected’, Manier, J., The New Theology, Chicago Tribune, 20 January 2008; <chicagotribune.com/features/magazine/chi-mxa0120magevolutionjan20,0,2045786.story>. Natrag na tekst.