Share 0
Share
A- A A+
View in English
The Fossil Book
by Gary and Mary Parker

US $14.00
View Item
Evolution: Good Science?
by Dominic Statham

US $13.00
View Item
Apemen: ‘Missing Links' & The Bible


US $10.00
View Item
One Small Speck to Man, 2nd edition
by Vij Sodera

US $65.00
View Item
Creation, Fall, Restoration
by Andrew S Kulikovsky

US $24.00
View Item
15 Reasons to Take Genesis as History
by Dr Don Batten, Dr Jonathan D Sarfati

US $3.50
View Item

Ostavljeni prijelazni oblici

napisao 
preveo Zlatko Madzar
Abandoned transitional forms

Charles Darwin imao je problem —veliki problem. Nije mogao imenovati ikoji od prijelaznih oblika1 u svome djelu O podrijetlu vrsta (1859.). Umjesto toga on je posvetio jedno čitavo poglavlje jadikovanju “Nesavršenost geološkoga zapisa”, u kojem je napisao:

“Geologija uvjerljivo ne otkriva niti jedan takav konačan obilježen organski lanac; a to je, možda, najočitiji i najozbiljniji prigovor što može biti pozvan protiv moje teorije. Objašnjenje leži, kao što vjerujem, u krajnjoj nesavršenosti geološkog zapisa.”2

Darwin nije bio jedini koji je bio suočen s tim problemom. Dr. Colin Patterson (1933.-1998.), viši paleontolog u Britanskom muzeju prirodne povijesti, London, kada je upitan zašto nema ilustracija evolucijskih prijelaza u svojoj knjizi Evolucija iz 1978., rekao je: “Ne postoji ni jedan takav fosil za koji bi se mogao napraviti vodonepropusni argument”.3 I prof. Stephen J. Gould (1941.–2002.) rekao je: “Ekstremna rijetkost prijelaznih oblika u fosilnome zapisu odolijeva kao poslovna tajna paleontologije.”4

Doista, 150 godina snažnoga istraživanja evolucionista kroz milijune tona fosila nije uspio proizvesti čak niti jedan jasan ‘lanac’ takvih prijelaznih oblika, a kamoli mnoštvo lanaca koje zahtijeva darvinizam. Tijekom godina, samo je mali pregršt ‘kandidata’ tvrdio kako je proizveden ‘prijelazno’. Oni su se obično objavljivali u sjaju javnosti kako bi pokazali slučaj evolucije i indoktrinirali svakoga. Međutim, kad je s vremenom težina suprotnoga dokaza pokazala pogrešku, poricanje (ako ih ima) obično je bilo tiho šaputanje, a sljedeći naraštaj znanstvenika promicao je svoje vlastite kandidate.5

Ovaj članak raspravlja o nekima zahtijevanim prijelaznim oblicima što su sâmi evolucionisti morali ostaviti usred očevidne težine suprotnoga dokaza.

Riba-na-zemlju - životinjski prijelazni oblici

1.Tiktaalik

Nature
Tiktaalik na naslovnici Nature, 6. travanj, 2006. Tragovi ‘milijuna evolucijskih godina’ stariji, kao što je prikazano u Nature, 7. siječnja 2010., morali bi predati Tiktaalik u ‘ostavljeno’ smeće.

Tiktaalik—20 cm duga lubanja ribe i nekih fosilnih prednjih peraja (s kostima u grubome sličnima onim od kopnenih kralježnjaka) pronađen je u Arktičkom dijelu Kanade 2004. godine. To su snažno promovirali evolucionisti kao bivanje izumrle prijelazne karike stare 375 milijuna godina što je bila na svome vlastitom putu da postane prvi četveronožni kopneni kralježnjak (tetrapod). Fosil je bio prikazan na vrlo privlačan način na naslovnici časopisa Nature, u kojem članak kaže: “… ovo stvarno jeste kako su naši preci izgledali kada su počeli napuštati vodu. … ”6

Jao za Tiktaalik kao karici što nedostaje, ova je pretpostavka pogrešna. Nekoliko dobro očuvanih tragova nedvojbeno napravljenih od četveronožnih životinja bilo je pronađeno u Poljskoj u stijenama ‘datiranim’ na 18 milijuna godina prije Tiktaalika.7 Nature je priznao: “Oni sile na temeljito ponovno procjenjivanje računanja vremena, ekologije i uvjeta okoliša za prijelaz od ribe-do-tetrapoda … .”8

Coelacanth
Prahistorijska riba

Prahistorijska riba

Međutim, Tiktaalik (kao prahistorijska riba i ‘Lucy’) ušao je u folklor pričanja evolucijske priče, a mi očekujemo da evolucionisti općenito neće to ispustiti sve dok ne nađu nešto da ga zamijene.

Prahistorijska riba (slika desno) bila je promicana kao 100 milijuna stari predak kopnenih životinja – sve dok nije bila pronađena jedna živa 1938. godine. Ona koristi svoje donje peraje za manevriranje, a ne za ‘hodanje’ kako se tvrdilo.9

Od sisavaca do kitova

Science
Prikaz Pakicetusu u časopisu Science.

Jedan od prvih kitova predaka kako su tvrdili evolucionisti bio je Mesonychia, kopneni sisavac srednje veličine nešto kao vuk, s navodnim zubima kao što su kitovi. Onda je došao Pakicetus (‘Pakistanski kit’) - naziv je dao paleontolog Philip Gingerich za vrh lubanje, dva donja fragmenta čeljusti, i za nekoliko zuba otkrivenih u Pakistanu u kasnim 1970.-im. On je rekao da je to bio “najstariji i najprimitivniji poznati kit.”10

Pakicetus
Pakicetus sedam godina kasnije

To je bilo proglašeno čitavome svijetu na naslovnici časopisa Science od 22. travnja 1983.10 Urednik časopisa Science napisao je: “Pakicetus osigurava prvi izravni dokaz o amfibijskome stanju evolucijskoga prijelaza kitova s kopna u more.” Ali oprezno je dodao: “Rekonstrukcija poslije kostura lubanje u potpunosti je hipotetska”.10 Što je evolucijski govor za “van glave sve je bilo sastavljeno”.

Mnogo godina kasnije, bile su pronađeno još neke kosti Pakicetus a i to je objavljeno u časopisu Nature. Komentar je rekao: “Sve kasnije lubanjske kosti pokazuju da su pakicetidi bili kopneni sisavci, i … bili su trkači, samo su njihovi prsti dodirivali tlo.”11 Sad, evolucionist Richard Dawkins kaže nam da molekularno genetički dokaz pokazuje kako su najbliži rođaci kitova bili nilski konji,12 a ne mesonychidi. Pa ipak, mnoga popularna evolucionistička izvješća i dalje drže Pakicetusa pretkom kitova, zbog utvrđenih sličnosti u njihovoj unutrašnjoj građi uha.

Od dinosaurusa do ptica

Evolucionisti kažu da su ptice evoluirale od dinosaura. Tvrdi se kako su postojala dva posrednika:

1. Archaeopteryx

Ovo je ime bilo dano za nekoliko fosilnih primjeraka ptica pronađenih u Solnhofenu, Njemačkoj, između 1861. i 1993. godine. Evolucionistički udžbenici dugo su govorili kako je to bio prijelazni oblik između gmazova i ptica. To je unatoč činjenici kako ima posve oblikovana perje za letenje, krila pričvršćeno na veliku vilicu, smješteno stopalo, kosti nalik ptičjima i kućište za mozak nalik ptičjem.13 Nadalje bili su pronađeni tragovi nalik ptičjima u starijim stijenama.14 U Teksasu su pronađeni i fosili dvije ptice veličine vrane u starijim slojevima (iako je to osporavano), s otkrivačem, Sankarom Chatterjeem, koji predlaže ime Protoavis texensis (‘prve ptice iz Teksasa’).15,16

Archaeoraptor

2. Archaeoraptor

Godine 1999., National Geographic Society razotkrio je Archaeoraptor liaoningensis, mali fosil iz Kine, na konferenciji za novinare. Deset stranica slika i teksta bili su posvećeni tome u njihovu časopisu u studenomu 1999. godine, što je izjavio:

“S kracima primitivne ptice i repom dinosaura, ovo stvorenje pronađeno u pokrajini Liaoning, Kina, prava je karika što nedostaje u složenome lancu koji povezuje dinosaure s pticama. … Ova mješavina naprednih i primitivnih značajki točno je ono što su znanstvenici očekivali da će naći u dinosaurima eksperimentirajući s jatom ptica.”17

Jao za evolucijsku zajednicu, Archaeoraptor je bio prijevara – krivotvorina zakuhana od jednoga kineskog seljaka zbog dobiti. Pravovremeno, proučavanja su pokazala da je fosil bio ‘krivotvorena’ kombinacija od pet odvojenih predstavnika.

Prijelazni oblici od majmuna do čovjeka

1. Ramapithecus

Godine 1960., Elwyn Simons sa Sveučilišta Yale rekonstruirao je nekoliko fragmenata čeljusti i zubi nađenih u sjevernoj Indiji godine 1932., i nazvao ih rekonstrukcija Ramapithecusa, pretka ljudi. Ova teorija ubrzo je postala široko prihvaćana među evolucionistima antropolozima. Zatim, godine 1976. pronađena je kompletna čeljust Ramapithecusa što je očito bila ne-hominid, i teorija je pala u vodu. Ramapithecus se sada klasificira kao majmunoliko stvorenje srodno s orangutanom.18

2. Čovjek iz Nebraske

Nakon Piltdownske prijevare (korištene 40 godina za promicanje evolucije), jedna od najviše posramljujućih ‘majmun-čovjek’ tvrdnji evolucionista bio je ‘Čovjek iz Nebraske’, koji je dobio znanstveno ime Hesperopithecus haroldcookii od Henryja F. Osborna, ravnatelja American Museum of Natural History. To je bilo temeljeno na otkriću jednoga jedinog fosilnog zuba iz zapadne Nebraske godine 1922.

Međutim, nakon daljnjeg istraživanja, 1927. godine nevoljko se priznalo da je zub bio onaj od Prosthennopsa, jedne izumrle svinje. To se nije smatralo vrijednom objave, ali časopis Science blago je naveo da zub očito nije bio onaj od čovjeka ni od majmuna,19 a Encyclopaedia Britannica eufemistički je ponudila da je pripadao “biću drugog reda”.

Članak je izjavio: “Godine 1922. nađen je više razjeden zub u naslagama pliocena u Snake Creek kamenolomu, Nebraska, što se pripisivao anthropoidnom majmunu - Hesperopithecus je bilo predloženo ime za njega - ali kasnija otkrića pokazala su da je napravljena pogreška te kako je zub pripadao biću drugog reda.”20 Sve reference bile su zbrisane iz XV. izdanja Encylopaedia Britannica.

3. Neandertalski čovjek

Neanderthal
Lažni prikaz Neandertalca

To je bilo ime dato kostima pronađenim godine 1856. u njemačkoj dolini Neandertal. Unatoč ranim rekonstrukcijama što su mu davale životinjski majmun-čovjek izgled, Neandertalac se sad uobičajeno smatra inačicom ili rasom Homo sapiensa. Noviji DNK dokaz potvrdio je da su se Neandertalci čak križali sa ‘suvremenicima’.21

Ovaj crtež Neandertalca (desno) pojavio se u The Illustrated London News godine 1909. Godine 1957., antropolozi William Straus i A.J.E. Cave ponovno su procijenili dokaz i rekli da ako bi Neandertalac “mogao biti reinkarniran i smješten u podzemnu željeznicu New Yorka –pod uvjetom da bude okupan, obrijan i odjeven u suvremenu odjeću - upitno je bi li on privukao više ikakve pozornosti nego neki od njegovih drugih stanovnika.”22

4. Australopithecines, uključujući i ‘Lucy’

Najnoviji evolucijski kandidat ‘majmun-čovjek’ skupina je afričkih fosila nazvanih australopithecines.23 Prvo je, nađena 1924. god., bila mala majmunolika lubanja nazvana Australopithecus africanus od Raymonda Darta. Pedeset godina javno je bilo govoreno kako je to bio naš evolucijski predak.24

Tada je tim Donalda Johansona 1974. god. u Etiopiji pronašao 1,1 metara visok, 40% -cijeli [tvrdi—Ed] kostur kojem su dali nadimak ‘Lucy’. Ovaj je bio proglašen hominidom (‘majmun-žena’), i (zajedno s drugim sličnim kostima pronađenima u blizini) bilo mu je dato ime Australopithecus afarensis.

Ovaj je bio zamijenjen A. africanusom kao našim evolucijskim pretkom jednostavnom objavljenom smicalicom da mora biti stariji milijun i više godina. Tako Africanus je postao sporedan, više nije naš predak.

Danas je detaljna numerička analiza njihove anatomije pokazala da Australopithecinesi nisu prijelazna nego su jedinstvena, sada izumrla, majmunolika skupina bića koji “su različitiji od ljudi i afričkih majmuna nego ljudi i afrički majmuni jedni od drugih”.25 Međutim, evolucionisti nemaju ništa kako bi popunili rupu ostalu od ‘Lucy’ i tako ona je još uvijek pogrešno uključena u većinu obrada o ljudskoj evoluciji.26

Zaključak

Ono što se dogodilo u prošlosti nedvojbeno će se ponoviti u budućnosti. Evolucionisti i evolucijski časopisi nastavit će tvrdoglavo objavljivati o pregrštu fosilnih kandidata ‘karika što nedostaju ‘kao ‘dokaz’ evolucije i ‘opovrgavanje’ Biblije, unatoč činjenici kako golemog broja fosila nema koji bi morali postojati ako je evolucija bila istinita. Inače oni se moraju suočiti s činjenicom da smo mi bili stvoreni od Boga i tako su odgovorni Njemu. Ali fosili propagirani danas jamačno će podleći novome dokazu i biti zamijenjeni novim nalazima u budućnosti. Caveat lector (neka čitatelj bude na oprezu)!

Zahvale:

Naše zahvale Ianu Tayloru, autoru In the Minds of Men, za osiguravanje preslike izvornika ref. 20.

Povezani članci

Preporučene bilješke

  1. Druge oznake ’prijelaznog oblika’ ili ’karike’, ti su organizmi trebali postojati u vrijeme “tranzicije” jednog organizma, koji su navodno, evoluirali u druge sasvim različite vrste tijekom milijuna godina. Kao takvi, od njih se očekuje da pokažu etape toga prijelaza. Natrag na tekst.
  2. Darwin, C., OriginofSpecies, 1859, poglavlje 9, str. 280, Darwin online. Natrag na tekst.
  3. Vidjeti Bates G., Thatquote! About the missing transitional fossils, Creation 29(1):12–15, prosinac 2006., creation.com/pattquote. Natrag na tekst.
  4. Gould, S.J., Evolucijski čudan ritam, Natural History 86(5):14. svibanj 1977. Natrag na tekst.
  5. Naravno, mi ne omalovažavamo unapređivanje znanstvenih spoznaja i kreacionisti imaju popis bivših dokaza o stvaranju što više ne koristite niti se preporučuju, a što je u interesu istine, rado objavimo. Vidjeti creation.com/dontuse. Natrag na tekst.
  6. Ahlberg, E., i Clack, J.A., Čvrsti korak iz vode na kopno, Nature 440(7085):naslovnica i str. 747–749, 6. travanja 2006. Natrag na tekst.
  7. Vidi Sarfati, J., Tiktaalik ro seae, a fishy missing link, J. ofCreation 21(1):53–57, 2007.; creation.com/tiktaalik. Vidjeti i Walker, T., Tetrapods from Poland trample the Tiktaalik school of evolution, creation.com/tetrapod-footprints. Natrag na tekst.
  8. Niedzwiedzki, G., etal, Putove traga tetrapoda od ranoga razdoblja devona u Poljskoj, Nature, 463(7277): naslovnica i str. 43–48, 7. siječnja 2010. Natrag na tekst.
  9. Vidjetri creation.com/coelacanth. Natrag na tekst.
  10. Gingerich, P. etal., Podrijetlo kitova u epikonetinentalnome ostatku mora: Dokaz iz ranoga oceana Zemlje u Pakistanu, Science 220(4595): naslovnica i str. 403–06, 22. travanj 1983. Natrag na tekst.
  11. Christian de Muizan, Hodanje s kitovima, Nature 413(6853):259–60, 20. rujan 2001. Natrag na tekst.
  12. Dawkins, R., The Greatest Show on Earth: the evidence for evolution, Transworld, London, 2009., str. 170. Natrag na tekst.
  13. Vidjeti Sarfati, J., Birds: fliers from the beginning, Creation 29(3):27. lipanj 2007.; creation.com/archie. Natrag na tekst.
  14. Oard, M., Very old bird tracks claimed to be from an unknown dinosaur, J. of Creation (prvotno TJ) 17(2):4–5, 2003., koji navodi Melchora, R., Valals, S., &Genise, J., Ptica kao fosil tragova nogu iz kasnoga trijasa, Nature 417:936–938, 27. lipanj 2002. Natrag na tekst.
  15. Anderson, A., Rana ptica prijeti grgeču Archaeopteryxa, Science 253 (5015):35, 5. srpanj 1991. Vidjeti također Beardsley, T., Fosil ptice trese evolucijske hipoteze, Nature 322:677, 21. kolovoz 1986. Natrag na tekst.
  16. Za dublju raspru o odnosu Archaeopteryxa sa suvremenim pticama vidjeti Woodmorappe, J., Bird evolution: discontinuities and reversals, J. of Creation17(1):88–94, travanj 2003.; creation.com/bird-evolution. Natrag na tekst.
  17. Sloan, C.P., Pera za T. Rex?: nova ptica kao fosili karike su što nedostaju u evoluciji dinosaura, National Geographic 196(5):98–107, studeni 1999. Za retrakciju vidjeti Simons L., Archaeorapt ili rep Fossila, National Geographic 198(4):128–132, listopad 2000. Natrag na tekst.
  18. Temeljeno na Ramapithecus (fosil iz roda primata) Britannica Online Encyclopedia. Vidjeti također Ramapithecus, Columbia Encyclopedia, VI. izdanje, 2008., encyclopedia.com/topic/Ramapithecus.aspx. Natrag na tekst.
  19. Gregory, W.K., Hesperopithecus Očito ni majmun ni čovjek, Science 60 (1720):579–581, 16. prosinac 1927. Natrag na tekst.
  20. Encyclopaedia Britannica XIV. izdanje tiskano 1929., tom 14, str. 767. Natrag na tekst.
  21. Vidjeti Carter, R., genome likeoursNeanderal, creation.com/neandergenes. Natrag na tekst.
  22. Straus, W., i Cave, A.J.E., Patologija i držanje tijela neandertalskoga čovjeka, Quarterly Review of Biology, 32:348–63, prosinac 1957. Natrag na tekst.
  23. Iz australo (‘južni’) i pithecus ‘majmun’. Natrag na tekst.
  24. Vidjeti Grigg, R., Raymond Dart and the missing link, Creation 28(4):36–40, rujan 2008. Natrag na tekst.
  25. Vidjeti evolucijski anthropolog prof. C.E. Oxnard, Fosili, Teethand Sex—New Perspectives on Human Evolution, Hong Kong University Press, 1987., p. x. Vidjeti također Oxnard, C., Mjesto Australopitheka u ljudskoj evoluciji: temelji za sumnju? Nature 258:389–395, 1975. Natrag na tekst.
  26. Vidjeti Anderson, D., No more love for Lucy? creation.com/lucylove; Wieland, C., The Lucy Child : more good news for creationists, creation.com/the-lucy-child; i Oard, M., Did Lucy walk upright? J. of Creation 15(2):9–10, 2001., creation.com/lucy. Natrag na tekst.

Creation.com reaches millions of people each year–many of these aren't believers in our Creator and Savior Jesus Christ. How will we keep reaching them without your support? Please consider a small gift today. Support this site

Comments closed
Article closed for commenting.
Available only from day of publication.
Copied to clipboard
11866
Product added to cart.
Click store to checkout.
In your shopping cart

Remove All Products in Cart
Go to store and Checkout
Go to store
Total price does not include shipping costs. Prices subject to change in accordance with your country’s store.