Also Available in:

Biljno carstvo – prkosi evoluciji

12303-plant-diagram-croatian
Dvanaest koljena u 'novom' biljnom carstvu. Ono sada ne uključuje zelene alge, kandidate za najbliže živuće 'pretke'. Kliknii uvečaj sliku.

napisao Alexander Williams
preveo Mladen Čirjak

Dvanaest koljena u 'novom' biljnom carstvu. Ono sada ne uključuje zelene alge, kandidate za najbliže živuće 'pretke'. Jedan od osnovnih problema s kojim se suočavaju znanstvenici koji proučavaju život je njegova izuzetna raznolikost i kompleksnost na Zemlji – jednostavno je previše toga što treba spoznati. Većina biologa rješava ovo na način da se specijalizira, provodeći cijelu karijeru proučavajući samo jedno ili nekoliko područja. Povremeno, netko će pokušati načiniti veliku sintezu ili pregled kao bi se obuhvatila cjelina. Jedna takva osoba je prof. Lynn Margulis pri University of Massachusetts, glavni autor knjige Five Kingdoms, koja je do sada tiskana u tri izdanja.1 Margulis je većinu svoje ugledne, 40-godišnje, karijere provela istražujući navodnu evoluciju 'viših' oblika života iz 'nižih' oblika.

Do relativno nedavno, sva živa stvorenja svrstavana su u svega dva velika carstva – životinjsko i biljno carstvo. No, u zadnjih desetak godina, kao posljedica izučavanja genskih sekvenci, došlo je do revolucije u našem shvaćanju raznolikosti života. Kao botaničar, posebice me zanimao pogled koji prof. Margulis ima na klasifikaciju biljaka. U njenoj knjizi, alge, gljive i bakterije izbačene su iz 'starog' biljnog carstva, a 'novo' biljno carstvo sada sadrži samo 12 koljena (koljeno je velika skupina s određenim zajedničkim obilježjima) višestaničnih, zelenih, većinom kopnenih biljaka.

'Staro' biljno carstvo bilo je strukturirano tako da reflektira navodne evolucijske veze među biljnim skupinama. Međutim, navodni evolucijski niz raznih biljaka nije bio u skladu s njihovim stvarnim redoslijedom zatrpavanja unutar fosilnih ostataka!2 (Da se i ne spominje potpun izostanak bilo kakvih prijelaznih oblika.)

Dakle, dok sam čitao revidirane opise prof. Margulis, pitao sam se, 'Da li ove izmjene idu u prilog evolucijskom porijeklu biljaka?' Pa, odgovor je 'Niti malo.' Zapravo, one idu u prilog stvaranju!

Biljke su sada podijeljene u samo dvije glavne skupine, Bryata (ne-vaskularne biljke – one koje ne posjeduju specijalizirane 'cjevovode' za prijenos vode), te Tracheata (vaskularne biljke – one koje posjeduju specijalizirane 'cjevovode' za transport vode). Prvo što sam uočio je to da su biljke iz skupine Bryata najjednostavnije i, ukoliko je evolucija istinita, one bi trebale biti preci biljkama iz skupine Tracheata. Dakle, prema evolucijskim interpretacijama,3 njih bi se trebalo nalaziti 'prve' među fosilima, tj. zatrpane ispod skupine Tracheata. Ali ne, događa se suprotno, Tracheata se javlja prva!

Bryata sadrži tri grupe, mahovine, jetrenjarke i antocerote. Ne postoji ništa, među višestaničnim algama i gljivama, što bi logički moglo biti njihov predak. Njihovi najbliži navodni preci su među Chlorophyta-ma, koje su zeleni, jednostanični mikrobi koji slobodno plivaju (vidi sliku 1).

Unatoč tome što su mahovine dobro zastupljene među fosilima,4 evolucionistima to nije razlog za veselje. Profesorica Margulis mora priznati: 'izgleda da one nisu preci vaskularnih biljaka (Tracheata), ali niti antocerota i jetrenjarki'.5 'Kao od antocerota i mahovina, niti od jetrenjarki se ne razvijaju drugi biljni rodovi'.6 Antocerote se među fosilima javljaju prije mahovina, no 'porijeklo antocerota nije moguće utvrditi izučavanjem fosilnih ostataka… Antocerote, mahovine i jetrenjarke su vjerojatno evoluirale međusobno neovisno'.7

Dakle, ovdje, navodno na početku evolucijskog stabla, nema nikakvih dokaza evolucije. Ovo nije samo 'karika koja nedostaje', već razjapljena provalija (između biljaka i zelenih algi), i niti jedna od najjednostavnijih biljaka (Bryata) nije predak drugim biljkama iz te skupine, niti 'višim' biljkama (Tracheata)!

Uspinjući se dalje navodnim evolucijskim stablom, Margulis zatim usmjeruje pažnju na metličaste paprati – Psilophyta. Još jednom, 'prijelazni fosili nisu pronađeni… Usporedbe DNK kloroplasta upućuju na to da su najbliži srodnici Psilophyta vaskularne biljke poput paprati, koje ne spadaju u Lycophyte… (ali) kemijski dokazi… ne uspijevaju poduprijeti snažnu evolucijsku vezu između koljena Psilophyte i paprati… Preci koljena Psilophyte… su trenutno nepoznati'.8 Dakle, još dokaza da vaskularne biljke nisu evoluirale od nevaskularnih biljaka!

LivingAndFossilLeaves
Od prošlosti do danas – fosilni primjerci su isti onima koji žive danas. S lijeva: 1.Fosil hrasta Quercus castaneifolia (Mađarska). živući primjerak iz Perzije. 2. Fosiliziran list stabla platane (jug Njemačke). Živuće stablo platane (Platanus). 3. Fosil Platanus wyomingensis (USA). Isto stablo živi u Americi te se naziva P. wrightii. 4. Fossil hrasta Quercus cerris (jug Francuske). Living specimen. Klikni i uvečaj.

Pretpostavlja se kako se slijedeće javljaju (u navodnim šumama iz razdoblja karbona koje su pretvorene u ugljen), 40 metarske (130 stopa visoke) crvotočine nalik stablima. Ali crvotočine 'nisu u srodstvu niti s borovima i cedrom… niti s mahovinama'.9 Usprkos tome što su izrazito dobro zastupljene među fosilima, apsolutno ne postoje indikacije kako su nastale.

Margulis se potom usredotočuje na preslice, koje danas postoje kao jedan rod, Equisetum. I u ovom slučaju postoji obilje fosilnih ostataka. Mnoštvo fosiliziranih primjeraka 15 metara visokih (50 stopa) stablolikoh preslica zatrpano je u slojevima iz razdoblja devona i karbona. No, 'Preci… preslica… trenutno su nepoznati'.10

Što je s papratima? 'Obilje je fosiliziranih paprati među fosilnim ostacima iz razdoblja karbona sve do danas', s nekim stablolikim primjercima visokim do 25 metara (82 stope).11 Ali opet, nema tragova njihova porijekla.

Penjemo li se dalje po evolucijskoj ljestvici, stižemo do golosjemenjača. One uključuju četiri živuća koljena: cikadine, ginko, četinjače i Gnetophyte.

Cikadine su dobro poznate vrtne biljke, a ta skupina uključuje cikas palmu. Cikadine se svojedobno smatralo najbližim živućim rođacima cvjetnica, u srodstvu preko njihova zajedničkog pretka, izumrlih sjemenskih paprati. 'Međutim, sjemenske paprati i živuće cikadine više se ne smatraju izravnim precima cvjetnica.'12 Ništa ne ukazuje na njihovo pretpostavljeno evolucijsko porijeklo!

Ginko je zastupljen jednom živućom vrstom, Gingko biloba, unutar jednog roda, unutar jedne porodice, unutar jednog razreda, unutar jednog koljena. Njegovi fosili sežu u permian, te se čini da ih je nekada postojalo mnogo više vrsta. Ali i ovdje, one se javljaju naglo i potpuno formirane, ostavljajući evolucioniste bez tragova njihova porijekla.13

Četinjače ili borovi postoje u oblicima koji se kreću od niskog grmlja do šuma sekvoja u Kaliforniji – vjerojatno najvećih organizama na Zemlji, sežu do 115 metara (380 stopa) u visinu, te su promjera i do 8 metara (26 stopa). 'Četinjače su vjerojatno potekle od biljaka skupine Progymnosperm.'14 A kakva je to 'Progymnosperm' skupina? Imaginarni evolucijski preci – ne postoje dokazi da su ikada postojale! I jesu li četinjače preci ičega? 'Od četinjača ne nastaju druga koljena biljnog carstva'.14

Posljednja među golosjemenjačama je zanimljiva grupa Gnetophyta, koju čine tri 'veoma različita' roda: Ephedra, Gnetum i Welwitschia. One dijele neka obilježja s drugim golosjemenjačama, a neka s cvjetnicama. Na nesreću evolucionista, one se među fosilima javljaju potpuno formirane, 'veoma različite' kakve su danas. Dakle, nema fosilnih dokaza njihova evolucijskog porijekla prije no što su se pojavile, a nema niti nakon toga, jer 'Gnetophyte se nisu, vjeruje se, razvile u niti jedan drugi biljni oblik'.15

12303-gingko-croatian
Klikni i uvečaj sliku.

Napokon, navodno na vrhu evolucijskog stabla biljaka, nailazimo na cvjetnice, Anthophyta (ili kritosjemenjače), s njihovim jedinstvenim cvjetovima i plodovima. One su 'super-zvijezde raznolikosti i obilja', moguće i s milijun vrsta koje se javljaju diljem planeta. Imaju obilate fosilne ostatke, ali još jednom, i one se javljaju potpuno razvijene, bez naznaka evolucijskog porijekla. Jedina sugestija koji daju Margulis i njene kolege su Gnetophyte. Ali budući da se 'Gnetophyte, kako se vjeruje, nisu razvile u druge biljne oblike'15 oni moraju zamišljati kako je izgledao predak cvjetnica. U odvažnom skoku vjere (u evoluciju), oni nagađaju da nevjerojatno složene cvjetne strukture koje vidimo danas, zajedno s tučcima (ženskim organima) i prašnicima (muškim organima), postoje jer je evolucija preobrazila listove u 'izdanak specijaliziran za reprodukciju'.16 No, za to nema ni najmanjeg fosilnog dokaza.

I eto, fosilni ostatci biljaka sada su definirani jasnije no ikad prije, a to jasnije no ikad prije svjedoči da niti jedno koljeno nije predak ili potomak nekog drugog!

Još jednom, dokazi stvarnog svijeta, kao što se vidi, su u suglasnosti s istinom Knjige postanka; biljke se reproduciraju 'svaka prema svojoj vrsti'. To znači, ginko je uvijek rađao ginko, borovi su uvijek rađali borove, a magnolije su uvijek rađale magnolije, od trenutka kada ih je Stvoritelj izgovorio u postojanje kao bi se razmnožavale 'svaka prema svojoj vrsti'.17

Reference i bilješke 

  1. Margulis L. and Schwartz K.V., Five Kingdoms: An Illustrated Guide to the Phyla of Life on Earth, 3rd ed., Freeman, New York, 1998. Natrag na tekst.
  2. Williams A., Did plants evolve?, Creation 19(4):10–12, 1997. Natrag na tekst.
  3. Long-age interpretacije pretpostavljaju da su se fosili stvarali milijunima godina, dok oni koji prihvaćaju Bibliju kao povijesno točnu uviđaju da nizovi fosila predstavljaju dokaz uzastopnog zatrpavanja tijekom općeg potopa i događaja koji su uslijedili. Natrag na tekst.
  4. Dok je Darwin uviđao da je nedostatak prijelaznih oblika među fosilima najozbiljniji nedostatak njegove teorije, bio je uvjeren da će joj, s vremenom, buduća otkrića fosila pružiti potporu. U stvarnosti, više od 140 godina kasnije, 'karike koje nedostaju' i dalje nedostaju. Natrag na tekst.
  5. Ref. 1, p. 385. Natrag na tekst.
  6. Ref. 1, p. 387. Natrag na tekst.
  7. Ref. 1, p. 388. Natrag na tekst.
  8. Ref. 1, pp. 376, 393–394. Natrag na tekst.
  9. Ref. 1, 390. Natrag na tekst.
  10. Ref. 1, 376. Natrag na tekst.
  11. Ref. 1, 399. Natrag na tekst.
  12. Ref. 1, 400. Natrag na tekst.
  13. Ref. 1, 404. Natrag na tekst.
  14. Ref. 1, 407. Natrag na tekst.
  15. Ref. 1, 410.Natrag na tekst.
  16. Ref. 1, 414. Natrag na tekst.
  17. Knjiga Postanka 1:11–12. Natrag na tekst.