Einstein, svemir, i Bog

Image wikimedia.org

napisao Russell Grigg
preveo Zlatko Madzar

Odabran od strane Time magazina za njihovu ‘osobu stoljeća’,¹ Albert Einstein² je poznat po mnogo stvari (osim po svome raščupanom izgledu). Njegove teorije posebne i opće relativnosti i njegova formula jednakosti mase i energije, E = mc², zauvijek su izmijenila naše poglede na vrijeme i prostor, svjetlost i gravitaciju, materiju i energiju. Ponešto je manje poznat po svojoj primjedbi: ‘Bog ne igra domino sa svemirom.’ Ali što je Einstein zaista podrazumijevao pod ‘Bogom’? Je li njegov ‘Bog’ po nečemu sličan Bogu iz Biblije?

Utjecaji iz djetinjstva

Iako je rođen 1879. i imao njemačko – židovske roditelje, Albert nije bio odgajan u židovskoj vjeri. Pohađao je obližnju katoličku osnovnu školu u Münchenu i nakon toga mjesnu srednju školu. Donekle spor i sanjalački student, Albert se dosađivao na ne-znanstvenim predmetima,³ i malo toga naučio unutar strogoga njemačkog obrazovnog sustava 19. stoljeća sličnog vojničkome. Odrastao je s nesklonošću prema stezi, i doživotnom sumnjom u sve autoritete.

S 11 je godina prolazio kroz intenzivnu religijsku fazu za vrijeme koje nije jeo svinjetinu i skladao je pjesme posvećene Bogu, koje je zatim sebi pjevao na putu do škole.⁴

Od 12. godine Albert je čitao popularne knjige o znanosti, učio algebru, geometriju i matematiku, i proučavao anti-teističku Critique of Pure Reason [Kritika čistoga razuma] Immanuela Kanta. O tome je razdoblju svoga života, Albert kasnije napisao: ‘Kroz čitanje popularnih znanstvenih knjiga ubrzo sam stekao uvjerenje kako većina pripovijesti iz Biblije nije mogla biti istinita. Posljedica je bilo u pozitivnome smislu fanatično (orgijski) [u kontekstu] slobodno razmišljanje upareno sa stavom kako država namjerno lažima zavarava mlade; bio je to porazan stav. … Bilo mi je jasno kako je religijski raj mladosti, koji je sada izgubljen, bio prvi pokušaj oslobađanja sebe od okova … postojanja prevladavajućeg željama, nadanjima, i primitivnim osjećajima.’⁴

Albertov anti-autoritarizam, i vjerojatno njegova želja izbjegavanja obavezne vojničke službe sa 17 godina, vodili su ga do odricanja njegova njemačkog državljanstva. Godine 1896., 28. siječnja postao je osoba bez državljanstva, u starosti od 16 godina. Njegov zahtjev za švicarsko državljanstvo bio je odobren 21. veljače, 1900. godine.

Tercijarne studije, očinstvo i brak

Od 1895. do 1900. Albert pohađao je Veleučilište u Zürichu u Švicarskoj,⁵ najbolju tehničku školu u Europi u to vrijeme. Rijetko je bio na predavanjima, ali je većinu svoga vremena provodio radeći vlastite eksperimente u odličnome fizikalnom laboratoriju, i čitajući o najnovijim naprecima u fizici od Hertza, Helmholtza, te ostalih pionira znanosti. Isto je tako učio i o revolucionarnome socijalizmu od svoga prijatelja, Friedricha Adlera (koji je 1918. postao slavan izvršenjem atentata na premijera Austrije).

Albert se zaljubio u Milevu Maric, Srpkinju i jedinu studenticu njegove generacije, iako prilično običnu, pogođenu šepanjem, i nimalo zavodljivu, koja je znala dovoljno fizike za vođenje inteligentnoga razgovora s Albertom. Godine 1901. postao je ocem nezakonita djeteta s njome. Oženio je Milevu 1903. godine, nakon što je dobio posao kao ispitivač patenata u Swiss Patent Office [Švicarskome patentnome uredu] u Bernu.⁶

Prestižni berlinski časopis Annalen der Physik [Anali fizike] objavio je 1905. četiri rada što je napisao Albert između 17. ožujka i 30. lipnja te godine u svoje slobodno vrijeme!⁷ Prvi, za koji je dobio Nobelovu nagradu 16 godina kasnije, opisivao je kako se svjetlost može ponašati i kao val i kao strujanje čestica. Drugi, o veličini atoma, priskrbio mu je doktorat od Sveučilišta u Zürichu.⁸ Treći, o Brownovome gibanju, jest temelj suvremene statističke mehanike, a četvrti je postao temeljem njegove Posebne teorije relativnosti. To se temeljilo na Albertovim ‘misaonim eksperimentima’, kao što bi on vidio a što ne bi mogao vidjeti kada bi bio u svemirskome brodu i putovao brzinom svjetlosti.

Godine 1916. Albert objavljuje ‘The Foundation of the General Theory of Relativity’ [Osnova opće teorije relativnosti]. To je temeljeno na ‘misaonim eksperimentima’ kako gravitacija i ubrzanje ishode istovjetnim posljedicama, i kako je to posljedica uvijanja gravitacije (iskrivljenja) i prostora i vremena. Znanstvenici su bili zbunjeni i zapanjeni. Zatim je teorija izgledala potvrđena prilikom eklipse Sunca u zapadnoj Indiji, 29. svibnja 1919. godine.⁹ Svjetski je tisak počeo Alberta nazivati ‘najvećim genijem na svijetu’.

Albert i Elsa

Brak Alberta i Mileve postupno se raspadao i rastali su se 1914. godine. U 1918., pokrenut je postupak službene rastave, na temelju Albertova preljuba sa svojom rastavljenom rođakinjom Elsom Löwenthal,¹⁰ koja se brinula o njemu za vrijeme njegove bolesti. Sud u Zürichu odobrio je rastavu 14. veljače 1919. godine, i inter alia [između ostaloga] naložio Albertu kako mora novčanu naknadu od Nobelove nagrade, ako i kada će je dobiti,¹¹ prepustiti Milevi.¹²

Albert je oženio Elsu 2. lipnja 1919. godine, ali je i ovaj puta bio nevjeran.¹³ Napisao je kako se divio pokojnome prijatelju na dugogodišnjemu životu u miru i ‘trajnome skladu sa ženom — poduhvat u kojem sam dva puta prilično sramotno podbacio.’¹⁴

Nobelova nagrada

Godine 1922. Albert je primio službene vijesti kako mu je dodijeljena Nobelova nagrada za 1921. godinu za fiziku za njegov rad iz teorijske fizike i njegov foto-električki zakon. Relativnost, još uvijek vrlo kontroverzna, bila je posebice izuzeta.¹⁵

Ljudi su započeli pisali Albertu sa svih strana svijeta; neki od njegovih odgovora otkrivaju njegov uvrnut smisao za humor. U Berlinu, primio je pismo iz New Yorka s pitanjem: ‘Bi li bilo odgovorno pretpostaviti kako za vrijeme kada osoba stoji na glavi—ili bolje rečeno kada je naopačke— da se zaljubljuje (eng. 'pada u ljubav' - op. prev.) ili radi ostale budalaste stvari?’ Albert je napisao: ‘Zaljubiti se nije nikako najgluplja stvar što čovjek radi —odgovornost, međutim, ipak ne leži u gravitaciji.’¹⁶

Drugom prilikom, bio je upitan koja mu je formula za uspjeh. Odgovorio je: ‘Ako je A uspjeh, rekao bih kako je formula A = X + Y + Z, gdje je X rad i Y igra.’ ‘A što je Z?’ ‘Držati usta zatvorenima.’¹⁷

Godine 1933., nakon što je Adolf Hitler došao na vlast, nacisti su pokrenuli kampanju protiv ‘židovske znanosti’ i raspisali nagradu od 20.000 maraka za Albertovo ubojstvo.¹⁸ Emigrirao je u SAD i smjestio se na Princetonu, u New Jerseyju, postao znanstvena super-zvijezda, i američki građanin 1. listopada 1940. godine.

Albert i ‘bomba’

Većinu svoga života Albert je bio dobrohotan pacifist. Ipak, 2. kolovoza 1939., nakon što je doznano da njemački znanstvenici rade na cijepanju atoma urana, potpisao je pismo predsjedniku F. D. Rooseveltu što navodi: ‘Ovaj novi fenomen isto će tako voditi i izradi bombi,’ i pozvao na ‘brzu akciju’ od strane Sjedinjenih Država u istraživanju atomske bombe.¹⁹

Projekt Manhattan, što je proizveo prve atomske bombe na svijetu, započeo je s radom dvije godine kasnije. Albert, na kojeg se gledalo kao na sigurnosni rizik, bio je isključen iz sudjelovanja u tome projektu.²⁰ Nakon što su bombe eksplodirale iznad Hirošime i Nagasakija, smatrao je to svoje pismo jednom od svojih najvećih grešaka.

U studenome 1952. Albert je odbio ponudu Davida Ben-Guriona, premijera Izraela, da bude predsjednik te zemlje.²¹

Veći dio posljednjih 30 godina svoga života, Albert je pokušavao, neuspješno, uspostaviti matematički odnos između elektromagnetskih sila (kao što je svjetlost) i gravitacije. Njegov je cilj bio pronalazak jedinstvene formule što bi objasnila ponašanje svega u svemiru, od elektrona do zvijezda, pod nazivom Teorija jedinstvenoga polja. Umro je u snu 18. travnja 1955. godine, od puknuća defekta što je imao u glavnoj abdominalnoj arteriji.

Einstein i ‘Bog’

Albert Einstein nije bio kršćanin. Nije poznao koncept biblijskoga Boga niti vjere u Isusa Krista kao svog Gospodina i Spasitelja. Njegova su stajališta oko religije i ‘Boga’ bila evolucijska i panteistička.

Napisao je:

‘Ne mogu zamisliti Boga koji nagrađuje i kažnjava svoja stvorenja, ili ima volju takve vrste kakvu mi u sebi možemo iskusiti. Niti mogu niti bih želio zamisliti pojedinca koji preživi svoju tjelesnu smrt; neka slabe duše, iz straha ili apsurdnoga egoizma, cijene takve misli.’²²

‘Želja za vođenjem, ljubavi, i podrškom potiče čovjeka u osmišljavanju društvene ili moralne zamisli Boga. … Čovjek koji je u potpunosti uvjeren u opće djelovanje zakona uzročnosti ne može niti na trenutak biti zabavljen idejom onoga koji se miješa u tijek događaja. … Bog koji nagrađuje i kažnjava za njega je nezamisliv… .’²³

‘Tijekom mladenačkoga razdoblja duhovne evolucije čovječanstva ljudska je mašta stvorila bogove prema slici čovjeka. … Ideja Boga što religije trenutačno podučavaju sublimacija je toga starog koncepta bogova. … U svojoj borbi za etičko dobro, propovjednici religije morali su imati obraza odreći se doktrine osobnoga Boga … .’²⁴

Odgovarajući japanskome znanstveniku koji ga je pitao o ‘znanstvenoj istini’, Albert je napisao:

‘Sigurno je kako uvjerenje, slično religijskome osjećaju, racionalnosti ili inteligentnosti svijeta leži u cijelome znanstvenom djelu višega reda. Ovo čvrsto vjerovanje, vjerovanje vezano jakim osjećajem, u superiornome umu koji otkriva sebe u svijetu postojanja, predstavlja moj koncept Boga. U običnome govoru to može biti opisano kao "panteističko" (Spinoza).’²⁵

I zbog toga je jasno kada je Albert spomenuo ‘Boga’, npr. ‘Bog se ne igra domino sa svemirom’, ili ‘Gospodin Bog je vješt /prepreden, ali nije zlonamjeran’,²⁶ on se poziva na nešto slično racionalnosti svemira. Snimljen je da govori kako ‘duboko emocionalno uvjerenje u prisutnost moći superiornoga razuma, što je otkrivena u neshvatljivome svemiru, oblikuje moju ideju Boga.²⁷ Međutim, on se sigurno nije pozivao na išta slično Bogu iz Biblije, koji je Stvoritelj, Zakonodavac, Sudac i Spasitelj.

Obraćajući se Teološkome sjemeništu Princetona 9. svibnja 1939. godine, Albert je rekao: ‘Sukob nastaje kada religijska zajednica inzistira na apsolutnoj istinitosti svih izjava zabilježenih u Bibliji.’^25,28

Kršćanski branitelj dr. Hugh Ross tvrdi kako se, usprkos ne-vjerovanju u biblijskoga Boga, ‘Einstein nepokolebljivo držao, protiv ogromnoga društvenog pritiska da vjeruje u Stvoritelja.’²⁹ Ipak, u normalnome značenju ovih izraza, Einstein nije u to vjerovao (vidjeti iznad o zvjezdanoj svjetlosti). Tako, kršćani koji neprikladno prizivaju Einsteina u svome propovijedanju, pisanju ili svjedočenju, to čine na štetu svoga cilja.

Bilješka: Kako je Einstein svoje znanstvene radove i većinu svojih pisama pisao na njemačkome, gore upotrijebljeni prijevodi variraju među njegovim biografima.

Izmjena, 2011: Nakon što je ovaj članak objavljen, fizičar dr. John Hartnett osmislio je još jedan model temeljen na Einsteinovoj teoriji, ali u pročišćavanju nazvan Karmelićanska posebna relativnost. Ovdje je sažetak Has ‘dark matter’ really been proven? [Je li 'mračna tvar' uistinu dokazana?], i njegova knjiga Starlight Time and the New Physics [Vrijeme zvjezdane svjetlosti i nova fizika]. Dijalog dr. Humphreysa i dr. Hartnetta o njihovim modelima na DVD-u zdesna.