Also Available in:

Einstein, svemir, i Bog

Image wikimedia.org

napisao
preveo Zlatko Madzar

Odabran od strane Time magazina za njihovu ‘osobu stoljeća’,1 Albert Einstein2 je poznat po mnogo stvari (osim po svome raščupanom izgledu). Njegove teorije posebne i opće relativnosti i njegova formula jednakosti mase i energije, E = mc2, zauvijek su izmijenila naše poglede na vrijeme i prostor, svjetlost i gravitaciju, materiju i energiju. Ponešto je manje poznat po svojoj primjedbi: ‘Bog ne igra domino sa svemirom.’ Ali što je Einstein zaista podrazumijevao pod ‘Bogom’? Je li njegov ‘Bog’ po nečemu sličan Bogu iz Biblije?

Utjecaji iz djetinjstva

Iako je rođen 1879. i imao njemačko – židovske roditelje, Albert nije bio odgajan u židovskoj vjeri. Pohađao je obližnju katoličku osnovnu školu u Münchenu i nakon toga mjesnu srednju školu. Donekle spor i sanjalački student, Albert se dosađivao na ne-znanstvenim predmetima,3 i malo toga naučio unutar strogoga njemačkog obrazovnog sustava 19. stoljeća sličnog vojničkome. Odrastao je s nesklonošću prema stezi, i doživotnom sumnjom u sve autoritete.

S 11 je godina prolazio kroz intenzivnu religijsku fazu za vrijeme koje nije jeo svinjetinu i skladao je pjesme posvećene Bogu, koje je zatim sebi pjevao na putu do škole.4

Od 12. godine Albert je čitao popularne knjige o znanosti, učio algebru, geometriju i matematiku, i proučavao anti-teističku Critique of Pure Reason [Kritika čistoga razuma] Immanuela Kanta. O tome je razdoblju svoga života, Albert kasnije napisao: ‘Kroz čitanje popularnih znanstvenih knjiga ubrzo sam stekao uvjerenje kako većina pripovijesti iz Biblije nije mogla biti istinita. Posljedica je bilo u pozitivnome smislu fanatično (orgijski) [u kontekstu] slobodno razmišljanje upareno sa stavom kako država namjerno lažima zavarava mlade; bio je to porazan stav. … Bilo mi je jasno kako je religijski raj mladosti, koji je sada izgubljen, bio prvi pokušaj oslobađanja sebe od okova … postojanja prevladavajućeg željama, nadanjima, i primitivnim osjećajima.’4

Albertov anti-autoritarizam, i vjerojatno njegova želja izbjegavanja obavezne vojničke službe sa 17 godina, vodili su ga do odricanja njegova njemačkog državljanstva. Godine 1896., 28. siječnja postao je osoba bez državljanstva, u starosti od 16 godina. Njegov zahtjev za švicarsko državljanstvo bio je odobren 21. veljače, 1900. godine.

Tercijarne studije, očinstvo i brak

Einsteinovo vjerovanje u ‘božanstvenost prirode’

Panteisti vjeruju kako je sve Bog. To znači kako je ‘Bog’ upravo postao još jedna riječ za ‘sve’ i gubi ikakvo stvarno značenje— govoreći kako je sve što je ‘zinquth’ naprosto smisleno. Albert Einstein izričito je dijelio panteizam Spinoze, o čijim pogledima The Hutchinson Softback Encyclopedia [Hutchinsonova enciklopedija mekoga uveza], iz 1996. godine, piše: ‘Um i materija su dva režima beskonačne tvari koju [Spinoza] zove Bogom ili prirodom, dok su dobro i zlo relativni.’ Kao New Age i istočnjačka misao, ovo je ‘monističko’ vjerovanje, što izričito niječe postojanje Stvoritelja u uobičajenome značenju te riječi, npr. Onaj koji je pred-postojeći (te je zbog toga neovisan o, ili ‘izvan’) onoga što je stvoreno.

Od 1895. do 1900. Albert pohađao je Veleučilište u Zürichu u Švicarskoj,5 najbolju tehničku školu u Europi u to vrijeme. Rijetko je bio na predavanjima, ali je većinu svoga vremena provodio radeći vlastite eksperimente u odličnome fizikalnom laboratoriju, i čitajući o najnovijim naprecima u fizici od Hertza, Helmholtza, te ostalih pionira znanosti. Isto je tako učio i o revolucionarnome socijalizmu od svoga prijatelja, Friedricha Adlera (koji je 1918. postao slavan izvršenjem atentata na premijera Austrije).

Albert se zaljubio u Milevu Maric, Srpkinju i jedinu studenticu njegove generacije, iako prilično običnu, pogođenu šepanjem, i nimalo zavodljivu, koja je znala dovoljno fizike za vođenje inteligentnoga razgovora s Albertom. Godine 1901. postao je ocem nezakonita djeteta s njome. Oženio je Milevu 1903. godine, nakon što je dobio posao kao ispitivač patenata u Swiss Patent Office [Švicarskome patentnome uredu] u Bernu.6

Prestižni berlinski časopis Annalen der Physik [Anali fizike] objavio je 1905. četiri rada što je napisao Albert između 17. ožujka i 30. lipnja te godine u svoje slobodno vrijeme!7 Prvi, za koji je dobio Nobelovu nagradu 16 godina kasnije, opisivao je kako se svjetlost može ponašati i kao val i kao strujanje čestica. Drugi, o veličini atoma, priskrbio mu je doktorat od Sveučilišta u Zürichu.8 Treći, o Brownovome gibanju, jest temelj suvremene statističke mehanike, a četvrti je postao temeljem njegove Posebne teorije relativnosti. To se temeljilo na Albertovim ‘misaonim eksperimentima’, kao što bi on vidio a što ne bi mogao vidjeti kada bi bio u svemirskome brodu i putovao brzinom svjetlosti.

Godine 1916. Albert objavljuje ‘The Foundation of the General Theory of Relativity’ [Osnova opće teorije relativnosti]. To je temeljeno na ‘misaonim eksperimentima’ kako gravitacija i ubrzanje ishode istovjetnim posljedicama, i kako je to posljedica uvijanja gravitacije (iskrivljenja) i prostora i vremena. Znanstvenici su bili zbunjeni i zapanjeni. Zatim je teorija izgledala potvrđena prilikom eklipse Sunca u zapadnoj Indiji, 29. svibnja 1919. godine.9 Svjetski je tisak počeo Alberta nazivati ‘najvećim genijem na svijetu’.

 Einstein became a wanted man
Einstein je postao tražen kada su Hitler i nacisti započeli kampanju protiv ‘židovske znanosti’, nudeći 20.000 maraka nagrade za njegovo ubojstvo.

Albert i Elsa

Brak Alberta i Mileve postupno se raspadao i rastali su se 1914. godine. U 1918., pokrenut je postupak službene rastave, na temelju Albertova preljuba sa svojom rastavljenom rođakinjom Elsom Löwenthal,10 koja se brinula o njemu za vrijeme njegove bolesti. Sud u Zürichu odobrio je rastavu 14. veljače 1919. godine, i inter alia [između ostaloga] naložio Albertu kako mora novčanu naknadu od Nobelove nagrade, ako i kada će je dobiti,11 prepustiti Milevi.12

Albert je oženio Elsu 2. lipnja 1919. godine, ali je i ovaj puta bio nevjeran.13 Napisao je kako se divio pokojnome prijatelju na dugogodišnjemu životu u miru i ‘trajnome skladu sa ženom — poduhvat u kojem sam dva puta prilično sramotno podbacio.’14

Nobelova nagrada

Godine 1922. Albert je primio službene vijesti kako mu je dodijeljena Nobelova nagrada za 1921. godinu za fiziku za njegov rad iz teorijske fizike i njegov foto-električki zakon. Relativnost, još uvijek vrlo kontroverzna, bila je posebice izuzeta.15

Ljudi su započeli pisali Albertu sa svih strana svijeta; neki od njegovih odgovora otkrivaju njegov uvrnut smisao za humor. U Berlinu, primio je pismo iz New Yorka s pitanjem: ‘Bi li bilo odgovorno pretpostaviti kako za vrijeme kada osoba stoji na glavi—ili bolje rečeno kada je naopačke— da se zaljubljuje (eng. 'pada u ljubav' - op. prev.) ili radi ostale budalaste stvari?’ Albert je napisao: ‘Zaljubiti se nije nikako najgluplja stvar što čovjek radi —odgovornost, međutim, ipak ne leži u gravitaciji.’16

Drugom prilikom, bio je upitan koja mu je formula za uspjeh. Odgovorio je: ‘Ako je A uspjeh, rekao bih kako je formula A = X + Y + Z, gdje je X rad i Y igra.’ ‘A što je Z?’ ‘Držati usta zatvorenima.’17

Godine 1933., nakon što je Adolf Hitler došao na vlast, nacisti su pokrenuli kampanju protiv ‘židovske znanosti’ i raspisali nagradu od 20.000 maraka za Albertovo ubojstvo.18 Emigrirao je u SAD i smjestio se na Princetonu, u New Jerseyju, postao znanstvena super-zvijezda, i američki građanin 1. listopada 1940. godine.

Relativnost i moralnost

Neki su ljudi pogrešno optužili Einsteinovu teoriju relativnosti za opadanje moralnosti kojemu svjedočimo danas. Ustvari, Einstein je predložio pogled na prirodu u kojem su apsolutni prostor i vrijeme zamijenjeni apsolutnom brzinom svjetlosti. On je svoju teoriju više volio nazivati teorijom ‘nepromjenjivosti’, ali je izraz ‘relativnost’ ostao.

Temelj moralnosti apsolutna je istina Riječi Božje, koja sadrži Božja pravila za sveti život. Ona nisu bila potkopana Einsteinovom teorijom relativnosti, već učenjem evolucije, gdje čovjek odbacuje apsolutnu istinu o Bogu i našoj potrebi života u ispravnome odnosu s Njim, i čovjekovu vlastitu odluku kako želi živjeti.

Znanost nam može reći samo ono što jest, ne što bi trebalo biti. Na primjer, znanost nam govori kako ćemo pucanjem u čovjekovo srce tog čovjeka (normalno) i ubiti, i kako određene seksualne navike pogoduju širenju AIDS-a, ali nam ne može reći ako su ti postupci ispravni ili pogrešni. Za takve stvari potreban nam je božanski Zakonodavac.

Albert i ‘bomba’

Većinu svoga života Albert je bio dobrohotan pacifist. Ipak, 2. kolovoza 1939., nakon što je doznano da njemački znanstvenici rade na cijepanju atoma urana, potpisao je pismo predsjedniku F. D. Rooseveltu što navodi: ‘Ovaj novi fenomen isto će tako voditi i izradi bombi,’ i pozvao na ‘brzu akciju’ od strane Sjedinjenih Država u istraživanju atomske bombe.19

Projekt Manhattan, što je proizveo prve atomske bombe na svijetu, započeo je s radom dvije godine kasnije. Albert, na kojeg se gledalo kao na sigurnosni rizik, bio je isključen iz sudjelovanja u tome projektu.20 Nakon što su bombe eksplodirale iznad Hirošime i Nagasakija, smatrao je to svoje pismo jednom od svojih najvećih grešaka.

U studenome 1952. Albert je odbio ponudu Davida Ben-Guriona, premijera Izraela, da bude predsjednik te zemlje.21

Veći dio posljednjih 30 godina svoga života, Albert je pokušavao, neuspješno, uspostaviti matematički odnos između elektromagnetskih sila (kao što je svjetlost) i gravitacije. Njegov je cilj bio pronalazak jedinstvene formule što bi objasnila ponašanje svega u svemiru, od elektrona do zvijezda, pod nazivom Teorija jedinstvenoga polja. Umro je u snu 18. travnja 1955. godine, od puknuća defekta što je imao u glavnoj abdominalnoj arteriji.

Einstein i ‘Bog’

Albert Einstein nije bio kršćanin. Nije poznao koncept biblijskoga Boga niti vjere u Isusa Krista kao svog Gospodina i Spasitelja. Njegova su stajališta oko religije i ‘Boga’ bila evolucijska i panteistička.

Napisao je:

‘Ne mogu zamisliti Boga koji nagrađuje i kažnjava svoja stvorenja, ili ima volju takve vrste kakvu mi u sebi možemo iskusiti. Niti mogu niti bih želio zamisliti pojedinca koji preživi svoju tjelesnu smrt; neka slabe duše, iz straha ili apsurdnoga egoizma, cijene takve misli.’22
‘Želja za vođenjem, ljubavi, i podrškom potiče čovjeka u osmišljavanju društvene ili moralne zamisli Boga. … Čovjek koji je u potpunosti uvjeren u opće djelovanje zakona uzročnosti ne može niti na trenutak biti zabavljen idejom onoga koji se miješa u tijek događaja. … Bog koji nagrađuje i kažnjava za njega je nezamisliv… .’23
‘Tijekom mladenačkoga razdoblja duhovne evolucije čovječanstva ljudska je mašta stvorila bogove prema slici čovjeka. … Ideja Boga što religije trenutačno podučavaju sublimacija je toga starog koncepta bogova. … U svojoj borbi za etičko dobro, propovjednici religije morali su imati obraza odreći se doktrine osobnoga Boga … .’24

Relativnost i udaljena svjetlost zvijezda

Einsteinova Opća teorija relativnosti (GR – eng. general relativity - op. prev.) trenutačno je u najviše navrata dokazana teorija gravitacije. Ona nije ‘opovrgla’ Newtonove zakone, već ih je apsorbirala u širi okvir, što je u nekim uvjetima točniji opis.

GR uključuje mnoge protu-intuitivne prijedloge, kao što su crne rupe — predjeli svemira takve mase da im čak ni zrake svjetlosti ne mogu pobjeći. Sljedeća implikacija je kako gravitacija iskrivljava i samo vrijeme, te zbog toga ne postoji nešto kao ‘apsolutno vrijeme’

Vodeći kreacionistički model, što je izradio fizičar dr. Russell Humphreys, kako bi svjetlost mogla doseći Zemlju u mladome svemiru, uvelike se oslanja na GR. Ovo je detaljno objašnjeno za obične ljude (s tehničkim prilozima) u knjizi dr. Humphreysa, Starlight and Time [Zvjezdana svjetlost i vrijeme].

Mnogi su ‘progresivni kreacionisti’ oštro napali rad dr. Humphreysa, ali im je do danas on uspješno odgovarao. Za one upoznate s knjigom, kontroverza je zabilježena u našem Dnevniku i u našemu odjelu pitanja i odgovora, ‘Astronomija i astrofizika’.

Odgovarajući japanskome znanstveniku koji ga je pitao o ‘znanstvenoj istini’, Albert je napisao:

‘Sigurno je kako uvjerenje, slično religijskome osjećaju, racionalnosti ili inteligentnosti svijeta leži u cijelome znanstvenom djelu višega reda. Ovo čvrsto vjerovanje, vjerovanje vezano jakim osjećajem, u superiornome umu koji otkriva sebe u svijetu postojanja, predstavlja moj koncept Boga. U običnome govoru to može biti opisano kao "panteističko" (Spinoza).’25

I zbog toga je jasno kada je Albert spomenuo ‘Boga’, npr. ‘Bog se ne igra domino sa svemirom’, ili ‘Gospodin Bog je vješt /prepreden, ali nije zlonamjeran’,26 on se poziva na nešto slično racionalnosti svemira. Snimljen je da govori kako ‘duboko emocionalno uvjerenje u prisutnost moći superiornoga razuma, što je otkrivena u neshvatljivome svemiru, oblikuje moju ideju Boga.27 Međutim, on se sigurno nije pozivao na išta slično Bogu iz Biblije, koji je Stvoritelj, Zakonodavac, Sudac i Spasitelj.

Obraćajući se Teološkome sjemeništu Princetona 9. svibnja 1939. godine, Albert je rekao: ‘Sukob nastaje kada religijska zajednica inzistira na apsolutnoj istinitosti svih izjava zabilježenih u Bibliji.’25,28

Kršćanski branitelj dr. Hugh Ross tvrdi kako se, usprkos ne-vjerovanju u biblijskoga Boga, ‘Einstein nepokolebljivo držao, protiv ogromnoga društvenog pritiska da vjeruje u Stvoritelja.’29 Ipak, u normalnome značenju ovih izraza, Einstein nije u to vjerovao (vidjeti iznad o zvjezdanoj svjetlosti). Tako, kršćani koji neprikladno prizivaju Einsteina u svome propovijedanju, pisanju ili svjedočenju, to čine na štetu svoga cilja.

Bilješka: Kako je Einstein svoje znanstvene radove i većinu svojih pisama pisao na njemačkome, gore upotrijebljeni prijevodi variraju među njegovim biografima.

Izmjena, 2011: Nakon što je ovaj članak objavljen, fizičar dr. John Hartnett osmislio je još jedan model temeljen na Einsteinovoj teoriji, ali u pročišćavanju nazvan Karmelićanska posebna relativnost. Ovdje je sažetak Has ‘dark matter’ really been proven? [Je li 'mračna tvar' uistinu dokazana?], i njegova knjiga Starlight Time and the New Physics [Vrijeme zvjezdane svjetlosti i nova fizika]. Dijalog dr. Humphreysa i dr. Hartnetta o njihovim modelima na DVD-u zdesna.

Preporučene bilješke

  1. Time, str. 42–67, prosinac 1999. Natrag na tekst.
  2. Albert je rođen u Ulmu, u Njemačkoj, 14. ožujka 1879. Obitelj se preselila u München 1880. godine. Natrag na tekst.
  3. Njegovo zanimanje za znanost započinje u petoj godini. Njegov mu je otac dao kompas. ‘Zašto igla uvijek pokazuje jedan smjer?’, želio je Albert znati. ‘Magnetizam.’ ‘Kako nevidljiva sila prolazi prostorom?’ Albert je te noći ležao budan razmišljajući o misteriji. Njegovo je životno zanimanje za postavljanja i odgovaranja na znanstvena pitanja bilo probuđeno. Natrag na tekst.
  4. Pais, A., Einstein Lived Here [Einstein je živio ovdje], Oxford Uni. Press, New York, NY, SAD, str. 114–115, 1994. Natrag na tekst.
  5. Eidgenossische Technische Hochschule ili ETH (Savezni institut tehnologije). Natrag na tekst.
  6. Ovo je trajalo od lipnja 1902. do srpnja 1909. Natrag na tekst.
  7. Prevedeni naslovi: 1. O heurističkome stajalištu o proizvodnji i transformaciji svjetlosti. 2. Novo određivanje veličine molekula. 3. O gibanju sitnih čestica zadržanih u stacionarnoj tekućini prema molekularnoj teoriji topline. 4. O elektrodinamici tijela što se kreću. Natrag na tekst.
  8. Primio je prvi od mnogih svojih doktorata 1909. godine. Natrag na tekst.
  9. Prema Einsteinovoj teoriji, svjetlost udaljenih zvijezda trebala bi biti iskrivljena kada prolazi kroz snažno Sunčevo gravitacijsko polje. Za vrijeme pomrčine, svjetlost zvijezda koje prije nisu bile vidljive zbog Sunčeva sjaja izgleda svijena, npr. zvijezde izgledaju kao da su na drugome položaju spram onoga kad im svjetlost nije prolazila. Količina iskrivljenosti zvjezdane svjetlosti Sunčevom gravitacijom slaže se s Einsteinovim predviđanjima.Natrag na tekst.
  10. Referenca 4, str. 19 navodi kako je Albert ‘priznao preljub’ u pismu nadnevka 31. kolovoza 1918. Natrag na tekst.
  11. Albert je bio nominiran za Nobelovu nagradu za fiziku svake godine od 1910. do 1921., osim 1911. i 1915. Natrag na tekst.
  12. To je uradio 1923. Tada je vrijednost bila oko 32.000 USD. Mileva je kupila kuću u Zurichu i živjela veći dio ostatka života. Umrla je 1948. Natrag na tekst.
  13. Referenca 4, str. 20 navodi kako je jedna ‘vanbračna afera privedena kraju 1924. godine. Nekoliko ostalih izgleda odvijalo se u narednih nekoliko godina.’ Isto tako vidjeti str. 38. Natrag na tekst.
  14. Referenca 4, str. 25. Natrag na tekst.
  15. Referenca 4, str. 63. Natrag na tekst.
  16. Referenca 4, str. 88. Natrag na tekst.
  17. Referenca 4, str. 152. Natrag na tekst.
  18. Ironično, ovaj je anti-semitizam sprječavao naciste u razvoju atomske bombe. Natrag na tekst.
  19. Potpisao je i drugo pismo o atomskoj bombi, namijenjeno Rooseveltu, 7. ožujka 1940. Natrag na tekst.
  20. Referenca 4, str. 218–219. Natrag na tekst.
  21. Fölsing, A., Albert Einstein, Viking, New York, NY, SAD, str. 734, 1997. Natrag na tekst.
  22. Referenca 4, str. 118. Natrag na tekst.
  23. Ideas and Opinions by Albert Einstein [Ideje i mišljenja Alberta Einsteina], Crown Publishers, New York, NY, SAD, str. 36–39, 1954. Natrag na tekst.
  24. Referenca 23, str. 46, 48. Natrag na tekst.
  25. Referenca 23, str. 261–262. Natrag na tekst.
  26. Imao je primjedbe na nasumične nepredvidive elemente u kvantnoj mehanici, gdje nije moguće izračunati što će se dogoditi, već samo što će se vjerojatno dogoditi. Natrag na tekst.
  27. Barnett, L., The Universe and Dr. Einstein [Svemir i dr. Einstein], Victor Gallancz Ltd, London, VB, str. 95, 1953. Natrag na tekst.
  28. Albert nije obratio pozornost na Psalam 14:1. Natrag na tekst.
  29. The Creator and the Cosmos [Stvoritelj i svemira], Navpress, CO, SAD, str. 49, 1993. Natrag na tekst.

Helpful Resources